Veoma je interesantna pretpostavka, a vidim i ovdje ima sarlatana s takvim primislima, kako jednostavna pitanja povlace sa sobom i jednostavne odgovore.

LP

Je li ovo stručni forum? Treba li pokazat diplomu za se učlanit? Hoćeš li ti preuzet zadatak da budeš u toj komisiji?

paa, zar tzv. složene/komplicirane/kompleksne stvari u suštini nisu sačinjene od jednostavnih? i ti ih možeš zajebati/zakomoplicirati koliko ti srce želi ali sama im je baza jednostavna. bazično je sve jednostavno u svojim nekim temeljima/osnovama..

puno jednostavnih stvari se može činiti nejednostavnim skupom, ali kada se malo bolje pogleda upravo se to nešto nejednostavno sastoji od puno jednostavnih stvari - stoga ni sami odogovori, na baznom nivou, nisu komplicirane prirode već, naprotiv, sasvim jednostavni i razumljivi (a dobro je pitanje koliko je taj koji traži odgovor kompliciran ili jednostavan u određenom smislu, jer čini mi se da se i to može odraziti na reakciju na dobiveni odgovor, pa i na samo razumjevanje onoga s čime je suočen i vjerovatno na puno toga drugoga također...)...

živio!

Artist, Prrrr!,

radi se o već uobičajenom lijepljenju etiketa, i prozivanju, kao i trpanju u usta riječi i zaključaka koji nisu izneseni. To je već viđen ego trip bad.ass-a koji je razvio izrazitu netrpeljivost prema meni lično. Njemu nije bitno da iznese argumente već da uvjek zauzme suprotan stav, trudeći se istovremeno da predstavi osobu sa kojom polemiše kao negativnu i na taj način pokuša da diskvalifikujei i ideju.

bad.ass,

šarlatani su oni koji namjerno komplikuju stvari da bi zaradili na svojim knjigama, predavanjima i učenjima drugih ko su i što trebaju biti. Ne prodajem ništa. Ukazujem da prihvatanjem sebe onakvim kakvi jesmo olakšavamo svoj dolazak do odgovora ko smo. Naravno egu je uvjek drago kada nam taj zadatak samospoznaje predstavi nevjerovatno teškim i komplikovanim, ne bi li odustali.

Šarlatanstvom mnogi smatraju i ovaj i slične forume, nas koji smo na njima, knjige koje tu preporučamo i čitamo i "čudne" stvari koje radimo. Na osnovu takvih etiketa mogu sve to jednog lijepog sunčanog dana i zabranit. No, to nije tema ovdje. Hoću reć, odkada se zanimam za "šarlatanstvo", a to je oko godinu i pol dana, čitam "šarlatanske" knjige i forume, te tu komuniciram, među ostalima i sa onima koji stvarno ne znaju niš te dolaze da saznaju i ponekad pokušaju dati doprinos nekim stavom i mišljenjem, u tom vremenu sam doživio takve pozitivne promjene da sam sebe sve teže prepoznajem. Hvala "šarlatanstvu" i "šarlatanima". Umjesto da tražimo greške, nedostatke i slabosti otvorimo se svemu te u slobodnoj i otvorenoj komunikaciji nađimo najprije zadovoljstvo za sebe, a nešto ćemo svakako i naučit. Pravo znanje je u knjigama i kod iskusnoh stručnjaka, a ovdje o tome razgovaramo kao prijatelji. A kad i na forumu dobijemo nešto stručno- jedno veliko hvala.

jednom sam negdje pročitao :"slušaj ljude koji traže istinu, ne vjeruj onima koji su je našli" ili nešto sl.

"Trust in those who seek the truth. Beware of those who have found it." - André Gide

LP

Procitao sam toliko knjiga..

Vjerujem..ponekad osjecam ...
Ucenja ..rijeci su naivne ..osjecam da me iskrivljuju .. ljudi koji su ih izrekli su mrtvi ili upitni.
Zar je to istina?

Svi vi pricate s velikim uvjerenjem .. to je nemoguce za mene .. ja sam kritican. Znam da ce ova recenica biti pobijana ..jer put zahtjeva kriticnost..al jednom kad upijes rijeci one su dio tebe zauvijek ,,, one govore kroz tebe ..nikad ih nisi iskusio al one mjenjaju tvoju percepciju da bi bio blize izvoru ..shvatio sam da postajem kopija prvog govornika.

