ja sam imala prije par godina period od dvije godine nesanice koje bi bile popracene oblijevima vrucine i hladnoce, ubrzanog pulsa i povisenog tlaka pa preniskog tlaka pa i straha jer nisam znala sta se dogadja samnom , ko neki valovi energije, legnem mrtva umorna probudi me taj val, nakon toga budna ko puska nemogu oci zatvorit, pa beskonacna blejanja u mjesec i zvijezde dok sav normalan puk spava, pa dnevne obaveze, uf dok se sjetim tog perioda, grozno, nakon te dvije godine presla sam u period koji je trajao godinu dana kada sam spavala ovako kao sto je andjela opisala - svjesna da spavam i sanjam - nakon te godine dana dosao je period u kojem sam sad da spavam ko torba, kao da padnem u nesvjest i nemam pojma o nicem kad legnem zaspim i do jutra se ne budim, sad mi malo vrucine stvaraju probleme ali inace pretvrdo spavam u ovom periodu, i ok mi je to, vidjet cemo sta ce jos bit, al nekako mi nije zanimljivo vise

I ja se osecam isto.Ponekad prosto volim onako onaj "obican" san,cisto malo da se odmorim.Ovih dana sam trenutno u onoj fazi spavanja u kojoj je i angelspring.Legnem u krevet i zaspem ko zaklan(ali otkad sam tako poceo da spavam ne mogu da zaspem pre oko 3 sata!!!).Cudno kod toga je sto sam nesvesno poceo da radim stvari u snu.Nesto kao mesecarenje,spavam,radim nesto a nemam pojma sta radim...A sad cak i zvono mog mobilnog ne moze ujutru da me probudi,sto je veoma cudno...

Pozdrav!

Jedini izlaz nakon svih tih faza i načina odmaranja - spavanja koje ste oboje opisali jest - pokušati leći čim vam se prvi put prispe jer niste sigurni da ćete moći da "odvalite" čitavu noć spavajući, s obzirom na smetnje koje vas bude. Par puta zaspala sam već oko 8,30 p.m. ili 9,30 i iako sam se probudila oko pol dva ujutro, pogledala malo TV, mogla sam opet zaspati i uglavnom - rezultat je bio da sam sutradan bila O.K. Šta hoću reći?
U ovakvim periodima moramo hvatati svaku priliku da se naspavamo bez obzira na to šta to nisu naši redovni termini za spavanje. Naime, mene je vrlo često kćerka odvodila u krevet - umjesto da je obratno, (mamu li joj njenu), jer ja legnem daleko prije nje, kad sam u ovim periodima. A kad me uhvati ovo kako kaže Angelspring, tada čovječe, predstavljam živu, hodajuću komu čitavog narednog dana, bez obzira na važnost sastanaka, sjednica i ostalih budalaština kojima je ispunjen moj radni dan. Jednostavno, probudim se NEGDJE OKO 5 POPODNE...tačno tako...i ni minut prije.
Zato, narode, spavaj kad god i koliko god možeš jer nikad ne znaš koji će te naredni nepredviđen događaj, bilo kosmički bilo unutarnji, probuditi i reći : diž' se marvo, mislila si spavati??!
Hajd odoh ja malo na popodnevni spavanjac...za svaki slučaj, ako se noćaš nešto desi,he,he,he...
A.

Uh... primjetio sam da sve više ljudi doživljava razne PROMJENE!

Ovo sa spavanjem je samo jedna od njih...

Da - spavaj kad ti se spava - slušaj svoj "unutarnji" sat. Popodne 20-tak minuta spavanja ponekad znači više nego čitavu noć.

Pazi sad ovo,
Dok je trajala skola,ono idem u prepodnevnu smenu dodjem kuci pogledam tv jedem,ovo - ono,i evo cetiri sata i taman bih onda malo odspavao kad ono moram na trening ,i tako svaki dan...
A evo sad poceo raspust i nijednom mi se nije prispavalo tako oko cetiri sata,a mogu da spavam ceo dan ako hocu jer imamo malu pauzu u klubu:)

+
Za veliko cudo,sinoc sam zaspao vec u 12:30 .pa,i to je napredak...

P0z!

