elendal, ja te se sjecam.


elendal, sjeti se: nije posao onog koji ZNA "to do anything" vani, nego u SEBI.

Onda "vani" dolazi samo od sebe, jer je to samo odraz.

To je taj posao koji je "to do".

TENYEARS baca bisere pred svinje, a to je nesto sto ce on, ako to bude htio naravno, i sam vidjet jednog dana.

I ja placem, kad zaboravim da ako zbilja zelim promjeniti ista, moram promjeniti moj odnos prema stvarnosti ukljucujuci i ljude.

Onda se mjenja i sama stvarnost. Onda se mjenja sve.

Kako mozes idealno pomoci nekom?
Budi mu primjer. U svemu.

mislim da ova prica
sjajno ilustrira sve ono o cemu se na ovom topicu i uopce na ovom forumu govori

mislim da svaku interakciju tog tipa treba izbjegavati, razmisli samo koliko si energije utrosio sudjelujuci na ovom topicu a umjesto na "proxy servere" mogao si je korisno utrositi na druge stvari

ne bih zelio da ovo shavtis kao pridiku, samo konstatiram

i sam sam prolazio cesto kroz slicna iskustva sto na forumima sto u RL

mislim da je vrlo vazno biti svjestan svakog fotona svoje enrgije, tj. kamo on ide
networking je bitan ali samo u smislu razmjene misljanja radi boljeg razumjevanja materije sa onima koji su na istoj frekvenciji, sve ostalo nije tvoja misija

spavaci ce se probuditi samo ako se u njihovoj okolini upali dovoljno svijetla,

a svijetla da bi uopce pocela sijati ne smiju sijati zbog drugih nego zbog sebe

evo koliko vidim dok sam ovo pisao Tina je napisala istu stvar

Ovo mi se čini jako bitno.Sve te tehnike, vježbe samo su kontraproduktivne, pojačavaju ego, odnosno siguran su put u još vecu zavisnost od stanja kojeg se navodno pokušavamo osloboditi.

Rekao bih da je iluzija da mi možemo buditi ekipu, a pogotovo da ih možemo buditi po principu:
- čuj, živimo u matrixu, ali ne hranimo kompjutere, već reptile...e da, i naše ličnosti nisu naša prava ja.
Mislim, da je to meni rekao neko prije godinu dana, pomislio bih da nešto nije u redu s njim, takav je program u tom trenutku bio u mom mozgu.
Zapravo, najvjerovatnije bi mi bilo jako žao takve osobe što je potpala pod takav frikovski uticaj.
Toliko o stabilnosti naših ličnosti

Mene niko nije povukao s takvim štivom, a već sam debelo dublje u ovoj tematici od ekipe koja je meni dala balun u for.
Sva moja interakcija van ovog foruma počiva na principima koje sam već naveo: okolo naokolo s loptom, odnija vrag prišu.

Na jednom drugom forumu, koji je nekad i ličio na nešto, jedan me lik davio par mjeseci da mu odam adresu ove male oaze, a kad tamo, Deckardu je ovo već poznato štivo.
Eto, Deckarde, sad smo tu gdje jesmo. Ko zna koliko Mujo i Haso još zidova moraju preskočiti da pobjegnu iz ludare?
Sad imam još jednog kandidata, ali, bojim se da se njemu ne preskaču zidovi.

Kontrolni sistemi su veličanstvene tvorevine, i odavde se ne odlazi lako, a pitanje je, naravno, i je li bijeg uopće izvediv.

Sa druge strane, mislim da dosta ljudi na neki način osjeća položaj u kojem se nalaze, bez i da znaju priču o prosvjetljenima i njihovim šefovima iz višeg denziteta.

Nekakav dokaz takvog pretpostavki je da je teško izdvojiti loš zatvorski film, pogotovo na temu bjekstva iz zatvora, i da takvi filmovi obično nađu svoje vjerne fanove, van blockbuster populacije.
"Iskupljenje u Shawshanku" je #2 na Imdb listi popularnosti, gdje je objektivno među 250 filmova tek 50-ak blockbusterskih koještarija, a ostatak su ozbiljna djela, a taj film je dobio tek kipića za scenarij, a nije ni bio neki hit u kinima.

"Andy Dufresne je puzao 500 metara kroz rijeku govana, i izašao na slobodu kao čist čovjek..."
Znanje, strpljenje i nada- to je u principu ono što treba zatvoreniku da bi pobjegao iz zatvora.
Inače, ovo dijelo mi dosta odskače od ostatka ekraniziranog Kingova opusa, uključujući i Kubrickovo "Isijavanje".

Znam da nije lako našoj okolini prešutjeti neke naše spoznaje, ali, baš i nemamo neki izbor.

Ovo što je Tina napisala o znanju i odrazu je apsolutno sjajno.

Ti ni ne slutis koliko sam ti zahvalan sto si me uputio na ovaj forum jer je od tada u stvari pocelo moje pravo budjenje.
Susreo sam ja sa ovom tematikom odavno ali dok nisam procitao donosioce svitanja, a zatim kasiopejce nikad je nisam uzimao previse ozbiljno. Sada je nekako svaka kockica pala na svoje mjesto.
Dakle odigrao si vaznu ulogu u mom zivotu.

Cijela ova prica sa indijanskim forumom podsjetila me ne onaj nas forum koji je su sada preplavili organski portali postseverinske revolucije

I kad se samo sjetim koliko sam tamo energije potrosio hraneci
matrix, dodje mi da placem

ali valjda se sve u zivotu dogadja kad za to doje vrijeme,

drago mi je da si poceo pisati i ovdje , isuvise si svoj briljantan um trosio na kuristicke stjudije

Da, to je totalno pogrešan pristup, ne radi se o tome, eto ja se svaki put dobro zajebem kad na "nekom javnom mjestu" ispalim neku svoju "duboku" misao koja kritikuje (bar malo) neki od postojećih šablona po kojima ljudi na ovoj planeti, a pogotovo u našem okruženju životare.



Tako je Tina. Ovo je jako bitno za razumjeti.



A jeste, da je teško teško je, svima nam je to jasno, ali mislim da se upravo u tome i krije sva veličanstvenost našeg postojanja, mislim pod takvim "krvavo-jebenim" (izvinite što psujem ali mi je stvarno naišlo) okolnostima mi treba da evoluiramo, što više duhovno napredujemo i ostvarimo našu zadaću koja nam je data na ovom svijetu, a kontrolni sistem udara bez prestanka pa se snađi u svemu tome, hehe ma nije to ko u filmu, film je dječija igra u poređenju sa onim šta nas čeka a moramo izdržati i moramo pobijediti jer druge nam nema a ja nikad u životu nisam išao na popravni ispit pa neću ni sad. Pogotovo ne sad.



Pa nešto kao znaju (eto poneki samo), tj nešto osjećaju, samo nemaju pojma sa koje ih strane tuče tj. udara direkcione u glavu, tako da je slaba vajda od toga što nešto kao znaju da je trulo u državi Danskoj kad ne mogu da odrede tačno šta je to.



