mala, tvoja prica me podseca na ono kada je Kastaneda sreo ``rodjake``, jedno je bilo vatreno drugo vodeno...
Don Huan je savetovao da scepa jednog od njih i da ga ni po koju cenu ne pusta jer bi u suprotnom umro...(valjda)
to me podseca na to jer je tebe opeklo...Mozda si srela rodjake u tvom slucaju vatrenog mada ovo su samo spekulacije
Pozdaaaaav

Da, logično, u knjizi piše da svatko ima svog saveznika.... i onda samo saveznici (ili možda samo baš taj naš saveznik) dolaze da nam naprave paralizu i onda mu paralizirani okrenemo leđa.



Ja to tako nisam shvatio, smatram da za to da bi netko imao baš svog anorganca s kojim se poznaje i može raditi zajedno treba štošta, to jest biti pravi vrač, a ne bilo tko koga hvataju paralize na spavanju (ne sanjanju) o kakvima ovdje pričamo i onda možeš tom svojem drugu okrenuti dupe ako nečeš imati posla s njim taj put.

A ako pak pričaš o duhu, o kojem duhu pričaš, jel onom duhu sveopćem ili buuuu duhu?

Ako i dođe srodni anorganac koji bi mogao biti baš naš "saveznik" i napravi paralizu, smatram da je to više iznimka nego pravilo.
U pravilu se radi o slučajnim ispadanjima iz tijela ili ciljanim manipulacijama raznih anorganaca ili astralnim otmicama u kojima se i vrijeme zaustavlja.

Mislim da sam negde iskucao kako sam ''pobedio'' tu paralizu u snu, ali ako nisam, evo da ispričam.

Pošto se koristim ho'oponopono tehnikom, i njenom mantrom ''volim te, žao mi je, molim te oprosti mi, hvala ti'',i zaista osećam više ljubavi u svemu i opšti napredak. Već sam jednom imao napad u snu, i da kažem prostim jezikom, ukenjo sam se Imao sam posle još jedan, ali tačno sam okrenuo leđa, i prošlo je, mada sam bio uplašen, ali kraće vreme.

Poslednji put, kad sam bio napadnut, u početku sam bio uplašen, 2-3 sekunde, ali sam onda počeo da prizivam osećanje ljubavi i da ponavljam ovu gore navedenu mantru, a posle samo ''volim te''. I ode, a ja sam se osećao pobednički i mnooogooo mirniji. Tako da eto vam još jednog recepta za boj sa zlim dusima

Snoopy, hvala na zapažanju, vjerojatno se radi o vatrenom biću. Interesantno je i to da je pun elektriciteta kad ga dodirneš.

Ja sam primjetila da kad je mene više puta uhvatila paraliza, trajalo je to nekoliko sekundi i onda sam se ipak uspjela pomaknuti. Naravno da ako paraliza traje cijelo vrijeme da onda ništa nemožeš, samo u tom slučaju te iz nekog razloga ništa ne napada. Ja sam onda imala neke vizije, nešto slično transu.

Neko ko tek počinje sa trećim vratima sanjanja, a gdi se dešavaju paralize tj. nepokretnost, može odmah primjetiti svog saveznika, skroz na početku. To je moguće. Bez obzira da li je vrač ili nije.

Paralize sigurno ne izazivaju entiteti, već je to neizvježbanost sanjalačkog tjela budući da se mi time nažalost relativno malo služimo, naročito svjesno. Jako puno ljudi niti nezna da to postoji.

@mala, CC prica bi mozda trebala u CC podformu/kontejneru (treca vrata, saveznik i ostale pizdarije), a ovdje u ovom kontejneru, razumljivo za ostale!

Sto se tice paralize, imao sam ih mjesecno barem 2 ili 3 i vise i sad da pitam. Kad se okrenes, vec si izadao iz paralize i koja je svrha tada okrenuti dupe!?

U slucajevima (kod moguce otmice) kad sam osjecao da se svijest namjerno izvlaci, padao sam iz jedne paralize u drugu i pokusavao ostati svjestan i jebati majku ekipi itd i tu bi mozda ovo s okretanjem odigralo ulogu, al opet nema jebenog smisla, jer kad se okrenes, vec si izasao iz paralize.

Najvecu paralizu sam dozivio okrenut na desni bok viewtopic.php?f=5&t=2192&p=83596#p83596 tak da vjerujem da nema pravila i da su sve te CC i ostale price samo jedan debeli placebo! Vjerujem da je snaga u nama i da naguziti se nekom nema smisla! Neznam, jos sam neke htel napisati, al jbg...

lp

Okretanje na drugu stranu se preporuća kad si u situaciji da je točno ispred tebe anorgansko biće. Samo onda se to radi. Inaće je dovoljno i samo da glavu okreneš od tog biće ako baš dođe ispred. To je jedna vrsta zaštite, i to provjerena. Nemože biti jednostavnije.

