(32932)

Konačno, ubrzo nakon kontakta s kraljem Arturom u kristalu sam stvorio ponovni kontakt s Mojsijem.
Ja: Ne znam da li ti je poznato da sam primio obavijest da ću uskoro otići u Ameriku?
Mojsije: Svakako da znam. Šta više, znam i datum kada će se to desiti.
Ja: Mogu li saznati taj datum?
Svakako,...
------------------------------------------------------------------------------
...Taj datum je 28.3.1989., navećer.

Ja: o.k. nije daleko do provjere.
Nego jedno te stalno hoću pitati.
Kako to da ti govoriš tako tečno mojim materinjim jezikom?

Mojsije: Pa tko ti kaže da mi govorimo, bilo kojim jezikom ljudi.
Naime mi ostvarujemo govorni kontakt tako što frekvenciju vibracija koje su stvorene misaonim putem pretvaramo u u fantomsko-slušni govor - na koji način nam se čini da razgovaramo.
To i je princip telepatije.

Ja: Čekaj, to znači da ti kao 'duh' misliš.

Mojsije: Ne - već ti misliš.
Naime, u principu - ti misliš onako kako to ''traži'' tvoj spirit, na koji ste način oboje 'vezani' za svoju monadu.
Preko 'vaše' monade se odvija kontakt s mojom monadom, dakle s monadom Mojsija.
Taj princip je stvoren od Onostanog zato da bi nas dvoje, ja duh a ti materijalno biće, mogli da ostvarimo viđenje (u ovom slučaju u kristalu) u obliku hologramske slike.

Ja, Prema tome ja sad mislim onako kako je to zapisano.

Mojsije: Da, iako moram navesti da nije sve zapisano.

Ja: Ne znam, ali ne mogu da prihvatim to da mi je čak i dio života zapisan, vjerojatno iz razloga što ne mogu da shvatim tehniku koja je ''stvorena'' od Onostranog a odnosi se na ''zakon'' koji kaže: Moraš da živiš onako kako to ja želim.

Mojsije: Nisi u pravu, jer te niko iz Onostranog područja ne tjera da živiš po nečijoj želji.
Naime, tvoj spirit iz jednog ranijeg života, a katkad iz ranijih života, stvorio je Zapis po kojem ti danas živiš životom kojim živiš.
To je karma spirita.

Nastavak slijedi

jučer sam opet bio izvan tijela,no ovaj puta kao da me ne je netko ošamario ,dako da sam ispao iz fizičkog,opet su tu buili klasični simptomi vibracije i alternirane perspektive,n o opet sam bio svjestan negativnog entiteta, neznam što je to,dal je to stvarno entitet ili nešto što sam si zamislio ali kao da je uvjek bio samnom,blizu mene, možda je moja negativna percepcija,il neš drugog,al osjećam da pobjeda nad njim predstavlja moj sljedeći korak, ako ima ko slično iskustvo il zna išta o tome ,volio bi kada bi to podijelio samnom.

Pozdrav!

....neznam ...ono.... ali ako si "izaša"!! onda se 'opusti' i suoči se s *vantjelesnim*!
[edit]....
ps.a sad..."nisam siguran"! no možda je to tvoj "vantjelesni čuvar"!
pa jednostavno ti ne dopušta "daljna putovanja"! ... :mislim:
...dali koristiš neke vježbe za "za izlazak"?? ili kad se desi desi se!?


....mene u više navrata kada krenem 'svesno sanjat' (što je, preduvjet za vantjelesno)!? ....dakle mene u većini slučajeva neki vanjski faktor omete, ili se dekoncentriram! ....i pa se vrnem nazad!

jer jednostavno u "centru grada" je teško svjestan biti!!! svojeg *ja*
..inače nekoristim nikake vježbe ni pripreme!!! kad i se desi-desi mi se!

...
pozz
gloginjaR

(33264)

U 11-tom mjesecu 1988. umire mi prva supruga.
Prema informaciji iz astrala znam da je umrla po Zapisanom, a svakako i zašto je morala da umre.

