Smagda ja zaista ne znam puno o tom fenomenu i nisam to nikad doživio ali sigurno znam jedno: nemoj se ništa bojati.
Strah može samo pogoršati neke stvari, ko kod da je ta spodoba, moramo pretpostaviti da joj upravo strah prija i da to, između ostaloga i želi. Zato nemoj samo paničiti i bojati se, jača si ti i moćnija od te prikaze, budi sigurna u to, znam da je ovo lakše reći nego primjeniti, ali stvarno mislim tako.
Pozdrav.

Ako ličnost eksploatiše svoju svijest u imaginarnom svijetu mašte, naročito pred ulazak u san, i pri tome sadržaj snova vezuje za nasilje presuđivanjem koz pravičnost, može imati opterećujuće snove koji nemaju veze sa izmaštanim sadržajem kroz stalno ponavljanje istih snova u dužim ili kraćim vremenskim razmacima.

Određene kombinacije intelektualnog povezivanja sa negativnim emocijama kroz proces preživljavanja određenih doživljenih neprijatnosti, takođe mogu biti uzrok opterećujućih snova.

Pozdrav

Evo citata iz jednog od mojih omiljenih klasika:
“Informacije se uvek moraju pomno cuvati. U pokusaju da shvatis Vaseljenu, one dolaze odmah iza Ljubavi i Postenja.”
Ljubav - vezivno tkivo Vaseljene?
A Postenje?

zbivanja, cudno dakako...

1. Svojedobno kad sam imao sretniju fazu (faza zadovoljstva i srece) bio sam prije spavanja citao neki tekst o reptilima i stvarno sam se bio razljutio zbog napisanog te gaseci kantu idem u krpe mrmljajuci stvarno razjareno "popusite mi k*rac, gamad gusterska" (ispricavam se na neprimjerenom izrazavanju, al to su bile rijeci). Stanje polusna, osjecaj kao da me netko drzi za vrat i gusi, slika covjekolikog stvorenja, ogromni osjecaj straha i bespomoci, trajalo je trenutak il dva, skacem iz kreveta brzinom zeca i onak u polumraku gledao sam krevet valjda par minuta i nikako se nisam mogao otarasiti osjecaja da je netko/nesto tamo... il su me culi il je podsvijest napravila svoje...

2. Ponekad sam znao osjecati hladan povjetarac na vratu (specifican osjecaj), al propuha nigdi, cak ni klima nije tada radila...

Skontao sam dok sam u ne bas bajnom stanju (tipa lagana depra, i ostale stvari koje se vezu za to) ne dogadja se bas previse stvari, jedino kad se pokusavam i/ili uspijem otgrnuti iz tog stanja stvari se pocnu dogadjati koje me brze/bolje vrate u to stanje vegetiranja...

Da... ova "hladnoća" zna zapljusnuti ponekad i isto imam dojam da "nisam sam"... osjećam neku prisutnost.

Ali - to se dešavalo više kad sam bio na "nižim" frekvencijama, tj. kako baš ti opisuješ - depresija, nevoljnost, tuga, bol, jad, bijeda, ljutnja, srdžba, agresiva... itd.

Izgleda da usisavaju tu energiju kad se ona "napravi", tj. kad ju mi proizvedemo.

Kad ideš tražiti kupine - zadržiš se kod grma na kojem ima kupina... jer samo prođeš kraj onog koji ih nema, jer nije ni zanimljiv...

e da, baš to se i meni prije događalo. da me nešto drži za vrat i nastoji ubiti. par puta sam vido neku crnu siluetu pored mene ili u kutu sobe.
iako ne bih mogao reci da je to jedna od ovih fatalnih žena u crnom, glavu režem na panju da je bilo stvarno, da stvarnije ne može biti.

ne sjećam se baš kakvog sam raspoloženja bio u to vrijeme. no to me prošlo. sada me drmaju vibracije. jedva čekam da idem spavat :rr:

Ponekad stvarno trebamo sjesti i posložiti sve stvari u svojoj glavi. I ja sam bila u deprama i baš u tim fazama bila sam, da tako kažem, najlakša meta. Obično se za depresiju kaže da nije ništa drugo nego lijenost duše. Negdjeprije sam počela raditi na sebi, pokušala biti "normalna" i baš tada javile su se najgore paranoje, sjene i strahovi. Ali ništa se ne brini. U nekim mojim postovima možeš vidjeti mene "before" i sada "after". Svjesna sam što privlači sjene ( tjeskoba, strahovi, paranoje, tuga, tj. negativne emocije općenito ) pa jednostavno radim na sebi, koliko god to teško bilo. Pozdrav

mislim da u takvim trenutcima najjace oruzije koje mozes iskoristit je dobra zdrava (vulkanska ) logika... um je najjace oruzije (i najosjetljivije)...

jasno, određena znanja i razumijevanja mijenjaju kompletno sliku o svijetu i smrti tako da svi strahovi jednostavno nestaju, samim time i depresije isl...

barem kod mene, depresija ne postoji vec jako dugo, lako je prepoznati takve osjecaje, a pokusavanje locirati njihovog izvora ih unisti u korijenu...

good luck!

Hvala MiTo, live long and prosper! iako i vulkanci su imali svoje svojevrsne krize, u vrijeme parenja, no dobro, o tom potom...