Promjena .. dal joj se mogu smijati isto kako se smijem pravdi ove civilizacije..spora i nedostizna?
Uskrsujemo davno mrtve rijeci u nadi da ce imati snage da probude promjene u nama.
Dal je to strah ili razocaranje?

Ako se ne probudimo umiremo.. nasa iskustva nestaju ..postajemo dio neceg veceg vracamo se na izvor.. imamo samo jedno postojanje jedno tijelo.. postojimo vjecnost vrijeme za nas ne postoji .. ovaj zivot je film u kojem moramo nauciti ono kaj smo znali prije nego smo odabrali da dodjemo tu .. imamo mnoga tijela .. fizicko , astralno, kauzalno .. smrt ne postoji rekli su glasovi nas samih iz vise realnosti
Mogao bih dalje al nema smisla ..nemojte shvacati ove rijeci linearno..samo su ubacene nasumice.
Pokusavamo pomiriti razne teorije .. pokusavamo im dati smisao ..mi smo sizif..mi smo einstein i teorija svega..istina ne postoji vani.

Mi znamo to ..stoga se okrecemo u nutrinu ,, unutra nalazimo uzorke ..obicnosti ciji temelji pocivaju vani .. shvacamo da nema razlike ..preporuceno nam je da radimo kaveze u nama samima da bismo se branili, lakse promatrali ..drzimo put u tajnosti ..postajemo mali otoci ..
Vjerujemo da ce se nesto desiti sutra .. samo moramo raditi promjena je spora ..zvuci i previse poznato ..mi smo mistici interneta

Uvijek radimo na pomirenju .. pokusavamo objasniti zbrku .. cesto posezemo u vode znanosti .. kvantna mehanika je trenutacno veoma popularna za nas.. ne volimo medicinu jer objasnjava nasa stanja na poprilicno banalan i jednostavan nacin..ispadamo kao ljudi koje trate vrijeme na gluposti ..ali kvantna mehanika nam se svida ..teorije su dovoljno daleke od temelja da budu lako spremljene u nas mali kavez.
Posebno mi se svidja kad djelovanje izaziva trenutacnu reakciju bez obzira na prostor..zamislite beskonacnost i trenutnost..dva velika misticna stanja nama pred ocima..al mi moramo raditi naporno i dugo za nasu promjenu..ovdje moja sposobnost pomirenja lagano posustaje..

Zasto? Koja je svrha svega toga? Dal pokusavamo izbjeci smrt u kojoj govore G..Castaneda ..pa moglo bi se reci i sam Isus? Dal da prihvatimo rijeci naprednijih bica/svijesti da smo tu da se borimo .. ako su oni mi ..zar boj nije vec gotov? Da vjerujemo crkvi ..budemo ponizni ..radimo kaj nam kazu za sansu kod Petra?
Cini se kao da je moj otok otplutao u bermudski trokut .. magla je..

Ja sam osoba koja misli da je G suvise politicar u svojim odgovorima te da je carlos postavljao nebitna i zamorna pitanja don juanu.. a zena koja zivi u dvorcu i prica s van zemaljcima mi se uvijek cinila..sumnjivom..

Ne mogu se izraziti rijecima ..vidim da na kraju ovog posta moj pocetni zanos/ ideja gubi na sustini.

Ako me netko razumije .. i moze mi pomoci ..bio bih zahvalan kad bi to ucinio..al svojim rijecima ..ne zelim citate, isjecke , odlomke tudih rijeci .. pomozi mi kao kad pomazes prijatelju.

hehehe

razvedri se, što bi se reklo

nije sve tako crno kako ti se trenutno čini... samo se čini... caka ti je u ravnoteži..... previše si otišao u jednu krajnost trenutno... stoga ti je "mučno"... u drugoj krajnosti bi ti bilo previše "ekstatično"... nađi sredinu...

možda si vidio, a ako ne onda si možda čuo, kako oni što hodaju na užetu u cirkusu na velikoj visini drže ravnotežu i ne dopuštaju da ih išta omete, kako samo savršeno hodaju po tome užetu ne gubeći ni trenutka ravnotežu i oduševljavaju sve pristune gledaoce...

budi kao taj akrobat i hodaj elegantno, ne dopustivši da izgubiš ravnotežu zbog bilo čega...