1.02.1989. stiže iz Amerike djevojka - moja današnja supruga
07.02. prekinuo sam radni odnos s firmom gdje sam radio.
15.02. obavljamo razgovor u am. konzulatu u vezi mojeg odlaska u Ameriku.
18.02. vjenčali smo se, uz prisutstvo službenika iz am. konzulata u Beogradu.
I sad dolazi najinteresantniji dio, koji je mene i suprugu uvjerio da je moj (naš) odlazak u Ameriku bio zapisan.
U tom periodu američki konzulat je svakodnevno bio (radi stanja na Kosovu) opsjednut sa stotinjak ljudi iz Kosova koji su tražili da im se odobri odlazak u Ameriku.
Svakako, kako je moja supruga bila am. državljanin to nismo čekali u redu da bi ušli u konzulat.
Naš dogovor sa sekretaricom konzula je bio da povremeno zovemo telefonom kako bi dobili izvještaj dokle je stigla obrada našeg podnošenja zahtjeva u vezi razgovora s konzulom i odlaska u Ameriku.
Zovemo često, ali uvijek dobivamo odgovor da naš zahtijev još nije uzet u razmatranje jer nema slobodnog termina za razgovor s konzulom.
Ja se radi toga ne ljutim jer ''znam'' da treba 28.03. da se nađem na tlu te zemlje.
10.03. odlazimo s autom na put da bih supruzi pokazao ljepote naše ex-jugoslavenske obale.
Do 18.03. vozimo se od Splita do Boke Kotorske i natrag, u kojem vremenu nas služi prekrasno vrijeme.
Inače ne ulazim u kristal jer ne mogu naći pogodno vrijeme za to.
I sad pazite na ovo.
Tog dana (18.03.) zovemo iz hotela u Splitu konzulat - da bi dobili odgovor od sekretarice da ne računamo još najmanje mjesec dana da dođemo obaviti razgovor s konzulom, pošto je izrađen spisak u kom nema mjesta da nas ubaci za razgovor.
Tad se kod mene pojavila panika, uz stvoreno veliko nepovjerenje u radu s kristalima.
Ipak, odmah po razgovoru sam uzeo kristal u dlan lijeve ruke i mislim da mogu reći da mi se je trenutačno nametnula misao ovog sadržaja: Hitno napiši pismo u kom trebaš navesti da želiš upoznati porodicu supruge, obići poznata mjesta u New Yorku i okolici i vratiti se sa suprugom u Jugoslaviju, pošto ovdje imaš kuću i posao - i pošalji to pismo hitno u Beograd.
Odmah sam to uradio.
Adresirao sam pismo i ubacio ga u PTT sandučić.
Kad smo došli u sobu hotela odjednom sam se sjetio nečeg, koje sam rekao supruzi: Uh, možda sam uradio grešku? Naime ja sam adresirao pismo na Ambasadora u Beogradu a ne na Konzulat.
Nakon toga se 20.03. vraćamo kući u N. Travnik.
22.03. zvoni telefon i sekretarica konzula nam javlja da je pronašla jedan slučajno neispunjen slobodan termin za naš razgovor s konzulom, te da dođemo na razgovor 24.03.
25.03. obavljam potrebne liječničke preglede, i istog dana dobivam dokumente u američkom konzulatu da možemo otputovati za Ameriku.
28.03. navečer ja stupam prvi puta na američko tlo (aerodrom Kenedy).
Nastavak slijedi

(33548)

