mislim da je u pitanju ovo drugo.
i da je velika stvar spoznaja neke vrste kontrolnog mehanizma unutar nas.
mnogi danas meditiraju i izvode kojekakve kerefeke ne bi li se instant prosvijetlili i dosegnuli 'viši nivo'.onda nakon nekog vremena postaju zadovoljniji životom i svojom ulogom u njemu pretvarajući se postepeno u programirane bedake.
svojstveno je čovjeku da bira lakši put pa ih stoga ni ne osuđujem.
ušao sam u konfrontaciju s kontrolnim mehanizmom tisuće puta i većinom bio pobijeđen.
kratke euforije nakon mojih rijetkih pobjeda brzo su zamjenjene depresijama i gađenjem jer taj prljavi borac ne bira ni način ni sredstvo.
nisi ni pomislio kako nećeš više trčati za parama kad zvoni telefon i bratu ti treba 50-ak hiljada eura za advokate.nisi ni pomislio kako nikoga više nećeš udariti,kad ispod tvog prozora dvadesetogodišnji idiot maltretira desetogodišnju djecu.slomiš mu jagodičnu kost i dobiješ robiju.itd.,itd.
s druge strane bio sam u situaciji da biram,izabrao sam,nisam natjeran pa mi je lakše.svjestan sam opasnosti kao i prisutnosti tog 'drugog uma' i to mi je zasada jedina zaštita.pozdrav

@Dado, bio si u reštu? Nedavno ili..?
Mislim da nasilje kao samoobrana i kao obrana slabijih, može biti sve samo ne loše... Ne valja se kititi sa time, i zloupotrebljavati neke stvari, ali sve što te ne ubije te ojača. Možda čak niti dok tako nešto vidiš ne moraš tipu slamati jagodičnu (ili bilo koju drugu) kost, nego jednostavno stati između, zarežati na njega i mrko ga pogledati. Ako mu to nije dovoljno (a teško da mu ne može biti, ako se radi na pravi način), onda slijedi plan b.

Inače, ok tema, trebam uzeti vremena da ju cijelu pročitam, zasad sam probavio prvu stranicu, ima ok misli, dapače...

Što se tiče teme nasilja, mislim da bi se tu dosta dalo spomenuti primjere iz povijesti ljudi koji su djelovali "pasivnom rezistencijom" kao npr. Gandhi, tu je također i taoistička wu wei etika "nedjelovanja" itd. itd.... Ima mnogo dobrih alternativa nasilju, ali u svakom slučaju kada je u više svrhe, tipa obrane nemoćnih ili ako je netko bolestan i neće piti ljekove (npr. djeca neukusne sirupe), onda je svakako dobro istresti se malo dobronamjerno ali odlučno na dijete itd. Primjera je mnogo... Ma kužite me uostalom... Pozdrav.

Kazino, II dio


Obično, kad izgubimo sve što smo imali ili smo nešto malo dobili a umor nas je već skoro savladao, mi idemo kući, a onda, kad se ukaže prilika, opet u – kazino. Naravno, zajedno sa sobom nosimo kući i onu svoju ‘ovisnost,’ kao i ‘predatora’ u sebi, kojeg smo sada malo smirili jer smo ga propisno nahranili. Ne smijemo zaboraviti da smo tamo bili većinom u alfa-fazi, prilikom čega smo bili prijemčivi za ‘daunlod’ svakojakih subliminalnih audio-vizuelnih poruka koje sada čine jedan dodatni program koji tiho radi u našoj podsvijesti. Svaki kockar, kad se ne nalazi u kazinu, naoko se normalno ponaša, pere suđe kod kuće i kuva kao normalan čovjek, na poslu često radi normalno kao i svi ostali, igra se sa djecom, ide u kupovinu itd.