trenutno padaš potpuno (nisi se ni uspio bar rukama uhvatiti za uže i popeti nazad)... kada padneš na dno (znat ćeš), ustani se i popni se na to uže i hodaj a da ne padneš više ili ako ti se omakne (uobičajeno, ali manje učestalije s praxom... ne kaže se bez veze: vježbom do majstorstva ) bar se uhvati za uže i hop najzad ko da se ništa nije desilo...

uživaj u vožnji i uči šta se da naučiti iz dosadašnjeg vozačkog iskustva i uči nadalje šta se da naučiti, pa polako...

razmisli o ovome: ustvari ne postoji ništa slično tome što si si ti iskonsktruirao u glavi tamo negdi vani, sve je u tvojoj glavi, gledaš kroz jedan filter trenutno - što te koči i ograničava na mnoge načine... stoga, uvijek možeš okrenuti stvari kako hoćeš... stoga ti biraš kako će biti, ustvari je onako kako hoćeš da bude u neku ruku, tj. kako izabereš...

ne boj se & ne ograničavaj se bespotrebno...!

jebiga sad , ali baci oko i ođe, možda pomogne: http://www.galaksija.info/forum/viewtopic.php?p=98386#p98386

(poslušaj i pjesmuljke koje nađeš tamo)

živ bio & ne daj se druže!

Artist je lijepo rekao da se radi o tvojoj konstrukciji koju si sam smislio. Teško je razumjeti događaje ako se insistira na njihovom razumjevanju a nedostaje znanja da se razumiju. Zato je najlakše pustiti da se sve odvija kako se odvija bez želje da se glavom probija zid kad su vrata malo pored. Potrebno je naučiti se pažljivom posmatranju. To znači primjećivati neprimjetne trzaje mišića kod sagovornika, gotovo neprimjetno lepršanje lišća pred nailazak oluje nervoznu užurbanost mrava pred kišu i bezbroj neobičnih poklapanja i slijeda događaja. Vrlo brzo se počinju uočavati do tad neprimjećeni ritmovi, uz malo strpljenja počinju se otkrivati ritmove za koje je malo i nekoliko života kako bi se uočili u cjelini. Tad su već mnoge stvari nejasne ili bolje reći ništo nije jasno što je siguran znak da si na pravom mjestu. Prepustiš se opštem pokretu uskočišu svoj ritam i postaješdio grandiozne ode stvaranja.

Ovime daješ utisak osobe kojoj je dosta života ili sam u krivu
Što me dovelo do jednog problema koji osobno pokušavam shvatiti,riješiti i pogledati sa svih strana.Ali o tome možda drugi put.


Sebe smatram skeptikom,moram napomenuti da su meni u nekim stvarima pomogle G ideje i zen budizam kao primjer što se duhovnosti tiče.S druge strane kao i ti i ja sam sumnjičav na Lauru koju cijenim kao autora iako je osobno ne znam,ali to je normalna stvar.Rekao bih da je ono što čovjek traži i šta traži pitanje frekvencije.
Sve su stvari odveć teške da bi ih čovjek mogao shvatiti i toga se držim,razmišljam i čitam,a ujedno se nalazim u apsurdnoj situaciji gdje istovremeno znam da čitanjem i istraživanjem dobivam nešta i ne dobivam ništa,a to bi mogao reći i za praksu rada na sebi ma kakva ona bila.