Jedno je sigurno.
Svjesni vantjelesni ''doživljaji'' se mogu doživjeti putem meditacije - što se može zaključiti iz mnogih pisanih izvještaja kao i usmenih predaja mnogih ljudi.
No ima mnogo ljudi koji ne mogu (s razlogom koji je vezan za ponavljanje, 'reinkarnaciju' ) da ostvare takvu vrstu doživljaja, što ih navodi na to da ne vjeruju u mogućnost ostvarenja svjesnih vantjelesnih ''doživljaja'' - iz kog razloga to i poništavaju kao moguće.
No neka to bude njihov problem uz napomenu da njihovo mišljenje i nije toliko važno za one koji mogu da ostvare svjesno ''viđenje''.
Tako na primjer mene niko od njih ne bi mogao uvjeriti u to; da nije moguće doživjeti astralno ''viđenje''.
Evo zašto.
Kako sam po smrti moje prve supruge obavljao stalne telefonske kontakte s mojom današnjom suprugom, to se je naš razgovor (iako ja nisam dobro govorio engleski, a ona hrvatsko-srpski) sveo na to da ja dođem u Ameriku.
No kako sam već iznio ja sam se užasavao i pomisli da letim u avionu.
I u jednom kontaktu u kristalu s Mojsijem to sam mu rekao uz pitanje šta da radim da bih se oslobodio tog straha od letenja.
Tad mi je rekao da tokom jedne meditacije jednostavno zaželim da s kristalom ''odletim'' do Amerike i natrag - tokom kojeg leta da dobro pratim ono šta ću ''vidjeti''.
Svakako, prije meditacije sam s puno koncentracije u svom sistemu stvorio želju da ostvarim putovanje koje će biti identično putovanju koje bih trebao uskoro da ostvarim.
Nakon ''ulaska'' u kristal jedno vrijeme je sve bilo mirno.
Tako sam i ja osjećao mirnoću u čitavom mom materijalnom sistemu.
Odjednom sam u dlanu gdje sam držao kristal osjetio jače pulsiranje.
Unutrašnjost kristala se je počela smanjivati do veličine obične prostorije cca. '10 x 6' m.
Stjenke kristala su odjednom postale prozirne.
Odjednom sam osjetio kako je kristal poletio.
Soba u kojoj sam ležao je nestala.
Primjetio sam da letim preko kopna na visini koju nisam mogao odrediti.
Tad sam ispod sebe vidio obalu Francuske i obalu Engleske.
Preko Engleske sam prilično brzo preletio - da bi uskoro vidio, pretpostavio sam, obalu Grenlanda, koji je ubrzo nestao iz mog vidika.
Kratko vrijeme nakon toga sam vidio obalu za koju sam kasnije, za vrijeme stvarnog leta avionom, saznao da je bila obala Kanade.
Leteći uz obalu odjednom se ispred mene 'stvorio' Kip Slobode iza koje statue sam vidio velegrad, svakako New York.
Kristal je skrenuo lijevo od grada.
Primjetio sam djelove grada a zatim ceste i neka naselja manjeg obima.
Na kraju sam primjetio jedan mali mostić i u njegovoj blizini jednu kuću.
Prepoznao sam tu kuću, jer sam je nekoliko puta 'vidio' kad sam spiritualno liječio moju djevojku (dakle liječenjem na daljinu), koja mi je postala supruga.
Tad je sve nestalo i ja sam se odjednom našao u kristalu, kojeg uvijek spiritualno istog vidim.
Dakle povratak nisam ''doživio''.
Interesantno je da sam sve to akceptirao kao memoriju koja se je utisnula u neke od mojih neurona iz kog razloga se i dan danas mogu sjetiti kompletnog puta i 'viđenja' svega tokom tog 'putovanja'.
No svakako je najinteresantnije da, kasnije nakon 'leta', kad god sam razmišljao o odlasku u Ameriku i letu preko Atlantika nikad više nisam osjetio čak ni nelagodan osjećaj, koji bi djelovao da se kod mene pojavi strah od letenja.

I sad dolazi interesantan dio ove istinite priče.

Nastavak slijedi

(33859)

Iako sam prvi puta došao u Ameriku nije trebalo da prođe mnogo vremena da prođem kroz zakonsku regulativu koja je propisana za emigrante (kako sam bio tretiran od strane am. konzulata u Bgd-u).

Na aerodromu Kenedy dočekali su nas kčerka i brat.
Krenuli smo kući.
Kako je sve ovo za mene bilo novo i nepoznato to sam svu svoju pažnju usredotočio na ono koje se u noćnoj vožnji automobilom može registrirati.
U jednom momentu, primjetivši s lijeve strane rijeku pored koje smo prolazili upitao sam brata: Je li to rijeka Hudson?
Da - odgovori brat.
Odjednom sam postao svjestan da mi je ovaj dio puta poznat.
Kako je brat znao o mojim paranormalnim sposobnostima (koje je i on imao radeći s kristalima) nije se začudio kad sam mu rekao da mu ja mogu govoriti gdje treba da vozi.
Odjednom sam rekao: Ovdje bi negdje trebala biti naplatna stanica za cestarinu.
Iskreno, nisam znao kako sam došao do tog podatka pošto tokom mog ''putovanja u kristalu'' nisam primjetio nikakvu naplatnu stanicu.
Iz tog razloga sam se i ja iznenadio kad smo nakon 2-3 km. stigli do te stanice.
Putujući dalje desilo se je to isto prije nego smo trebali skrenuti s autoputa.
Naime to skretanje ja nisam aceptirao u vrijeme ''putovanja s kristalom'' - no ipak sam ''znao'' da uskoro moramo skrenuti desno od puta.
Nakon skretanja ubrzo smo naišli na jedan mali nadvožnjak, kojeg sam ''prepoznao jer sam ga vidio''.
Tad sam rekao bratu: Sad, nakon 500 metara ćeš skrenuti desno i naći ćemo se na parkiralištu jedne velike dvokatne zgrade.
Na polukatu se nalazi apartman gdje ćemo supruga i ja živjeti.