***

Tako već sada možemo jasno da vidimo i analogiju između kazina i ove 3D oblasti postojanja na planeti zemlji, koju trenutno nastanjujemo. Ukoliko bi ovu analogiju malo produbili, onda bi morali zamisliti da je čovjekova “kuća” u 5D. U skladu s tim, vlasnici kazina bi bili 4D OPS entiteti, mada, naravno neki članovi njegove uprave i nadzornog sistema mogu biti i ono što podrazumijevamo pod ljudima. Sada se se postavlja pitanje: “Šta mi kog vraga tražimo u kazinu? Što dolazimo ovamo?”

Ljudi većinom idu u kazino zbog provoda, znači, da se malo zabave. Uostalom, možda nije slučajno to što kad izlazimo iz kuće, često imamo običaj da kažemo - “idemo u život”. Neki se takođe nadaju da bi u kazinu mogli profitirati a nekima je jedini cilj da povrate ono što su tamo do tada izgubili, međutim, ovdje moramo imati na umu i onu izreku: “Nije majka karala Muju zato što je kocko, nego zato što se ‘vadio’”. (U narodu je poznato to da se kod ‘vađenja’ ili pokušaja povratka izgubljenog, obično - još više gubi!) Međutim, neki tvrde da je u metafizičkom smislu ‘vađenje’ obavezno (karma), tako da moramo ispraviti sve ono što smo zasrali. To bi značilo, da se u jednom takvom slučaju čovjek ne može smiriti kod kuće sve dok ne izravna sve račune s kazinom, odnosno, u kazinu.

Međutim, u kazinu postoje igre koje se igraju kao i pravila koja se moraju poštovati dok se tamo boravi i dok se igra. Nama nije dozvoljeno da izmišljamo svoje igre i pravila a vjerovatno i kad bi htjeli, mi to ne bi ni bili u stanju s obzirom na naše (promijenjeno) stanje svijesti. [Predlažem da se “igre iz kazina” uporede s onim “arhetipskim dramama” iz tekstova Drvo Života i Viteški Pohod!]

Situaciju komplikuje i to što iz kazina nije lako ni izaći. Čak su i vrata koja vode napolje prilično dobro zamaskirana. Tamo vlada i drugačije vrijeme koje nama nikako ne ide na ruku.

Tako većina ljudi ne izlazi iz kazina sve dok tamo potpuno ne ostane bez valute-energije, odnosno, kolabira, nakon čega biva prebačena kući, u 5D. Kad dođu malo sebi, i nakon jednog perioda kontemplacije oni ponovo idu kazino. (Nikako da dođu pameti?!)

Sada se postavlja pitanje da li mi nosimo i predatora sa sobom kući?! Ja bih rekao da ne nosimo, međutim, ono što imamo to je svijest koja je uz pomoć predatora, odnosno, strane instalacije koju smo imali naraspolaganju u kazinu, prilicno - modifikovana. Možda zato neki tvrde da i u 5D čovjeku treba neko ‘vrijeme’ da dođe sebi?!

Navodno, postoji čak i dosta slučajeva gdje se prijatelji dogovore da se nađu u kazinu svi zajedno u određeno vrijeme. Međutim, kad dospiju tamo, stanje njihove svijesti se naglo mijenja, oni zaborave zašto su došli kao i na sve prethodne dogovore.

Zašto?

Kažu da je nedavno napravljen jedan eksperiment u kome su kompjuter sa bazičnim windows xp programom (bez sigurnosnih ‘zakrpa’ i firewall-a) priključili na internet. Bilo je potrebno samo 10 minuta da taj kompjuter postane ‘zombificiran’. On je za to vrijeme bio inficiran kojekavim virusima, trojanskim konjima itd. odnosno programima koji su na određeni način preuzeli kontrolu nad njegovim “umom”. Tako ni taj kompjuter nije više bio ‘on’. On je postao nešto kao jedna NOVA ličnost.

