Da, to je proces koji ide u ciklusima, i kada pocnes da siris svesnost o onome sto ti se desava, i kako to utice na druge, dolazis do odredjenih saznanja, pa tako i pred odluku o tome u kom pravcu ces iskoristiti tu, novu, svezu energiju...
Sto se tebe tice, cini mi se da ces sada mnogo lakse sve to savladati. Posmatraj, razmisljaj, slusaj intuiciju i svoje srce. Drzi se onoga sto znas, osecas da je ispravno, i ne moze, a da ne bude sve uredu... Samo treba malo vremena, sada, cini mi se, mnogo manje nego pre, jer se stvari ubrzano odvijaju.

Naravno, PUNO SRECE TI ZELIM !

Fascinirajuce je, koliko je, ustvari, sve to zasnovano na tome da treba ovladati energijama, pa kad jednu savladas, biras koja je sledeca....

U sustini, zivot je igra, i mi smo tu da ga kreiramo onako kako NAJBOLJE UMEMO

Sve najbolje

Ja sam vremenom izgubila interesovanje za sex, a tek sam u ovim gnostickim i metafizickim knjigama videla da se to moze ocekivati ili da se ka tome ide. Pa, ipak, to bi trebalo da bude steta, jer sam izgubila jedan izvor uzivanja, ali mi je trenutno svejedno, posto mi sve i svako oko mene postaje izvor uzivanja, pa to tek konstatujem kao informaciju sebi.

Kad bolje razmislim, to cak i nije nezainteresovanost za sex, vec neosecanje bioloske razlike izmedju polova. Svi su mi ljudi postali samo ljudi. Sto je najlepse, sa sve vecim brojem ljudi oko mene prijatno mi je , mnogo su mi interesantniji, bolji, drazi.

Period sloma ili umiranja licnosti mi se odigrao letos, nakon decenije razlicitih faza i promena. Imala sam osecaj najdublje praznine, ali ciste, jasne praznine. Nije bilo osecaja beznadja, niti straha, niti ikakvih zelja...samo praznina...i nije dugo trajalo, mozda mesec dana, a od tada je poceo period u kom sam pocela da se osecam kao celina. Nemam osecaj da mi ista nedostaje, a sve sto mi se dogadja jako je uzbudljivo i vrlo cesti su mi trenuci najdublje srece, potpuno nezavisne od spoljasnjih okolnosti. Nista vise ne nailazi kao problem, vec samo kao situacija iz koje se izvlaci korist, makar i samim tim sto se iz nje izlazi sa najmanje stete. Gde god udjem, ljudi nekako normalno uspostavljaju kontakt sa mnom, jer osete da u mojoj nameri nema vise nicega. Osete da nema nikakvih vise stavova, nema osude, nema principa u meni...ima samo jednostavne zainteresovanosti za njih kao ljudska bica.

Sto se tice sticanja moci, smatram da se moc i sastoji u tome sto se nema NAMERA. Najseksipilniji smo onda kad smo najprirodniji, a najprirodniji smo ako nemamo nameru da nekoga zavedemo. Takva moc jeste opasna, ali smatram da je prirodni zakon da je ne mozes dobiti sve dok ne naucis kako da je koristis, a to mozes tek onda kad u tebi vise nema licnih interesa koje projektuje tvoja socijalna licnost.

Eh, meni se to upravo desava, stoga ovakav nick na forumu. Jednostavno, osjecam da se raspadam, ali kod mene je prisutan strah i osjecanje beznadja, nadam se da ce to uskoro nestati i da cu dozivjeti taj potpuni bankrot licnosti, nadam se da cu to moci prezivjeti, ovaj sadasnji period je mozda najtezi, kada dusu izjedaju nemiri, koji traju i ne prestaju. U stalnom sam stresu. Problem je sto sam ja jos uvijek tako vezan za fizicko, iako ga prezirem. Ljudi se koriste mojim dobrim namjerama, a ja sam uvijek gubitnik, ali mislim da sam ipak dobio nesto od svega sto sam izgubio, to je iskustvo, lekcija. Ali nikako da naucim tu lekciju i da okrenem novi list, jednostavno ne mogu da zivim na racun tudjeg gubitka, tako uvijek primam te udarce i padam dublje i dublje, ako ima pakla, ja sam u njemu... i uvijek taj osjecaj krivice, vise ne mogu da definisem odakle dolazi tolika krivnja, je li to iz proslog zivota, osjecam se krivim za svaki korak koji nacinim, bio pozitivan ili negativan...