@Gordan, meni se slichno neshto dogodilo. Samo shto sam lezhao na ledjima, ali to u ovom sluchaju zaista nije bitno, poshto je ochigledno u pitanju indukovana paraliza. Nisu mi jasni ti fraktali koje smo obojica videli. Ima li to neko znachenje, jer sam jedino tebe ovde video da pominjesh fraktale ? Ne znam da li je bitno, u mom sluchaju su jedino konture predmeta u sobi bile vidljive, a umesto tekstura predmeta su tu bili fraktali. To mi se prvi put dogodilo, obichno mi je soba i okruzhenje ''normalno'' tokom AP.

Shto se tog okretanja tiche, mislim da je okretanje na bilo koju stranu efektivno samo kod ljudi kojima je takav polozaj tela prijatniji za spavanje. To jest, vishe odgovara telu, bude opushtenije, i time i uskladjenije sa umom...pa zato nekome pomazhe a nekome ne. Dalje, i ja sam imao nekoliko ''komada'' za veche pre, i kada bih izashao iz prve ako se odmah okrenem na stranu vishe se ili ne vraca ili je mnogo kraca, mogu izaci iz nje chim osetim da pochinje.

P.S. Treba se shtiti i od same, obichne paralize. Koliko kontam, tada smo najranjiviji, pogotovo ako smo preplasheni i zbunjeni tim dogadjajem ostavljamo otvorenu pozivnicu za raznu bagru da dodje i radi shta hoce. Odrzhavati svesnost je najbolji lek ... Ne mogu da pronadjem moj post u kome sam izneo slichno iskustvo kao i Gordan ovde, u glavnom od kako sam ih lepo ''odjebao'' paralizu vishe nisam imao, nikako, osim kada je sam indukujem A kada to i uradim, nikakve spodobe ne vidim (osim nekih ''orbova'' svetla) niti mi se bilo shta chudno/strashno dogadja. E sada ...da li su otishli, samo promenili taktiku ili ih nije ni bilo ...

Ako nishta drugo odrzhavati chistu svest bar iluzorno pomazhe

U zdravlje!!!

Paraliza tijekom sna se meni zna često dogoditi, nikad se nisam gore i bespomoćnije osjećao što tada, jednostavo očima gledam oko sebe i budan sam ali ne mogu tijelo pomaknuti.
Kad hoću silom izaći iz toga stanja pojavi se nekakav neopisiv osjećaj bespomoćnosti kao da umirem, ma grozno neda se to riječima opsati.
Onda sam shvatio da mogu pomicati nožne prste, zatim stopalo i na posljetku nogom lupati po stranici kreveta i to tako snažno da me jednostavno vrati natrag u tijelo, to mi je terapija za sada
Samo sam jedanput prije nekoliko godina vidio nekakav hladan i ljigav ne mnogo velik entitet kako mi puže po prsima, skinuo sam ga snažno rukom sa sebe bez imalo straha, bio sam potpuno svijestan, čak sam ga tražio oko kreveta i ispod ali bezuspješno, Je.. sam mu ma..r.

Dragi moj Jivatma, to sa Hare Krišna ne pali, znam hrpetinu mladih i starih bhakta koji su bili studenti na vedanta institutu u Nizozemskoj na Radhadesh (ispravi me ako sam krivo napisao) koledžu.
To je stari dvorac koji je za vrijeme Drugog sv. rata poslužio kao ratna bolnica odakle su mnoge duše u mukama napuštale tijela, danas je to mjesto kuća strave, svakodnevno se viđaju kojekakve prikaze i duhovi, znam par mlađih koji su se vratili u Hrvatsku kažu da ne pomaže ništa ni Maha mantra ni skupno pjevanje jednostavno moraju živjeti sa tim, ali o tome se zvanično šuti, imaju čak i zabranu iznošenja bilo kakvih priča u javnost.
u ovom slučaju priča o čudesnoj mantri kao nekakvom čarobnom štapiću koja tjera bića iz astrala pada u vodu