Na kraju ovog izvještaja mogu jedino postaviti pitanje: Da li mi ljudi uopće znamo najvažnije stvari koje se tiču nas ljudi?

Sto se tice mojih izvan tjelesnih iskustava...i ako se oni mogu tako nazvati...

Meni se cini da je cijeli moj zivot jedno veliko izvan tjelesno iskustvo...

Od situacija dok hodam gradom do sveg drugog...

Osjetilima znam da sam fizicki prisutna no duhovno kao da sam u drugoj galaksiji...negdje "tamo tamo daleko"
Cak i dok se nisam pocela baviti ovim cime se sada bavim imala sam osjecaj da ovdje ne pripadam...postoji nesto vise gdje trebam ici....

Shvacam da sam sama odabrala ovaj zivot koji zivim i da postoje mnoge lekcije koje moram nauciti i pobjediti mnoge strahove da bi mogla doci do tog "viseg"...

ali...mozda zvuci nebulozno- imam filing kao da je za vrijeme reinkarnacije jedan dio mene ostao a drugi je ovdje...

ne znam kako to opisati...nadam se da shvacate sto u sustini zelim reci

Jos samo ovo....da nadodam...

to moje stanje koje sam gore opisala cesto zna "smetati" u zivotu....nemam koncentracije za neke radnje, cesto sam zbunjenja kao da me netko svakih 5 min budi iz sna, hiperaktivna sam...

situacija: sjedim u drustvu,svi pricaju, cinim se svjesnom no samo odjedanput pocnem neki svoj film, znam se i ustati i otici jer uopce nemam sliku pred ocima da su oni predamnom...kao da sam narednih cca 15 min bila sama....negdje daleko u nekom svijetu pricala sa raznim entitetima...

PS. nisam dusevni bolesnik



a opet ne znam koji mi je....

To je "normalno" vecina ljudi su takvi, samo malo njih to primecuje.

u sushtini, da
i ne zvuchi uopshte nebulozno jer to tako i jeste
jedan deo ostaje "tamo",
ustvari, mozda bi bolje bilo reci da je jezgro tebe uvek tamo a ovo ovde je delic tebe koji si poslala da nauchi neke zadate lekcije,i nije jedini,takvih delica tebe koji simultano uche lekcije u raznoraznim realitetima ima mozda mali milion,neki sa dijametralno suprotnim lekcijama i okolnostima a neki su skoro pa identichni sa samo malim razlikama u finesama,a sve je to deo iste shkole,tvoje shkole...
sretan put

Da... tako i ja... pokušavao sam objasnit što mi je ali uglavnom bezuspješno... nego dali si asocijalna?
I da, sjećanja iz ranog djetinjstva, svega se sjecas ili gotovo nićeg ?

Pozdrav

kakvi asocijala...
drustvena sam jako i otvorena...
EDIT: ali samo par osoba me zna u srz i cesto mi je potrebna samoca i moj dusevni mir

sto se tice djetinjstva a i opcenito- bez obzira na moju veliku "odsutnost"...vrlo sam svjesna i sveeeega se sjecam u detalje...

najranije situacije trenutno koje se mogu sjetiti kada sam imala 9-10 mjeseci - situacija - mama je sjedila za stolom,nesto pisala, pogledavala me i tepala, ja sam bila pored nje sjedila na plavoj dekici i igrala se sa velikom zuto crvenom kockom koja je na sebi imala utore raznih plavih geometrijskih oblika i kroz te utore su se stavljali oblici- ovisno koji je....

Smijem pitati zasto pitas?

PITANJE:
da li ikada imate "vizije" i da li primate kakve poruke? bilo dok vrsite astralnu projekciju, meditirate ili ste samo odsutni poput mene

Zanimalo me samo koliko se moje iskustvo poklapa s tvojim, ocito ne bas onolko kolko sam mislio
Ali "odsutnost" se definitivno poklopila.
(cini mi se da se tu radi o dubokom beta stanju... ali nisam još siguran...)

Nietzche...

da li bi mi mogao pojasniti na koje tocno beta stanje mislis?

upoznata sam sa dvije - tri verzije...

medicinska, znanstvena, frekvencije mozga i sl...

