Između ćitanja knjiga i čitanja knjiga da bi razvili naš viši intelektualni centar odvija se život u svim svojim manifestacijama. A na nama je da ga živimo u punom obliku, dok ne sazrimo i ne ovladamo svojim unutrašnjim nagonima, da bi dospeli na tu poziciju. Pa ni tada ne smemo zaboraviti svoje unutrašnje dete i njegove potrebe, da bi smo mogli i kod drugih pomilovati i dati malo podrške tom detetu, koje se buni, pati i divlja, čak iako toga uopšte nije svesno. Uostalom, lično smatram da čitanje nije dovoljan uslov da bi sebe razvili. Potrebno je da uđemo u iskustvo. Da naučimo kako stupiti u komunikaciju sa sebi različitima.




Pozdrav

Suzy:

Dali širiš ljubav šaljući poruke onima za koje znaš da ti na mogu odgovoriti. Šta to znači? NASLAĐIVANJE ili? Koliko vidim dobro si savladala šta je ljubav????????????????
Šta je to; ushićenje, pobjeda, samo-proklamovani stavovi ili nešto što se stalno uči??????
Suzy:

Koliko vidim, ti u ljubavi nešto očekuješ, pa tek onda sračunaš dali ćeš nešto vratiti.
TEŠKO ONOME KOME TI DAJEŠ LJUBAV, DOBRO ĆE SE NADAVATI.

Kao prvo, moram da se unapred izvinim jer ću biti
Molim poštovanu redakciju foruma neka slobodno ovaj post premeste u “kantu za smeće”, ako ustanove da mu je tu mesto. Ali će onda, nažalost, morati da izbace I druge.

Uvaženi Južni krst,

Za jednog čoveka koji je sebe uspeo da izgradi u smeru traganja za istinom, ili se bar trudi, ovo su krajnje proizvoljne konstatacije, izrečene na jedan ironičan način, koje nemaju ni mesta, ni razloga, a još manje smisla, kao da sam nešto nesvesno isprovocirala u tebi, iako je moj post bio upućen drugima.



Istina da je moj pokušaj da približim neke osnovne pojmove ljudima koji ni po iskustvu, ni po znanju, ni po godinama, nisu u stanju da razdvoje žito od kukolja , možda ili čak verovatno, uzaludan, ali sam bar pokušala da dam neku vrstu podrške za razumevanje, koje očigledno nedostaje. Meni je mnogo lakše da prilagodim jezik I terminologiju njihovim (izraz "širiti ljubav" je namerno preuzet), jer sam imala dobru volju, baš kao I ostali sagovornici na ovoj temi. Verovatno sam u zabludi da mogu nešto više učiniti za njih. I neka to ide na moju dušu. Ovom prilikom im se izvinjavam zbog svoje indiskretnosti.



Možda je moje ispoljavanje delovalo euforično, pa te je navelo da pomisao da se “naslađujem” ovakvim pristupom. Ja se tuđoj muci nikad nisam radovala, a kamoli naslađivala. Svaki čovek, na putu svog sazrevanja prolazi kroz muke, kojih često I nije svestan I ponekad je I mali stimulans, koliko god on “odozgo” delovao banalan, dovoljan da otvore oči I razmisle o sopstvenom ispoljavanju. Nikad se ne zna, vredi pokušati. Oni mogu, možda, dobiti, a ja ne mogu ništa izgubiti od svog ličnog integriteta.

Možda ti se učinilo da likujem sama nad sobom, da uživam u svojoj sujeti, da sam narcisoidna, pa se “naslađujem” I uživam u ushićenju nekog mog “konačnog” otkrića ideje “ljubavi”, ali se iskreno nadam da je moje prethodno objašnjenje sasvim dovoljno da shvatiš da si u zabludi.

