Pozdrav svima

Formice da li se znamo sa drugog foruma.

Nov sam ovde, da sve iscitam pa komentarisem.


Pozdrav

Bozemesakloni
(Obozavam offtopice i jedva se suzdrzavam da stalno ne offtopicarim lijevo i desno )

Makrose stari druže naravno da smo stari poznanici. ja sam svuđe "mravac". Dobro daošao svi su ovđe fine duše.

nesto mi se sinoc desilo i htio bi da mi kazete wase misljenje. je li to samo rezultat mog mozga (?) ili nesto wise?
dakle wec duze wremena tijekom sanjanja skuzim da sanjam, no kao da nemam dowoljno snage/energije da kazem: "hej, owo je samo san! JA SANJAM!" i nastawim uziwati u snu. ostane gorak okus u ustima nakon sto se probudim (ne u snu) i skuzim da sam bio blizu, ali kao da je nesto falilo. neki okidac...

medjutim, sinoc se desilo nesto cudno. sanjam swoje malo misto koje je maaalo drugacije od onog kakwo zaprawo jeste, no widim neku situaciju koja mi se swidi. u tom trenutku ja kazem sebi u snu: "hej, ajde napokon se probudi i uziwaj u owome...". nakon toga ja ispruzim desnu saku ispred sebe, gledam saku i kao da ulazim/budim se unutar tog trenutak - kao da ga zelim uhwatiti.

ono sto je (meni) zanimljiwo jeste da sam prilikom tog ulaska osjecao neko beztezinsko stanje na doslowno par sekunda. bas sam osjecao da se odwajam od tijela i da sam lagan. kao da sam prelazio u neku drugu dimenziju, a ta ruka mi je bila wodic (fokusirao sam se na tu ruku). tih par sekundi je bilo prekrasno jer sam skuzio da budan (at last!) sanjam!

no nakon toga je ruka koju sam ispruzio pored sebe i koju sam gledao, pocela da se "zamucuje". da postaje mutna i narawno osjecaj odwojenosti je nestao. nakon toga sam se kao probudio, ali na nekako cudan nacin. goworio sam sebi: "ok, pokusaj ponowno...", no nije bilo bas uspjesno kao prwi put. nakon toga sam se probudio u owom swom mekanom krewetu...

ono sto se pitam jeste:

da li je owo bilo lucidan san?
da li je owo mozda bilo cak i wantjelesno iskustwo od par sek?
ili je owo swe produkt mog mastowitog mozga koji nema pametnije posla, no pitam se zasto mi nije "dawao" te osjecaje do sada?

uglawno, wolio bih cuti wase komentare na owo jer se stwarno pitam koji wrag se desio sinoc?

poz i hwala

Sinoc sam imao zanimljiv san. lego sam kasno, oko tri. prvo sam sanjao neki obican san u kome pomazem nekim ljudima da se izvuku iz neke rupe. Nista posebno, probudim se oko 7, odem do kupatila, popijem malo vode i vratim se u krevet. Odjednom sam u mom selu. Setam po dvoristu, kad iz jedne male rupe u zemlji, izadje neka puzavica, biljka i pocne me juriti. U spem da je predjem tako sto udjem u kucu i izadjem na drugi ulaz. Onda odlucim da poletim kako bih iz vazduha osmotrio gde jo ona( inace cesto letim u snovima). Letim tako sve vise, nalazim se iznad oblaka i zelim jos vise. Onda je nesto pocelo da se desava, cuo sam glas u svojoj glavi da ne radim to, i tada je pocelo da se muti.

Odjednom nalazim se u zgradi u kojoj zive dedo i baka u gradu na jugu srbije u kome sam proveo detinjstvo. Izlazim iz tela i vidim gde se nalazim. I ako je tu moje telo ja shvatam da je to san, kako bih bio siguran pogledam saku, ona ubrzo pocinje da menja oblik. Postanem potpuno siguran da sanjam.

Probam da prodjem kroz zid no ne ide. Pokusavam to neko vreme u snovima ali nece, za razliku od letenja koje sam mnogo brzo savladao. Prestanem da pokusavam i odlucim da izadjem. Kad sam stigo do ulaznih vrata od zgade, ona se spolja otvore i vidi baku i deda kako ulaze. Stanu na ulazu i pricaju sa nekim vani. Prolazim pored njh, a oni me ne primecuju. Opustim se i psmatram ih, kad me od jednom dedo dohvati za nogu i pocne da me vuce. Otrgnem se, vratim se u zgradu i krenem nazad ka stanu. Udjem unutra i vidim baku kako stoji pored mog tela koje spava i govori da se probudim. Pozurim ka telu i spojim se sa njim. Pomislim budim se i cujem glas u glavi da se ne budim. Ulazak u telo mi ne ide od ruke, i onda se setim da to nije moje pravo telo i da se ono nalazi u drugom gadu. Skoncentrisem se na njega i probudim se u svom krevetu. Odmah primetim da se nalazim u istom polozaju kao telo u snu.