Sa tim treba baš oprezno, mislim da se rješenje krije u onom gore što je Tina navela.

Vezano za kako objasniti drugima ili buditi druge , mislim da je jedna zamka na koju ce individua koja nije ni sebe probudila potrositi mnogo energije i vremena a nitko se ne moze probuditi dok sam voljno ne krene tim putem.
Mnogo je veca pomoc ovom cijelom covjecanstvu, planeti na kojojm zivimo ako radimo na vlastitom budenju i svjesnosti jer sam taj proces zahtijeva dovoljno napora jer se Um Predatora mora prevazici da bi se jos stiglo ici okolo i pametovati drugima sto trebaju raditi.
Svjesna osoba na jedan nevidljiv nacin siri svjesnost oko sebe i te vibracije mogu pobuditi druge osobe da same krenu slicnim putem a da im se direktno ne nudi ili namece nesto.
Onaj tko je samo djelimicno svjestan ili nikako moze samo druge voditi po jednoj te istoj zabludi kao i samog sebe.
Jedna od zamki Predatorovog Uma je da cim nesto nacuje i osjeti da je otkrio aktivira "Ego Program" pa osoba pocne da siri svoju polovicnu istinu ocekujuci nesvjesno divljenje, kazem nesvjesno jer vecina ljudi nije svjesna da mnoge stvari radi iz te potrebe iako to sebi ne bi nikada priznala.
Neko moje misljenje je da se sa tim ne treba uopce zamarati, tko je budan, tko nije, radi na sebi sto najbolje mozes i rezultati ce doci i za nas i za ostale.
Ovo ne znaci da informacije ne treba razmjenjivati i do nekog stupnja iskustva na putu nego da se ne treba opterecivati sa tim kako objasniti drugima. Vlastiti primjer je najbolji pokazatelj dokle je ko stigao i vjerujem da pozitivna vibracija ima uticaja i na najdubljeg spavaca.

Na http://www.phi-spiral.com/ nadjoh jos jedan interesantan clanak:
"Objective Vs. Subjective Thinking" u kojem se izmedju ostalog kaze:
---------
Great fires may destroy the weak, but they purify the strong and make them still stronger.
Life is NOT a peaceful contemplation, "inner silence" and "quiet worship."
It is a dreadful turmoil, a grim fight and a bitter struggle. [Theodore Illion]

Velike vatre mogu unistiti slabe, ali one prociscavaju one jake i cine ih jos jacima.
Zivot nije "miroljubivo razmisljanje", "unutarnja tisina" i "obozavanje bez rijeci".
Zivot je stravican metez, nemilosrdna bitka i gorka borba. [Theodore Illion]


Kad ljudi teze tome da "otvore svoje srce" istovremeno "prazneci svoj um" i bivajuci u "unutarnjoj tisini", koji se sumiraju u totalno subjektivno iskustvo, oni na vrlo efektan nacin postaju bez-zivotni sluge OPS dinamike. Oni postanu "roboti".

Istina i je, USTVARI, da SVJETLO - koje treba iz tame izaci na povrsinu - treba da dolazi IZNUTRA, a ne IZVANA, ali ovdje se radi o jednoj JAKO SUBTILNOJ stvari.

Illion ilustrira tu stvar sa jednom pricicom o dva filozofa koji su tvrdili "Mi jedino slijedimo nase vlastito Svjetlo" i koji su se u svim pitanjima oslanjali samo na svjetlost introspekcije.

Onda su sreli Djavola.

"Uh, koje cudoviste!" rece jedan od njih. "Koja utjeha je znati da nista nije stvarno i da je sve samo refleksija nas samih!"
"U pravu si," rece drugi filozof. "Sve je subjektivno: nista nije objektivno."

Onda je Djavo otvorio svoju celjust i progutao ih.

Kad su se nasli unutar Djavoljeg tijela, pametni filozofi su, sa superiornim smjeskom, rekli:
"Nije li ocito da smo bili u pravu? Cudoviste je nestalo."

-----------

Kako ja vidim ovaj slucaj?
Dakle, djavo tu JEST refleksija mene - kao lekcija koja se manifestira dok ju jos nisam savladala za sebe.

ALi NE da ja kazem: "Devil darling, tako si sladak i posto si refleksija mene: TI ne mozes biti zao; dapace, I love you, evo ti kiss!!"

NE.

Nego da se ja licno vjezbam kako da djavolu/cudovistu razbijem zube - najbrze i najadekvatnije.

Kad sam naucila tu lekciju, djavo nece vise ni imati potrebe da se manifestira jer ce znat i sam sto ga ceka, jednostavno "by reading my mind".

The point is: znati se adekvatno postaviti prema LJUDIMA/SITUACIJAMA na koje nailazis i adekvatno se zastititi. Svako za sebe LICNO.
Znati se brinuti za svoje psihicko zdravlje.
Znati drzati svu svoju energiju kod sebe.

Znati reagirati na adekvatan nacin, sto NIJE nacin na koji to djavo ocekuje od nas.

I sto je najvaznije, znati razluciti reakciju na brzinsko, ali i po potrebi - na subtilno razbijanje zubi.
Te znati razluciti djavola od onog koji to nije, nego samo lici na njega.

Ovo je recimo jedan aspekt mog "rada na sebi", kad vec pricamo o tome.

A pogotovo jedan aspekt oslobadjanja od Predatorovog Uma koji kaze da treba da budemo krotke i poslusne zivotinje, bez ispoljavanja zdrave i instinktivne agresivnosti u SAMOOBRANI, kakvu je jos uvijek ispoljavaju sve "divlje" zivotinje.

Sve zivotinje koje nisu "pripitomljene" i krotke.


PS. razbijanje zubiju ne morate shvatit bas doslovce.

Ova rasprava me je podsjetila na jedan vic.

Uđe makedonac u birtiju,sjedne za šank,ugleda četiri krofne za šankom i momentalno proguta dvije.

Dođe konobar,i upita ga :

"Abe,gde su dve krofne"

"Eve su"

"Al bile su četiri?"

"Bile su"

"A gde su dve?"

"Eve su"

"Al bile su još dve?"

"Bile su"

"Pa gde su te dve?"

"Eve su"

"Al bile su četiri?"

"Bile su".....

I tako možeš unedogled.

Kad se ne želi razumjeti,onda se niti ne može .

Pozdrav!

Slazem se sa svakim od navedenih misljenja u po necemu, ali Tina je rekla isto ono sto i ja mislim. Mozes se povlaciti i izbegavati stvari koje moraju da se urade, sve do nekog trenutka kada prepoznas da moras da pocnes da delujes. Moj trenutak je dosao prosle godine. To ne znaci da i svi ostali sada mogu ili treba da urade to isto. Svako ce prepoznati svoj pravi trenutak.

