A mozes li imati dusu a nemati razum?!

Ajmo ovako: što je razum?

Inteligentno razumijevanje okoline?

Logičko razmišljanje?

Po mojoj percepciji, razum bi bio neko razumijevanje okoline. Naravno, svaki entitet ima različit nivo razumijevanja okoline. Tako da neki više, a neki manje razumiju.

Ok, ako se slažete s ovim, onda ćemo dalje...

"Od svih stvari na svijetu, Bog je najpravednije podijelio pamet. Nitko se ne žali da je premalo dobio"...
Autor: R. Bujas, psiholog.

bojim se da ne mozes otvoriti topic samo navodjenjem citata,
koje je tvoje misljenje u vezi ovog citata i o cemu zapravo zelis ovdje diskutirati?

Što je pamet?

pameti nikada dosta..... procesor(mozak) nikada dovoljno brz.....ehh

Moje je mišljenje da je pamet nasljedna jer ona čini zbir naših predaka.
Dozvolite da pojasnim.

Svi mi koji se sada nalazimo na forumu nismo ništa drugo no HRAM koji su
gradili naši preci i svatko od nas ima svoje porodično stablo.
Taj Hram je izgrađen od gena koji su ujedno i samosvjesni programi koji se
prilagođavaju okolini u kojoj se nalaze...kako fizički(mutacija)tako i psihički
(pamet).

Pamet je "filter" kroz koji upijamo svijet te se koristimo istim da bi objasnili
šta VIDIMO.
Nažalost,nitko se na ovom svijetu na rađa sa "čistim fiterom" već u sebi nosi "nećistoću" naših predaka.
Neka su porodična stabla "uzgojila": sportiste,političare,znanstvenike,duhovnjake,umjetnike,vojnike,
intelektualce.....itd.
Svaki pojedinac tih skupina približno isto pojmi svijet oko sebe.

Vojnik kaže:
- "Svijet je pun vanjskog i unutarnjeg neprijatelja od kojega se moramo odbraniti surovom samodisciplinom,slogom i napornom vježbom taktičke
borbene vještine."
Političar kaže:
- "Svijet je predivno mjesto za življenje ali u našoj je domovini najljepše i
jedino vam ja mogu omogučiti da nam teče "med i mlijeko."
Sportista kaže:
- "Svijet je arena u kojoj se u sportskim disciplinama bore i opstaju oni
najvještiji i najuporniji.Pobjeđuje samo PRVI i neka pobjedi najbolji među nama."
Znanstvenik kaže:
- Svijet je niz slučajnosti a na nama je da dokažemo,analiziramo i znanstveno objasnimo čovjećanstvu kako se to dogodilo."
Umjetnik kaže:
- "Svijet je pozornica....."
Duhovnjak kaže:
- Bog je stvorio Svemir,Zemlju i sav život na njoj."
Intelektualac kaže:
........Ma znate i sami..........

Da li ste sigurni da možete birati ZNANJE?
Nije li vaš izbor istine i pogleda na svijet određen vašom pameti koja je samo djelomično vaša.

Ima mnogo pogleda na svijet ali je samo jedna i jedina ISTINA.
A do nje se ne dolazi pameti,Umom ili Razumom već samo Srcem.

Da završim jednom latinskom izrekom:
IMPERARE SIBI MAXIMUM IMPERIUM EST.
- Vladati nad sobom najveća je vlast -

Da, sto je pamet, dobro pitanje

i kako se um odnosi prema dusi i srcu....

Euzebije interesantno, imam i repliku ali to iziskuje malo vise vremena...

mislim da mozemo ovaj topic spojiti sa topicom Dusa- Razum- Svijest

Koliko je knjiga pročitalo drvo,pa ipak sve svršeno zna o životu??

A zamisli da na kraju i pročita,recimo enciklopediju o drveću,i zaključi ,na primjer,jedan hrast da rađa banane???

Hrast,orao,trava znaju sve što im treba o životu,samo mi ljudi mislimo da ćemo sve tek naučiti.....

Nažalost,sve znanje spava u nama....

Savršeno božje znanje o svemu i uvijek....OVDJE I SADA.

Kod tišine,ljubavi i pomirenosti sa svijetom.

Da li si ti hrast orao ili trava?

Dali ti je cilj da vegetiras i fotosintezom preradjues materiju ili nesto drugo?

Kako ti mozes znati sto jedan hrast, orao ili trava znaju o sebi ili o zivotu?

Ovo sto si iznio samo je tvoje misljenje i nista vise. Kao takvo nema neku veliku vrijednost dok se ne potkrijepi osobnim iskustvima na osnovu kojih bi se mogla fomirati nekakva hipoteza ili pocetna teorija ?