Uostalom, čak I da sam ja u zabludi, da je moje poimanje nekih pojmova I moj način interpretacije pogrešan (ovde ne uzimam u razmatranje svoj svestan razlog za upotrebu takve interpretacije u konkretnom slučaju), zar je potrebna ovakva “etiketa”. Zar nemamo prava iskazati lični stav, koliko god on bio pogrešan, sa stanovišta onog drugog, a da ne budemo dočekani na kritički nož prezira i jake ironije i arogancije. Kritika, kao i svaki vid međusobnog odnosa, može biti izrečena na adekvatan način, kako bi trebalo da dolikuje jednoj intelektualnoj osobi.



Ovaj citat govori više o tebi nego o meni, jer si ga ti, lično napisao. Ne vidim razloga da uopšte ulaziš u kritičku analizu moje malenkosti, a pogotovu što je izrečena sa nivoa prezira, jer nemaš baš nikakve dokaze sa kojima bi realno mogao da deluješ tako samouvereno. Tolika količina gordosti, samouverenosti, arogancije, prezira, zajedljivosti I ironije, izrečene u toliko malo rečenica, može samo škoditi tvojoj duši. Na tvoju sreću, ja imam toliko razumevanja za ljudske slabosti, da ti lično ništa ne zameram.

Samo mi je veoma žao što se još uvek čudim, umesto da prihvatim realnu pojavu da koliko god da čovek napreduje u životu, iznova se još uvek sapliće o sopstvenu predstavu savršenstva nivoa kog je dosegao.

Pozdrav

Suzy, a što se brineš? Bitno je tko te shvatio a ne tko nije. Nemoj davati vjetra negativnoj energiji.

Suzy:

Izgleda da si propustila objasniti najvažnije, a to izgleda i boli, ???????????????????
ali da napomenem, nema potrebe nama - nego sebi.
bok.

Pozdravi svima.

Odlicna tema! No, i vrlo kompleksna.
Izvinjavam se jer nisam uspjela procitati cijeli topic, tek 6-7 stranica na pocetku i zadnjih 4. Osjecam se duznom podrzati Suzy, zato cu kasnije nadoknaditi neprocitano.

Tokom mog zivota puno sam se bavila temom strah. Podijelila bih to na dva razdoblja, "djelomicne svjesnosti" i zadnjih 20 god. u razdoblje "budenja/ budnosti".

Bitno je razlikovati vrste straha.
"Zdravi strah" ima korisnu funkciju. Vec kao malo dijete shvatimo kada dotaknemo rukom vrucu povrsinu, da to boli, da je nelagodno, neki se i opeku. Ovo iskustvo ostaje memorirano u nasem polju svijesti. Slijedeci put kada cemo se naci u istoj situaciji, strah ce nas upozoriti da ne dodirujemo vrucu povrsinu. Ovo su iskustveni obrasci koje stvaramo dok polako upoznajemo ovaj materijalni svijet, sticemo zivotno iskustvo.

Sjetimo se izbjeglica, iz straha za vlastiti zivot, za egzistenciju, napustaju mucnu situaciju, u potrazi za boljim, sigurnijim. Ili iz straha od siromastva, neznanja, nemogucnosti za daljnju edukaciju, napredovanje, ljudi odlaze zivjeti u drzave, gradove gdje postoji mogucnost da poboljsaju svoju materijalnu situaciju i/ili rade na osobnom razvoju. U ovom slucaju je strah koristan, u ulozi pokretaca prema razvoju, boljitku.

Dolazimo do zadnjeg oblika straha, kada strah vise nije nas saveznik, vec se pretvara u neprijatelja. Kada mu dozvolimo da vlada nad nama, da se razvije u velicinu sobe u kojoj boravimo. Pod ovo spadaju od laksih oblika napada panike do ekstremnih situacija gdje osoba vise nije u stanju normalno funkcionirati (posao, skolovanje, izaci iz kuce, proci trgom u gradu npr.), te u ponekim slucajevima bude i hospitalizirana (zivot pod dugotrajnim stresom ili u strahu moze preci u psihozu). npr. osoba sa PTST-om kontinuirano prozivljava situacije, iskustvo straha koji je u proslosti imao funkciju, no sada je iracionalan..
Ovo je nezdrava situacija, ovaj strah je najveca poslastica za OPS.