Da, često mi se dogodi da "odem" među zvijezde, istraživat Galaksiju...

Ma sve je to u redu i "normalno". Mislim nije normalno za većinu ali nama ovđe jeste. Naravno da nijesi duševni bolesnik, imaš divna iskustva i sve je tio u redu.

Pročitao sam ovaj podforum nekoliko puta i obzirom da mi neke stvari nisu jasne, zamolio bih objašnjenje.

Naime koliko sam naučio svako od nas ima nekoliko tijela. Fizikalno, mentalno, astralno, eteričko i što ja znam, neki kažu da ima još ali to sad nije bitno.

Dakle mi vidimo samo svoje fizikalno tijelo, dok ostala ne vidimo zbog njihove pomaknute frekvencije.

Pa bi onda moje pitanje bilo: Što putuje? Ili tko putuje?

Drugo pitanje: Da li se stvari prvo moraju dogoditi u astralnom, pa tek onda u fizičkom?

I ja imam pitanje. S nekih 15, 16. sam dozivjela astralnu projekciju ili nesto takvo. Citala sam neku knjigu o tome i pokusala sam par puta preko dana to postic ali mi nije islo. Kad sam otisla spavati oko 11, opustila sam se onako kao je u toj knjizi pisalo da se treba opustiti i zaspala sam. Kad sam se probudila osjetila sam da letim ali kao da mi je samo glava letila i kao da mi je svjest bila formirana u kuglu. Sve mi je bilo crno i nisam nista vidjela. Ali to sto sam cula me ispreplasilo da vise nikad nisam htjela to ponoviti. Sve sto sam cula cula sam u glavi, sluh mi se pojacao nekoliko puta. Cula sam neko djete kako place, ali to nije bio ljudski glas, imala sam osjecaj kao da je to dijete mjesanac izmedu slona i covjeka. Cula sam zenu i muskarca kako pricaju ali s nekim kratkim rijecima i nisam nista razumila. Polako sam letila sve vislje i vislje. Znala sam da imam tijelo ali ga nisam mogla pomaknuti. Od straha nisam mogla razmisljati i pokusavala sam pomaknuti desnu ruku. Nakom nekog vremena mi je uspijelo i cim se ruka pocela micati vratila sam se u tijelo. Upalila sam svjetlo i bilo je oko 3 sata. Od tog dana svaki dan kad sam otisla spavati sam upadala u astralnu projekciju makar se nisam nikako opustala i makar to nisam htjela. Cim sam se pocela "buditi" i letjeti micala sam ruku samo da se vratim u tijelo i da neodem dalje. Nakon nekog vremena je to prestalo.

Citala sam puno prica na netu od ljudi koji su dozivjeli astralnu projekciju i svi pricaju o tome kako su izasli iz svog tijela i setali po sobi, neki cak nisu ni bili svjesni da je to astralna projekcija. Svi kazu da im je astralno tijelo imalo ruke i noge..Ali nikada nisam cula da je netko pricao o tome sto je cuo.

Recite mi da li mozda nisam nista vidjela jer je bio mrak u sobi?
kako se vi vratite u tijelo ako se setate po astralu??
I da li je itko od vas imao osjecaj da je formiran u kuglu??
Zelim ponovno to dozivjeti ali neznam sto da ocekuje i bojim se to raditi bez
nekoga tko zna vise o tome. Bilo ni je se tesko vratiti kad sam tek izlazila i stvarno neznam kako bih se vratila da odem dalje.

...."aloo" trebam 'malu pomoć u photoshopu!??

uskoro ću radit tetovažu!

pa ako može ko da mi ovu sliku "malo popravi"?

....naime tia bi da mi izgleda da ovo *gornje tjelo, nije toliko visoko!!!
već da se nakosi, i da su "noge spojene" a ostatak tjela da je nakošen
znači ...da nije skroz odvojen od tijela, već da se "postavi (nakosi) po ovoj crti od 45°


može slika ovdi ili na maili



ps:znam da nije u skladu sa Cijenenim Forumom!!! no' "trebam pomoć" pa eto ako ko ima volje

admine...ako ovo nemože proć ovdi!! ti briši!?



evo "originala"



...kasnije ide još jedna sličica iznad te!!! tako da će bit baš ponako kako bi ja tia!?
ajj plizzz ako ko ima volje da to "nakosi"

bok gloginjar. jel ovako?



ako nije, reci alobodno pa ću prepravit.