Pa, možda ovo nije loša tema da pokušam da iznesem jednu teoriju o vezi između iluzorne prirode naše materijalne stvarnosti, posmatrača i načina njene „kreacije“.
Kao uvod jedan citat iz “Holografskog svemira”:
„Stvarnost naše svakodnevice je, u stvari, neka vrsta iluzije, nešto nalik holografskoj slici. U njezinoj osnovi nalazi se dublji red postojanja, golema i primarnija razina stvarnosti koja stvara sve predmete i pojave našeg fizičkog svijeta gotovo jednako kao što komad holografskog filma stvara hologram. Bohm tu dublju razinu stvarnosti naziva implicitni ili »uvijeni « (op. prev. - engl. enfolded) red, a našu vlastitu razinu postojanja naziva eksplicitni ili odvijeni (op. prev. - ili «razvijeni» u smislu u kojem je fotografija razvijena; engl. unfolded) red.“
Ovu konkretnu tvrdnju mislim da na ovom forumu nije potrebno posebno argumentovati.
No, jedna ideja na koji način je uređeno to „razvijanje filma“ i gde je smeštena mračna komora

.
Do ideje je u stvari vodilo par snova i sinhroniciteta, koji su se namerili direktno ka Narbijevoj „Kosmičkoj zmiji“ uz istovremenu sugestiju o tome da je „hologram širi nego što se čini“.
Dakle, ukratko, Narbi je započeo istraživanje pitajući se o poreklu botaničkog znanja kod naroda Zapadnog Amazona. Započeo je sa istraživanjem šamanizma i „prateći „tragove“ nalik nekom Šerlok Holmsu došao do izuzetnih sličnosti između šamanksih vizija/halucinacija, crteža nakon tih vizija, mitova o postanju na svih pet kontinenata i ... DNK. Narbijev zaključak – izuzetno zanimljiv – je da šamani uspevaju da spuste svest do molekularnog nivoa i na taj način dođu do botaničkih informacija. Neki od ovih crteža, po svemu sudeći, zaista jasno ilustruju mikroskopski svet molekula. (treba obavezno pročitati knjigu!). To bi prema autoru moglo biti objašnjenje za njihovo sofisticirano botaničko znanje.
Motiv isprepetanih zmija – dvostruka spirala - se javlja u šamanizmu na svih pet kontinenata, u mitovima u stvaranju sveta se javlja kao blizanački par (Pominje ih i Jung, Mirča Elijade, naravno. Motiv blizanaca) i do patrijarhalnog judaizma predstavlja bespolni, univerzalni, jedinstveni zivotvorni princip iz koga nastaje mnoštvo oblika. Na nivou oblika (dvostruka spirala DNK – dve isprepletane zmije) sličnost sa DNK nije mala. Postoji ne mali broj crteža čija je veza sa DNK gotovo neporeciva.
Na nivou simbola, izuvijana zmija koja živi u vodi, daruje život, majstor transformacije/metamorfoze zaista liči na DNK. Kako Narbi navodi, animističko verovanje da su sva bića oduhovljena istim principom potvrđena je pronalaskom DNK, genetska informacija je kodirana univerzalnim jezikom od četiri slova: A, T, C i G, četiri hemijske supstance sadržane u dvostrukoj spirali DNK. (Uporedi sa kabalistička četiri slova kojima je „napisan svet“ (YHWY), sa nešto slikovitijim prikazom četiri elementa kojima barataju alhemičari koja svojim različitim kombinacijama tvore svet itd.).
Slično ovoj mitskoj zmiji, DNK uvijena sama oko sebe živi u vodi: sve stanice na svetu – biljne, životinjske i bakterijske - sadrže DNK i ispunjene su slanom vodom. „Jezgra stanice po volumenu je jednaka dvomilijuntini vrha igle. Dvometarska nit DNK slaže se u taj sićušni volumen uvijajući se beskrajno oko same sebe, usklađujući na taj način izuzetnu duljinu i infinitezimalnu sitnoću, poput mitske zmije.“ Naše telo sadrži 125 milijardi km DNK.
DNK nas povezuje sa svim živim oblicima i samo različitom kombinacijom četiri hemijske supstance dobijena je sva postojeća mnogostrukost oblika.
Kosmička zmija, baš kao i DNK opisana je kao majstor metamorfoze/transformacije.
E, sad, posle ovih sitnih zanimljivosti, ono bitno:
Kao što znamo, DNK pored toga što je prijemnik i
emituje fotone (dakle, svetlost).
Međutim, u ovoj knjizi sam po prvi put našla podatak da je kod DNK reč o
koherentnoj emisiji fotona. Koherentna emisija fotona je karakteristika lasera. A laser se koristi za kreiranje holograma. Emisija iz DNK bi bila znanto slabija, ali i koherentnija nego iz lasera. Narbi ovo navodi kao objašnjenje za holografsku prirodu šamanskih vizija (koje je i sam doživeo), međutim, posebno u vezi sa onom porukicom o širini holograma, pala mi je na pamet ideja
da mi u stvari nosimo prirodnog proizvođača holografskih slika u svakoj stanici u svom telu.
Za stvaranje holografa su potrebna dva laserska zraka (laser - koherentna emisija fotona karakteristična i za našu DNK), odnosno zrak se cepa na dva dela. Prvi zrak se odbija od predmeta, drugi zrak se sudara sa prvim i stvara interferencijski uzorak, koji se snima na film. Kada neki drugi zrak (ili običan izvor svetlosti) osvetli film, pojavljuje se trodimenzionalna slika.
Bila mi je veoma privlačna ova ideja i pitala sam se, ako DNK kao emitor koherentne svetlosti, kao „laserski zrak“, učestvuje u kreiranju 3D-iluzije naše stvarnosti, odakle bi došao onaj drugi.
I onda se posle brooooojnih teorija

setila da ih
u stvari i ima dva (letački mozak, šta reći

).
Prilikom svake deobe ćelija DNK se reciplira, kopira se i tom prilikom se i odvija. Mi u stvari već imamo dva emitora koherentne, laseru slične svetlosti, koji prenose interferencijki snimak na film (mozak) i koji prilikom izlaganju svetlost rezultir (npr. sunčeva svetlost) holografskim, trodimenzionalnim slikama.
Naš svakodnevni hologram doduše ima i odlike čvrstine (mada je materija prazna) a prilikom percepcije interferencijski uzorak po svemu sudeći može da bude promenjen interpretacijama centralnog kompjutera, mozga. No i misli, informacije, emocije su isto neka vrsta talasa, valjda mogu da se umešaju u taj interferencijski snimak. No, to je tema za dodatno razmatranje.
Prosto ideja o
jednoj (pored mnogih drugih)
mogućoj ulozi DNK-a.
I Bomovim uvijenim redovima, iz kojih određene aspekte izvlači svest posmatrača, služeći se “razvijačem filma” skrivenim u mračnoj komori svake ćelije našeg tela.