Koliko god knjiga procitali o ovoj temi, malo cemo o tome znati dok ne predjemo na iskustveni nivo: da strah koji osjetimo pogledamo u oci, prigrlimo ga, priznamo sebi da je to dio nas u ovom trenutku. Samim tim priznanjem, promijeniti cemo poziciju straha, tj oduzeti mu moc neprijatelja, pretvoriti ga u saveznika, vratiti ga u obrasce koji nam dozvoljavaju da nastavimo put i istrazivanje prema istini, prema samospoznaji.
Ovo se jedino moze postici ako smo u kontaktu sa sobom, jer to dolazi iz nas samih, nitko to ne moze, niti ce uciniti za nas. Ovo je za vecinu nas dugogodisnji projekt rada na sebi, ako zaista iskreno radimo na sebi.
Istovremeno, time iskljucujemo mogucnost eventualnog manipuliranje nama, izvana.

Netko je napisao da nema strah od smrti. Nemam ga niti ja. No, to je steceno mukotrpnim radom. Nista se ne dobiva besplatno u ovom svemiru, ta zbog toga smo tu, da steknemo iskustva!
Vecina ljudi koji su malo dalje na putu prema samospoznaju napravili su "saveznika" od straha, te ga vise ne dozivljavaju kao nesto negativno, vec kao dio naseg materijalnog bivanja na ovoj planeti. Izvan materije ne postoji strah, bar ga ja nikada nisam osjetila.

Osobe koje su na pocetku puta prema istini jos uvijek su vecinski pod kontrolim UM-a., gdje cuci nas ego , koji nas izluduje ocekivanjima od drugih u odnosu na nas, ili nasim o odnosima prema drugima, racunica je uvijek tu, u kombinaciji sa egom. Zato nas um pod utjecajem ega odreduje na koji nacin cemo dozivljavati zivot, iskustva, strah koji je dio nas, koji nas dovodi u zamke sa sobom.

Tek u kasnijoj fazi, kada uspijemo kroz stjecane znanja i iskustva dovesti u balans, dovesti do suradnje nas um i dushu, jer po meni, jedini pravi put prema samospoznaji je da se to dvoje nadopunjuju, balansiraju, jedno drugom osvijetljavaju put , tek onda imamo strah pod kontrolom.

Satima bi se moglo pisati o ovoj zanimljivoj temi.
Gore napisano je samo moj skromni pogled, moje dozivljavanje pojma straha (a dozivjela sam ga i osjetila u svim segmentima), nakon dugogodisnje borbe i pokusaja razumijevanja istog.

Unatoc ponekad manje pozitivnim iskustvima, naravno da zivotni entuzijazam prevladava, osjecam se povlastenom jer trenutno boravim na ovoj planeti.
Krasan je osjecaj, probuditi se i udahnuti zivot punim plucima, biti spremna na nove izazove.
Ovom sto sada jesam, a tek sam na putu prema istini, pridonio je i strah.

Pozdrav Areya, dobrodošla i hvala na podijeljenim iskustvima!

Za jedan način "utjerivanja straha - strahu" ( oslobađanje straha ), preporučio bih knjigu "Moć sadašnjeg trenutka u praksi" od Tolle-a... a i baš zanimljivo ( sinhronicitet... ), prije nekoliko minuta dobijem mail sa linkom na ovo:







Evo i druge perspektive iste situacije: "Slijedeći put kada ćemo se naći u istoj situaciji, ZNANJE će nas upozoriti da ne dodorujemo vruću površinu."

Naime, ne bojimo se površine, već ZNAMO da je vruća i da baš nije u redu za nas da ju dotičemo golim rukama... Isto je i sa žicama od struje... žica ko žica... neće ugristi ako ju dotakneš, ali ako imaš ZNANJE da provjeriš da li je pod naponom - onda je to razvijena SVIJEST o mogućem oštećenju tijela - a time osiguravamo i manje boli, patnje - i NEMAMO više strah od žice! Detektor napona ( probirštift ) ili univerzalni instrument... samo su pomagala i alati, dok služe kao zamjena za nedavni STRAH... hehe!