U besmislenosti naših radnji treba čovjek izmisliti samom sebi smisao iako toga smisla objektivno govoreći nema (ali stvar je u tome da ja niti bilo tko od nas ne možemo u to biti sigurni,vjerojatno,paradoksalno ljudi koji vjeruju u smisao i oni koji ga poriču su u isto vrijeme i jedni i drugi u krivu,kao što su u isto vrijeme i jedni i drugi u pravu).Ono što je važno je upravo BALANS.Dobro artist kaže caka je u ravnoteži.Meni to iskreno nije zadovoljavajući odgovor zbog toga što čitam i razmišljam,a ujedno znam da neću moći shvatiti,tako da se nalazim u apsurdnoj situaciji,gotovo nevjerojatnoj,neshvatljivoj,ali svi smo mi u njoj.Kao da čovjeku nešta nedostaje,životinja ne posjeduje razum kao mi i ne vidi svijet onako kako ga mi vidimo,tako bi se moglo reći i za ljude,ljudi posjeduju razum,ali tko zna,neka viša bića ako ćemo to uzeti u obzir bića koja su iznad nas posjeduju nešto što mi ne posjedujemo i percipiraju drugačije,pa i vide drugačije.Zbog toga mislim da zen daje najbolje odgovore i pitanja,samo zato što su oni besmisleni,nema odgovora na njih,ali u tome je i caka.
Sa ovime što posjedujemo ne možemo shvatiti.Treba učiti lekcije,život je puka škola,percipirati ga previše negativno ili pozitivno ne vodi nigdje,štoviše vodi u slijepu ulicu.
Mišljenja sam da si čovjek mora naći nešta što ga uveseljava i ispunjava (pa makar to bilo i iluzorno,to kažem zato što kada bi čovjek doznao istinu on je ne bi mogao prihvatiti i izmislio bi 1001 način da je ignorira).Ljubav bi trebala biti primjer čovjeku da izdržao u ovakvom nebalansiranom svijetu,ali naravno bez znanja nema ni ljubavi već samo bijedne kopije nje same.

Izvor svih naših problema leži u nama samima.Ponekad smo si mi sami krivi za situaciju u kojoj se nalazimo,jel nikome nije dugo vremena slabo,a da on sam tome nije kriv kako bi to rekao Montaigne,melankolične i depresivne osobe mogu biti jako dobar primjer toga,ali ne kažem da je melankolija ili depresija loša stvar,ona je neophodna i potrebna.

Ja bih ti predložio da neke svoje postove uključujući i ovaj sačuvaš u text obliku ili napišeš na papiru,pa se vratiš na sam tekst nakon nekoliko godina da vidiš jel si se promijenio,jel se razmišljanje promijenilo.Možda dođeš do nekih poprilično interesantnih,zanimljivih i usput šokantnih stvari,možda uvidiš kako je jedno ja mislilo u prošlosti i kako drugo ja misli sada.Pišem ovo jel osobno još uvijek prolazim kroz ovo što ti prolaziš,vidim ti po pisanju,neću reći da te razumijem pošto ja nisam ti,ali mislim da shvaćam na neki način šta pokušavaš reći.
Ponekad da čovjek opiše neke stvari u vezi sebe i u vezi onoga što drži u sebi riječi jednostavno nisu dovoljne.



Slušaj sebe,ono što osjećaš instinktivno ili intuitivno,a donositi vlastiti sud o nečemu bi bila pogreška osim ako se to nešta o čemu se donosi sud ne ispita iz svih mogućih uglova što smatram da je nemoguće kao i umno objasniti neki zen koan.
Ja npr.za sebe znam šta mi je raditi,ali smatram da sam još uvijek slab za tu konačnu odluku,to priznajem i toga se ne stidim;reći da sam slab i da nisam spreman za ozbiljan rad na sebi ili za traženje učitelja,za neki od putova koje je G spominjao.

Instinkt koji imamo može biti od neprocijenjive važnosti,važno je samo da čovjek ne umuje previše jel to ne vodi nigdje.Naravno to je teško za napraviti,ali bolje je pokušati nego ništa ne pokušati.

Mene zanima šta tebe točno muči.Sama velika sumnja što se duhovnosti tiče ili to da je sve ništavno,da ništa nema smisla,da je sve uzalud ili nešta treće.

Ako te netko razumije (mislim, da se razumijemo, razumljivo je da je to samo moje mišljenje)... i može ti pomoći... al svojim riječima...kao kad pomaže prijatelju...koji ne želi citate, isječke, odlomke tuđih riječi , onda je to ovaj...

uputstvo za upotrebu: "Čitati kao prijateljske komentare prijatelja na svoj post."


















Ako se osobno povežeš s njim/a, mislim da bi ti mogao/li puno pomoći.

Ono na što bih se ja osobno referirao iz tvog posta je rečenica
"Cini se kao da je moj otok otplutao u bermudski trokut .. magla je." - Pojam otoka upotrebljen u ovom kontekstu odnosi se na samoću, izolaciju, odvojenost od cjeline (ostatka kopna/sebi sličnog) koja proizlazi iz površinskog sagledavanja situacije (otok je okružen vodom, drugačijim od sebe).
Ukoliko se zaroni ispod površine može se spoznati razmjeri privida te odvojenosti, naime, svaki je otok duboko u korjenima neraskidivo vezan za ostatak kopna, i ne samo to, nego je ustvari i sam vrh neke planine.

