Friški san:
Bio sam u Glogovnici, selu pokraj Križevaca, tamo sam kao nešto nasljedio pa sam malo boravio da vidim što tamo ima...
Kad sam se htio vratiti u Križevce nastali su problemi, nitko nije znao kad i da li uopće ide bus za KŽ u nedjelju...
Tako pomalo očajan jer mi se zaista nije dalo hodati 17km, možda jedino autostopom... sam se šetao po selu.
Sve mi je bilo nekako čudno. To je ipak selo, nikad nije bilo zgrada stambenih... no ipak gledao sam zgrade po okolnim brežuljcima, koje kao da su neka paralela naselja u kojem sad živim.
Mislim si, otkud takav napredak kad tu nema ničeg, ni trgovina puno, ni industrije...
Sjetio se je da tamo ima neko svetište - crkva... što li, ali kad sam došao tamo, ispalo je ko da je to Kalnik, stari grad na Kalniku.
Hodao sam do vrha i došao do zadnjih stepenica na najvišoj poziciji.
Na vrh stepenica su vrata, koja kako izgleda nitko jako dugo nije otvorio, samo se vidi da ih je netko mnogo-mnogo puta obojao.
Sloj boje je tako debeo da se ne razaznaje ništa, nema kvake... samo ploča.
Nekako sam znao da je ispod farbe brava sa ključem unutra i stisnuo ključ preko svih tih slojeva farbe i okrenuo. I nema problema, vrata su se otvorila.
Kad sam ušao unutra spazio sam da je to neka prastara soba u kojoj duuuugo nitko nije bio i pazite sad, unutra su posmrtni ostaci svemirca.
Svemirac sivog sasušenog izgleda sa glavom koja ima povišenu lubanju...
je stajao naslonjen na zid.
Nije me to nešto mnogo iznenadilo, ko da već nekako znam za takve stvari iz ne znam čega.... snova.... ne mogu odrediti.
Na stolu u sobici su bili i neki artefakti, uzeo sam jedan, neznam koji i zašto, ali bio je taman za držati u ruci tako da mu gornji dio strši par centimetara iznad šake.
Otišao sam van iz te sobe, zaključao vrata, farbu nekako zakamuflirao da se ne vidi da je dirano... UZEO KLJUČ

i otišao.
No cijelo vrijeme sam osjećao da me netko promatra, nije bilo vrebanje, nego neki čika koji daje natuknice, tek toliko da se sjetim što bi trebao napraviti.
Šečući se nazad, mi je sinulo kako i zašto je to selo tako napredovalo.
Znao sam da su artefakti iz 4D u pitanju i neka umjetna stvarnost.
Konačno sam i uspio uloviti bus (nekako po drugi put iako sam odlazio samo jednom).
Kupio sam kartu kod vozača, imao sam onaj artefakt sa sobom, platio sam kartu 50kn, vozač je rekao da sam sad platio kartu i da ne moram više kad opet ulazim u bus...
Sad dalje je san maglovit, mislim da sam shvatio čemu služi onaj artefakt koji sam uzeo...
Neka žena u busu se nešto naprasito naljutila na mene, ja sam na to dignuo artefakt prema njoj i ona je isti trena bila paralizirana i resetirala se nekako.
Možda se i srušila pa opet digla, ne znajući što je bilo. Ono što je sigurno je da je napravila neku neutralnu facu kad sam to napravio i smjesta prestala zahebavati.
I tako ja otišao kući sa ključem u đepu i tom spravicom.... nema dalje.