Naravno, sada se postavlja pitanje koliko vremena treba nama nakon naše pojave u kazinu da postanemo na sličan način ‘zombificirani’ od strane mentalnih programa koji vladaju u kazinu i kojima su već zaraženi oni koji su nas tamo dočekali, jer se mi tamo dolazimo bez ikakvih zaštitnih sistema? Ti programi onda regulišu našu svijest, percepciju i ponašanje a da mi toga ne možemo biti svjesni, isto kao što ni onaj kompjuter nije bio svjestan da je promijenjen i izmanipulisan. Tako onda uskačemo u igre bez granica koje se odvijaju u kazinu na način kako nam naši novostečeni mentalni programi nalažu. Nama tamo upravlja vještačka ličnost koja postaje jedan ‘interfejs’ između našeg odijela (tijela) i istinskog Ja (duše).

U slučaju kompjutera, postoje i tzv. anti-virusni programi uz pomoć kojih je moguće ‘dekontaminirati’ kompjuter i tako ga ponovo uspostaviti funkcionalnim u onom smislu u kakvom bi on trebao biti. Dakle, lako nam je za kompjutere.


Medutim, u kazinu nisu lako dostupni programi uz pomoć kojih bi čovjek mogao napraviti dekontaminaciju svoje vlastite svijesti, mada ih ima mnogo koji se prodaju kao takvi. Bolje rečeno, tu se radi o programima za reprogramiranje, a ne – deprogramiranje. Dodatni problem je u tome, što kad bi se čovjek nekim slučajem i uspjeo dekontaminirati, onda ni on više ne bi bio on. Naravno, njegova ličnost bi u tom slučaju morala da ide u kantu za smeće jer je ona bila formirana, i sve do tada funkcionisala, na osnovu programa koji su instalirani u nju izvana. Šta bi mu onda ostalo?! Ostala bi mu suština, istinsko Ja ili duša, ako je ona još uvijek tu, odnosno, ako i nju nije - prokockao. (Ovdje moramo naglasiti da možda postoji mogućnost da je upravo to najslađi dobitak za - vlasnike kazina.)

Kad bi čovjek bacio svoju programiranu ličnost u kantu za smeće a istovremeno imao suštinu dovoljno razvijenu, onda bi prestao da igra u igrama koje vladaju u kazinu ili bi ih igrao na osnovu svojih vlastitih pravila ili bi se dao u potragu za vratima koja vode napolje iz tog kazina. Drugačije rečeno, on bi postao svjestan a kad bi postao svjestan, onda bi mu vjerovatno bilo jasno i to - šta treba da radi.

***

Jedno od glavnih pravila u kazinu je da kod svakog dolaska tamo, čovjek mora svaki put obući jedno novo odijelo. Koliko smo mi u stanju da izaberemo odijelo koje ćemo tu nositi, za sada je još uvijek misterija!? Isto tako, nakon što kockajući se ostanemo ‘bez gaća’ i ‘kolabiramo,’ mi stižemo kući bez odijela kojeg smo morali ostaviti u kazinu. Tragikomično je to da čak i oni koji se u kazinu smatraju dobitnicima, kad krenu kući, moraju tamo ostaviti sve ono što su teškom mukom do tada prikupili.

Dodatni problem čini to što odijelo koje nam je u kazinu stavljeno na raspolaganje nije baš toliko perfektno jer zajedno s njim dolazi i jedna ‘strana instalacija’ koja čovjeku treba da pomogne da se pretvori u dobrog kockara a ona predstavlja i jednu veoma bitnu komponentu naše novostvorene ličnosti. Njen zadatak je da zadrži čovjeka u kazinu što je moguće duže, ne dozovoljavajući mu da stvari vidi objektivno i tako da napravi od njega jednog efikasnog - gubitnika. Ona bi mogla biti nesto slično prijemniku koji hvata samo one stanice čiji se programi emituju iz 4D OPS oblasti postojanja, odnosno, samo one programe koje emituju – vlasnici kazina. A poznato je to koliko smo mi sugestivni. Često je dovoljno da vidimo reklamu za Koka-kolu i ona će se ubrzo naći u našem stomaku. Poznato je i to koliko mi volimo da pratimo trendove.