Da bi mogao da delujes, zaista moras da ispraznis sebe od svake pomisli da svojim delovanjem postignes neku licnu dobit. To je prvi i osnovni uslov. Cuvanje svoje energije kao cilj sam po sebi, licna je dobit i nespojiva je sa delovanjem koje imam na umu.

U jednom trenutku na navedenom forumu, rekao sam da ono sto sam uradio nije doslo kao moja svesna (razumna) namera, vec da sam samo pratio "prirodan" tok dogadjaja. Drugim recima, delovao sam ne razumevajuci svoju nameru, iako sam ocigledno, na nekom nivou, morao biti svestan sta mi je tacno bila namera. Tek kasnije, kada sam shvatio, obasnio sam i sebi i drugima sta sam to zapravo uradio. Tek tada mi je palo na pamet sta je Don Juan jednom rekao Kastanedi "Ratnici deluju, i tek godinama kasnije dolaze do razumevanja svog delovanja". To bi se moglo reci i na drugi nacin - postoji jedan deo nas, ili smo mi deo neceg veceg, sto donosi odluke koje mi ne razumemo u trenutku kada ih sprovodimo, ali to ne sme da nas spreci da delujemo.

Tu postoji fina granica koju je tesko videti i zato je neophodna razboritost pri razumnom odlucivanju koje odluke koje ne razumemo cemo pratiti i dokle. "Ratnici ne razbijaju zidove glavom. Oni ih preskacu". Jos jedan citat. Mi smo, ipak, bica ogranicenih mogucnosti i neke stvari koje je potrebno uraditi ne mozemo uraditi u datom trenutku. Tu dolazi do izrazaja ocuvanje energije kako bismo sledeci put mogli da prepoznamo i iskoristimo pravi trenutak. Nekada, na srecu ne previse cesto", potrebno je naleteti glavom na zid, kako bi drugi naucili iz tudjeg iskustva. Ljudi se uce primerima, a jedine primere koji ce makar uzeti u razmatranje su oni u kojima sami ucestvuju.

Svi mi koji smo pisali na onom forumu, odigrali smo svoje uloge. Kada pogledam unazad, prosto moram da se divim koliko je divno bila izrezirana drama u kojoj smo svi ucestvovali. Niko od nas nije to ucinio sa nekom svesnom namerom, i svi smo bili apsolutno neophodni da bi ta drama uspela. Mislim, zaista svako od nas. Pocev od skeptika, preko nesvesnog hriscanskog fanatika (kasnije se ispostavilo da sam bio u pravu; njena majka ima stroga hriscanska shvatanja), nekoga ko ima znanje, ali ne i razmevanje sebe, pa sve do onih koji su shvatili celu pricu. Bez svih njih ni ja ne bih mogao nista da uradim.

Da se vratim na nase mogucnosti. Posle svakog slicnog iskustva, ja znam da moram da iskoristim neko vreme da se oporavim, i svaka prilika koja se pojavi tada je prilika propustena sa razlogom.

Kada malo razmislim, postoji jos jedan razlog zasto ja sada delujem. '99, za vreme bombardovanja, prosao sam kroz jedno iskustvo koje ne bih pozeleo nikome, osim mozda onima koji bi mogli da ga prezive, a i za njih nisam sasvim siguran. Nekih mesec dana nakon pocetka bombardovanja, odjednom, bez ikakvog meni vidljivog razloga, poceo sam da osecam panican strah koji se ne moze opisati recima. Imao sam uzasno lupanje srca. Bukvalno svakog dana sam skoro neprekidno imao osecaj kao da umirem. Budio sam se nocu sa istim osecajem i znanjem da bih vec sledeceg trenutka mogao biti mrtav. Mogao bih reci da za vise od godinu dana koliko sam prolazio kroz to iskustvo, svakoga dana umro po vise puta. Drzao sam se ovog sveta samo svojom voljom.

Posle jednog takvog iskustva, zaista ne mogu da zamislim nista sto bi moglo da me spreci da uradim ono sto osecam. Naravno da bi me neke stvari uplasile, ali, opet citat "Ratnik ne deluje bez straha. Samo budala nema strah. Ratnik deluje uprkos svom strahu".

U stvari, neki psiholozi bi na mom primeru mogli da naprave doktorske disertacije...

Elendal, znam o čemu pričaš, ja sam imao slična iskustva za vrijeme rata u Bosni kad je NATO takođe bombardovao srpske položaje, tad sam bio nišandžija na jednom protivavionskom sistemu i osjećao sam užasan strah i napetost ali ne da ću ja umrijeti (nikad se nisam bojao smrti) već da ću imate gadne povrede i jake bolove a najviše me je bilo strah za svoju porodicu i prijatelje koji su bili tu sa mnom. Jedne prilike bili smo smješteni u jednoj vikendici i spavali smo u jednoj prostoriji sa kaminom, a kako je bilo zimsko doba jedan vojnik je bio stalno budan kako bi ložio vatru. U prostoriji su bili postavljeni oni vojnički kreveti na sprat i ja sam spavao na jednom takvom gornjem krevetu, i jednom, u po noći, naglo sam se trgnuo iz sna i direktno skočio sa tog kreveta pred tog jadnog vojnika koji je ložio vatru, zamalo ga ne poslavši odmah u 5D jer se čovjek bio ukočio od straha kad je vidio strvinu kako odjednom skače u sred noći sa gornjeg kreveta na pod pred njega .

Ali to u vezi straha što si napisao, ja bih samo dodao, da mislim da svi trebamo nekako težiti da se riješimo tog stanja ili emocije koja nam je nametnuta od strane bića koja nas kontrolišu i iskorištavaju čitavo ovo vrijeme, jer kao što znamo strah nam dolazi baš iz tog reptilskog dijela mozga, i nema nikakve sumnje da je savršeno sredstvo za kontrolu i manipulaciju ljudskih bića, ali dosta od toga smo već rekli u posebnom topicu o strahu pa ne bih dalje da budem

Mozda tema straha i nije toliko off topic, jer mislim da je okosnica predatorovog uma upravo taj strah kojim nas najvise vezuje za "matrix", a u prvom redu strah od smrti, mada elendal mislim da je tvoje iskustvo za vreme bombardovanja mozda nesto drugo u pitanju.

Meni je na primer strah nekada davno bio veliki problem.Plasio sam se svake pa i najmanje "opasne" situacije, i u jednim trenutku je to pocelo da me smara, pa sam resio da "guram" napred uprkos tom strahu, i u tim trenucima sam uvek pomislio: Ma sta moze da mi se desi, u krajnju ruku da umrem, a fizicku smrt sam sigurno vec mnogo puta doziveo, pa ako mi je sada sudjeno, tako neka bude. Ovo je recenica cijim ponavljanjem u odredjenim trenucima straha sam uspeo da ga malo "ukrotim" i da se u neku ruku osecam slobodnije sto mi je dozvolilo da osetim neke druge "sfere" u meni.
Naravno, predator je to osetio i pokrenuo neke svoje druge "bubice", ali sve je to manje znacajne od ovom primarnog predatorovog mehanizma zvanog strah.