doživio sam to za novu godinu i mogu potvrdit da nije baš lijepi osjećaj

Prvi put sam doživio izlazak u srednjoj školi,bio sam izmoren od odvikavanja,destruktivan,nisam mogao jesti,psihički i fizički mrtav. Došao sam doma sa dalekog puta,dvije noći za redom nisam spavao i tada kada sam zaspao to se dogodilo. To je bio takav užasan osjećaj da vam to ne mogu opisati,nema tih riječi za opis panike,vikanja,bježanja,traženja pomoći. Bio sam svjestan da sam prestao disati,izašao sam i panično otišao do stropa,vikao sam starom da dođe da me probudi,da napravi nešto,nisam mogao izaći iz sobe,nisam se htio okrenuti prema svom tijelu,nisam mogao zatvoriti oči,panika,strah,uglavnom užasan osjećaj. Ima jedan san koji sam sanjao koji mi se urezao u pamćenje ali ne znam točno kada se taj san dogodio prije ili poslije ovog događaja sa izlaskom. Sanjao sam da u kutu moje sobe lebdi lijes okružen svijećama,ne znam koliko je bilo svijeća,a u tom vremenu tih događaja i djed mi je bio umro. Jednom sam doživio da sam zatvorenih očiju mogao vidjeti u nekakvom polusnu.
Moja djevojka se znala gušiti tijekom spavanja i doživljavat paralize. Jednom je u gušenju tokom sna otišla do sobe svoje sestre da je zatraži pomoć,zapamtila je točno tko je sve bio u sobi,tko je gdje sjedio i o čemu su pričali. Poslije kada se probudila sve je to ispričala sestri i naravno da joj je sestra sve potvrdila. Ja sam nedavno imao događaj u kome sam imao osjećaj da sam se u snu seksao sa nekim,probudio sam se i kao da je još trajalo par sekundi,imao sam osjećaj da me nešto jahalo,što bi to moglo biti ne znam ali znam što mi se dogodilo. Kada sam počeo čitati kasiopejce u tom vremenu mojih početaka uopće bavljenja ovom tematikom(prije godinu i pol) imao sam događaj kada sam se probudio ujutro da sam našao opeklinu na desnoj podlaktici dužine deset centimetara,baš me zanima kakva me je to životinjica mogla tako opeći. Čitao sam vaše komentare i vidim puno zanimljivosti o kojima pišete. Moja majka je doživjela klasičnu kliničku smrt i kaže kako nije imala nikakav poseban osjećaj,dok recimo ja nisam imao takvo neutralno iskustvo. Vidim da se spominje mogućnost nekakvih vještica,demona,izvanzemaljaca i to mi je ful zanimljivo jer ipak vjerujem da smo spiritualna bića jer sam to iskusio. Prije par mjeseci djevojka mi je ležala na ramenu,zaspala je,potom sam i ja zaspao. U trenutku sam se probudio ali ne tjelesno i bio sam svjestan da sam u nekom drugom stanju. U tom trenutku sam uspio vidjeti nečije noge ali samo noge kako išetavaju iz sobe. Imao sam osjećaj da je moja djevojka ali nisam znao jel to ona,na neki način sam imao nekakav strah pogledati prema gore da vidim tko je,znam samo da sam se nasmješio kao ono doživio sam nešto. Inače soba ima jedno ogromno ogledalo nasuprot prozoru pa me zainteresirao zadnji transkript 20.08.2011. gdje se spominje nešto u vezi ogledala,duhova itd. Za novu godinu(da brojka bude ljepša 01.01.2011. ) sam doživio tu paralizu. Moja majka je doživjela klasičnu kliničku smrt i kaže da nije imala nikakav poseban osjećaj. Prije par tjedana djevojka mi je sanjala kako sam joj u snu rekao da pazi da se nogom ne nabije na nešto metalno,taj isti dan kada je šetala psa ona se zaista nabila na čavao(nemojte mi ovo krivo interpretirati hahahaha). S vremenom ću uzeti par knjiga da vidim o čemu se radi,jel lucidno sanjanje,astralna projekcija,otimanje. Pročitao sam cijelu val stranicu i znam na što se može pucati kada pričam svoje događaje ali uzet ću još par knjiga da vidim to s tim lucidnim sanjanjem,astralnim projekcijama itd. Vrlo zanimljivo za onog tko je imao slična iskustva.

Nedavno sam od jednog momka čuo kako je imao iskustvo paralize, ali pred san, netom prije nego bi zaspao. Kaže da je prije te paralize, dok je ležao u krevetu, u glavi čuo neke glasove, bilo ih je mnogo i nije razaznao o čemu su pričali. Nakon toga je uslijedila paraliza gdje se nije mogao pomaknuti, no pritom su se glasovi pojačali. Nakon što je paraliza prošla (nakon nekoliko min.), glasovi su prestali. Ovo mu se nedavno dogodilo prvi put, i ponovilo se već nekoliko puta, a zanimljivo je da je slično iskustvo imala i jedna djevojka, također nedavno.