Isto je i sa vrstom straha od neimaštine i "lošeg danas", pa tražimo "bolje sutra"... koja zabluda ( dobro je to Tolle opisao )... SADA NEZNAMO kako se bolje živi, neznamo osigurati uvjete za to, neznamo kako se to radi, pa mijenjamo situaciju mjestom, uvjetima i SAZNANJIMA, da naučimo kako osigurati si "bolji život" ( ma štogod to značilo ). Kad znaš kako osigurati "dobar život" - nemaš straha od neimaštine ili "lošeg života"... hehe!

Uglavnom, strah uvijek proizlazi iz neznanja = nesvijesti = mraka.

[quote="cocco bill"][quote="SUZY"]:thumbup:

[b][size=150][color=#BF00BF]

ljubav moze da se stice, ali ne i da se siri.
ljubav, ona bezuslovna, o kojoj govorimo, se nalazi u nasem visem emocionalnom centru, kojeg vecina od nas nije jos u stanju da razvije. jedan od zadataka rada na sebi je razvijanje tog viseg emocionalnog centra.

Hvala, ovo mi je prava podrska. Slazem se sa tobom Bill, toliko sam vec shvatila da se ljubav stice ne i siri i kad pricamo o bezuslovnoj ljubavi, nema mesta onome sto Suzy tvrdi, koliko das toliko i dobijes. Jasna je stvar da bezuslovna daje i nista ne trazi zauzvrat.

Obicna glupost, op meni vjetre. Zasto bi nam strah toliko trebao u svakodnevnom zivotu, samo zbog toga da te sacuva od straha smrti? Nisi mi bas objasnio za cega ce ti svakodnevni strah, pa probaj ponovo.

Ja ti savetujem da pronadjes u sebi onu pravu LJUBAV i videces da ces ziveti i bez tog svakodnevnog straha, zadovoljan svojim zivotom i bez straha.

Vrlo zanimljivo, no mogu ti reci da sam sa Rudarom saradjivala nekih 2 godine i da smo zajednicki stigli do momenta kada smo laganje sebe mogli shvatiti u vise oblika a oni najbitniji su svesno i nesvesno laganje sebe. Cak i ono nesvesno laganje sebe mozes pretvoriti u svesno ako se potrudis. No, izgleda da Rudar ipak nije sve napisao...

Zao mi je sto sam ti odala utisak da sam ocajna... Nimalo nisam. Pre mi vecina ovde deluje tako, kad neko nesto cita, pise i misli da jeste a sumnja u sve to i strah ga je da ga ko kritikuje za sopstveni stav.

Ja imam nesto svojstveno i delim sa Vama a svako zadrzava pravo da iznese svoj stav, misljenje ili iskustvo.

A ova tvoja, sto si je nazvala pametna <Ljudi nam duguju ono sto od njih ocekujemo. Moramo im oprostiti taj dug> po meni nije za izdvajanje, jer od drugih se nista ne ocekuje nego im se daje, bez ikakvih uvjeta.

Mozda ipak da ja tebe posavetujem za ubuduce?

Znas, ISPRAVNO JE ONAKO KAKO JESTE, JER DA NIJE VEROVATNO GA NE BI NI BILO.

Očito je da se moraš još jako truditi oko obojega jer sa svakom rečenicom se vidi debelo laganje.
I bila si u pravu,pogriješila si forum.
"Ljudi nam duguju ono što od njih očekujemo. Moramo im oprostiti taj dug."
Možda kad naučiš čitati .Teško,ali sve je moguće.

I koji forum je za mene?


Naravno, zezam, znam da ovo nije forum za mene, ali prosto nisam mogla odoleti.
Strah je vecita tema a ustvari ga nikad niko nije stvarno objasnio vec su sve samo nagadjanja. I to je jedan dokaz da ne postoji, zar ne?

Sad zaista shvaćam Rudu i nadam se da će se otrijezniti,jer ti ni ne čuješ sebe a kamoli nekog drugog.
Rudaru,prijateljsko upozorenje,makni se što dalje od ove osobe.

Jos si ovdje?