Mozda ovo i jeste off topic.

Pozdrav

mene zanima kako vi dozivljavate kontrolu u od strane predatorovog uma....
Da li je to rigidni sistem slican kompjutoru koji mozemo zavarati uz pomoc mastovitinh distrakcija i trikova
ili se radi o sofisticiranom fleksibilnom sistemu koji prepoznaje svaki pa i najmanji simptom naseg buntovnistava i adekvatno se prema tome postavlja generirajuci nove okove...

Kad se o ovoj temi radi, mislim da bi trebali uzeti u obzir i ono što je rečeno u ovom tekstu:


http://www.galaksija.com/metafizika/voladoresi.htm


Pozdrav!

Mislim da je ovo takodjer jako interesantno za topic, sa stranica Davincci kod i fulkanelijev pravi identitet od L.Knight Jadzyk:

Da li bi istinska nesebičnost mogla ikada biti za ljude jedna evolucionarno stabilna strategija?

Generalno gledajući, sposobnosti varanja, natjecanja i laganja ispostavile su se kao jedna nevjerovatno uspješna adaptacija. Tako, sama ideja da izlaganje čovjeka nekom pritisku može da promoviše porast ‘svetih osobina’ u društvu, čini se u praksi nemogućom. Čini se da je bezizgledno očekivati da se mogu nadvladati geni koji promovišu kompeticiju. “Dobri ljudi” bivaju pojedeni ili brojčano nadvladani od strane onih drugih. Srećni ljudi, koji nisu svjesni, takođe bivaju pojedeni ili nadvladani. Osjećaj sreće i srdačnost danas postaju sve rjeđi i rjeđi, a mučenje i patnja ljudi koji su u stanju da stvarno osjećaju, koji su empatični prema drugim ljudskim bićima, koji imaju svijest i savijest, postaju sve više uobičajeni.

Bez obzira na sve, predispozicija za savijest i etiku bi mogla prevladti kada bi se i ako bi se mogao uspostaviti jedan duboki nivo altruizma: tako što bi se predmetom njegove empatije napravilo, kao najviši ideal, podizanje slobodne volje na jedan viši nivo u apstraktnom smislu, za dobro drugih, uključujući i naše potomstvo.

Ukratko, naš “interes za same sebe” bi trebao biti proširen i na kolektivno omogućavanje drugima da i oni takođe budu sretni i zbrinuti; isto kao i da djeca, koju donosimo na ovaj svijet, imaju priliku da budu konstitucionalno sretna i da budu pažljivi i srdačni jedni prema drugima.

Ukratko rečeno, ukoliko psihopatija ugrožava budućnost i dobrostanje čovječanstva, onda se protiv nje možemo boriti jedino odbijajući da joj dozvolimo da ona počne da dominira našim bićem, na individualnoj, ličnoj bazi.

Očuvanje slobodne volje za sebe lično, u praktičnom smislu, istovremeno podrazumijeva i zaštitu slobodne volje drugih.

Zaštita naših ličnih prava KAO prava drugih, naglašava poziciju naše slobodne volje i potencijal za dobrostanje svih drugih.

Ukoliko mutantne psihopate predstavljaju potencijalnu opasnost, onda istinska empatija, istinska etika, istinska savijest, diktira korištenje preventivne terapije protiv psihopata.

Postoji mnogo dokaza na osnovu kojih je sigurno to da do jedne pozitivne transformacije ljudske prirode neće doći uz pomoć nekog opšteg duhovnog buđenja, društveno ekonomskih reformi ili spontane želje ljudi ovoga svijeta da budu dobri jedni prema drugima. Međutim, prilično je moguće da će se na duže staze ovaj psihopatski program mučenja i patnje izgubiti, zato što ljudska mizerija nije veoma stabilna strategija.

U stanju rastućeg jada i bijede, žrtve će pokušati da pobjegnu od toga; i ta njihova težnja će ih na kraju natjerati da počnu da istražuju istinske uzroke svoje patnje; a sve to može nadalje voditi do jednog društva sastavljenog od inteligentnih ljudi koji će imati jedan kolektivni kapacitet da učine tako nešto.

Tako, veoma je bitno identifikovati psihopate, prestati interakciju s njima, odsjeći ih od našeg društva. Jedina i najefektivnija strategija koju možemo poduzeti je ta da spriječimo svaku mogućnost da postanemo njihova “hrana” ili predmet za njihovu igru, zabavu ili neke druge njihove potrebe. [...]

Ukoliko dozvolimo da budemo zavedeni, prevareni ili iskorišteni od strane jednog psihopate, to ujedno podrazumijeva da smo postali dio njihove “hijerarhije” ishrane. Vjerovati lažima jednog psihopate (on vas nagovara da vjerujete u njegove laži, a vi pristajete na to i tako se podvrgavate njegovoj kontroli) isto je što i odreći se svoje slobodne volje.

U materijalnom smislu, može se činiti da to i nije neki tako veliki problem. Naposljetku, neko nas laže i koga je briga? Da li će nas povrijediti to što nas neko laže? Da li će nam naškoditi to ukoliko ostanemo i dalje da se družimo s njima, čisto mira radi, čak iako znamo ili sumnjamo da nas oni lažu? Na kraju krajeva, provjera činjenica i suočavanje jednog psihopate s istinom, tj. da im kažemo "ne", može da bude veoma neprijatno. Zapamtite ovo, cijela igra je upravo i napravljena tako da platimo visoku cijenu za svu svoju etiku koju koristimo prilikom druženja sa psihopatama. U materijalnom smislu, to se stvarno ne čini vrijedno truda, jer mi ionako podnosimo napade svakojake vrste – verbalne, psihološke, pa čak i fizičko nasilje – tako da se čini mnogo lakše da pustimo dremljive pse da lažu, zar ne?[...]

U najboljem slučaju, mi možemo prodrijeti samo do onog nivoa psihološke realnosti na kome možemo primjetiti ponašanje koje je neskladno ili koje vodi ka samo-uništenju. A mi smo potpuno programirani da dajemo, sve dok to ne počne da boli, ili da pokušavamo nešto da popravimo, ili bar da uljepšamo. Sve te stvari, sva ta akomodacija za psihopatiju, na jednom praktičnom nivou, može da se gleda kao namjeran odabir naše genetike za svrhu akomodacije psihopatskog mentalnog sklopa neke osobe.

Međutim, na jednom drugom nivou, uzimajući u obzir veliku količinu dokaza da postoji nešto veoma misteriozno, što se događa, i da to ima mnogo veze sa “kontrolom svijesti čovječanstva,” i zataškavanjem nečega što može da utiće na svako ljudsko biće, pojedinačno, na ovoj planeti, mi pridajemo ovoj problematici jedan krucijalan značaj. Odbijanje prihvatanja ovih manipulacija i manevara psihopata, stvarno može, da bude kritično za jednu pozitivnu transformaciju na ovoj planeti.[...]