Meni se desava paraliza prije sna kad sam ni u snu ni na javi,ali to mi je prijatan i opustajuci osjecaj a nekad se nateram da se pokrenem i to sa trzajem uspijem.Ne cujem nikakve glasove niti da ima neceg u sobi,ali se uvijek budim sa bolovima u nogama kao da sam cijelu noc hodala,nisam mjesecar,zadnja 2 jutra nemam bolne noge .Zna li neko sta je ovakav slucaj

Meni kad se prvi put desilo nisam imao nikakva saznanja o tomo niti sam cuo da postoji nesto kao sto je paraliza sna.Kad sam se posle dremanja probudio primetio sam da ne mogu da se pomerim.Hteo sam da pozovem nekog ali nisam mogao da izustim ni glas.Posle toga me obuzeo osecaj da tonem i izgubio sam svest.Posle izvesnog vremena se ponovilo ali nisam pridavao neki znacaj tome osim sto je osecaj bio izuzetnoi cudan i uvek sam nesto sanjao posle toga ali ne secam se sta. Vec drugi-treci put kad me obuzeo osecaj propadanja i kad sam ocekivao da cu po obicaju da izgubim svest to mi se i desilo ali samo na nekoliko trenutaka.Vec sledeceg momenta kad sam otvorio oci VIDEO SAM DA SAM U POTPUNO NEPOZNATOJ PROSTORIJI, VEZAN ZA NEKI METALNI STO!Nisam mogao da verujem jer sam bio potpuno siguran da ne sanjam i potpuno svestan onoga sto mi se desilo pre nekoliko trenutaka sto me je i dovelo tu.Prostorija je bila prazna i osim stola i mene na njemu nije bilo nicega.Ispred mene su bila vrata.Lezao sam tu desetak minuta gledajuci sta ce da se desi.Nakon toga cuo sam da neko otkljucava bravu na vratima ispred mene i otvara ih.Bas kad je trebalo da vidim onoga ko ulazi opet sam izgubio svest.Ujutro sam se probudio u svom krevetu nekoliko sati posle toga.
Posle toga paralize su postale sve ucestalije.Na kraju je to postalo svakodnevno i do te mere da cim dodirnem krevet kad podjem na spavanje dozivim paralizu i propadanje.Plaseci se da legnem ja sam pre spavanja uzimao nesto da citam obavezno u polu-sedecem polozaju u nameri da skrenem misli, ali ni to nije pomoglo!I tako, u tom polozaju sam gubio svest i budio se u znoju.Onda se to bez nekog vidljivog razloga proredilo ali se idalje povremeno desavalo.Tako sam slucajno nasao i ovaj sajt, Galaksiju pre 5-6 godina sa opisom necijeg iskustva paralize sna i shvatio sam da nisam jedini kome se to desava.Vremenom sam naucio da se oduprem tome tako sto se naglo trgnem u trenutku kad se javi taj osecaj, ili ako me vec obuzme da polako pomeranjem prstiju ili ociju izadjem iz tog stanja.
Inace jedno od najcudnijih iskustava koje sam imao je bilo to da me u sred noci probudi neka buka i neko sistanje po sobi.Kad sam otvorio oci video sam neku sivkasu svetlost kako leti po sobi i ,videvsi da nesto nije u redu naterao sam sebe da se potpuno probudim, medjutim telo mi je bilo polu-paralisano.Tad sam pogledao ispre sebe i video neko bice koje izgleda kao neki starac, sa bradom ali nije bio visi od jednog metra.Gleda u mene i prica mi nesto, ali ja samo vidim da otvara usta, ali mu ne cujem glas.Najinteresantnije mi je bilo potpuno odsustvo straha, kao da je to bice na neki nacin mentalno uticalo na mene da strah nestane.Lezao sam tako mirno i gledao u njega neko vreme pokusavajuci po usnama da protumacim sta prica, ali bez uspeha.Onda sam izgubio svest...

Uspjela sam naci objasnjenje za moju paralizu prije sna,najvise lici na opustanje prije astralne projekcije ali ja se ne sjecam da sam bila u astralu kad se probudim.

http://alajefromthepleiades.com/health/healing/what-is-the-cause-of-sleep-paralysis

What is the cause of sleep paralysis?


By alaje • Saturday, October 30th, 2010

Question: I have a question regarding sleep paralysis. I am experiencing it awfully often. Fortunately i haven’t had any really scary experiences, except for once… Scientists doesn’t seem to have any good explanation and they have no idea what to do about it. What is the cause of sleep paralysis, and what can one do to prevent this?