Da stvar bude komplikovanija, vlasnici kazina su još odavno isfolirali igrače predstavljajući im se kao kojekavi bogovi, anđeli, vile, vilenjaci itd. [a u poslednje vrijeme kao ‘vaskrsnuti (uzašli) majstori’, pa čak i kao naša – svemirska braća!]. Oni su nekako uspjeli da ubijede igrače u to da izvan kazina postoji jedan entitet koji sviju motri i koji je svemoćan, te ako se igrači budu ponašali po njegovim pravilima, onda će dobro proći ne samo u kazinu, nego i kad izađu iz njega. Tako sada oni igrači koji su im povjerovali na riječ i pomalo dobijaju, zahvaljuju se za to gore navedenom entitetu a oni koji stalno gube, smatraju da su zgriješili u vezi poštovanja trendova koje je entitet odozgo zacrtao, donosno, da su sami za to krivi.

Tako se još uvijek većina igrača intezivno moli tom entitetu ne samo da bi prošla bolje na kocki, nego i da bi skupili dovoljno poena koji će im trebati kad dođe vrijeme za napuštanje kazina. To je mahom zbog toga što se od samog ulaska u kazino u čovjeka usađuje i strah od gubitka odijela jer se u kazinu ne može igrati bez njega a informacije o onome šta se dešava s čovjekom bez odijela, takođe su maglovite i izvitoperene na takav način da se on mnogo komotnije osjeća u odijelu, nego misleći kako će proći kad ostane bez njega.


Vlasnici, nadzornici i poslovođe kazina su veoma prevejani tako da se služe svim sredstvima da bi od igrača izvukli sve što su ovi donjeli sa sobom, tako su raznorazne prevare i mahinacije dio njihove standardne operativne procedure.

Po kazinu stalno kruže bajke o igračima koji su u prošlosti ostvarili nevjerovatne podvige i postali veliki dobitnici. Jednom je jedan dobio ovoliko a jedan drugi je dobio onoliko. Međutim, sami detalji kako su oni to uspjeli ostvariti nikome nisu poznati, niti iko od igrača lično poznaje nekoga takvog. Ako su detalji poznati, onda su sigurno lažni jer u kazinu vlada jedan prilično dobro uhodan dezinformativni sistem koji igrače stalno održava zagrijanima za igru a istovremeno im ne dozvoljava da pobijede odnosno napuste kazino prije vremena, tj. dok nisu ostavili sve svoje pare (energiju). Tako se za igrače ne moze reći da nisu puni nade i lijepih snova.

S vremena na vrijeme desi se i to da se pojedini igrači u nekim momentima malo ‘osvijeste’ i počnu da shvataju gdje su se zadesili, međutim, sa predatorovim umom u punom pogonu, s promijenjenim stanjem svijesti i sa izvitoperenom percepcijom, čovjek nije u stanju tek tako lako da se snađe.

Pogotovo ako se uzme u obzir da je nadzorni sistem i za takve pripremio posebnu zamku u vidu jednog specijalnog mentalnog programa koji funkcioniše na principu – “šta je babi milo – to joj se i snilo”.

Interesantno je i to što bez obzira na to da kod napuštanja kazina ljudi ne mogu ponjeti ništa sa sobom od onoga što su dobili, čak ni vlastito odijelo, i pored toga oni grčevito pokušavaju da skupe što više žetona. Mnogi u toj trci za žetonima oštete svoje odijelo toliko da bivaju diskvalifikovani.

U nekim periodima zabilježene su i pojave da se neki od kockara udruže kako bi timskim radom dobili što je više moguće, pa formiraju tzv. tajna društva.. Ukoliko se radi o grupama pohlepnih i nezajažljivih individua, njih nadzorni sistem nagrađuje tako što ih zaposli da rade za njega, odnosno, daje im pozicije u upravi. Oni odozgo znaju da će ovi učiniti sve na očuvanju svojih pozicija, da će biti dobri nadzornici i menađeri i da će za malo vlasti prodati i rođenu mater ako treba.

