Ako je G inicijal Gurđijeva, onda moram da primetim da Gurđijev, iako su textovi koje sam čitao a koji pišu o "njegovim" idejama, obimni, piše jasno i decidno, ne opterećuje priču suvišnim rečima niti maglovitim opisima i primerima... A dokazi za ono što iznosi su u nama... tj. dok čitamo stalno, za svaku rečenicu, imamo utisak koji se može opisati rečenicom; "Aha, tako je, tako isto i ja osećam, shvatam..."
A filozofiju koja se bavi pitanjima zašto je marak kad padne noć, i da li je zaista mrak ili samo nije dan? Pa zatim, a da li je mrak, tama odsustvo svetlosti, ili je ona možda njena suprotnost, tj isto energija, ali suprotno nabijena... u nekom smislu... I slične stvari, smatram čistim gubljenjem vremena, a istina, gubio sam godine vremena dok to nisam zaključio, bez obzira što su mi iskusniji dobronamerno savetovali na vreme, da prekinem sa tim...

Nisam mogao dok sam nisam shvatio
Jedan veliki i mudri čovek mi je govorio: "Život treba učiniti što jednostavnijim, a ne komplikovati ga do bola, pa makar i samo kod razmišljanja", a ja mu, nažalost, nisam verovao. A "danas" vidim da je filozofiranje dobar način da se ostane u distrakciji dok se važne, jednostavne stvari odvijaju u stvarnosti... pa makar je ta stvarnost o kojoj ztnamo, samo relativna, kao što je sve relativno (uporedno, odnsono)... odnosno samo je deo neke više celine...
Praktičnost pre svega.
daco je napisao/la:
Citat:
Jedna zen poslovica kaže: "Tako dugo sam tražio, a našao sam tek kada sam prestao da tražim".
Dobra izreka,ali paradoksalna,apsurdna i šta već ne.
Samo o toj izreci bi se moglo razmišljati danima i opet doći na ništa.Upravo o tome i ona govori... o izveštačenosti ljudi kao bića koji su svoju svest evoluirali u verbalnu, linearnu... a ona to, prirodno nije... Prirodno, čovek dolazi do spoznaje, iskustvom, da pokušaj da se mnoge savršene istine opišu rečima, samo iskrivljuje, umanjuje, zamagljuje te istine... od savršenih, čini ih tek jedva prolaznim...
Ali nije to ovde tema... tema je laganje, a laganje je, po definiciji: namerno, svesno izneta netačnost-neistina, izmišljotina, prevara...
Dakle, kako ne bih klizio u subjektivnost, ja se uhvatim definicije laži, jer laž je reč, konvencijom definisana, dakle ljudi su je izmislili, i zato nije, po meni, predmet filozofije, jer je određena. I tako, držeći se parole o praktičnosti i "učiniti život što lakšim, jednostavnijim, boljim za življenje", ja ustvrdim da 100%, ako ne onda bar 80%, sigurno znam šta je laž, a samim tim i šta je laganje sebe.
Ako zastanemo i zapitamo se svaki čas svog svakog dana, zašto činimo ovo ili ono, šta mislimo o ovome ili onome, zašto se osećamo ovako ili onako, mi imamo dva odgovora za svako ot tih pitanja: jedan, onaj koji si najčešće dajemo, i drugi, koji svesno, makar krajičkom svesti, potiskujemo zato jer nam se ne sviđa, jer ga se bojimo, jer nas povređuje, a znamo da je realniji, ako ne i uistinu realan.
Ja i dalje mnogo činim kao i pre te spoznaje. Za mnoge se stvari, koje su vredne toga, trudim da ih promenim, ali one za koje odsustvo mog truda ne ostavlja značajne, ili bar vidne, štetne posledice po mene i druge, na njih ne trošim svoju energiju...
Drugim rečima, iako mnoge stvari činim kao i pre, sada sam svestan zašto ih činim, zašto se tako ili ovako osećam, i sl...
Možda te opet nisam shvatio, možda opet ti nisi shvatio mene, ali u biti, ja ne mogu dalje od svog pogleda, u najširem smislu reči...
