Citat:
Sad sam preskočio 20 stranica i vratio se na prvu zato što imam pitanje...Kako to da bi psi, koji su bića iz 2. denziteta mogla osjetiti bića iz 4. ili višeg denziteta, a da ljudi koji su iz 3. to ne osjete? Ok poznato mi je da psi ponekad leže mirno i odjednom se skoncentriraju na nešta, načule uši i počnu proizvodit zvukove iako ljudi to ne primječuju a mi smo kako kažete iz 3. denziteta svijesti, znači svjesniji svijeta oko nas.
Ljudi su cudna vrsta. Obdareni izuzetnim intelektom ali odseceni od nukleusa svog bica koji bi ih/ih je mogao povezati sa drugim bicima i sa prirodom/kosmosom u celini. Bica drugog denziteta su povezana sa svojim samoregulisucim centrom, sa svojom grupnom dusom, ili kako bi se to vec moglo nazvati. Zbog toga ponekad zacutimo fascinirani bozanstvenom mudroscu prirode.
To znanje nam je dostupno samo delimicno, putem iznenadnih uvida, intuicije, osecaja. Ovo znanje nije priznato kao relevantno, na njega se gleda sa sumnjom, ako se uopste i uzme u razmatranje. To nije neobicno, jer mi ovim aparatom ne vladamo sigurno, naprotiv: niti raspolazemo znanjem kako da ga stavimo u funkciju i pokrenemo, niti kako da obradimo te informacije. Ako ponesto i privedemo svesti, obicno dolazi do kolizije sa nasim racionalno usvojenim znanjima, nasim pogledom na svet, verovanjima, te ga ili potiskujemo ili smestamo u posebne ladice, iz kojih ne mozemo uspostaviti veze sa racionalnim delom svog bica.
Po meni, nas put vodi izmedju, ne sastoji se u odbacivanju jednog ili drugog znanja, vec u gradjenju veza, simbolicno (a mozda i zaista) predstavljeno sjedinjavanjem nasih mozdanih hemisfera, muskog i zenskog principa u nama, ujedinjenjem osnovnih polariteta.
Kristalizacijom.
Drugi deo pitanja selim pod „organske portale“.