Da malo ozivim temu jer je zanimljiva.
Par mojih skorijih cudnih dozivljaja.

1.nekakva cudna bljeskanja u uglovima ociju,ponekad i promakne nesto onako brzo,covek bi rekao kao macka il nekakvo zivo bice.

2.povremeno,a obicno dok mi je mozak na otavi (livadi,neuposlen) nekakav teren se ispred mene nekako preplice sa stvarnim terenom,vrlo kratko,ne vise od sekunde.

3.A ovo je najbolje posto mi izgleda da mogu da kontrolisem .Ponekad u toku razgovora sa nekim osobama,narocito o temam koje nas oboje vrlo interesuju imam neki cudan osecaj koncentrisanosti na tu osobu,nekako vidim i cujem samo nju,i maltene kao da se cuje neki svuuuush efekat i cela situacija mi izgleda nekako sa strane i cudno,a sagovornika ne moram ni da slusam nego nekako osecam sta hoce da kaze,poprilicno neobjasnjivo, al' zanimljivo. Narocito za coveka koji oduvek ima problema sa koncentracijom na bilo sta.

kao da si prepisao sve ono sto se meni u zadnje vrijeme dogadja

Magda,
Pospremam ja svoj "ormar" s vremena na vrijeme, al koji se tam dzumbus nalazi da to nije za vjerovati (pogotovo sada kad sam svjesniji stvari oko sebe), i jos kad se "demoni iz ormara" (tak ih ja vec duze vrijeme zovem) malo pobune i ono malo pospremanja je bilo uzalud (medjutim metoda uzaludnih daje rezultate, hehe...tak da nakon svakog pospremanja demoni imaju sve manje i manje mjesta za napraviti nered).
Tesko je kontrolirati misli kad se neocekivane stvari dogadjaju, pogotovo kad nisam siguran koja od misli je pravilna (ako i vec potjece od mene), nekako imam osjecaj da se stvari popravljaju...

Jack, MiTo i ost. ekipe... Poz
R.

E ako,drago mi je
Evo i jednog vrlo svezeg dogadjaja,obicna stvar al je postala tako retka da je sad neobicna.

Padala u Beogradu nocas kisa,osvanuo divan dan,ne secam se kad je nebo bilo plavlje,cak i napolju,po suncu nema se onaj osecaj da sunce iscrpljuje kao inace nego bas prija.A one providne tackice ispred ociju samo pice ko blesave ne mozes ni da pogledas u nebo od njih,doslo mi da legnem pod neko drvo i da samo dremam.E da je svaki dan ovako......

Evo da se i ja javim. Želim vam se pohvaliti da stvari i dalje idu nabolje! Crnih je sjena sve manje, a i kad se pojave, samo otvorim srce i dam im ljubav i odmah nestanu. A danas, danas mi se dogodilo nešto sasvim novo. Vodila sam psa u šetnju i kad sam se vratila kući sjela sam na terasu i mazila ga kad je odjednom pokraj nas protrčalo nešto bijelo. Mislila sam da je doista netko prošao pokraj nas, ali nije nikoga bilo. Sve se to vrlo brzo dogodilo. Mislim da ne mogu izbjeći posjete tih bića ili jednostavno ne mogu da ih ne vidim, ali sretna sam jer ovo danas nije bilo strašno nego vrlo simpatično. I stvarno sam sretna što je crnih spodoba sve manje. Pozdrav. Volim vas sve

Kako je nekim ljudima bilo zabavno gledati kad su žrtvovali razne ljude u raznim ritualima? Ti isti entiteti inkarnirani u druga tijela danas to isto - vole! Tehnika snimanja i novija tehnologija ne mijenjaju stvar!!!

Nekima je to "hrana", time se hrane... u trenucima nasilne smrti se obično generira poveća količina negativne energije... tko zna kome sve ona "paše"!?



Budimo svjesni da te iste "stare" duše postoje i dan-danas!!!

Evo i najnovijeg čudnog događaja koji mi se desio prije pola sata...

Idem u kupaonu i u trenutku kad sam upalio svjetlo - eksplozija! Pukla žarulja, ali i eksplozijom raznijela i staklenu kuglu - luster. Eksplozija bila toliko jaka da je probudila i sve moje ukućane... Dosad je normalno sve radilo, uvijek je žarulja samo pregorila... ali da "ispusti dušu" ovakvom eksplozijom... nije bilo slučaja. Eto, jedna žarulja od 75 W može biti "savršena bombica"...

Začudo - stakla je bilo skroz u druge prostorije, ali na sreću mene nije pogodio niti jedan dio razbijenog staklenog lustera...

Zvuči ako urota. Da nije atentat?

Ma nije. Pa tko još vrši atetntate sa žaruljama?! Da imam koju rupicu na sebi veličine desetak milimetara... onda bih se to zapitao... i ono... ko u Alan Fordu: "Jao - moje novo odijelo!!!"

Mozda oni "odozgore" ocajnicki pokusavaju da iscede malo negativnih vibracija iz tebe Jack?! Pa koriste i ove metode.

Hm, a mozda si i ti sam posluzio kao nekakav provodnik pa si zarulji prosledio vecu energiju nego sto je mogla da podnese.