Poz

Ovako ja vidim stvari:

Većina nas na ovom forumu jeste nekim unutarnjim porivom, nagonom ponukan; ili nas jednostavno nešto iz podsvijesti tjera na put saznavanja/spoznaje. Ne prihvaćamo trenutno stanje, tražimo način da promijenimo stanje stvari.

Za sebe mogu reći da sam oduvijek bio oduševljen filmovima, glazbom i ČITANJEM KNJIGA. Mašta mi je uvijek radila "sve u 16".
Kad malo bolje razmislim, to je baš zbog gore prvog navedenog. I ja sam pročitao brdo knjiga, i ranije od djetinjstva pa do dana današnjih. Većinu mojih vršnjaka sam šišao po čitanju, i onda je nastupila stanka - rat. Sve se izokrenulo, 4 lude godine, još više godina mi je bilo potrebno za povratak u "normalan" život.
I onda me zgrabilo prije 6,7 mjeseci. Od knjige "Souls of Distortion" je počelo i od onda sam čitao kao manijak sve do prije 15-ak dana.
Sada već teže čitam, jednostavno mi se ne da. Zašto? Pa vjerujem da sam toliko novih informacija nabacao da mi memorija, um i osjećaji ne primaju više za sada. Stalo. Ali sam počeo pisati prije neki dan. Opet dobro. Sad stavljam na papir baš ono što ja mislim da sam shvatio iz CIJELE priče.
Jedna cura mi se nedavno požalila da u zadnjih par mjeseci započinje čitati po 10ak knjiga odjednom, i ne završi ih! Ista priča, jednostavno moramo sažvakati sve utrpano da bi nastavili dalje.

Prvo, ljudi koji su veliki stvaratelji pisane riječi nisu bez razloga toliko čitani, nema veze što ne postoje u našoj realnosti na način kakav su bili prije smrti. Ne treba mi živ Dostojevski da bih prihvatio i potpuno shvatio njegovog IDIOTA, i sl. Oteti se smrti i nije jedini mogući cilj i izbor bilo koga od nas. To što su G i Osho u nekim stvarima "podbacili", ne tangira me, ne moraju biti idealni, bitno mi je da izvućem ono o čemu razmišljam a ne mogu sam ispravan zaključak izvući. I tu oni pomažu. Nas uči naš život, a oni nam pomažu da lakše shvatimo. Svatko ima svoje puteve spoznaje i napretka! To je Hesseov Sidharta rano shvatio.

Ne pričamo svi s velikim uvjerenjem, ja sam pun sumnji, a na forumu pišem samo kad sam siguran da mogu braniti svoje stavove ili kad neko zatraži mišljenje i kad ga spopane crv sumnje, kao sad kod tebe. Nisi jedini koji sumnja, ali u "životu" te trebaju držati ideali i idealni ciljevi! Ti ih imaš, drži se i ne puštaj!

Promjene poput onih kod Castanede i naguala: Vrlo teško, čisto sumnjam da ima itko na forumu koji je dohvatio u potpunosti drugu pozornosti i bio u njoj par minuta! Laura i Sveti Gral/uskrsnuće: Čisto sumnjam da je itko na ovom forumu dosegao uvid i dotaknuo 4ti denzitet onakvog kako ga opisuju Ra i Kasiopejci. Ovo ne možemo SAMI, i meni je jasno da osobne promjene jesu teške, spore i pune prepreka.
Ne očekivati previše! Ne velika očekivanja/potrebe = sloboda.

Ako i umremo, pa šta? Dovoljno me u ratu isprepadao strah od smrti, pun mi ga je kufer. Mene je jednom bila dohvatila malodušnost pa sam to podijelio na forumu, to se svima događa, evo adrese
viewtopic.php?f=5&t=3078
Međutim, moraš u fokusu imati svoje IDEALE, bilo da su vjera i nada ili ljubav i zajedništvo, ili....Ostalo dolazi kad-tad. I ja sam se ponekad osjećao kao napuhan od informacija a unutar napuhanosti je PRAZNINA. Ja želim biti ispunjen.