Navodno, postoji teoretska šansa da se isto tako udruži i grupa individua koje nisu takve, međutim, to se za sada dozovoljava samo teoretski, jer je odstranjivanje mentalnih programa a pogotovo one “strane instalacija” koja dolazi s odijelom, prilično težak posao a tačne metode nisu poznate.

Zgrada kazina ima više spratova, na donjim spratovima igra se za male pare, a na gornjim za veće. Medu igračima vlada uvjerenje da koji igraju na višim nivoima imaju i veću moć i kotrolu nad onima sa donjih nivoa, tako da se u kazinu formira i neka vrsta elite, pa tako i hijerarhije, odnosno, piramide. U toj piramidi čovjek može fiktivno napredovati prema gore, ovisno o tome kako igra, međutim, iz piramide ne može izaći jer mu stil razmišljanja i igre nameće ona “strana instalacija”.

Sada se čini da je situacija toliko beznadežna da kad bi u kazino stigao čak i onaj majmun Soni, direktno iz Kusturicinog filma Podzemlje, opalio iz topa i napravio rupu u zidu, vjerovatno bi malo kome od igrača palo na pamet da pobjegne napolje.

Međutim, kako stvari trenutno stoje, šanse za tako nešto su prilično slabe. Izgleda da je sve to ipak na - individualnoj bazi!?



Pozdrav!

Ta strana instalacija u vidu predatorovog mozga je jedan izuzetno sofisticiran i moćan uređaj ali s druge strane, nekako mi se čini, da je i jako jednostavan.
Njegova moć i snaga se kriju upravo u toj njegovoj jednostavnosti jer kad bi ljudi znali koliko je u stvari jednostavno i lako prevariti i nadvladati predatorov mozak bili bi zapanjeni. Baš zato što je to tako lako, je zapravo jako teško, pa ogromna većina ljudi za čitavo vrijeme boravka u kasinu i ne bude svjesna njegovog prisustva.
Prvi korak koji čovjek treba da preduzme kako bi nadvladao tu instalaciju jeste da je bude svjestan.
Nakon toga treba da bude svjestan i svoje suštine i stvarne snage svog bića.
Onda treba jasno i glasno da kaže sebi kako želi da uništi tu instalaciju i što je najbitnije da BUDE SVJESTAN I JEDNOSTVANO DA ZNA da on to može učiniti, da je on u stanju to učiniti vrlo lako i jednostavno i da taj predatorov mozak, tj. ta instalacija ne može ni po čemu da se mjeri sa ogromnom snagom koja leži uspavana unutar njegovog bića.
Kad počne da se odvikava od svih tih silnih igara igrač će shvatiti da njegov posao nije samo da uspije da prestane luđački da razbacuje svoju energiju i novac na bespotrebne igre već i svojim primjerom drugima da ukaže na stvarnu pozadinu čitavog tog cirkusa zvanog kasino, a možda da ga čak i malo "preuredi", tj. da mu vrati neku prvobitnu funkciju koju je imao dok ga njegove gazde nisu preuredile u surovu kockarnicu.
Na koji način će on to početi činiti nije ni njemu na početku baš potpuno jasno ali veliki značaj u svemu tome će imati spoznaja da ima još igrača oko njega koji uviđaju isto ono što i on, te da postoji mogućnost koordinacije sa tim igračima.

Btw. moguće je da sam neke stvari pogrešno povezao ali su mi se te misli pojavile nakon što sam pročitao ovaj tekst.
U svakom slučaju mislim da je najvažnije da što prije počnemo da se budimo iz ovog dubokog sna, a kad se dovoljno razbudimo mislim da će nam postati mnogo mnogo jasnije ko smo i šta treba da radimo.

Svjestan čovjek uvijek nekako (ovo nekako naglašavam) zna šta treba da radi dok se nesvjestan uglavnom moli hrkljušu.

