http://hr.wikipedia.org/wiki/Ljubav

iskreno, mislim da ta ljubaw i nema weze s Ljubawi...

već kad smo pod metafiziku uvrstili ljubav evo jednog od oblika http://www.youtube.com/watch?v=zVNTdW

ha. opet url nisi dobro odradila - bice da je owo - http://www.youtube.com/watch?v=zVNTdWbVBgc

inace prediwan wideo i stwarno jedno od naljepsih stwari koje sam widio...

cijeli je ovaj život i sve što se u njemu nalazi LJUBAV http://www.youtube.com/watch?v=fB_XI8HxI00

tnx....... hmm ass

Sorry .... "konstruktivno raspravlja"



"Pokušava" je ključna riječ
Također je činjenica i to da je na forumu 90% muškaraca... Pomoglo bi tom balansiranju da ima više žena.

izwolite...

Ja', to je taj problem, malo vas je ... (mada ne bih rekao da je nas 90%, samo smo mi muški brbljiviji ).

Dolaze nove članice .... a u toj činjenici je i snaga ovog foruma, novi članovi dolaze i donose sa sobom svježinu, kvalitet....i eto bliže smo balansu

bad.ass video je baš
mao hvala na linku

Ja bih nesto napisala da znam sta, posto sam tek u povojima ljubavi sramota me i prichati o tome
Mislim da znam o chemu Rudar pricha, ima momenata u zivotu kad osjetimo dah te istinske sile ,koja svakako nema veze sa veze sa emocijama i vezanostima , no brzo sam se opet zavezala , tako da i dalje ceznem za dahom.

Netko je napisao da je ljubav emocija, no ona nema veze sa njima. Ljudi se boje voljeti upravo zbog emocija, da nebi bili ponovno povrijeđeni. LJUBAV NE MOŽE BITI POVRIJEĐENA, POVRIJEĐEN JE EGO, koji očekuje povrat onoga što smo pružili.
Ljubav je stanje svijesti, bez emocija i misli - kada dejluješ. To je način življenja.
Ljubav je kada si ništa, a kada si sve - kada postojiš, bez vremena i oblika.
Za ljubav nije potrebno dvoje (to je isto netko ispisao), ljubav je u tebi i nema veze sa izvanjskim. Ovdje leži tvoja moć - biti bez vanjskih utjecaja. Za ljubav ti netreba objekt voljenja, ona je u tebi.
Ljubav je biti UZ nekoga, a ne sa nekime.
Znati prihvatiti sebe i druge upravo onakvima kakovi jesu, bez očekivanja i ljepljenja svojih želja na njih. Često ljudi postave si pitanje spram druge osobe: uh pa ja ga/ju uopće ne poznajem, to nisi ti??? TO se dešava upravo zbog ljepljenja svojih slika, zbog njih si ne dajemo mogućnost upoznavanja drugog.
Ljubav je davanje ali i primanje. Kakova je naša ljubav dobro možemo vidjeti i kroz način kako mi primamo od drugih ljudi.
Ljubav je stanje kada nestaješ i stapaš se sa svime.

Ah ta ljubav

Vezanost nastaje kada svoju snagu počneš tražiti u drugima.
Sve je u tebi, tamo to pronađi i vezivanje ti više neće trebati

kako znas? zar je bit u primanju odnosno dawanju? zar nije Ljubaw nesto sto jeste i ne owisi o dawanju/primanju?


da, slazem se sa time, no da li je (i) to "produkt" naseg uma odnosno iluzija s obzirom da se odmah nakon toga (kao sto kazes, a i iz osobnog iskustwa to osjecam) zawezemo, prikacimo. ustwari taj dah nestane iliti "kratkog je daha". da li je to to ili je to produkt nase iluzije pa i zelje da ustwari iskusimo Ljubaw. i narawno swe je zacinjeno sa "stwarima" kojima nas uce od rodjenja do danas i zbog toga onda jos wise zbunjujuce...

pitam se, jer rekao sam i u nekom prijasnjom postu da (mislim) cowjek moze samo imati naznake i intuiciju kako je to prediwno osjetiti i biti Ljubaw, no dok se ne oslobodi owih okowa to nije to. ali opet i to sto osjeca da bi moglo biti - da li je to uprawo to sto misli/osjeca da je.

ah, ta pitanja...

Treba velika mudrust kako bi znali postaviti pitanje.

Sama bit ljubavi je postojanje, a primanje-davanje jedan od aspekata njenih utjelovljenja. Možemo mi razglabati o univerzalnoj kozmičkoj (Božanskoj) neuvjetovanoj ljubavi, no dok se naučimo voljeti kao čovjek, ništa od toga.

woljeti kao cowjek - ta wrsta ljubawi (ako mislimo na istu - odnos - primanje/dawanje) je wec prezwakana tema pocewsi od ilijade do danas.

no druga wrsta (i mislim jedina/prawa) je ta bozanska neuwjetowana. ako mi jesmo on, odnosno on je u nama, onda mi wec unutar nas samih imamo tu kozmicku neuwjetowanu (bozansku) ljubaw, no ono sto nas sprecawa u tome je wec drugi par cipela i swatko mora indiwidualno da dodje do tog odgowora...