Sada vidimo da je krajnji cilj jednog psihopate, kao živog predstavnika Univerzalnih sila Entropije, Nebitka (Ne-bivstvovanja, prim. prev.), OVLADAVANJE stvaralačkom energijom. Da je apsorbije u sebe i da je učini nedostupnom drugima uz pomoć navođenja drugih da vjeruju u laži.

To je zato što, kad vjerujete u laži jednog psihopate, vi mu onda dajete kontrolu nad svojom Slobodnom Voljom, koja predstavlja – suštinu Kreativnosti.[...]

nastavak i zakljucak:

Kao što je već prethodno gore navedeno: Tako, prva Božanska Zapovijest je bila POSTANI/TE! To istovremeno uključuje Bivstvovanje (Bitak, prim. prev.) i Nebivstvovanje (Nebitak, prim. prev.) Odatle, drugi zakon glasi: "prati Bitak ili Nebitak, prema svom vlastitom izboru, nahođenju ili svojoj urođenoj prirodi."

Cijela kreacija je rezultat ove začetne zapovijesti. Tako, u tom pogledu, Zlo ne postoji. Međutim, drugi propisani zakon određuje kojem će se “Božijem Licu” neko vratiti: Životu ili Smrti.

Stvari kao što su “planete zla” i “mračne zvijezde” POSTOJE. Jedno istinsko pitanje, koje možemo u ovim vremenima slobodno da postavimo: Da li je i Majka Zemlja na pragu da postane jedna od njih?

VEOMA VAŽNO: to što neko “vjeruje” u dobre stvari ili loše stvari, ne pomaže da se te dobre stvari ili loše stvari stvarno dese. Činjenična opservacija realnosti onakve kakva ona JESTE, i prihvatanje činjenice da je to PRIRODA, vodi ili ka jednom istinskom određenju ili laži.

Sam napor da se univerzum vidi ONAKVIM KAKVIM ON VIDI SAMOG SEBE sa ljubavlju i prihvaćanjem Univerzalnih principa, čak i u slučaju suočavanja s nečim što bi se moglo nazvati “užasom”, a onda se odlučiti za, ili izabrati, ono što je pravilno, može u stvarnosti da dovede do ublažavanja tog užasa. Gledati ovaj univerzum, negirati istinu i insistirati na tome da neko može da vjeruje u šta god hoće, pa tako se i ponašati, podrazumijeva negiranje realnosti, što vodi ka haosu, destrukciji i patnji.

Pa, dobro, šta je onda rješenje? Univerzalna ISTINA – onoliko blizu nje koliko god joj, objektivno, možemo prići – je "pravi odgovor".

To je jedina stvar koja će da "spasi ovu planetu." To je zato što su kreativni centri čovječanstva – obe vrste, onih sa dušom i onih bez nje, mjesto gdje leži sudbina ove naše planete.

Priroda je naša "najviša i najveća majka" koja rađa sve stvari, mada se ona sama nikada ne vidi. Priroda je princip receptivnosti (prijemčivosti, prim. prev.) koja dozvoljava postojećim stvarima da se manifestuju.

Ponovo: "Seksualni centar se nalazi u direktnom kontaktu sa 7-mim denzitetom u svom ženskom obliku stvaralačke misli - "Tebe, Ja Volim." “Izdisaj" (od) “Boga”, kao oslobađanje od konstrikcije. Pulsacija. Nestabilni Gravitacioni Talasi

Danas, kao i u vrijeme pojave priča o Svetom Gralu, zemaljska ljubav ostaje, po svojoj definiciji, nezmjenjiv uslov za uspjeh u oživljavanju objektivne Ljubavi, karakteristične za Više Oblasti Postojanja, sprovođenje energija Stvaranja, što je cilj Pohoda ka Svetom Gralu. Samo uz pomoć sticanja takvog stanja objektivnosti, istinske bezuslovne ljubavi koja VIDI i ZNA a ipak VOLI, tragaoc će moći da ostvari pristup ka Antičkoj Tajnoj Tehnologiji koja podrazumijeva ovladavanje Prostorom i Vremenom: Filozofov Kamen: Vaskrsenje

Alhemični Androgen: Postao/la sam Jedno: Tvorac svijetova.

Jedan od nacina da prepoznas neke modele u Umu, da li je predator ili nesto drugo je da pokusas da zivis u momentu.
Recimo izadjes u setnju i hoces da uzivas u prirodi i nista ne mislis.
Prvo ce poceti sta treba da uradis za 2 sata, pa sutra, pa koje trenutne brige su u ugri , sto je bilo juce ...itd..pa ako sve to se odbaci onda pocinje "daydreaming".
Ovo su na neki nacin i bezazleni elementi ali dobro je i od njih poceti u nekom upoznavanju sebe.
Kad covjek hoce da napravi velike korake , bar iz mog iskustva, pojavljuju se elementi kontrolnog sistema predatora , po tockama gdje smo najslabiji i to u takvim bizarnim oblicima da u nekom normalnom stanju se ne bi nikada pomislio da imas takvo smece u Umu koje u stvari nije nase ali se dozivljava kao nase pa je tu bitka i najteza.
Dobro je biti upoznat sta covjeka sve ceka , pa kako je Tina rekla, zaista pomaze kad mu se pokazu zubi i vidi da se nece nahraniti nekim metodama . Naravno pokusavace i dalje..samo se ne treba predavati
Pozdrav.

Proces promjene, odnosno kako bi to vi rekli, usmjerenje ka OPD, sto u stvari znaci neutraliziranje vlastitog ega,odnosno umiranje stare osobnosti a radanje nove nije nikakva teoretska postavka vec sasvim realna mogucnost. Koliko ce to netko uspjeti realizirati zavisi od niza faktora. Zavisno od karme, netko cestu izbavljena ima otvorenu i zavisi samo od njega koliko ce u tome biti uspjesan, a netko ce morati sacekati slijedecu inkarnaciju.Znaci nema puno smisla pokusavati nekoga verbalno ubjedivati, jer pojedinac koji je otvoren polju vibracija viseg nivoa kad tad ce poceti rezonirati ,da tako kazem, u skladu sa svojom vlastitom frekvencijom.
To sto je vjecno i latentno u covjeku mora se probuditi. Vjerovatno se to na pocetku manifestira zeljom za novim znanjem, novim interesovanjem. Mora se inteligentno upotrijebiti um , jer nas stav je takav da drugi nacin nije moguc.Taj um ,kasnije kao limitirajuci faktor neophodno mora biti transformisan, odnosno transformisana mora biti i citava fizicka osobnosnt jer ona jednostavno nije sposobna omoguciti citavom sistemu kojeg zovemo covjek prelazak na visi nivo.Taj plast kojeg ce na kraju svatko morati odbaciti vremenom se mijenja.
Vazno je napraviti prvi korak a potom je covjek mada toga nije svjestan na neki nacin voden.
Znaci neophodno se postepeno odvojiti od ove nase realnosti, matrixa i poceti posmatrati samog sebe kao sto gledamo glumce na filmskom platnu.