Answer: [DISCLAIMER: This is for informational purpose only and may not be construed as medical advice or instruction. For proper health advice you should always consult your doctor! Please read our disclaimer]

Sleep paralysis, is happening when you are loosing suddenly a lot of life-energy. This can be done from negative low astral entities or the Greys (aliens). And they can do it only when your aura, your protection shield is weak. cigarette-drugs, alcohol, negative thoughts or feelings, low energy food like meat, or negative evil people close to you, all these things are weakening the aura and the aura get holes or astral parasites. And through these holes they can penetrate your energy field and steal your energy. You have to strengthen your auric field with a powerful cosmic light and Love. Use my meditations from my videos.

http://www.youtube.com/user/777alaje#p/c/2894BEB401175936/3/Imn1Z3zIXT4

Na srpskom:

http://www.youtube.com/user/777alaje#p/c/2AE16362CCC0FAEE/3/HwIOigKF17g

I meni se ovo prvi puta dogodilo jučer, trajalo je nekoliko minuta, tijelo mi je bilo potpuno paralizirano, pokušala sam dozvati brata ali nisam mogla ni govoriti iako sam u sebi vrištala, jako čudan i neugodan osijećaj oduzetosti. Na trenutak sam čak pomislila da umirem.. kada sam počela gubiti svijest, nisam znala da je to zapravo bio kraj paralize.

Vidim da vas je dosta pisalo o nekakvim bićima i prisutnosti zla, kod mene to nije bio slučaj ali i bez toga mi je bilo dovoljno scary... Uglavnom nimalo lijepo iskustvo ali se sada lakše osijećam kad vidim da nisam jedina

Inače do sada nisam nikada ni čula za tu pojavu, tj. stanje svijesti do sada dok mi se nije dogodilo, a i da sam čula nešto o tome vjerovatno bi mislila da su to gluposti

paraliza kod spavanja
- u dva dijela -


promišljajući o nekim stvarima koje sam doživjela, vidim problematiku "paralize" iz nekoliko uglova i zagrebat ću po dva najspontanija (ako nas dočeka nespremne, irelevantno je da li je u pitanju spontani doživljaj ili nuspojava neke indukcije tipa vježbi opuštanja, nidre i sl). svaki je pomalo drukčiji, a kod svih je najvažnije: ne paničariti i sabrati se i eventualno pokušati po "simptomima" shvatiti 'gdje' se olucidnilo:


a) SPONTANO buđenje tj. olucidnjenje unutar neREMfaze. ( inače, ovo stanje je "najmistificiranije" od svih, i prema istima, čovjek bi trebao biti sretan kad se tamo probudi tj. olucidni )

čovjek se u spavanju spontano probudi, nema REM sanjanja, jer je u neREM fazi, periodu spavanja, probudi se, ali NE NA JAVU. i u toj neREM fazi spavanja moguće je postati lucidnim. ljudi se ovdje često uplaše i počnu umišljati 'mrakane' - zbog banalnog: neznanja i nepoznavanja funkcioniranja "stvari". zbog panike mogu vrlo lako uslijediti noćne more, bilo obične bilo lucidne.

(kao i drugdje u životu...) čovjek bi htio pomaknuti tijelo ali otkriva da ne može i kaže: paralizirano je. ne da NIJE paralizirano, već u neREM fazi spavanja, mi tijela uopće nismo svjesni, nema svijesti tijela, mi imamo sjećanje na tijelo, ali ne i momentalnu svijest istoga. ona spava. također nema niti svijesti o okruženju, čula ne percipiraju ništa izvanjsko. znanost nam kaže da se tijekom neREM faze tijelo, ne samo odmara, već i obnavlja. ...

"simptomi" su najčešće - probudiš se, a ono kao da nemaš tijelo i oko tebe mrkli mrak i bezzvučje*. nema ničega. ne znaš ni jesi li živ jer nemaš baš nikakvog osjećaja za tijelo, tj. nema svijesti o tijelu, samo sjećanje na tijelo (mora da je tu negdje... uf?)... ne osjeća se ni fiziološki proces disanja (to je normalno ovdje. i zato kažem: bez panike.) znači, tijelo NIJE paralizirano, već NEMA momentalne svjesti, "osjećanja" vlastitog tijela. ili drugim riječima: svijest "nije posve" baš u tijelu, nekako je "odvojena" od njega. (na sličan način na koji pri snovima nije u fizičkom tijelu, već u dvojniku). tijekom spavanja nešto se događa s "mehanizmom upravljanja" tijelom...