Koncept predatorovog postojanja jeste permanenetni haos unutar ljudske zajednice. Međutim, da bi se spoznali njegovi potezi u neprestanoj igri sa našim promišljanjima potrebno je da se poznaju određene "vještine i tehnike" za koje pametni ljudi znaju i vješto ih koriste od samog "početka". Koje i kakve su to vještine ostaje na svakome od vas da to otkrije. Pitanje prolaznosti vremena u ovom životu je jedini limitirajući faktor. Zato požurite za potragom.

Srdačno

Baš sam odgledao novi film od Guya Ritchiea "Revolver" jako dobro pokazuje kako funkcionira niži(tj.predatorov) um....

galaksija svaka cast, sjajan tekst - fenomenalna analogija

ja na ovo tvoje pitanje mogu odgovriti jedino mojim omiljenim citatom Tolkiena :

Pippin: Is there any hope, Gandalf, for Frodo and Sam?

Gandalf says: There never was much hope!
- Just a fool's hope.
Ali cak je i budalina nada sila sa kojom se moze racunati.

Pozdrav

mozda
ali mislim da kljuc nije u unistenju strane instalacije nego ovladavnju njome,
me smijemo zaboraviti da sa univerzalnog stajalista stvari jednostavno jesu, i da ne postoje podjele na dobro ili zlo
dakle nekako mi se cini da ne mozemo predatorov umu tretirati kao esenciju zla
ali to je sad vec filozofsko pitanje

Mislim da si na sasvim dobrom putu jer razumjevanje je samo jedan kroak od istinske ljubavi.

vidis ja mislim da poanta nije u borbi u bukvalnom smislu,

nekako mi se cini da kontrolni sistem mozes sjebati ako spolja igras po njegovim pravilima a iznutra pojacavas plamen,
opet ponavljam kljuc je unutra
okovi kontrolnog sistema su izvana i podlezu odredjenim pravilima,

mislim da kljuc za savijanje ovih pravila lezi u svakom od nas

ali kao sto rekoh u odgovoru galaksiji mozda sam samo budala

Dobro, igra riječi, ako ovladam njime onda sam ga i uništio, zar ne? A naravno da ga ne mogu bukvalno uništiti onda bih vjerovatno izvršio samoubistvo.




A kako da ga onda tretiram? Mislim da moramo početi (evo ja prvi) stvari imenovati tačno onako kako se zovu i tačno ono što one i jesu. Za mene će ta strana instalacija uvijek biti nešto je zlo i što nikako nije dobro za mene. I to tako hoću i da tretiram i da se protiv toga borim kako god znam i umijem.
Ne igra puno ulogu koju ću ja riječ upotrijebiti kako bih označio tu instalaciju, najbitnije je da je što prije postanem svjestan, da znam šta mi ona čini i uspijem što brže pronaći adekvatnu "strategiju" i način borbe protiv toga.

ali kako ne shvacas, ta strana instalacija je sada dio tebe
svidjalo se se to tebi ili ne,
to je ngdje nekada bio tvoj izbor kada si postao posrnuli andjeo

dakle nije nuzno da je ta instalacija stetna za na jer ona svakako ima odredjenu funkciju u nasem razvoju

To jeste sad dio mene, slažem se, ali to ne znači da se sa tim moram pomiriti.
Eto nekad mi se desi i da dobijem "koji kilogram viška", pogotovo kad se mjesecima ne bavim sportom, pa onda vrlo brzo poradim na sebi i taj višak uklonim. Onda možeš misliti koliko želim da uklonim tog predatora iz sebe.



Pa sad... , ne znam, možda da a možda i ne, zavisi od malo drugih stvari , u svakom slučaju to jeste način na koji je većina ljudi zapala u ovu "stvarnost".