Pa, to je upravo ono sto zelim da postignem - da nestane ta napetost i tenzija prema suprotnom polu koju sam osjecao tako dugo, ali evo, sada tu vrstu tenzije osjecam i prema vlastitom polu. Jednostavno su ljudi poceli da izazivaju nemire u meni.. Ovo mora da se okonca, ne znam koliko cu izdrzati ovako, borit cu se do kraja...

quote] Ali nikako da naucim tu lekciju i da okrenem novi list, jednostavno ne mogu da zivim na racun tudjeg gubitka, tako uvijek primam te udarce i padam dublje i dublje, ako ima pakla, ja sam u njemu... i uvijek taj osjecaj krivice, vise ne mogu da definisem odakle dolazi tolika krivnja, je li to iz proslog zivota, osjecam se krivim za svaki korak koji nacinim, bio pozitivan ili negativan...[/quote]

VASPITANJE. Program. Razmisljaj, analiziraj, OPROSTI (i sebi i drugima, iz srca i svom dusom). Kada uspes da im ISKRENO zazelis sve najbolje na njihovom putu, uvideces da i ti takodje, zasluzujes najbolje i TADA ces naci nacin da se zastitis, a drugima ce biti onako kako oni zele.
Ne zaboravi da mnogi igraju razne uloge koje su im dodeljene ili koje su sami sebi dodelili. Na tome moraju sami da porade, ti tu ne mozes mnogo pomoci, a i ako zelis da pomognes, prvo ti moras biti CEO.
Pozdrav

Jel ovo CEO, kao "Chief Executive Officer" , mala shala...
Svjestan sam toga da je moj ego glavni problem i zato je neophodno da dodje do apsolutnog bankrota licnosti, da bih mogao da se oslobodim te krivice, jer sada vodim borbu sa egom, nadam se da ce moje pravo Ja pobijediti:D

quote] Ali nikako da naucim tu lekciju i da okrenem novi list, jednostavno ne mogu da zivim na racun tudjeg gubitka, tako uvijek primam te udarce i padam dublje i dublje, ako ima pakla, ja sam u njemu... i uvijek taj osjecaj krivice, vise ne mogu da definisem odakle dolazi tolika krivnja, je li to iz proslog zivota, osjecam se krivim za svaki korak koji nacinim, bio pozitivan ili negativan...

Last December, i Bogumili su tvrdili da je pakao
ovde ( na Zemlji )
Pozdrav, Semjase .

...Problem je sto sam ja jos uvijek tako vezan za fizicko, iako ga prezirem...

Zasto? Zasto ga prezirati, kad se u njemu moze uzivati?!

...Ljudi se koriste mojim dobrim namjerama, a ja sam uvijek gubitnik, ali mislim da sam ipak dobio nesto od svega sto sam izgubio, to je iskustvo, lekcija....

Veruj mi, molim te, da se ne moze niko okoristiti tvojim dobrim namerama, jer kad je nasa namera dobra, ona ne trazi NISTA zauzvrat. Tako da se nema po cemu izracunati ko je i koliko u koristi. To je samo tvoj licni osecaj, hronicni osecaj da si nesto izgubio u svakom od tih odnosa, dok ti intelekt govori da bi trebalo da to bude lekcija i da treba da budes zadovoljan. Samo, ti to jos ne mozes i da osetis, jer jos uvek trgujes. Ipak, najvaznije je ono sto te dovodi ovde, na ove stranice, a to je zelja za promenom.

... i uvijek taj osjecaj krivice, vise ne mogu da definisem odakle dolazi tolika krivnja, je li to iz proslog zivota, osjecam se krivim za svaki korak koji nacinim, bio pozitivan ili negativan...

Ja bih rekla da nije iz proslog zivota, nego iz detinjstva, a dok sve to najbolnije ponovo ne vratis, ovde, tu i sad, dok ne sakupis hrabrost da mirno i sigurno odbijes da radis sve ono sto ne zelis, mislim da ne mozes ocekivati taj moralni slom...kad dodje - znaces da je to.