Jos sam pod utiskom sna i svo vreme razmisljam o njemu. Pozdrv

bad.ass to je standardno za lucidno sanjanje,bar meni. ako osetis "promenu u glavi", odnosno imas mentalni osecaj da privremeno funkcionises drugacije tako i jeste, to je normalno. Choveche, pa svestan si dok sanjas.. ima ljudi koji misle da to uopste nije moguce normalno da je osecaj van svih standarda. Telo ti je bilo skroz opusteno, i prilicno diskonektovano od mozga - odatle bestezinsko stanje. Ja to na zalost ne mogu da izvedem, vec neko vreme..

hmm. meni je doslo spontano. imao sam jednom prilikom prije par godina bas lucidan san. skuzio sam da sanjam i odlucim uziwati u tim trenucima, no razlika izmedju owog sada i onog prije par godina jeste u tome sto je kod owog sinocnjeg bio jedan wazan (meni) dodatak, a to je osjecaj beztezinskog stanja, osjecaj izlaska iz tijela. eto zasto to mene buni, kako to da i onda nisam imao takaw osjecaj izlaska iz tijela...

Epa ljudi moram da priznam da više ni sam ne znam šta mogu, a šta ne.
Do skoro sam hteo da naučim da vršim svesnu astralnu projekciju, ali sam saznao da je suviše rizično, s obzirom da sam početnik, pa sam hteo da pre toga se "osiguram" tako što ću naučiti i provežbati malo na mom terenu lucidno sanjanje, ali posle čitanja ovih postova, kako sam za vreme lucidnih snova izložen manipulaciji i genetskoj modifikaciji od strane, već znamo koga(kojih), stvarno više ne znam šta da radim?:|
Jel ima neko ko bi mi mogao malo pomoći oko svega ovoga?

Pozdrav svima

Prvo ti si besmrtan. To moraš sam saznati kad se budeš našao u lucidnom snu, usredsrijedi sve svoje misli na to da otkriješ ko si ti.
Drugo ništa ti se ne može desiti ako sam ne dozvoliš. Ima raznih gadova koji koriste strah da bi manipulisali ljudima ali ako si savladao prvu stvar ne mogu ti ništa. Takođe ima i vrlo lukavih i ne treba biti lakovjeran nego sve njih ćerati od sebe. Najjednostavnije ne obraćati na njih pažnju i oni brzo odu.
Treće kad si već tamo iskoristi priliku da dobiješ odgovore na sva pitanja na koja neznaš odgovore.
Četvrto ostalo ide samo po sebi

Hvala puno formice, dala si mi malo podstreka da ipak krenem za tim, nadam se da ću preživeti da ispričam kako je bilo...haha
šalim se, pa šta da ti kažem, i nisam neki genijalac, slabo kapiram stvari, ali se nadam da ću da shvatim da sam besmrtan već jednom, jer sve mi je jasno teorijski, a praktično mi je malo teže da primenim sve to

U svakom slučaju hvala puno...Pozdrav!

Kao klinac sam imao dosta lucidnih snova. Najcesce bih odmah po saznanju da je to san skocio kroz prozor i letio! Djecacki snovi...

Ali jedan san mi je ostao urezan u sjecanju i stvarno ni na jednom forumu jos nisam procitao da je neko imao takvo iskustvo. Ono sto je bilo karakteristicno je izlaz iz sna.

Evo kako se odvijalo: Sanjao sam da idem dobro poznatim putem do svoje osnovne skole i negde na sred puta sreo sam neku simpa djevojcicu. Nasmjesila se i pruzila mi je nekakav novcic. Pogledao sam ga i na njemu su bili nekakvi inicijali, nebitno. Uzeo sam novcic i posto mi se jako svidio htio sam da ga sacuvam. Odlucio sam da ga stavim u dzep kako bih ga imao kad se probudim. Dakle bio sam svjestan da je to san ali opet nedovoljno svjestan da shvatim da:
1. kad se probudim necu biti u pantalonama vec u pidzami
2. ne mogu donositi predmete iz sna