Kad čovjek u određenoj fazi razvoja svog bića dođe do ove tačke, moramo imati na umu to da je predatorov um još uvijek tu, odnosno, da je on još uvijek jedna bitna komponenta njegovog ‘mentalnog tijela’. Mi “sve svoje nosimo sa sobom”.

Kastaneda nam govori o upražnjavanju određene ‘discipline’ kako bi se ‘izolovala’ i ‘istjerala’ ova ‘strana instalacija’, dok u istočnoj gnostici imamo jedan drugačiji pristup tome, koji doduše, takođe traži od čovjeka jednu određenu ‘disciplinu’. Tu imamo onu fazu “fuzije malih Ja” (od kojih je svako jedna zasebna ličnost) u jednu - stabilnu ličnost - nakon čega slijedi razvoj te ličnosti, formiranje magnetnog centra i povezivanje sa ‘višim centrima’ (Istinskim Ja, suštinom ili Dušom).

Međutim, danas možda znamo malo više i o tim ‘malim Ja’.
S obzirom na nalaze mnogih kliničkih psihologa i psihijatara koji se bave regresivnom terapijom, čini se da se tu radi o tzv. “priljepcima”, odnosno, entitetima koji se ‘zakače’ čovjeku tokom njegovog života. Prema njima, većina nas ima manje ili više ovih entiteta, koji manje ili više utiču na našu ličnost odnosno njeno razmišljanje, ponašanje, želje, ukuse itd. To bar za mene prilično dobro drži vodu, kad se o tim ‘posebnim ličnostima’ unutar nas radi. Međutim, kad se dođe do jednog ovakvog odgovora, odmah se pojavljuju i neka nova pitanja. Da li svaki od tih entiteta takođe ima svoju komponentu ‘predatorovog uma’, s obzirom da se tu često (što znači – ne u svakom slučaju!) radi o onima koji su “napustili grad” ali su se još uvijek zadržali u njemu u svom spiritualno-eteričnom i mentalnom tijelu.

Prema nekim izvorima, čovjek koji se podrazumijeva “živim” ovdje na 3D zemlji, ima 4 tijela - fizičko, genetičko, spiritualno-eteričko i mentalno. S tim u vezi, um predatora bi vjerovatno bio komponenta našeg ‘mentalnog tijela’ (svijesti). Znači, oni ‘priljepci’ bi u tom slučaju bili ‘kraći’ za dva tijela, fizičko i genetičko. (Fizičko tijelo bi ovdje bilo jedno 3D-vozilo, kao materijalni izraz genetičkog tijela). Nadalje, mislim da ova tijela ne bi trebalo shvatati kao zasebne ili ograničene cjeline. Recimo da jedno prožima drugo.

Logično bi bilo (naša 3D logika je naravno diskutabilna!) da čovjeka predatorov um ne napušta, nego da ga čovjek na određeni način mora ‘kontrolisati’, mada neki pričaju i o njegovoj ‘transmutaciji’, ‘kroćenju’, ‘neutralizaciji’ itd. Ukoliko se okrenemo oko sebe i imamo na umu ono ‘kako gore tako i dole’, a uz to da se ovdje radi o jednoj komponenti svijesti OPS Misaonih Centara sa gornjih ‘spratova’, onda bi neko ‘kroćenje’ ove vrste uma bilo analogno pokušaju kroćenja ‘škorpije’ ili nekog drugog stvorenja koje je po samoj svojoj prirodi i suštini - zloćudno. Pogotovo ako uzmemo zaozbiljno onu definiciju da se tu radi o jednom ‘robotu u našoj podsvijesti’ koji nas sprečava da vidimo objektivnu realnost, odnosno, dođemo do istine. S obzirom da se ovdje radi o jednoj komponenti naše svijesti, tu bi jedno “upoznavanje sebe” moglo biti od koristi. Prvo, sama SVJESNOST o njegovom postojanju je veoma bitna. Kada se taj um u sebi identificira, onda se može prepoznati i sve ono što nam stiže s te strane. (Opet onaj – Rad na samom sebi!) Nadalje, on se možda može i izolovati, odnosno, - kontrolisati.

Sada se postavlja pitanje šta još imamo u sebi? Odakle čovjeku uopšte dolaze impulsi za razvojem svog bića, nagon ili želja za ‘razvodom’ od ove strane instalacije?

Tako stižemo i do – duše. Duša je navodno zastupljena u 3 tijela čovjeka, koji je prema 3D kriterijumima – ‘živ’. U fizičkom, mentalnom i spiritualno-eteričkom a nakon našeg ‘odjavljivanja’ odavdje, ona ostaje u ostala dva tijela, što ujedno i sačinjava naše biće u periodu između inkarnacija ili - vječnosti.

Isto tako, čini se da, bar ovdje u 3D, dusa i predatorov um dijele isti prostor u čovjekovom biću. U istočnoj gnostici, ‘gospodar u kočiji’, ‘suština’, ‘istinsko Ja’ imaju sve atribute duše. Tamo se naravno pominje da nemaju svi ljudi ‘suštinu’ a takođe da je ona različito razvijena kod različitih ljudi. Znači, jedini poticaj ka buđenju, napretku, prelasku na viši nivo postojanja može da dođe iz te čovjekove ‘suštine’ ili ‘duše’.

Tako bi predatorov um bio samo jedna komponenta mentalnog tijela adamičnih ljudi, a ne kao nešto što nam jedino stoji na raspolaganju (što bi možda bio slučaj kod psihopata).
Kad bi čovjek imao na raspolaganju samo predatorov um za razmišljanje, ovaj mu sigurno nikada ne bi dozvolio da on uopšte dođe u blizinu te faze da ga postane svjestan kao nekog ‘stranog tijela’ a pogotovo da ga se otrese ili da ga stavi pod svoju kontrolu.

Činjenica je da kad se čovjek približava toj fazi preuzimanja kormila odnosno potpune kontrole nad svojim bićem, tada mu se počinje događati i cijeli niz kojekavih fenomena. Koliko znam, to su već mnogi iskusili i iskušavaju. Sve je to često praćeno jakim emocijama i strahom. Predatorov um pokušava čovjeka vratiti u ‘udobnost’ civilizacijskog života, odnosno, matriksa jer tako želi zadržati kontrolu nad njim. S druge strane, mnogi ljudi se sigurnije osjećaju u kavezu (ili podrumu) ako ne znaju šta ih čeka vani. Stvar se često razvija na jedan predvidljiv i naoko mehanički način, tako da se to u gnostici tumačilo jednim ‘mehaničkim’ pokušajem ‘Generalnog zakona’ da sprijeći bijeg čovjeka izvan područja njegovog djelovanja.