...Pa, to je upravo ono sto zelim da postignem - da nestane ta napetost i tenzija prema suprotnom polu koju sam osjecao tako dugo, ali evo, sada tu vrstu tenzije osjecam i prema vlastitom polu. Jednostavno su ljudi poceli da izazivaju nemire u meni.. Ovo mora da se okonca, ne znam koliko cu izdrzati ovako, borit cu se do kraja...

Mislim da su ovde mnogo vazni ciljevi. Ja nisam imala za cilj ni astralno telo, ni denzitete, ja o tome nisam ni znala. Imala sam samo ocajnicku potrebu da zavolim svoje dete, jer nesto nije bilo u redu. Moja prva hrabrost je bila da to prvo sebi priznam.

Ne znam kakve su ciljeve i zelje imali drugi, a jako me interesuje.

Nevena, vrlo jasno pises. Citam te i odusevljavam koliko razumem o cemu govoris i vrlo sam srecna zbog tebe jer si postigla nesto ka cemu mnogi teze ali se tesko dolazi do cilja...

Mislim da si ubila ego ...ili si vrlo blizu

Pozdrav,

Iako mi je jasno što misliš kad kažeš ubiti EGO, ali čisto da znaš, EGO nije loš, u metapsihologiji ortodoksnije psihoanalize i svakodnevnom životu on je nužan jer bi u protivnom bila šizofreničar.

Nevena je transformirala negativnosti u sebi, i sad je njen EGO vrlo zdrav jer se netreba kostantno boriti sa negativnostima i iracionalnim ispadima nesvjesnog. (bravo!)

Nemoj mi uzet za zlo. Samo sam primjetio da ljudi koji kažu "ubi EGO"
često krivo razumiju sam pojam "rada na sebi". Ne kažem da je tako i kod tebe, samo sugeriram na čestu pogrešku i pristupu u "radu na sebi".

Sve najbolje,

V

Daleko da mogu ista uzet za zlo, naprotiv, zahvaljujem na primedbi .
Moj ego je sustina negatvinosti i zla i uvek sam trazila nacina da ga ubijem. Mozda zaista radim sve pogresno i umesto ubiti treba rec menjati...iz korena.

Ponele me radosne emocije jer je Nevena tako lepo opisala stanje kome tezim a koje je za mene nedostizno.

Vec sam rekao jednom da se osjecam kao da gubim fizicko tijelo, ali zanimljivo je to da mi je tjelesna temperatura cesto iznad normale, znaci 37+ i cesto varira, ja ne znam da li je ovo povezano sa dolaskom talasa, ali osjecam se stvarno cudno.
Zanimljivo je i to da je moja tjelesna temperatura u djetinjstvu bila ispod normale, oko 35C, sto je uvijek svima bilo cudno...
Da li je jos neko osjetio ovako nesto slicno?

"iza" Ega se nalaze negativnosti u nesvesnom, ukoliko si zainteresirana i motivirana da se samostalno razrješiš i transformiraš u sebi negativnosti (što nemoraš jer psihoterapija je odlična stvar ako se nađe odgovarajuči teraperut) nađi tekst Tražimo Istinu u folderu psihologjia na stranici.

http://www.4shared.com/account/home.jsp

ili

http://www.4shared.com/dir/884568/732a22e3/sharing.html

Pozdrav!

V!

Last December, cesto se osecam upravo tako, veoma etericno. Obicno dok sedim ili lezim, dok sam u miru sama sa sobom,i taj osecaj je veoma stvaran, do nedavno ga nisam imala. Kada obratim paznju na njega, jos vise se pojaca, prosto kao da se "rasplinjujem". U isto vrema i lepo i neobicno, ali pomislim ponekad, boze, dokle ovo moze da ide? I sta ce biti kasnije, jer se on razvija.... Sta ce biti kada se frekvencija satreperavanja jos bolje uskladi? Sve mi, nekako lici na to, da cemo dostici stanje TRAJNOG MIRA. Vremenom....

I da, primetila sam takodje, da je sve manje stvari oko kojih se uznemirim. Drugim recima, osecam da je to sto se desava, jedna VELIKA promena stanja svesti, u pozitivnom pravcu.

Ima li jos neko takvog iskustva?

Ima i ovdje.
Patio sam od nesanice do nedavno, sad se to nekako samo od sebe smirilo i nekako sam sve eteričniji, na očigled se odvija neka transformacija.