Primarna svrha ili funkcija te strane instalacije jeste da drži pod kontrolom ljudsku rasu kako bi je učinila što pogodnijom za eksploataciju od strane drugih, naprednijih bića. S druge strane, ona nas tjera da se pokrenemo i počnemo sa mukotrpnim radom na samima sebi koji treba da rezultira proširenjem naše svijesti.
Zbog ovoga drugoga mislim da ne možeš tvrditi da to nije ništa štetno za nas, samim tim će onda tvoje šanse da se uspješno nosiš sa tim biti jako malene, jer za ono za šta ne smatraš da je štetno i da predstavlja neko zlo za tebe, "podsvjesno", na neki način, i ne želiš da se istinski boriš protiv toga, a onda ja ne vidim drugi način kako onda to uništiti tj. time ovladati.

mozda

u svakom slucaj moze se na ovu temu b eskonacno filozofirati ali mislim da cemo se onda udaljiti od sustine

do nedavno



odavno znam da od ovog nema koristi,pa odmah pređem na 'plan B'

pozdrav

spoznaja o postojanju nečega stranog unutar tvog uma stvara impuls otpora i poziva na borbu.reakcija je sukladna tvojoj prirodi,no da li je to tvoja ili 'njegova' priroda,pitanje je koje me trenutno muči.

Ja mislim da odgovore ( barem donekle ) mozes naci u tekstovima Laure K. J. koje je galaksija ( bog ga blagoslovio) upravo zakacio na strani metafizike,
Drvo zivota i viteski pohod

Mislim da ti je to ona prica o imenima bozjim, predatorov um je samo jedno od imena bozjih

ali ne bih htio mudrovati jer ima jos puno stvari koje tek trebam nauciti tako da cu se privremeno povuci iz ove diskusije

onog momenta kad se barem malo prosvijetlim - javit cu vam se

Kad bi ljudi znali koliko su nadmoćni tim predatorima, reptilima tj. Morlocima kako se oni sami predstavljaju. Bitno je ZNATI da on postoji i da kontrolira tvoj um, a onda polako ti počneš kontrolirati njegov um jer on je OVISAN o tebi, a ne ti o njemu. Možeš mu izvlačiti podatke iz memorije, možeš znati sve što on zna. Možeš se hraniti njegovim strahovima, jer oni su veliki plašljivci i zato se skrivaju. Njihova je prednost u tehnološkoj nadmoći, ali duhovno oni su jedna inferiorna rasa koja vlada superiornom i u tome je sva tragedija ljudskog roda. Ima milijun načina da od predatora napraviš kretena što on ustvari i jeste, može ga se i trovati energijom. Šteta što moj prijatelj Hwarang nije ovdje da potvrdi moje riječi. Šteta što se Chakwang ne smije predstaviti pravim imenom jer i on zna koju sam budalu radio od Hwaranga i onih glupih inspektora Konzorcija, Darwanga i ostale ekipe. Sakriti od jakoga njegovu snagu i uvjeriti ga da je slab. Fantastična strategija žderača energije.

Mislim da je nemoguce osloboditi se predatora iz jednostavnog razloga zato sto je predator sam covjek. Cak sto vise, ako ti predatori postoje poput programera ili neceg slicnog koji nas zaposjedaju veoma im je lahko ovladati nama, ne moraju se uopste mnogo potruditi da od nas naprave ono sto zele. Sve je u ljudskom mozgu.


Deckard pise:


Bas me zanima koji je sledeci film...... za vjerovanje u njega, zar nije fim dovoljan predator za jednu dobru vecinu planete. Hmmmmm.....

Da Sarguel moze se vremenom kontrolisati i sam tvoj kontrolor ali zar i sam nisi napomenuo da je samo 5 % ljudi koliko se ne varam sa bitnom genetikom na ovoj planeti . Ostali i jesu stoka i predatori koji nikako ni ne zasluzuju ikakvu vlast, jer osim moci nista drugo im nije poznato niti to ikako mogu da spoznaju.

Zombiji, roboti ili kako god vec zelimo da ih nazovemo.

Nisi mi odgovorio na tvojoj temi koliko ti je ugrozeno zdravlje, verujem da su te dobro naceli sa raznim cipovima ali postoje i neka izvorna resenja za te probleme.

Poz