Na ovo bi ti Shakespeare rekao:
"Ne valja tako misliti
Jer od toga bismo mogli poludjeti"
....

Kada čovjek dođe do toga da u SVE sumnja i da ne vjeruje više ni svome srcu ni svome razumu, jer "tko zna TKO djeluje iza njih? a što ako sve to samo UMIŠLJAM? itd" - to je siguran put do paranoje
Počinje paralizom djelovanja i normalnog življenja, jer neprekidna sumnja u samoga sebe, svoje misli i osjećaje, najprije nas paralizira a potom dovodi do burne reakcije (burno reagira potisnuti Život u nama, onaj kome se ne vjeruje i u koga se više ne vjeruje).
To je sigurno odvajanje od samoga sebe i sasvim je suprotno Ljubavi.

Sumnja je dobra ali kao svaka stvar na ovome svijetu, samo u određenoj količini ....
Dođe trenutak kada se moraš opredijeliti za DA ili NE, preuzeti rizik i u najboljoj vjeri djelovati, inače ćeš sa stalnim pitanjima samo stajati u mjestu ukopan. Nitko ti ne može dati garanciju da li griješiš ili ne, rizik da se varaš uvijek je prisutan... to se zove metoda pokušaja i pogreški, učenje na iskustvu....
Držim da ta želja da se imaju sigurne garancije i provjereno 100% točni odgovori prije negoli se pristane uz nešto potječe od ega koji je suprotan Životu. (Npr odgovori o tome da li je nešto "prava ljubav", da li nas osjećaji varaju, da li samo umišljamo a to zapravo nije to? i sl.)
OSJEĆAJI SU VARLJIVI - zato i jest teško ovladati njima. Ali nećemo ovladati ni negirajući ih kad god se pojave, jer "to je možda iluzija"....

Ako mi u sebi imamo tu kozmičku neuvjetovanu ljubav, kako znaš da je nikad nismo ispoljili, od ilijade do danas? Zbog čega misliš da je sve ispoljeno bilo iluzija a ne ta kozmička ljubav (filtrirana kroz ljudsko iskustvo)?

Evo još jedna ženskinja,radi balansa
Samo ukratko jer nemam vremena,a ne mogu odoljeti...Za razumjeti što je Durga htjela reći,pojmove "uzimanje" i "davanje" treba shvatiti simbolično.Ta dva izraza su pregruba,iako ih svi najčešće koristimo kad govorimo o ljubavi.Možda bi bolji izraz bio prelijevanje (iz bića u biće),bez kalkulacije,trgovine i mjernih jedinica - za kojima se poseže kad je u pitanju "ljubav" kao emocija.Zbog takvog davanja i uzimanja rađa se osjećaj "iznevjerene ljubavi" koji onda u momentu preraste u mržnju i leptirići u trbuhu pretvore se u zmaja koji riga vatru.
Ali ovo davanje i uzimanje/prelijevanje o kojemu je ovdje riječ ja razumijem kao unutarnju potrebu bića,davanje kao potrebu prožimanja,cjelovitog stapanja s postojanjem.Primanje bi se moglo simbolično nazvati "posljedicom" takvog davanja.
Da bi se prelijevanje dogodilo,potrebno je omogućiti slobodan tok,ukloniti brane koje postavlja ego,a one se ne uklanjaju čekićanjem,nego promatranjem i razumijevanjem zašto i odakle su tu.
Voljeti se kao ljudi...Biti čovjek veliki je poklon kojeg uglavnom uzimamo zdravo za gotovo i potcjenjujemo,kako se onda možemo još i voljeti?
A možemo,samo treba ODLUČITI.

kada sam rekao da ono sto misli da je Ljubaw, onda sam mislio na to da dok jos nije u "fazi" Ljubawi i imajuci naznake kako bi to moglo izgledati, da bi se trebao (ponowno) zapitati da li je to ustwari bas tako ili je nesto drugo u pitanju (autosugestija mozda, kontejneri?), ali kada stwarno dosegnemo to stanje onda je to to. samo cemo osjetiti...

zasto cowjek u nekim trenucima ne treba wjerowati srcu i razumu i zasto treba introspekcijom pokusati uwidjeti sto se to ustwari dogadja? pa recimo samo da se to nadowezuje na temu kontejneri i bilo bi blesawo od mene da sada izmisljam toplu wodu kada je Om to swe lijepo i sazeto napisao...


ja nisam ni napisao nigdje da je nismo nikada ispoljili, samo da je ljubaw kao takwa wec prezwakana tema od dawnina. sigurno je bilo mistika/duhownih ucitelja koji jesu osjetili i bili Ljubaw, no malo je takwih hodalo na owoj napacenoj planeti.
zbog cega mislim tako? pa osjecam prije swega, a trenutna situacija u swijetu i okolini oko mene mi to dokazuje. e da, i owo...


uzela si mi rijec(i) iz usta/tipkownice...


ma kakwa paranoja, meni je swe to zabawno...