Kad sam se probudio bio sam razocaran, ne zbog drugog navedenog razloga, vec zbog prvog tako da sam pokusao ponovo zaspati i pokusati opet ponovo. I utonuo sam u san. Ovaj put kupovao sam nesto u prodavnici i prodavacica mi je vratila kusur, takodje u kovanicama. Ovaj put sam odlucio da kovanice drzim u ruci i da se probudim. I za ne povjerovati probudio sam se sa tim osjecajem u ruci. Gledao sam u plafon, sve je bilo kako i treba biti, ne sanjam. Desna ruka u kojoj sam drzao novcice bila mi je na grudima. Pokusao sam da je podignem da vidim, ali je ona zapela za moju majicu (drzao sam novcice koji su bili ispod moje majice). Ne mogu da vam opisem kako je to bio realan osecaj. Lijevu ruku sam zavukao kroz okovratnik majice i preuzeo novcice iz desne ruke. Izvukao sam i pogledao. Nisam bio siguran sta vidim, kao da drzim gusci vazduh u ruci, tacnije drzao sam sa tri prsta. U tom trenutku kao da su mi iskliznuli iz ruke i zacuo sam zveket u svojoj glavi, kao da je moja glava bila magnet. Istog trenutka sam se probudio i shvatio da sam bio u polusnu ali oci su bile u istom polozaju, ruka u vazduhu..

Ponovio sam opet za par dana taj experiment. U snu sam nesto uzeo iz neke kancelarije sa stola i probudio se. Ovaj put sam jasno vidio da nemam nista u ruci, ali osjecaj je bio tako jak, prisutan sve dok nisam olabavio ruku i probudio se, odnosno i dalje sam gledao u svoju ruku, ali potpuno budan, kao da su se u mozgu ukljucile i preostale lampice

Da li je neko imao slicno iskustvo? Ko ima lucidne snove neka proba, uvjerice se u moju pricu.

Na taj način ne možeš manipulisati fizičkim predmetima kroz astralni svijet.Fizičke predmete možeš prenositi kao astralno tijelo jedino korišćenjem sivog prostora ili nekakve sive zavjese kao što rade vanzemaljci. Sve ostalo je nemoguće. Istina postoji mogućnost transmutacije elemenata i materijalizacije misli ali ja to nikad nijesam postigao.

FORMICA je napisao:


nađoh ga FORMICA poslije dva sata pretrage .Tek se sad sjetih da upišem nafta te tvoj nik u pretrazi i paf, evo je. No svaki sekund je vrijedan jer sam te se načitao, da se tako izrazim. Vjerovatno mi je trebalo baš i to. Hvala ti na dopunskim objašnjenjima putem PM-a. Postavio bi ih ovdje ali te nisam pitao pa ako imaš što da dodaš ili oduzmeš a ti uradi. Elem, zašto mi je FORMICINO iskustvo, viđenje, toliko bitno? Gledao sam film ''Southland tales'' prepun simbolike, bavi se smakom svijeta iz jednog interesantnog ugla. U jednom dijelu ''luckasti'' naučnik se obraća masi sa sljedećom rečenicom:
''Nećemo više paliti duše naših umrlih...'' a on je pronašao novi izvor energije koji se crpi iz mora, nema potrebe za naftom. I nigdje nisam pročitao ovakvu izjavu glede nafte, osim ovdje i primjetih u filmu, sasvim ''slučajno''. E sad kad sam malo promislio došao sam da ako je tačno da se od ovih ljuštura, ostataka tijela astrala ili nešto slično, stvara nafta onda mi postaje jasnije zašto se netrebači toliko trude da mi ratujemo, ubijamo se čak i mimo ratova. Stoji da sam možda loše protumačio ali otvoran sam za sve mogućnosti. Ovdje bih još nadovezao nešto što mi je rekao drugar, prije koji mjesec.
''Mislim da sam pronašao tajnu kako se olovo pretvara u zlato. Pa meci su od olova a ratom i ljudskom smrću se pravi zlato '', aluzija je bila da se ratom neko bogati, prodaja oružja, zaduživanje i sl. Evo sad i ovo. Da se okrene želudac dokle se ide, ako je istina .

Izvinjavam se što vas remetim, što sam
Moj nik se može protumačiti i kao zbilja, stvarost, java, jel' a ne samo kao lik iz stripa ''Marti Misterija'', vrlo zgodno. Ukoliko je ovo za neku drugu temu možda bi bilo dobro da se prebaci, izvinite moderatori, no ja ne bih znao gdje ovo staviti.