S tim u vezi, u prvoj fazi, gnostičari govore o tzv. procesu fuzije ili unutrašnjeg sagorijevanja, dok se u nekim drugim ezoteričkim izvorima pominje tzv. ‘ogoljevanje čovjeka do kostiju’ u smislu ‘skidanja svega sa sebe’. Ova faza vjerovatno podrazumijeva rješavanje čovjeka od svih svojih zabluda, odnosno, vjerovanja i predubjeđenja uz formiranje jednog ‘stabilnog Ja’. Šta se tada dešava sa onim ‘malim Ja’ teško je znati, tj. da li oni napuštaju čovjekovo biće (uslijed prevelike “vrućine”), da li sagorijevaju u procesu fuzije ili nisu više u stanju da podnesu promjenu frekvencije domaćina...?

Predatorov um je nešto slično kao Trojanski Konj. On je ubačen u čovjekovu ‘tvrđavu’ kako bi ga djelovanjem iznutra savladao i otvorio za manipulativne uticaje spolja.

Na klasične psihopate možemo gledati kao na jedan primjer bića koja djeluju isključivo pod uticajem ‘predatorovog uma’. Oni nemaju savjesti, kao ni suštine ili duše, tako da kod njih nema ničega što bi moglo zaustaviti ili ublažiti djelovanje predatora. Oni su tako obične reaktivne mašine za širenje zla, koje operišu kombinovanjem impulsa iz OPS centara sa svojom inteligencijom.

Za razliku od njih, antropoidi ili organski portali imaju odgovarajuću savjest, međutim, ono što oni nemaju to je individualna suština, odnosno, duša, te tako nemaju u sebi ni sredstvo uz pomoć kojeg bi nadvladali kontrolu iz OPS centara. Za njih napredak ni ne podrazumijeva isključivo izlazak izvan nečije kontrole, nego penjanje gore na hijerarhijskoj ljestvici društva/matriksa prema uspostavljenim kriterijumima uspjeha i ostvarenje lične moći i kontrole nad drugima. U OPS piramidi to podrazumijeva crpljenje energije iz onih dole i ustupanje energije onima gore. S tim u vezi i s obzirom da su oni (podsvjesno ili svjesno) svjesni da nemaju potreban alat u sebi a nemaju ni OPD frekvencije, njih ćemo većinom naći među onima koji se nalaze u stalnoj potrazi za nekim ‘svetim gralom’ ili sredstvom koje se nalazi ‘napolju’ ili izvan njih (‘čarobni napitci’, rituali i kojekakve druge ‘tehnike’…), kako bi ostvarili neki napredak. Za njih su vječna mladost, besmrtnost, moć itd. – ključne riječi.

S obzirom da i ljudi s individualnom dušom vole tzv. “puteve manjeg otpora” ili “prečice”, mnoge od njih ćemo takođe naći uhvaćene u ovoj paukovoj mreži. Ovdje bi trebalo imati na umu da samo ljudi s individualnom dušom služe kao istinski izvor energije za entitete s gornjeg sprata, odnosno, ‘matriks’. S tim u vezi, oni su i glavna meta.

Njima će se obećavati kontakt sa njihovim “višim-ja”, anđelima-zaštitnicima i ko zna čim, dok sve to mahom podrazumijeva ostvarenje jedne ‘stabilne’ veze sa OPS centrima s gornjih spratova, odnosno, entitetima koji ih “predstavljaju”. Oni će ih povremeno nagrađivati privremenim “feel-good” stanjima, (nešto kao kad se čovjek nafiksa drogom) a često i materijalnim ‘dobitcima’. Ova zamka se prepoznaje prilično lako, ukoliko se to hoće.

Promijenjeno stanje svijesti!

[Za bolje razumijevanje ove problematike promjenjenog stanja svijesti kao preduslova za programiranje čovjekove svijesti i uspostavljanja kontrole nad njom, preporučio bih knjigu Secret Don’t Tell, C. Emery. Promijenjeno stanje svijesti je između ostalog preduslov i za djelotvornost subliminalnih poruka koje se prenose upakovane u talasne frekvencije preko HAARP sistema.]

Da li će se to promijenjeno stanje ostvarivati uz pomoć hemijskih sredstava, kojekavih rituala, mentalnih vježbi, transcedentalnih meditacija, tehničkih uređaja itd., to i nije toliko bitno. Promijenjeno stanje svijesti otvara čovjeka za uticaje i programiranje iz vana jer mu ruši “odbrambene barijere”.

Objektivno gledajući, naše stanje svijesti je već uveliko promijenjeno. Sada samo treba zamisliti šta se zbiva kada kao takvi uđemo u alfa ili theta fazu, otvorimo se, pa uz to još zamišljamo kojekave boje, koje su takođe frekvencije koje nas tako otvorene “markiraju” kao zalutale ovčice. Ništa ljepše za vukove od zalutale ovce koja uz to na sav glas zvoni i bleji!?

***

S obzirom da ljudi s individualnom dušom znaju duboko u sebi da postoji nešto mnogo više od ovog svijeta kojeg smo u stanju da percipiramo oni su i ti koji imaju tendenciju da nadvladaju religijske programe i upuštaju se u tzv. “potragu za istinom”. Međutim, velika većina njih ne stiže daleko jer odmah na početku upada u tzv. “new-age-cointelpro-mrežu”, koja je specijalno dizajnirana za tu svrhu. Tako se ubrzo počinje sa upražnjavanjem tehnika čišćenja, spinovanja i podmazivanja čakri, radom na kristalima, na auri, projiciranjem onoga što osoba smatra pod ljubavlju, grupnim meditacajima (poželjno je da se one izvode u blizini energetskih vorteksa), it.itd., odnosno, jednim opštim procesom razvođenja od objektivne realnosti. Ukoliko bi se, na primjer, neka od ovih individua nakon grupne meditacije pored “energetskog vortksa” podvrgla regresivnoj terapiji, često bi se ispostavilo da ona nakon toga ima više onih “malih Ja”, nego što ih je imala prije meditacije!? Sada se javlja problem što neki od tih “malih Ja” i nisu baš toliko “mali”, nego su čak u stanju i da preuzmu kontrolu nad misaonim procesima osobe. U mnogim slučajevima, žrtva će ih čak smatrati i svojim anđelima čuvarima. (Pogledaj knjigu od Karle Turner, Anđeoska Maskarada). Ljudi misle ako neki izvor neprekidno priča o ljubavi i svetlosti, tj. ako nešto lijepo zvuči, da to istovremeno mora biti i suština tog izvora. Na kraju, pod uticajem ovih sila ti ljudi postaju zombificirani misionari isto kao što su i oni klasični religijski. Tako se ni njima više ne može pomoći, isto kao ni žestokim vjernicima.

Oni koji shvate problematiku Predatorovog uma, odnosno, stanje u kojem se nalazi tzv. “vanjski čovjek” (Gnostika), shvatiće i to da ne postoji nikakvo vanjsko sredstvo niti imaginacija uz pomoć koje on može prevazići taj problem.