* - vidi kasnije

kad se čovjek spontano olucidni u neREM fazi možda je najgore što se može desiti: da se uplaši i uspaniči. ali protiv toga se treba "boriti svim silama" tj. "namjeravatai" staloženost i nastojati zadržati sabranost i smirenost (ili kroz kako Formica kaže "sjetiti se sebe" ili kroz neki vid meditacije, molitve, tihovanja), a vjerujem da je to najizvedivije kad znamo ŠTO nam se događa i GDJE smo se to "našli" tj. "probudili" ili olucidnili. ako se nema volje ni za šta činiti ovdje, skoncentrirati se na neki dio tijela (tijelo u našem pamćenju), poput prsta i pomicanja prsta dok se ne cimnemo natrag na ovu javu (ili dozvati iz sjećanja neki aspekt iz vanjskog okruženja, što će voditi u isto - buđenje na javi).


nadalje, kad se čovjek tako probudi u ovoj fazi - u mrklome mraku i neosjećanju tijela i okoline, može jednostavno mirno ČEKATI da počne faza sanjanja (a može se dogoditi i da se jednako spontano posve probudi na javu dok tako čeka) ili opušteno pokušati inducirati AP ili LD. ali zašto ne iskoristiti priliku? uglavnom: ne paničariti, sabrati se, usredotočiti na namjeru te odlučiti i krenuti s meditacijom ili tihovanjem. ovdje nema momentalne svijesti o tijelu, pa neće nikome smetati potreba za vrpoljenjem, trnci, svrbuckanja i sve one tzv. "energetske senzacije" koje često distraktivno ometaju u početku. također, nema svijesti "vanjskih čula", tako da ništa izvana također ne ometa pažnju. okolnosti za meditacijsko iskustvo su gotovo idealne (kad su u pitanju eventualne distrakcije koje inače mogu omesti praktikanta)

šta god, nekoliko su opcija na kraju -
ili će se (relativno naglo, a ako čovjek tek kreće s nekom od praksi u tom stanju i neželjeno) probuditi na javu
ili će početi sanjati (prije toga možda gledati koju hipnagogičku scenu) [bilo obično sanjanje (ako se zaspalo u međuvremenu) bilo lucidno]
ili će se "dospjeti u svjetlo" (ili bar škicnuti u naznake istoga)...


*
ako je neREM faza potpuno osviještena (bilo spontanim olucidnjenjem tamo; bilo da se to doživi za vrijeme meditativne prakse), čovjek će imati dojam da se "negdje nalazi", čak će i vidjeti (očima sanjača) nekakvo tamno prostranstvo (kao svemir bez zvijezda) i čuti (ušima sanjača) ništa. tj. nema zvuka. nema se što za čuti, muk.

to znači da je moguće u tom stanju probati percipirati gdje se našlo čulima, ali čula se nemaju za šta uhvatiti, pa kaže: nema ničega. sad, da li nema ničega, ili su čula ovdje zapravo neaktivna (spavaju), diskutabilno je (jer čula energetskog dvojnika su druga priča i mogu biti ili aktivna ili ne ili bilo što između). jedno je sigurno - nema svijesti o tijelu niti njegovim procesima (pokretanjima), pa tako niti one disanja. baj baj "vježbe disanja" [ovo je problem ako se ova faza osvijesti tijekom pranajame ili bilo koje meditacije kroz disanje jer se s istom ne može nastaviti putem fokusa na disanje]. misli također NE prestaju automatski tj. kad su i prestale tijekom meditacije ili tihovanja - uvijek ih je moguće aktivirati, ne gubi se sposobnost da se misli, samo uglanom isprva se ne misli zbog zatečenosti iskustvom. k tome, ovakvo iskustvo je pravi pravcati "mali samadhi" - šušuptički samadhi koji je moguće "produbiti" i čak "proširiti".

((uobičajeni) intelekt i racio su malo "zblesnuti" i utihli (ako ih se pokuša aktivirati, onda su nesuvisli prema kriteriju onog na koji smo "navikli", kao da se taj specifični program "resetira"), ali moguće je misliti i komentirati. jednako kao i odlučiti što dalje (ako se ima neka ideja što onda, ako bude vremena tj. ako se ne trgne "prebrzo" natrag na javu). čekati (ili potaknuti) buđenje na javu, čekati da krene sanjanje, ili se primiriti i produbiti u duboku sabranost. kao što rekoh: velika je vjerojatnost da se čovjek jednostavno i naglo nađe budan natrag na javi. možda jer nismo navikli budnom "alfa do beta" sviješću budni boraviti u "delti" (neREM nam kažu da je "delta" vrlo niskih frekvencija), pa treba prakse s "delta budnošću"... većina nas je u praksama bukvalno prepuštena samima sebi, idemo pokušajima i slijedeći put ću probati drukčije (pod uvjetom da se toga i sjetimo u taj odsudni čas) i sl...