Pozdrav

Jeste Java to je to. Još mi je nejasno ašto se o tim stvarima vrlo rijetko govori a svako je sve to viđao stotine puta. I dobro si rekao možda i postoje tolike smrti jer se troše stvari koje treba ostavit đe su.
Ima tu još jedna zbunjujuća stvar. Koliko sam primjetio te ljušture i pored informacija kojima raspolažu i pored inteligencije i pored samosvijesti koja ipak nije tako oštra kao kod živih ljudi, ali jeste dovoljna da izazove jezu imaju još potpuno odsustvo volje da bilo što učine ili promjene. Samo stoje po tim kavernama u utrobi Zemlje stotinama hiljada godina i kukaju i graju bez veze i ništa drugo. E sad mi je palo nešto na um. Zamisli ako smo bili toliko avetni kao što jesmo (zapravo bezobzirni) pa nesmotrenim iscrpljivanjem prirode uspijemo izvući neku od tih ljuštura na površinu Zemlje, kako bi se one ponašale? Može li se reći da je navala nekakvih duhova u zadnje vrijeme (duhovi davno umrlih ljudi) zapravo pojava tih oslobođenih ljuštura. Duhovi kako ih zamišljamo ne postoje. Duša ode đe joj je mjesto, odradi sve što treba i useljava u novo tijelo i više nema veze sa prošlim životima. Odakle sad odjednom ti duhovi? A duše u međuvremenu odživjele nekoliko života. Izgleda da se petljamo u stvari đe ne bi trebalo. Što narod veli "Čačkamo mečku..."

Imao sam prije nekog vremena lucidan san.
Zapravo u lucid me je povuklo to što mi je netko nešto pričao.
Kad sam se osvjestio i spoznao da više ne sanjam, nego sam negdje između, gledam ja lika, priča on blago povišenim muškim glasom. Sve normalno, već viđeno.
Nakon par trenutaka nešto u meni počne biti zapitano u vezi lika koji mi priča, tek tad sam spazio da je to žaboliko lice u nekoj biskupskoj halji. Ovako nešto ko na slici, ali sa kapicom biskupskom.

Ne sjećam se ničeg što je ljubazno pričao iako sam ga tad razumio.

Nakon toga je bio prekid u linearnosti i predamnom se pojavilo nešto kao atom sa plavim putanjama elektrona, točnije atom sa tri putanje elektrona.
Elektroni (ako su elektroni) su se tako brzo vrtili da se vidla samo putanja i taj "atom" je bio vibrantan, živ.
Atom je poput ovog na slici, ali plav.

@Nat je stavio davno tu sliku tu negdje na forum pa sam se sjetio da pitam tu u vezi "atoma".
Zna li netko što taj atom predstavlja? To me intrigira, otkud baš atom.

Pozdrav,

sanjao sam sinoć da idem kod staroga frenda, on me vodi da mi pokaže taj zaštićeni rezervat u kojemu živi i kako određeni ljudi devastiraju prirodu.
Inače prije spavanja ponavljam mantru RAOM -OM, afirmacije o lucidnom snu i da ću pitati tko sam ja.
I taj moj prijatelj je imao nejakav elaborat, uvezanu a4 plavu knjigu, koja će mi odgovoriti tko sam ja.
Ali onda se budim, i ležim u krevetu-tresem se, ne mogu prestati, duboko dišem jer nemam zraka, iscrpljen sam. Ovo budna priča trajala je ful dugo, mislim da se sam se tresao pola sata, molio sam boga da prestane.
Imatko kakvo objašnjenje?

san je imao puno više detalja, ali spomenuo sam one za koje mislim da su bitni.

Sad ću malo igrati na kartu teorija urota, jer ovo tako zvuči.

Recimo da je ta plava knjiga tvoj dosje i da kamp nije kamp nego nešto sakriveno i da ti imaš neka izbrisana sjećanja koja su tu zapisana.
U tom lucidnom snu si bio na tragu da se sjetiš nečeg čeg ne bi smio.
I onda se recimo desio neki obrambeni mehanizam u tebi koji te resetira, šokira, da te makne s tog traga da otkriješ nešto.

Kolika je u stvari razlika između lucidnog sna i ast. putovanja?
Lucidni san mi se činila puno sigurnija stvar?

To nisam siguran jer nisam neki praktičar toga, nego samo kad mi se desi spontano ili me nešto digne.
Ali mislim da je što se tiče manipulacija svejedno. Čak i na javi ako se počneš prisjećati nečeg, dešava se da te netko potegne nazad i skrati uzicu.
No to ne znači da treba prestati tražiti sebe, ali eto problema ima.

A jel si u solaru bio najviše naelektriziran, tresav?


Ja sam se isto noćas loše sproveo. Iz običnog sna sam se probudio panično i tražio neku živinu kraj kreveta po podu i čak sam je vidio neko vrijeme u budnosti kako bježi ispod kreveta. Odvratno!