Djelomično se slažem s tvojim stavom, Sophia, da se razumijevanjem sadašnjosti može dovoljno napraviti...
Regresija, ako je sama sebi svrha, nema puno smisla a i ne bi dovela do nekog pozitivnog rezultata, nego je vjerojatnioje da bi donijela samo još više zabune i pomutnje... Regresija ima smisla onda kad je neophodna da bi se riješio neki konkretan problem.
Meni se regresija događa isključivo usput i ne namjerno planirano, već kao posljedica.
Npr., kad imam neki problem na kojem radim, trudim se, meditiram, tražim načine, pokušavam spoznati uzroke, nalazim rješenja, ali, uporno ne ide. Dođem do toga da mora postojati neki uzrok za kojeg ne znam, kojeg nisam otkrila. Tada mi padne na pamet da bi uzrok mogao biti izvan ovog života, negdje drugdje, pošto ga do sada nisam pronašla, a poduzela sam sve što mi je palo na pamet.
Regresija su vizije, slične lucidnim snovima, kada se simbolika i stvarne slike nadopunjavaju, i imaju jasne boje, miris, okus, kao da su žive. Može se razgovarati s likovima koje srećete, postavljati pitanja i dobijati odgovore, ili, jednostavno sve postane samo po sebi odjednom jasno. Samim osvještavanjem uzroka problema, problem se rasplinjava, a postoje i tehnike da se direktno radi iscjeljenje prošlosti. Reikisti šalju simbole, vjernici mole i opraštaju, psiholozi osvještavaju, analiziraju i interioriziraju...
Iscjeljivanjem prošlosti iscjeljujemo i sadašnjost i budućnost. Do sada je to kod mene to sjajno "radilo", i uvijek je bilo rezulata koje ne znam kako bih drugačije postigla (ne tvrdim da ne postoji još načina..) Tiče se konkretnih životnih problema i konkretnih situacija, zdravstvenih problema, nekakvih bolova kojima se ne može odrediti točan uzrok klasičnom medicinskom dijagnostikom, odnosa s drugim ljudima, odnosa u obitelji, pa i konkretnih poslovnih poteza.
Radom na sebi dolazimo do spoznaje o sebi, upoznajemo kakvi smo mi za pravo. Takvim radom bliže smo svojoj istinskoj prirodi. Regresijom doznajemo ZAŠTO smo takvi kakvi jesmo, a kad doznamo zašto, tada je lako mijenjati. Ne kažu bezveze da je najteže prmijeniti sebe.
Cilj svega nije zadovoljiti znatiželju nego postati produktivniji, uspješniji, bolji čovjek. Slobodniji. Još bliži svojoj istinskoj biti.
"Osloboditi se okova prošlosti" je sintagma koju ja, od kad radim regresiju, razumijem malo drugačije ...
Sophia i Arja, to što spominjete zove se sinkronicitet ili podudarnost. (Dobar opis je u Celstinskim proročanstvima) Što više sinkroniciteta uočavamo, to smo otvoreniji za upoznavanje novih dimenzija stvarnosti. Uvidi. Što više uvida, to smo bliže spoznaji istine, i dokazujemo sami sebi da doista svojim mislima oblikujemo svoju stvarnost. Još samo da do kraja očistimo podsvijet koja ometa i nameće svoje negativne obrasce, pa možemo stvoriti još bolji i pravedniji svijet...Svima nam je ta činjenica, da mislima oblikujemo svoj život i svijet, novost u odnosu na naše ranije poimanje stvarnosti, i u odnosu na "službenu" filozofiju. . Zato nam dokazi dobro dođu ako ponekad posumnjamo u ovu novu priču u koju je, do nedavno, malo tko vjerovao...
Sjajnooooo...