Kako se ovo sto si reako odnosi prema pitanju koje nastojimo ovdje rasvijetliti?

Sta je u stvari dusa/ kako se dusa odnosi prema razumu?
Da li je razum komponenta duse ili neovisni entitet?

u tvojim genima se mozda nalaze zapisi o kolektivnim iskustvima tvojih predaka hy ali daleko od toga da se ti zapisi cine tvoj razum ili pamet jer ti nikada nisu dostupni na svjesnom nivou.

pamet i razum podrazumjeva svijest

i sto je to dusa?

pitanje smo vec postavili na pocetku topica,
imas li neko misljenje, teoriju ili mozda zakljucak u vezi ovog pitanja?


posto si vidim tek poceo postati na ovom forumu koristim priliku da te obavjestim da ovdje ne gledamo blagonaklono na prazne postove koji samo povecavaju nivo buke i konfuzije, chat se takodjer obeshrrabruje na bilo kojem dijelu foruma osim na nesto opustenijem subforumu sve ostalo

hvala na razumjevanju i dobrodosao na galaksijin forum

Pa mozda ovako.
Dusa je zapravo ono sto jesmo.Ona nije ni razum ni svjest ni nista drugo.
Ona je dio kreatora ili sam kreator.Dusa je ono sto jesmo i cemu u ovom i svim ostalim denzitetima tezimo.(nekakve dokaze namam,to je moje shvacanje)
Zamislite da ste neko hipertransdimenzionalno bice,sam bog ako cemo vec tako.Strasno vam je dosadno ili sta vec.Jedna od mogucih zanimljivosti,tek da ubijete dosadu,bi vam(mozda )bila da sebe podjelite na bezbroj djelova i cekate sta ce se desiti.Vi ste i dalje svjesni sebe a djelovi vas zele postati cjelina s vama.
Teorija je puna rupa,ali mozda jesam na nekom putu.

Nikako,dusa izabire najpogodniji um za iskustvo koje trazi,nakon smrti tjela trazi drugi itd..
Ona je samo putnik,promatrac koji zeli sve "vidjeti".
Mogli bismo reci da je to sve jedan veliki PARTY

Nije svo znanje izraženo riječima i rečenicama. Ali puno znanja je skriveno u riječima i rečenicama.

Vrlo često, gotovo uvijek mi zloupotrebljavamo i sam pojam svijesti, svjesnosti..., a ne samo onaj duše ili uma.

Za svijest će se većina nas složiti da vjerojatno imaju pojma što bi ona mogla biti, značiti i sl. Da, svijest je biti svjestan, zar ne? Vidi, vidi, već smo od imenice prešli na glagol. E, sad, da li je taj glagol onaj stanja, onaj kretanja odnosno mijenjanja stanja ili nečeg trećeg (neka pripomognu oni koji se sjećaju gramatike naših jezika). Kako god, biti svjestan, postati svjestan, osvješćivati... je glagol posvemašnjeg mijenjanja stanjaa (množina) postojanja. S te točke gledišta postojanje je najveća iluzija. Ne postoji ništa. Sve konstantno i stalno POSTAJE nešto drugo. Svjesnost znači biti svjestan toga. Svijest stoji kao poveznica između oblika i sile mijenjanja oblika. I zato se za svijest kaže da je dio božanskoga (nečega).


Kad mislim da jesam ja nisam. Kad mi kažu da jesam ja odmah prestajem biti to što mi kažu da jesam i postajem nešto drugo. Kad jesam jedino sam onda svjestan. Svijest je trojedinstvo subjekta, objekta i njihove međuveze. A to nije stanje. To je proces stalnog postajanja.

Problem je veliki što mi ne razumijemo niti naše vlastite riječi i izraze. Grčka riječ za dušu je psyche (ne otvorih riječnik da provjerim pravopis, pa ako se netko osjeća pozvanim, neka ispravi ako je potrebno). A šta mi na našim jezicima podrazumijevamo pod riječju "psiha" – cijeli naš unutarnji život, misli, osjećaje, snove, želje,..... popis je poduži, a možda mu i nema kraja. To je ljudska duša. Imati što veći unutarnji "život", biti "velik" iznutra, to unutarnje "bogatstvo" kada se zgrće rezultira rastom onoga što nazivamo duša. I to je bogatstvo koje kada se dijeli, paradoksalno – raste. Jer sa svakom podjelom, stvara se nova veza unutar njega koja ga čini još "većim". Proces tog stvaranja je poput života – jednostavno rađa samoga sebe iz samoga sebe. Zato se život povezuje s "imanjem" duše. Zato se kaže (ponavljam to je samo izraz: "kaže se") da je duša ta koja se utjelovljuje u život – inkarnira. Tako bih ja pojasnila pojam "duše" koristeći grčku istoznačnicu "psyche".


