Evo jednog odlomka iz knjige Slavinskog "Kurs gnostičkog okultizma" koji odgovara na to pitanje.
"Riječ je o odnosu Učitelja i Učenika u vezi sa patnjom i bolom na Stazi. Tragač sluti da postoji Učitelj koji je na Svetom Putu ispred njega dobrano odmakao i njegova okultna nezrelost, koja je u službi njegovog Ega, stvara mu ubjedjenje da taj Učitelj drži u svojim rukama ključeve njegovog spokojstva i sreće. On je spreman da prihvati da je Učitelj prošao kroz sve moguće muke i jade, da je to za Učitelja bio normalan put sazrijevanja, ali očekuje da on sam, kroz blizak odnos sa Učiteljem, bude toga poštedjen. Ne pomažu izreke mnogih mudraca, da nitko ne može da popije gorku medicinu umjesto nas da bismo mi ozdravili, jer - to vrijedi za nekog drugog. O tome je lijepo čitati u knjigama i slušati priče koje o takvoj nužnosti govore, ali u duši Tragača tinja vječita iskra nade, koju Ego neumorno raspiruje, da je on izuzetak, da će ga Učitelj, kojeg će prije ili poslije naći, štititi od neprijatnih iskustava kao kvočka pile. Zbog takvih očekivanja, dok traži Učitelja, on se raspituje da li mogući kandidat za tu ulogu posjeduje “moći.”, da li je “pravi Učitelj”, a to za takvog spiritualnog žutokljunca znači samo jedno - da li ima moc da ga zaštiti i poštedi patnje. Avaj, Učitelj mu upravo patnju nosi na dar! Ni jedan Učitelj vrijedan pomena ne obraća pažnju na takozvane moći, koje su fenomeni, prolazni i nestvarni. Oni su umjetno cvijeće na stazi, a zalijevanje i njegovanje umjetnog cvijeća nije oznaka Učitelja, vec zaštitni znak budale. Učitelj ima jednu jedinu, ali strahovitu moć. Pazite dobro i zapamtite ovo što slijedi! Učitelj ima moć da izazove krizu u Učeniku koji stupi u njegovo polje psihološkog djelovanja. Upravo ta moć Ucitelja jeste poluga kojom on otvara kapiju na Stazi Istine, čvrsto zakovanu Učenikovim željama da život pod Učiteljevim skutima bude prepoznatljiv, spokojan i sretan. Istini za volju, Učitelj daje podršku i ohrabrenje i, iznad svega, pruža primjer svojim ponašanjem kako da Učenik prodje kroz krizu i uskrsne u višu svijest. Ali od krize on ne štiti, već je izaziva, jer je patnja koja se u krizi doživljava nužan uvjet spiritualnog preporoda. U tome je jedina tajna i sva mudrost. I zato, kada god se na nas spusti crna noć duše, sjetimo se okultne pouke od koje smo pošli u ovoj Lekciji: ljudska duša je kao kesten - mora da prodje kroz vatru da bi postala slatka."
_________________ The true Self is No-Self.
|