Svakodnevno prelazim nekih 40km od kuće do posla (20km u jednom pravcu) i putujem autom, tako da se svakakvih prizora mogu nagledati na tom relativno kratkom putu. I tako jutros na jednoj dionici našeg tkz. auto-puta, pri nekoj brzini od oko 120 km/h primjetim ispred sebe kako se pored ceste igraju dva psa ali sa jasnom namjerom da pređu preko na drugu stranu ceste. Pustim gas i lagano pređem na lijevu kolovoznu traku i tek što sam prešao pored njih ta dva psa krenu da prelaze cestu. Dalji razvoj događaja sam pratio preko retrovizora, uspjeli su preći lijevu stranu i na desnoj jednog od njih zakači auto. Onaj drugi što je uspješnije prešao cestu ostade da skakuće pored puta još uvijek čekajući da mu se njegog prijatelj pridruži te da nastave dalje.
Naravno ovakvi prizori nisu ništa neobično na bilo kojoj cesti na svijetu i sigurno je da ovo nije nikakav čudan događaj, ali ono što je čudno jeste događaj koji se desio u meni samom. Naime, ni nakon svakavih stvari koje sam prošao u životu i čega se sve još nisam nagledao, pogotovo u saobraćaju gdje sam i ljude viđao u mnogo gorim pozicijama od ovog jadnog psa (i sam sam jedne prilike "davno" letio kroz zadnju šajbu auta u jednoj saobraćajki) i pored relativnog napretka u proširivanju svoje svijesti za koji sam siguran da sam ostvario, nisam uspio a da ne osjetim onaj gorki ukus u ustima i želucu zbog ovog, zaista svakidašnjeg događaja.
A možda i jesam stvarno popizdio što ovo i pišem, kako skoro reče jedan od naših novih članova.

Iskrenost je nešto najljepše,osobito ponedjeljkom ujutro.

Prijatelju,proširenje svijesti ne znači nestanak emocija,već naprotiv emocije i srce bi trebale biti tvoj vodič.

Hvala ti na prekrasnom postu.

fingolfin...poznat mi je osjecaj, tom trenutku bi na tvom mjestu dobila poriv da se vratim nazad i pomognem tom psu, al onda sve ono krene - nemas vremena , moras zurit, imas zacrtan smjer itd... grozan prizor u svakom slucaju, takve stvari bole i jako sam osjetljiva na njih, ne mogu vise gledat ni filmove s obicnim filmovskim svakodnevnim nasiljem jer me smara...ma...sto cemo - izgleda da sto vise se razvijamo to nam je sve teze zivjet ovdje, mozda bi trebalo bit obratno, mozda smo polupali loncice? mozda bi se trebali zabit u pecinu i ne mrdat dok se ne prosvjetlimo sta ja znam vise...pun je mjesec...

Imam jedno pitanje.

Od prije nekoliko mjeseci pocinje da mi se desava nesto cudno. Kao neko pomracenje uma. Sve oko sebe vidim, ali mi nista nije jasno (ne znam kako bi to drugacije objasnio). Recimo idem dobro poznatom ulicom i odjednom ne znam ni gdje sam, niti znam kuda sam posao. Da ne bih bio sumnjiv ili izgledao kao ludak, nastavim da hodam. Poslije nekoliko sekundi sve se vrati u normalu. To mi se desava i dok vozim.

Sta mislite ima li to nekakve veze sa nekakvim fenomenima ili je to samo nekakvo moje stanje ili poremecaj u organizmu? Inace sam solidnog zdravlja i kondicije. Ne koristim droge niti mnogo pijem alkohol.

No1, dobrodošao!

Definitivno se u zadnje vrijeme dešavaju mnoge čudne stvari raznim ljudima. Uzroci su razni, pa sad nebi se moglo s nekom točnošću tvrditi što je kod tebe slučaj. Možda mali savjet: gledaj, slušaj sve oko sebe - misli o tome, analiziraj, kombiniraj... možda ćeš sam najbrže tako doći do odgovora.

Glupo bi bilo da ti sad netko kaže: "To ti je to i to... radi tog i tog...", a to uopće ne mora biti istina. Ponekad su simptomi isti za dvije različite stvari.

Znači - najbolje sam promotriti, sagledati, analizirati - i to će biti najbolji i istinit odgovor!!!

Ako što treba - samo pitaj!