Ako netko misli da može pridodati rasvjetljavanju pojma "duše" koristeći neku drugu (stranu ili našu) riječ, pozivam ga da svoje spoznaje podijeli.

Pojmove razuma i uma mogu predočiti na slijedeći način. Kao glagoli, ove riječi su mi puno jasnije.
Razum nije isto što i engleski "mind". Razum ima veze s razumijevati, razumijevanje. Shvaćanje – sposobnost da se shvati i razumije. To bi moglo biti povezano s mudrošću. S druge strane, ako razum povežemo s izrazom "racio", dobit ćemo njegovu osakaćenu verziju koja je danas u svakodnevnoj upotrebi.
Um (engl. mind) u užem smislu, je povezan s glagolom umovati. Razmišljanje, sposobnost apstrakcije ili konkretizacije. Ako nije povezana s razumom (objašnjenim na gore navedeni način) tada je to "pretakanje iz šupljeg u prazno", sve ono što nam pada na pamet, onaj "unutarnji dijalog" o kojemu govori Castaneda.
Problem je, po meni, što su oba izraza u svakodnevnom govoru korišćena u posve ili pomalo drukčijim značenjima!?

Slijedi mala digresija. Zanimljivo je da istočnjačka učenja nemaju neki osobit izraz za "dušu" onako kako se ona uobičajeno shvaća (ili ne shvaća), a i kad ga imaju, tada nije upotrijebljen na način na koji ga mi upotrebljavamo. Da pojasnim: "duša" se tamo shvaća u negativnim konotacijama jer je ona "razlog" inkarniranja, a cilj je prestati se inkarnirati u ovom materijalnom svijetu/denzitetu.
Iako sam ja gore pokušala razgraničiti pojmove u skladu s topicom, oni su zapravo vrlo usko povezani, čak se i preklapaju. Nešto što ću nazvati UM (u nedostatku bolje riječi na našem jeziku) ima četiri osnovne funkcije (ukratko): ćitta (sjećanja i arhiva), manas (koordinacija čula i unutarnji dijalozi/monolozi te obrađivanje informacija), ahamkara (sposobnost da se preuzme identitet, bude "svjestan" sebe samoga kao nekakvog "definiranog"/pojedinačnog bića kojeg zovemo "ja" i "Ja"), i buddhi (najbanalnije rečeno: sposobnost spoznaje, razumijevanja, "višeg" rasuđivanja, mudrost).
Ono što bi mi mogli nazvati dušom je neka čudna kombinacija ćitte i manasa "prihvaćena" kroz ahamkaru. To je ono što će se ponovno utjeloviti u ovom denzitetu. Budući da je ovo kombinacija koja se stalno vrti oko stvari ovog denziteta/materijalnog svijeta, ono na čemu bi trebalo (naravno, stvar izbora) poraditi jest razvoj buddhi-a. Kada ahamkara prione uz buddhi (kao što je dotad prijanjala uglavnom uz manas/chitta), a buddhi se može definirati i kao neki konglomerat gnostičkih "B" utjecaja, za razliku od manas/chitta kombinacije koji su pounutarnjeni "A" utjecaji) .... uouuuuu... počinje let!

Ispao poduži ovaj post

zen

Evo primjera kako je jezik varljiv.

svijest - ovo je imenica

biti - ovo je glagol

svjestan - ovo je pridjev

Zar ne!?



Understanding.

sen-sei




Ovo se slaze i u moju teoriju,ona stvarno je razlog inkarnacije


Ako sam dobro shvatio dusa bi po tome bila neki kalup u koji ulazi nasa BIT?

Istok na dusu gleda malo sa drugacije strane nego sto su neki iznijeli ovdje.

Dusa je Atma. A Atma je brahman. Ono sto je uzrok inkarniranja nije dusa, ili atman, vec Ahamkara. Ili ego. Ili Um u svojoj ogranicenoj strukturi.

Dusa ili Atma je bezgranicni brahman, ili Postojanje, koji nije uslovljen radjanjem ili umiranjem. Ili ono sto neki nazivaju Svjedok.

Manas oznacava mentalnu funkciju, percepciju, koncepte, slike....
Citta oznacava nesvesnost, ili mentalni sadrzaj, podsvest.. i slicno.. naravno u slobodnom prevodu.

Kada covjek shvati sto je to njegova sustina ili ti, bramana, ili Sopstvo, tj. dozivi samospoznaju, dolazi do prestanka poistovjecivanja za ahamkarom, egom i umom.
Um ne umire, ali postaje koristan instrument, i pocinjemo ga koristiti u punom kapacitetu.