Jučer sam primjetio kako se drastično promjenila svijest planete zemlje-našeg kolektiva u zadnjih pola godine.
Ono što je do prije pola godine bilo jednostavno bezlična svijest puna topline i podrške crvenkaste i narančaste boje, sad je nešto puno bliskije frekvenciji čovjeka.
Zaista imam dojam se dešavaju krupne promjene u frekvencijama polja u kojem živimo.

Odkad znam za sebe, vjerovao sam da postoji nešto prekrasno, nešto neobično i toliko snažno da se ne može opisati preko naših konvencionalnih načina razmišljanja. Nešto što se jednostavno mora doživjeti da bi uistinu znao što je to. Svojeg se djetinjstva ne sjećam baš najbolje, ponekad mi se dogodi da se sjetim nekog starog prizora ili osobe. Ali najviše od svega, sjećam se osjećaja da nismo sami. Pod taj osjećaj ne podrazumijevam druge ljude jer sam tada znao da postoji mnogo ljudskih bića sličnih meni, već postojanje nečega "izvan" naše percepcije, našeg "vidokruga". Uvijek sam imao osjećaj da je netko sa mnom, ponekad mi se dogodilo da sam krajičkom oka "vidio" neku figuru, osobu, no kad bih se okrenuo u tom smjeru figura bi nestala. Uvijek sam osjećao neobičnu "prisutnost". To se događalo kad sam imao 7-8 godina, negdje u tom periodu.

Začudo, do nedavno sam potpuno zaboravio na to iskustvo. Kao da je nešto "istisnulo" iz mene sjećanja na takve stvari. Postao sam zaokupljen drugim stvarima. Škola, obitelj, rodbina, prijatelji, crkva, vjera, očekivanja, sredina ... U novije vrijeme, postao sam potpuno zaluđen tehnologijama, računalima. Počeo sam provoditi većinu svog vremena sjedeći za računalom igrajući kojekakve igre i gubeći vrijeme na ništa. Prije par mjeseci odjedanput sam se "smrznuo" i počeo razmišljati malo dublje. Upitao sam sam sebe da li je igranje na računalu uistinu vrhunac mojeg dana? Da li je to razlog mog postojanja? Što je ZAISTA bitno za mene? Samo mi je jedna riječ padala na pamet, jedini razlog zbog kojeg sam ovdje i zašto živim - ZNANJE i sakupljanje dotičnog. Otvorio sam preglednik, utipkao u Google "znanje", pronašao stranicu Val i od tad više nisam isti, najblaže rečeno.

Shvativši da sam možda bio u pravu, da možda nije baš onako kako me sredina (crkva, škola, obitelj) naučila i da postoji masa stvari za koje neznam da postoje, a toliko su očite da mi ravno sjede na nosu no ja ih ne vidim, počeo sam osjećati strah. Taj isti strah osjećam danas tipkajući sve ovo. Ubija me iznutra. Tjera me da ignoriram znanje, da se "vratim" sjedenju za računalom, da se vratim starom načinu razmišljanja. Kako bi samo jednostavno bilo da naprosto "zaboravim" na sve tekstove koje sam pročitao na ovom forumu i stranici, da se vratim u "normalan" svijet ... Kad sam neke stvari pročitao jednostavno me udarilo u glavu i znao sam da to tako je jer ja to znam odavna i samo me nešto trebalo podsjetiti na to. Zaista čudan osjećaj, ali istinit.

Događa mi se da nemogu nikako zaspati. Tome vam može svjedočiti i ovaj post kojeg tipkam u 0:47. Jednostavno me strah zaspati, jer više neznam dali je ta "prisutnost" koju osjećam u svojoj sobi dobra ili zla, da li gubim razum, da li sam lud i potpuno zaluđen, da li razmišljam normalno, pa šta mi je ??? A i ako zaspim imam neke čudne snove, u zadnje vrijeme sve intenzivnije. Događa mi se da su mi snovi nerazumni i zastrašujući. Kad osjetim da me netko budi iz sna, ja kao da se ne želim probuditi, kao da i dalje želim ostati u snu, u tami, i osjećati taj isti strah koji me proganja. Tad se, naravno, probudim razmišljajući u sebi da nešto ozbiljno nije u redu sa mnom.