moguće je ovdje i djelomično olucidnjenje, npr. (kinestetička) svijest tijela još uvijek "spava" (ne može se pomaknuti tijelo ili njegov dio), a čula ili neka od čula su se probudila, npr. sluh (čuju se zvukovi iz okruženja, iako katkad njihovo poimanje ne mora baš biti previše "suvislo"). itd. itd.

b) SPONTANO buđenje tj. olucidnjenje unutar REMfaze.

ovdje nije problem spontano olucidnjenje u pravim sjajnim i svijetlim snovima gdje odmah postaje jasno da se čovjek olucidnio u snu, (ili tijekom nekakvog "astralnog projiciranja"), problem i panika mogu nastati kad se čovjek "probudi" u vlastitom krevetu, i misli da je budan na javi, a nije, već sanja 'da se probudio kao na javi'.

najčešće je u pitanju ono buđenje u kao nekakvom polumraku, u vlastitom krevetu, otvoriš usta da vikneš - nema glasa (ali ako je čovjek uporan - može ispustiti neki čudan zvuk usnama koji je kao vibriranje bez glasa), nema struje nikad. tako je bar kod mene. nekom drugom su možda neki drugi aspekti jači u sjećanju (ili važniji). pod određenim okolnostima jednostavno ne možemo isključiti mogućnost da "floateri" (vidi wiki), trunje, bakterije i ini mikroorganizmi zadobiju zastrašujuće dimenzije u svjesno ili nesvjesno ustrašenog sanjača, a percipirani su tek krajičkom oka pod lupom "unutarnjeg svjetla".

može biti da je nekima ovdje problem pomaknuti se (unutar lucidnog sanjanja), meni nikad nije bio tako da ne mogu ništa reći... jedino što katkad, odmah nakon olucidnjenja, može biti zaista teže pomaknuti se (ali uglavnom jer je dvojnik još uvijek u nekom bunovnom stanju i kao "polusnu" i tek djelomično svjestan kako sebe tako i svog vlastitog okruženja i "mehanizam upravljanja sanjajućim tijelom" nije još posve aktivan).

problem tzv. paralize ovdje se u većem intenzitetu može javiti u nekoj od kombinacija. npr. čovjek osjeća da se probudio (krivo misli na javu, ali se olucidnio unutar sna); kinestetičko sjećanje tijela se napol aktivira (ne fizičkog, već dvojnika), ali ne i sposobnost ili volja pomicanja tijela. uglavnom zbrku zna praviti i to što čovjek pomisli da se probudio na javu, a zapravo se probudio usred sanjanja. uz možda snažnu (svjesnu ili neosviještenu) vezanost mentalnog sklopa za "fizičko", ili jednostavnu bezvoljnost i manjak energije "za istraživanja" neuobičajenih doživljaja - sve to ima šta za reći u svakom datom slučaju ili momentu. ali ništa od toga nema šta za reći kad se pojedinac posve SPONTANO nađe lucidan bilo u ovakvom REMu ili u neREM fazi. to se može dogoditi bilo kome. (mojoj majci se prvi puta dogodilo prije nekog broja godina (i naravno da se nasmrt uplašila da umire), a dobrano je zašla u umirovljeničke dane; a ja s tim stvarima živim još tamo od vrtićkih dana i s vremena na vrijeme jačaju na intenzitetu da bi u nekim periodima gotovo posve prestajale).