Ne možemo pomiriti paradokse, pa to nije mogao ni Einstein; on čak odmah nije povjerovao u dualnost/nestabilnost elektrona, rekao je :"Bog se ne kocka."
I njemu je pomagala fantazija/mašta da postavi teoriju relativiteta, ne matematika. Ja ne mogu pomiriti Castanedino shvaćanje života i drugu pozornost sa učenjem o besmrtnosti duše. Nikako. I umalo nisam knjigu zveknuo o zid, kad je Don Juan rekao da se nakon smrti svjetlosni traci tijela rasipaju i nestaju nakon smrti. O duši ni spomena! Ali šta ima veze, to je njihov put i njihova druga pozornost ne mora biti naš put i naša istina.
Možda je druga pozornost = 4ti denzitet, ali tu su neki drugi akteri, kako mi izgleda.

Mislim da kad prestanemo smrt shvaćati na takav način, da ćemo se prestati bojati a STRAH je izvor svih sumnji, koprena i nesigurnosti, pa i pomanjkanja snage u krajnjoj liniji. Oslobodi se straha, ako možeš. Strah je prvi i najgori neprijatelj. Tu mi je Castaneda izvrstan. Sebe sam potpuno u tome našao. I djeluje! Kad sam se oslobodio određenih strahova život mi se u pravom smislu riječi promijenio!

Vjerujem da je u pitanju trenutna zbunjenost i sumnja te preuzela jačim intenzitetom, ali proći će to, siguran sam. Ne smiješ sad odustati! Čovjek je sretan onoliko koliko to osjeća...

I javi se, ovo je tvoja tema. Čekamo te svi koji smo ti odgovorili...

Bog se ne može dosegnuti lako...

With respect,

Ja mogu pomiriti to dvoje, jer tijelo zaista umire, a svijesti se daje Orlov dar, šansa da se prepozna u onome otkud je cijelo vrijeme poticala.
Što se tiće reinkarnacije, mi zbilja unutar normalne vrste pažnje ne možemo doći do informacija o fragmentima iz prošlih, sadašnjih i budućih života (sadašnjih jer smo se tokom silnih inkarnacija pomješali sa svim i svačim... svugdje nas ima bezvremenski gledano).
Ali ako se gleda suština, to jest sama svijest i čovjek se usudi vjerovati, s vremenom shvati gleda sebe u svemu....
Duša je možda ono što drži na okupu našu sveukupnost, luč, životna energija, a ima i nadduša...
U drugoj pozornosti su "samo" drugi svijetovi sa našim drugim odgovarajućim tijelima u kompletu, nije to naš izvor.
Izvor je u vezi treće pažnje i orlovih zračenja i to za života u zračenjima na malo unutar čahure, a prije i poslije života u zračenjima na veliko van čahure.

Što se tiće straha od smrti, to više vidim kao beskrajnu sekiranciju što možda nisi, nećeš obaviti zadatke, lekcije koje treba obaviti u životu, mislim ne ti, nego općenito.

aj nemam sad vremena više, moram raditi.

Ma i ja ga razumijem, samo sam se sjetio da sam davno o tome nešto pojmio i povezao, negdje je i napisano na Kastanedi, bit će mi zanimljivo to naći jer sam zaboravio što sam napisao prije dvije godine, možda sam sad gluplji nego onda.

Je pa cijeli topic ima viewtopic.php?f=16&t=1986&start=0
i vjerovatno još negdje neki post na onim temama sa mnogo stranica.

Why do you run? Forrest!

Zahvaljujem na ovome o pomirenju Castandinog učenja i reinkarnacije duše. Ionako sam se mislio vratiti na Castanedu i odrđene stvari/učenja pomnije proučiti i proanalizirati. Jedino što nije ok je to što je ovdje druga tema, pa ću ovime završiti. Pročitao sam i 15ak postova iz teme koju ste mi predložili.

Čekamo mad worlda da nam kaže je li mu išta od naših komentara i savjeta "leglo na dušu", i je li još pod presijom beznađa...

Hajde prijatelju, javi se...

I ja moram ponovo proučiti sve, tamo oko '92-'93 sam pročitao sve po 5x barem sa uživancijom da legne i poslije ništa.

Da to je to odprilike. Evo primjer kako nedostatak riječi može načiniti zabunu. Potpuno se slažem.