Jedino što mi pomaže jest razmišljanje o jednoj osobi koja mi jako puno znači, više nego bilo šta drugo. Znam da kad vidim nju sve nestane, cijeli svijet kao da ga nema, ljudi oko mene su prozirni i nevidljivi, bol i strah nestanu. Ona je za mene poput svjetlosti u tami. A vjerujte mi tama je meni vrlo dobro poznat pojam. Mislim da ju volim. Nemojte me krivo shvaćati, nije ovo nikakav izljev emocija, nego jednostavno razlozi zbog kojih sam se ja, hajmo reć eventualno "probudio", i to na više načina te postao na neki način svjesniji promjena oko mene i u meni.

Sad shvaćam da neke stvari možda nisu sasvim takve kakvim se čine, stvari koje sam prije olako prihvaćao kao nešto što jednostavno mora biti tako jer drugog objašnjenja za to nema osim onoga što nam serviraju kroz medije i škole. Stvarna slika je puno kompleksnija. Kad sam pokušao neka svoja razmišljanja podijeliti sa svojim bližnjima dobio sam uglavnom reakcije tipa "pa ti uvijek moraš biti poseban" ili "daj zaboravi na to imamo puno posla danas" ili "vrati se u stvarnost počeo si buncati" i slična "objašnjenja". Čini se da je zaista lakše ako čovjek ignorira takve stvari, jer se ne mora brinuti o tome misleći da će se "to sve nekako srediti".

I još jedna bitna stvar. Za par dana navršit ću 17 godina. Nadam se da moje godine nisu "problem", da ne bi mislili da vas na bilo koji način želim prevariti ili da moje riječi nisu istinite. Ako sam postao svjestan nekih stvari ranije, to ne znači da ne znam o njima razmišljati svojom glavom. U školi sam uvijek bio odličan učenik, znam i mogu imati ozbiljnu konverzaciju sa vama koji ste vjerojatno svi stariji od mene. Molim vas, nemojte na mene gledat kao na nekog klinca koji "nema pojma" o ničemu, jer se s takvom vrstom razmišljanja nažalost susrećem svaki dan. Kad su u pitanju ovakva "dublja" pitanja, naravno.

Apollo ,dobrodošao. Ne brini ima i mlađih na forumu.
Tvoj post me iznenadio doslovno jer me podjestio na mene. Bilo je kao da čitam svoj zamišljeni post koji nisam napisao prije nešto manje od godinu dana kada sam prvi put napisao znanje na google.
tada , malo prije mog 17. rođendana. 90% tvoga posta je isto moje životno iskustvo. poddara se do u detalje. od onih prilika kada sam imao 8-9 godina, od osjećaja da nismo sami, od drugih da mi govore ti uvijek želiš biti poseban, od toga straha za kojeg te uvjeravam da će proći,pa čak sam se i zaljubio neđe prije godinu dana hehe.
da se ne zoveš možda isto ko i ja pozz

@Apollo, vezano za tvoj post i prisutnosti koje osjećaš.

Moja potraga za centriranjem/sviješću zemjle i sveg što uz nju ide često rezultira da se iz tog takoreći materijaliziraju "osobe" entiteti koje mi imaju što prenjeti, neko znanje... ili me voditi ...ili da zajedno s njima odredim daljnju putanju svijesti...
Moglo bi se to povezano sa družinama naguala koje su završile u kolektivnoj svijesti zemlje možda i nekim osobama koje nisu u vezi sa učenjima Carlosa Castanede, imam neki osjećaj da bi to moglo biti tako.
A ima i još nešto što nije u svijesti zemlje, što je još apstraktnije, kanaliziranje puno viših entiteta, recimo kasiopejci i srodne OPD stvari... no to se ne doživi ko prisutnost, nego mnogo suptilnije kao kanaliziranje toga...

po meni je promijena jedina konstanta,samo postoje razne grupe ljudi, oni koji je priznaju i koji ne, te oni koji su je shvatili i koji traže odgovore.
Promijene uzrokovane putem znanja, po meni su bile naravno pozitivne, sakupivši znanje, više sam toga razumio te automatski postao mudriji sa svim elemetima koji ga sadrže,tolerantost,uviđajnost...
No sve to treba prenjeti u svakodnevnicu, a i ostati svjestan drugih vidova života, nemože se u zapustiti socijalan život i slične stvari, jer treba spoznati sve, a ne samo dio.