uglavnom, kad se tako probudim, prvo što napravim je pružim ruku da upalim svjetlo (lampu pored kreveta) - i uf... nikad, nikad, nikad - ama baš NIKAD - nema struje (nekad sam tvrdoglavija pa se čak dignem iz kreveta (sanjajući dvojnik, ne ja fizički) i došetam do prekidača za sobno svjetlo, al bestraga, nema ni tamo struje) i tako znam: a, probudila sam se unutar takvog (nalik javi) sna i onda već kud koji mili moji...
- okrenuti se i (odlučiti) opet zaspati, tj. usnuti i nastaviti s "običnim" nelucidnim spavanjem i sanjanjem (u koje se može utonuti uz svjedočenje još uvijek budne lucidnosti par hipnagogičkih scena, ili ako se ne zadrži lucidnost dotle, onih iskrica ili prelijevanja boja i sl... uobičajeno što se događa pri dubokom opuštanju, vježbama yoga nidre, nekih meditacija... tako da, sve su to također opcije i ovdje)
- nastaviti s lucidnim snom (što se dalje čovjek odmiče od svog kreveta i još ako uspije izaći posve iz kuće, okruženje postaje sve "snovitije" i jasnije - "pravi" neki od svijetova sanjača), ili
- krenuti u AP,
- odlučiti se "instant (voljom) probuditi u fizičko" ili se posve neočekivano naći budan na javi (to je uvijek opcija, to naglo "ispadanje" iz stvari), ili kao i kod a)
- u meditaciju ili tihovanje. sve te opcije su otvorene... (i ne tvrdim da su jedine) i moguće tj. izvedive. isprobane su i moguće su. istina, ja ne koristim nikakve metode 'recepata' induciranja lucidnosti, pa kad se spontano dogodi, iskoristim priliku i već ovisno o tome za što imam volje, tako napravim.


i pri induciranim projekcijama iste najčešće budu neuspješne jer se nije dovoljno "potpuno" ili u dovoljnoj mjeri uopće prešlo u dvojnika (iakok, fenomen početničke sreće i ovdje djeluje). zato čak i vibriranja i "bljeskanja svijesti tijela" (in-out; kao da je načinjeno od treperenja pixela) ne mogu uvijek donijeti željeni efekt, pa se čovjek osjeća kao paraliziranim. jednostavno budu "prebrza", pregusta (prefrekventna), i treba ih nekako usporiti a ne znam kako drukčije, osim produbljivanjem koncentracije i daljnjim usredišnjenjem (smanjivanjem frekvence moždanih valova) i onda kao valovi na moru sami ponesu.


to je uglavnom to. daleko od toga da je sve, tek "zagrebavanje"... da dodam još i ovo: (ako netko možda ne zna: REM znači "rapid eye movement" - "brzi pokreti oka" to znači da sanjamo (jer su otkrili da kad čovjek sanja dok spava, očne jabučice se pokreću brzo u svim smjerovima); neREM znači da nema tog kretanja očiju, te da spavamo ali ne sanjamo - to je tzv. duboki san ili "san bez snova" tj. "spavanje bez sanjanja" (hind. šušupti). i da, naravno, kao što je moguće lucidno sanjati, moguće je i olucidniti to spavanje bez sanjanja, neREM fazu. oboje može biti jednako spontano kao i namjerno inducirano.)

kao što rekoh, postoje u svemu i te nekakve "međufaze" i različiti intenziteti.

gornje su 2 (a i b) relativno "čiste" opcije koje mogu povezati uz nekakve paralize, i kao što rekoh, moguće su i "kombinacije", nit posve tu nit posve tamo (koje su najčešće odgovorne za solidan broj iskustava paraliziranosti). moguće su i lucidnosti u npr. kao nekakva zona "između": REMa i budnosti na javi; neREMa i REMa, neREMa i budnosti na javi; ali "lijek" je isti: smireno (i hrabro) samo i bez panike te "gledati svoja posla" tj. usredotočiti se na svoje vlastito središte. puno toga ovisi i o tome "kojeg" sebe se čovjek sjeti... i na "koliko dugo", koliko vremena uspijeva zadržati to prisjećanje.

pa, tko ima šta za dodati... be my guest.



p.s.
na žalost, ako se ne sjetimo prvo sebe, drugo gdje smo, treće šta ćemo i počne niz negativnih reakcija, dijagnoza, (pri)misli i emocija, u početku (ako se nema previše prakse iza sebe ili ako smo "silno" nesabrani) posljedica možda baš i neće biti (prva čišćenja su gotovo neosjetna). međutim, s napredovanjem u meditativnom radu ili "radu na sebi", dizanju vl. svijesti i/ili energije (OSOBITO energije!) - stvari se kompliciraju i potrebno je puno više sabranosti samo da bi se "stajalo na mjestu", a kamoli "išlo dalje". (zato sam i ukazala na opciju tihovanja ili meditacije unutar olucidnjenog spavanja ili sanjanja.) periodi "rekonvalescencije" i oporavka nakon "velikih hrvanja" mogu potrajati i godinama... što veća voltaža, jača su i pražnjenja... ali to su druge teme. i najčešće pripadaju nekoj od gornjih "međufaza" (i različito intenzivnih paraliza kako budnosti na javi, paraliza sanjanja, razmišljanja, čak spavanja...). sve te stvari čovjek teško može uhvatiti, nit za glavu nit za rep. ali nadam se da će zainteresirani čitatelj pronaći nešto sebi korisno i konstruktivno.