Citat:
Procitam ja Arjin post juce, gde se pominje zlatni skarabej. Bukvalno posle par minuta pocnem nesto da preturam i da trazim nesto po gomili papira po sobi i naletim u jednoj kesi na odstampanu pricu "Zlatni skarabej" od Edgara Alana Poa
Paaa, da ispričam i ostatak priče.
Dakle, razmenimo AL i ja sinoć par poruka:
AL pita:
Citat:
Jel ovaj "Zlatni skarabej" ona prica od Edgara Alana Poa ili je to nesto drugo?
Ja odgovaram:
Citat:
Jungova "priča" - jedan njegov poznat primer sinhronicističkih događaja iz prakse: imaš je malo više na stranici (moj post).
Verovatno najpoznatiji je ipak onaj sa crnim pticama, mislim da su bili gavranovi.
I ne kapiram još uvek… (možda je neko već pohvatao konce...

)
Stiže pm od AL-a:
Citat:
Gavranovi, zlatni skarabej, ako nije drpio, bar se vidi da je citao Poa
plus iznenadno pronalaženje priče.
... mada Poovog “Gavrana” imam u nekom lepom izdanju sa bogatim ilustracijama i stoji na izloženom mestu.
Ni zlatni skarabej ni crne ptice nisu literarne priče, već
primeri iz prakse i malo je suviše da bude baš sasvim slučajno. Bilo bi, naime, protivno teoriji.
Takođe, kada se razmotri taj poznati sinhronicitet sa crnim pticama:
Zaboravila sam detalje, ali suština je da se u porodici neke Jungove pacijentkinje dogodio smrtni slučaj i da se oko prozora umrlog okupila znatna količina crnih ptica. Nisam sigurna da su bili gavranovi (a i Po baš ne bi mogao da napiše pesmu o vranama

). I to se posle izvesnog vremena, kod sledećeg slučaja ponovilo: još jedna smrt i ponovo jato crnih ptica.
A šta imamo kod Poa: Pored same po sebi neobične kombinacije dve priče i dva od njih nezavisna sinhroniciteta - zlatni skarabej, gavranovi –"Gavran" govori o
smrti i gavranu koji ulazi kroz
prozor.
http://my.zoki.com/view/lyrics/L37053390 Važno je da i skarabej i crne ptice imaju snažno simbolično značenje i naglašen arhetipski karakter:
Skarabej označava preobražaj, ptice su legendarni prenosnici duše u drugi svet. Ono na šta je Jung skretao pažnju nisu samo neobični koincidencionalni događaji, već činjenica
da su se kao sinhroni događaji javili u situacijama, koje su odgovarale njihovom simboličnom značenju (jedan snažan psihički preobražaj i smrt).
Nije neobično da se jave u delu jednog velikog umetnika. Ali odakle baš ta ista dva i u našoj javi?
Eto, pa vi sad vidite šta ćete dalje sa time.
Citat:
Ali ti sinhroniciteti zapravo NICEMU NE SLUZE - osim da nam pokazu (ukoliko u to sumnjamo) da je sve medjusobno povezano, da smo uronjeni u odredjeni opseg vibracija i energija unutar kojih se susrecemo sa slicnima i slicne privlacimo... i unutar kojih smo podlozni odredjenim zakonitostima, koje su mozda razlicite od zakonitosti na nekim drugim frekvencijama.
I ja bih rekla, sami po sebi ne. Svakako ne u smislu „božije ruke koja nas vodi“.
Ali daju lep i malo drugačiji pogled na istinsko funkcionisanje stvarnosti. Sa te strane su – barem meni - vrhunski zanimljivi.
Mislim da su i omeni manje klasični znakovi na putu i pre imaju funkciju povrakta balansa, upravo kao što i naši snovi prirodno izbalnsiraju mnoge naše disblanse.
Citat:
Ja sam prestala vjerovati u to da postoji neka dobrohotna sila koja me vodi i zna bolje od mene sto moram napraviti... Koliko god malo da znam, ipak sam ja ta koja najbolje znam. Vrijedna je lekcija shvatiti da se moras uzdati samo "u se i u svoje kljuse"... i da je u kriticnim trenucima najbolje slusati svoj razum i osjecaje, a ne nikakve vanjske znakove.
(To je valjda taj "cetvrti put" - raditi samo ono sto RAZUMIJES...)
Slažem se.
I po meni je raditi samo ono što razumeš jedna od najtemeljnijih pretpostavki četvrtog puta.