Da izbacimo filozofiju: Belzebub = Gurdjieff, Unuk = Čitaoci. Transvremenski i transprostorni prevoz = knjiga.
Koliko se meni čini, po sadržaju knjige, Gurdjieff nije samo uzeo Belzebuba "da bi odbio Hrišćane", nego postoji mogućnost i da je bio inkarnacija nekog demonka Belzebubu bliskog, možda čak dovoljno bliskog da bude i kanal. Ako ne to, onda je bio jako, jako povezan na energiju Belzebuba i odatle dosta toga izvukao. Ne znam sa sigurnošću koja je varijanta u pitanju, mada je verovatno rekao i to ali promaklo mi je.
Možda je i uspeo da održi svoju glavu čitavom, možda nije - to ne mogu da znam, nije Belzebub baš "bezazlen igrač". I sam Gurdjieff ostavlja indicije i tragove koji vode ka ovakvom ili sličnom zaključku, u jednom segmentu knjige, sad nisam tačno siguran gde - ima na početku, i negde unutar knjige kad bi svaki "programirani hrišćanin" već otpao - i to ne samo zbog pominjanja Belzebuba ili teških reči, nego i zbog napora koji bi nenaviknuti čovek morao uložiti da bi provario i uhvatio suštinu njegovih veoma složenih, dobro osmišljenih radi tačnog prenošenja smisla rečenica (koje pri tome često ne prate univerzalnu gramatiku da bi se razbilo lingvističko programiranje, a time i uobičajeni šabloni verbalnog i nadverbalnog razmišljanja - aka - svakodnevni programi)?! Zašto bi onda to radio?!
...ali ne, Belzebub čak ni ne postoji ...
Isto tako, govori i da to radi da bi ispravio grešku koju je kao "bludni sin" demon napravio. Prilično sam siguran da on nije bio vrsta čoveka koji bi takve stvari govorio za džabe - pored toga, Panto, tvrdokorni hrišćanin, ili bilo koji hrišćanin kad smo već kod toga ne bi toj knjizi ni primirisao, sa ili bez Belzebuba na koricama - nije to literatura koja se tek tako nalazi. Pitaj bilo kog hrišćanina da li je uopšte čuo za Gurdjieffa? A kamoli dal mu je palo na pamet da uzme i čita nešto od njega, ili bilo šta od "đavoljih rabota" znanih kao ezoterija/okultizam? Bilo kakav vid rada na sebi van crkveno odobrenih varijanti neRada?
Kad smo kod toga isto možeš uraditi sa slučajnim prolaznikom, dobićeš jednako bled pogled, i eventualno odgovor "Čuo sam ... šta sa njim?", i to čisto da ne ispadne mulac pred sagovornikom.
Isto tako i što se tiče kombinovanih reči, brojeva godina i datuma po "objektivnom vremenu" - verovatno sve imaju numerološki i okultni značaj. O tome slabo šta znam tako da nisam proveravao, u glavnom ima ljudi koji su radili na tome, a skriveno numerološko značenje unutar tih brojeva i reči, koje pored toga što kriju označavaju i precizno objašnjene pojave za koje unutar jezika nemamo termine, itekako odgovara trenutnom kontekstu unutar kojeg se ta reč koristi.
Tako da niti je "Belzebub" uzet tek tako, niti je "Belzebubov Unuk" uzet tek tako - niti su izmišljene reči uzete tek tako, a pogotovo nisu smišljene baš takvima kakve jesu samo da bi se "odbio čitalac" ... jaka stvar, pročitati par slogova, onaj kome je to mučno može jednostavno da preskače reči duže od 15 slova
Knjigu će pregurati samo neki, nikako svi - a oni koji ostanu su u glavnom oni koji belzebubovu energiju mogu da istrpe, oni kojima zbog čitanja knjige i primene tehnika kao aktivatora "krene" ta energija a nisu baš spremni za to - iliti. čekićali su čitanje knjige i prihvatili rečeno na jednom nivou - su naderali kad ih aktivirana energija proprži. E, oni prvi, koji sve to provare i ne sprži ih na putu su "unuci".
Ovi drugi se mogu posmatrati kao oni indijanci u knjizi koji ponešto znanja "uzmu" od gurdjieffa u formi saveta, a ne celokupni sistem - dok bi "unuk" tu bio pravi "naslednik" celokupnog znanja. Al ovo mi sad palo na pamet, tako da sam ovaj poslednji pasus možda 'nako proizvoljno lupio.
Ofkors, i za drugo - ko zna gde sam se i ja zeznuo.