LP

@ Vestica72

Najlakše je reći da strah ne postoji,pošto to kažeš barem opširnije objasni zašto misliš da strah uopće ne postoji.
Kako ćeš objasniti onda strah od nepoznatoga kod male djece,kako ćeš objasniti to da strah postoji kod biljaka i životinja (nagon za samoodržanjem),odakle onda razne vrste fobija kao npr.ksenofobija,homofobija želiš reći da to isto ne postoji.

Vještice, jopet si vikala. - Ispravno je onako kako jeste, jer da nije, verovatno ga ne bi ni bilo.
S naglaskom na verovatno.

jer ova rečenica je vjerojatno točna ako se razumije u apsolutnom smislu. Ovdje, u našoj relativnoj stvarnosti, može biti i potpuno pogešna i jako opasna, služeći kao izvanredan paravan za samozavaravanje.
Ali džaba priče...





Wake up, wake up,
wake up and look around you

Ti si Vestice72 dosla na ovaj forum iz najnizih pobuda. Tvoji postovi su odraz ciste kalkulacije. Pripadas najnizem tipu coveka.

" Ispravno je onako kako jeste, jer da nije ne bi ga ni bilo."

Npr. ispravno je sto je Vestica72, upravo takva- kakva je, dosla i eksponirala se na ovom forumu, onako kako vec jeste, jer je na taj nacin mnoge, na vrlo jasnom primeru, poducila o razlikama koje postoje medju ljudima. Pri tome, dosla je u interakciju sa svetom koji je svetlosnim godinama daleko od nje.

Tako da citalac moze zakljuciti da u ovom nasem svetu, postoji vise tipova ljudskih bica.

Mozemo ih, za sada, svesti na nerazvijeni ( onaj koji tezi degradaciji i unazadjivanju, koji ima iskrivljenu ili izdegenerisanu percepciju, cija je sustina uskogruda i sebicna) i onaj koji je u svesnom opredeljenju ka samorazvijanju svoga bica (tezi sirenju samosvesnosti i napretku, sa dobrodusnim namerama, koje cine njegovu sustinu).




Kada ti ovakvom porivu nisi mogla odoleti, kakvu to onda "ljubav" propagiras???

Tvoje je pravo da imas kakvo god hoces opredeljenje, i da zmuris dokle god hoces. Ti nista nisi razumela od svega onoga sto su ti ovi ljudi na forumu govorili. I nikada neces.

Zahvaljujem na dobrodoslici, Jack!

(ovi smajlici su super! ne mogu im odoliti.)




Razumijes uzrocno-posljedicnu poantu straha.


"Zdravi strah" je pokretac, potice nas na akciju, na razvoj, stjecanje znanja, kreativnost.

Posljedica manje pozitivnog straha, npr od smrti, od ne biti voljen, ne biti prihvacen, koji kad uzme previse maha, uzima nas pod kontrolu, paralizira nas. On nas tjera u impassu (kada se osjecamo da smo u zamci, da nemamo kuda pobjeci, da ne postoji rjesenje/izlaz iz situacije). To je strah koji nije funkcionalan i na njemu se mora poraditi.

Super!
N.D. Walsch (proctitala sam sve njegove knjige) je to fino razjasnio, na gotovo identicni nacin gledam na strah.

I opet se sve svodi na razvoj, stjecanje znanja, na kreativno hrmbanje.


Procitala i Tolleta, sve njegove knjige. Dobro si to povezao.


Ne znam da li ste culi za Paolo Freira, brazilijanac, koji je fantasticno razradio u knjizi "Pedagogy of the oppressed ", psihologiju straha. Oznacio strah kao pokretac prema razvoju, slobodi, stjecanju znanja, budenju svijesti siromasnih i obespravljenih.
Jako puno je doprinio budenju svijesti, neformalnom obrazovanju siromasnih i zakinutih u Brazilu.

Dobili smo novi kriterij za provjeru da li nešto stvarno postoji ili ne!!!
"Ako nešto možeš "stvarno objasniti" onda to postoji, ako ne možeš - onda ne postoji!"

Jasno ko sunce!!!