S tim tragalac, nevezujuci se za sadrzaje svesti, postepeno depersonalizuje licnost, posmatra je i otpusta. Sve vise postaje svestan svoje Prirode, tj. onog sto vecina zove Znanjem sa velikim Z, ali ne shvata stvarnost tog Znanja, ili ima krive pretpostavke o njemu.

Znanje je Iskustvo Sebe. Ili drugim recima direktno saznanje sto je to Sto Jeste. S tim znanjem on uvidja pravu Prirodu sveta, univerzuma, sebe, prirode.. itd.

Pozdrav
JivanMukta

Denis citat:


Svaka čast Denis. za ono: "teoriju"! Ja ne dolazim ovdje s unaprijed pripremljenim teorijama koje vadim iz rukava.

Da li je BIT koja smo mi ili koja je u nama nekakva individualizirana iskra svijesti (sve će otići predaleko ako BIT poistovjetim s neindividualiziranom sviješću) ta koja krene u proces inkarniranja i tijekom njega zadobiva dušu (psyche) u smislu pounutarnjenih i onda unutarnjih iskustava? Ili ćemo, pak, tu BIT nazvati Duša ? Ima filozofija koje prihvaćaju jedno, ima ih koje prihvaćaju drugo. A sigurno ima i nekih trećih. Bojim se da ćeš morati izabrati sam za sebe. Ne mislim da je jedno pogrešno, a drugo ispravno. Jedino što mogu reći je - neka tvoj izbor bude potaknut onim što ti daje snagu i što te motivira da kročiš dalje svojim putem i spoznaješ ono što u svakom datom trenutku izražavaš.

"Ako sve nije do utvara, savršeno u onome što jeste..., ne preostaje nam ništa osim da prsnemo u glasan smijeh!" (zapela ja eto za ovaj citat)


Kad sam upotrijebila grčku riječ za dušu, ispalo je da je duša jedva malo više od onoga što se u yogi nazivaju identifikacija s "fluktuacijama uma". Ako pak postoji neka velika Psiha s velikim P - onda je to identifikacija "fluktuacija uma univerzuma samog" - i razlika je hm... samo u "veličini i opsegu"? Valjda i univerzum "prakticira" neke tehnike "osvješćivanja"!? Ako je individualna osobnost/ličnost određena tom psihom (malo p) ili dušom, onda se ona Psiha univerzuma može poistovijetiti s Bhagavanom uglavnom vaišnava.

Da, Atma se također koristi kao sinonim za dušu i to se može pročitati u maltene svakoj popularnoj knjizi o hinduizmu. Atma je jastvo/sebstvo. Uz napomenu da se isti prefix upotrebljava i u svakoj složenoj riječi koja uključuje "sebe": sebičnost, sebeljublje... dakle, u onom puno prizemljenijem ovosvjetovnom značenju, čak banalnom. Ali, to možda uopće nije bitno. Atman je, osim duša, i dah (ili Dah života), život, jastvo, suština, priroda, ono što razlikuje/određuje... Naravno, nikakve koristi od nabrajanja značenja neke riječi. Ako postoji nešto što je vrhovno nad vrhovnim, ono najtranscendentalnije, ono što nema ime... nazovite to kako hoćete... neka učenja Istoka to nazivaju jednostavno Atman koji, ovisno o točki gledišta se opet može nazvati Brahman, Paramatman ili Bhagavan. Uz napomenu da postoji distinkcija i između njih, koja je velika poput svemira. Bhagavan je osoban, Paramatman kolektivan, Brahman hm... apsolutan - Paramašiva, Ain Soph. Šta kaže Jivan? Ujedno, zahvaljujem na dopunama.





Slažem se. i naglašavam riječi: nevezujući, posmatra, otpušta, postaje (svjestan) te nadodajem i onda se vrati i "rijeke opet postanu rijeke, a planine planine"

aHAmkarA nije samo istoznačnica za ego - stanje, izraz se odnosi i na sposobnost poistovjećivanja s __, preuzimanja identiteta...

... dobio si mogućnost da se po izboru vratiš ili ne vratiš...
Bio jednom bog i reče bog: ja jesam. I nastadoše svemiri od fluktuacija njegovog uma. Među njima i ovaj naš. I u njemu, među ostalim, i mi, svak od nas. I tako eto nas i jednom mi rečemo: ja jesam. I nastade ovaj kaos od svijeta. I pojedini među nama udahnu: ja jesam. Udahnu toliko duboko da udah dopre do pluća boga samoga. Udahne i on nas. I zagrcne se. I mi kažemo da smo spoznali Svoju Pravu Prirodu.
Univerzum se za svako novorođeno biće iznova stvara. (reče Vivekananda)

zen