Vec sam negdje pisao da mi se vec duze vremena desavaju neke cudne stvari sa vidnim poljem ,

danas sam gledao more i po prvi put vidio kako ono u stvari izgleda , iznad povrsine fluid energije u vatrometu boja

just for the record - mary jane i hashisha nisam taknuo vec vise od 10 godina a tek tu i tamo popijem neku pivu ili koktelcic

To je značajan doživljaj u razvoju svijesti. Međutim, najznačajnije je kako si taj događaj sam sebi interpretirao. Mislim da manipulacije ljudskom sviješću dolaze iz tog pravca.


Pozdrav.

om moram priznati da nisam bas najbolje razumio tvoj post
ajde budi malo jasniji

Porastom svijesti - povećavaš i spektar frekvencija koje možeš vidjeti i osjetiti. Ponekad se javljaju bljeskovi, kao svjetlo na nekim djelovima vidnog polja... nekad samo kao male svijetle točkice...

Mislim da smo o tome već pisali negdje na forumu.

Nekad davno, ljudi nisu vidjeli plavu boju. Vidjeli su je kao neku drugu boju ( smeđu mislim ). Plava ima trenutno najvišu frekvenciju koju možemo prirodno vidjeti, a porastom svijesti povećava se i gornja granica percepcije... uskoro ćemo, možda, vidjeti puno više boja ( npr. kako vide neki kukci koji imaju puno veći vidni spektar od ljudi ).

Doživljaj je jednoznačni čulni ili vančulni utisak ili više njih propraćenih emocijama koji se kroz um mogu samo detektovati i opisati, a (racionalna) interpretacija (kroz um) je jedna od beskonačno mogućnosti u granicama sposobnosti raconalisanja uma. Ovo prvo se može prihvatiti ili odbiti, tj dati ili ne dati značaj (tom doživljaju) što nije uvijek uslovljeno samo umom, već i emocijama, dok je kod ovog drugog svašta moguće.

Pozdrav

NO1 nebih da te plasim,ali raspitaj se malo da li ti je u familiji bilo slucajeva koji su bolovali od Alzheimer.

Imam ja ovako jedan freaky osjechaj... prije nisam vjerovao u ovakve stvari i ljoodi koji su nesta sleechno iskusili konto sam da se preseravaju al et... Naime svako malo a najcesce kada se lose osjecam, depesija i slichne stvari, vidim sebe prije 2 godine kako lezim i imam osjecaj da sanjam.Osjecam se kao da sanjam al sve je tako realno i samo cekam trenutak da se probudim al nista. I ne samo to, kada hodam po gradu (a posto sam preselio iz Sarajeva u Swedsku) imam utisak da hodam svojom ulicom, i totalno se izgubim vidim svoju ulicu oko sebe al sam ustvari na skrooooz drooogom mjestu...sta to moze biti ? jel se nesta desava il sam sebe lazem ?

Možda nostalgija?
Znaš ono "home is where the heart is"... Pitanje je gdje je tvoj heart.
A i navika uma možda. Iako ako si već dugo u Švedskoj to je čudno... Prije će biti možda neka nostalgija, no samo nagađam i dajem hintove .

Ne nije. Mislim da kod mene to nije u pitanju. Ali hvala sto se brines.

U zadnje vrijeme mi se događa dok spavam, da mi cijelo tijelo počne odjednom vibrirati vrlo brzo, kao da me drma struja ili nešto slično. vibriranje je stvarno intenzivno i potpuno sam ga svjestan, ali ne znam da li se ono stvarno događa, tj. ja to osjećam, ali ne znam vibrira li tijelo doista. Siguran sam da u to vrijeme ne sanjam, ali nisam ni budan.
Tražio sam o tome po netu; i kao to ima veze s putovanjem astralnog tijela prema višim frekvencijama, ako sam dobro shvatio. Osjećaj je dosta neugodan, jer imam dojam da me tad nešto obuzima, jer i prije sam imao slične situacije, kao da me nešto otimalo ili čak pokušavalo ubiti u snu. No nedavno sam otkrio da mogu kontrolirati te vibracije, usporavajući ih snagom volje dok ne nestanu. Ima li netko više saznanja o tome, jer ja osim ovoga drugo i ne znam?
Fascinantna je snaga vibracija, ćini mi se da se trese cijela kuća zajedno sa mnom.