Ovdje u 3D, u mentalnom stanju u kakvom se ljudi sa individualnom dušom nalaze pod uticajem ove ‘strane instalacije’, oni su svi manje više OPS frekvencija. Međutim, njihove duše nisu. Ja bih rekao da samo jedan manji procenat ljudskih duša ima suštinsku OPS frekvenciju, dok većina ima OPD, međutim, ljudi kao kompletna bića imaju OPS frekvenciju. Sada se postavlja pitanje da li možda preuzimanjem kontrole nad “stranom instalacijom”, širenjem svijesti i percepcije, te tako pod sve većim uticajem suštinskih OPD frekvencija duše, čovjek počinje da se kreće na onom Stablu Života (pogledaj tekst) izvan dejstva OPS centara i tako prelazi pod uticaj OPD misaonih centara?! Da li je to ono što se u gnostici smatra izlaskom izvan područja djelovanja Generalnog Zakona i prelazak na područje Zakona Izuzetka?

Šta se dešava s onim manjim procentom ljudi koji imaju individualnu dušu i koja je po svojoj suštini OPS polariteta? Da bi se popeli prema gore, oni moraju ne samo održavati predatorov um funkcionalnim, nego još i pojačavati njegove karakteristike koliko god je to moguće. Tako, nas ne bi trebalo čuditi što na vrhu OPS piramida možemo naći entitete koji su otjelotvorenje zla, bez obzira kojim imenom ih mi zvali.

Dakle, ljudi sa individualnom dušom, koja ima OPD frekvencije, su jedini koji imaju potencijal riješiti se uticaja ‘predatorovog uma’. Ukoliko im uspije da pređu na OPD polaritet, oni tada postaju “neprobavljivi” za “sile matriksa” i izvan njihovog dejstva. U nekim izvorima to se označava i kao ‘frekventivna rezonantna vibracija’ (frequency resonance vibration). To su oni od kojih se u ovim vremenima očekuje da “Odgovore na Poziv” ulazeći u “rezonanciju” sa OPD misaonim centrima iz viših denziteta.

Neki od njih će se tako ponašati kao da ih je neko “priključio na struju” kad npr. pročitaju knjigu Donosioci Svitanja, jer će njihova suština burno “ući u rezonanciju” sa tom frekvencijom koja stiže iz viših OPD centara, te će tako doći do jednog unutarnjeg konflikta između te njihove ‘suštine’ (duše) i njihovog “uma predatora”, odnosno, ličnosti, koja je velikim dijelom pod njegovim uticajem, te tako još uvijek duboko uronjena u iluziji. Većina njih će čitajući to imati utisak da su negdje duboko u sebi sve to na neki način već znali. U svakom slučaju, njihova ličnost će pod uticajem uma predatora i dotada dostupnih joj ‘informacija,’ pokušati logički tumačiti ta zbivanja što u većini slučajeva ona neće biti u stanju pravilno interpretirati. To je jedan period kad čovjek “nije ni tamo - ni vamo”. Koliko dugo će on trajati prilično je individualna stvar jer će se tu svaka individua morati pozabaviti svojim ličnim ‘stvarima’. Istovremeno, moramo imati na umu to da za razliku od OPS, OPD vrsta napretka ili puta, vodi kroz objektivnu realnost. S tim u vezi, ono “svlačenje do gola, ili “do kostiju” sada podrazumijeva ‘skidanje’ sa sebe svih predrasuda koje su rezultat laži koje smo do sada prihvatili kao istinu i uz pomoć njih gradili svoju realnost. I bez obzira na to koliko nam drage one bile. Jedino tako možemo stvoriti uslove da progledamo.

(Ovdje bi se trebali podsjetiti na ono što je rečeno u tekstovima Viteški Pohod i Drvo Života)

Međutim, s obzirom da se tu događa više stvari odjednom, ključna stvar je to da na osnovu korištenja znanja i svoje slobodne volje čovjek svjesno IZABERE šta hoće u smislu - s kojim će se silama uskladiti, odnosno, kojim će putem krenuti. Tu negdje počinje i tzv. - svjesno življenje.

[Pored svega ovoga, moramo imati na umu i to da nije nimalo slučajno to što upravo sada tzv. Cointelpro-sistem sve više upumpava ogromne količine dezinformativnog materijala, što preko medija, što preko literature, što preko svojih igrača, itd., kako bi se što više kandidata za buđenje odvuklo na krivi kolosijek ili bacilo u još dublji san. Prepoznavanje ovih elemenata i dinamike koja se tu odvija, takođe spada u one - obavezne lekcije – koje se moraju savladati.]

***

Ovo gore je bila samo jedna moja interpretacija ove problematike, a naravno uzimam u obzir i mogućnost da sam negdje “promašio”.


Pozdrav!

Galaksija nisi ništa promašio, pogodio si pravo u srž.



Ovo je nešto najjezivije i najstrašnije sa aspekta postojećeg stanja percepcije koji mi, kao ljudska bića, imamo. Zaista, čovjek mora biti strašno jak da prođe kroz ovu fazu "prosvijetljenja", jer šta mu tu sve neće servirati predatorov um i OPS sile to ne može zamisliti ni u najluđim snovima i najperverznijim holivudskim horor filmovima.
Ovo stanje fuzije ili tkz. ogoljenja čovjeka me malo podsjeća na narkomane kad se nalaze u krizi, obzirom da sam u široj porodici imao jednog narkomana i da sam svojim očima gledao neke manifestacije njihovih stanja kad prolaze kroz, kako oni kažu, "na suvo" skidanje sa heroina. Tu se čovjek "lomi" ili će izdržati sve napade i nastaviti svoj put dalje, ili će biti slomljen i skičeći pobjeći nazad u okrilje prividne sigurnosti i topline matrixa.



Nešto mi pade napamet kad sam ovo pročitao:
Zamišljam jedan sportski automobil, od kad je proizveden taj auto je nekako uvijek bio spreman za trku, motor mu je bio topal, samo ga je trebalo upaliti. I kad je taj auto prvi put pročitao Kasiopejce okrenuo se ključ u bravi i alnaser je proradio. Nakon što je pročitao Bringerse motor je proradio. Sad trenutno turira moćnu mašinu, još uvijek nesvjestan koliku snagu krije u sebi taj moćni V12. Doduše još uvijek nije u potpunosti spreman za trku, jer nije do kraja okončan proces fuzije, tj. friziranja motora, ima još dosta toga da se ugradi, da se pojačaju amortizeri, doda još koja konjska snaga u motor, itd. ali kad DOBIJE SIGNAL da trka počinje, neće ga ništa zaustaviti da istog momenta, uz škripu guma, silovito pojuri na trkačku stazu, dok će od buke i snage njegovog motora tada mnogi OPS protivnički automobili ostati kao ukopani od straha.