Evo moje razmisljanje o snovima, interesuje me sta mislite o tome.
Snovi se zapravo ne mogu tumaciti kroz analizu onoga sto je sanjano, bilo od snevaca ili druge osobe kojoj se san priepricava.
Zasto,
Kao prvo svi sve dozivljavamo razlicito, ne postoje dve iste emocije, sve su razlicite i neponovljive.
San je poput dobro rezirane pozorisne predstave koja ti sve vreme drzi paznju dopiruci do tvojih emocija, predstava se na neki nacin tebi obraca radnjom, zvukom pa i mirisom.Ako bismo iskljucili samo ton iz predstave ona bi vec bila drugacija.
Po zavrsetku predstave mi izlazimo pod utiskom koji je jedinstven u svakog gledaoca, zapravo to je stanje.
Tako je i sa snom on se moze razumeti samo kao celovita senzacija u kojoj igraju nase emocije, vecinom potisnute.
Po izlasku iz sna u jednom trenutku covek se nalazi u jednom stanju u kome je sabijeno sve dozivljeno u snu, svaka emocija.
To stanje je zapravo poruka i jedino je snevac moze razumeti jer je ona sastavljena od njega.
To se desava u trenutku izmedju jave i sna.
Kada se osvesti to stanje ceo san se moze razumeti.Stanje onda opisuje radnja sna.
To se sve desava u trenutku.
Najteze je uhvatiti to stanje koje se brzo gubi, zapravo kao da ga snevac negira.
Lucidni snovi nisu snovi u kojima mi imamo kontrolu u snu, nama se to tako cini jer smo uspeli osvestiti deo stanja razumom pa nam se cini da smo upravljali snom.

Pa uglavnom je tako. Ja sam vidio puno svjetova sanjača. To su svjetovi u kojima se odigravaju snovi. Svaki od tih svjetova ima neko opšte značenje a sanjač dolazi u odgovarajući svijet po preporuci iz svijetla da bi primakao iskustva iz svijetla shvatanjima u tijelu. Poznavao sam jednog druga kojio me je ubjeđivao da su ti svjetovi složeni po nekakvom planu. Vodio je nas četvoro kroz svjetove sanjača da bi nam to pokazao. On je imao nekakvu mapu sa tim svjetovima, mada mi nije bilo jasno kako ju je mogao sačuvati u tom svijetu u kojem se sve mijenja dok gledaš. kad sam ga zadnji put vidio rekao je da mu je plan poznat i da mora otići na još jedno mjesto, zvao je i nas da idemo sa njim, kako bi nam se pokazao plan. Ja nijesam htio ići jer sam imao nekog svog posla, ali njega više nijesmo viđali. Naravno da možeš kontrolisati svoje ponašanje u svjetovima sanjača, ne možeš kontrolisati san jer se on odigrava po planu, ali svoje ponašanje možeš kontrolisati.

koliko sam shvatila iz nekih tvojih ranijih napisa, išao si u svjetlo.

svjetlo kao vizualno svjetlo (nadam se da ne govoriš "metaforički" ili u nekom drugom značenju kad kažeš "svjetlo") kod mene se javlja na više načina.
npr. u vidu bljeska koji bude toliko silan da se praktički probudim, trgne me natrag ovdje.
ili u vidu da unutar (lucidnog) sna odjednom (nije baš odjednom, već pri određenim aktivnostima koje poduzmem tamo) počne nadolaziti svjetlo i jačanjem tog svjetla cijeli svijet sna (što ja zovem "scenografija") počne nestajati u tom svjetlu. npr. ako svjetlost pada kao "svjetlosna kiša" bukvalno gledam kako se svijet sanjanja kap po kap gubi, nestaje i na njegovo mjesto dolazi ta svjetlost.

imaš li ti doživljaj iz drugog smjera? iz svjetla u (neki) svijet sanjača i da gledaš bukvalno (mislim, "bukvalno" u snu) kako se pojavljuje i nastaje ta (scenografija) svjeta sanjača oko tebe i kako ona zapravo izvire iz tog svjetla?

Neku večer sam sanjala čudan san. Sanjala sam da me netko probada nožem u srce i bilo je toliko stvarno da sam se probudila osjećajući bol. Zanima me šta vi mislite, jel netko imao sličnih snova?

Ja imam jako puno weird snova, ali izdvojicu par koji su mi baš baš weird..

1) skroz neki vizijonarski san, bez dozivljaja stvarnosti u snu, ali je zanimljiv.. sanjam da sam jednostavno posmatrac koji gleda u predivnu plazu nekog grada i vidim grad, more, horizont, i odjednom krene u glavi da mi se proizvodi zvuk zvonjave i pred mojim očima se stvara neka kugla koja je u početku providna (kao predator) i nekim čudnim spletom matriks geometrijskih oblika kugla se pretvori u svetlost i nastavi normalno da leti.. ni manje ni vise odmah su mi ufo orbs pali na pamet.. jako ludo

2) San ide ovako: Ustajem iz kreveta, mrak, ne vidim ništa, krećem prema prekidacu da upalim svetlo ali nekim cudom ruka mi je kao guma i nmg da upalim svetlo jer nemam snage da je dignem.. odjednom prodjem kroz vrata, stojim na sred dnevne sobice i u momentu se pojavi crna senka (shadow people?) koja mi se unosi u facu i odma se zatim budim mokar kao majka.. to prisustvo, taj strah, to lupanje srca... us*ao sam se u zivot..mislio sam da sam doziveo ap

3) Sanjam da se nalazim u pekari, i odjednom, isti filing, neobjasnjiv trip koji mi se desavao tokom sna, drugacije od lucidnog sna.. postajem ubedjen, haluciniram da sam stvarno tamo i stoje oko mene ljudi koji imaju jako neutralan pogled, toliko neutralan da je strasan, i ja njima pocnem da pricam kako se cudno osecam (ali stv, kao da cu u nesvest da padnem) i odjednom krene onaj intenzivan neopisivi osecaj , propadam velikom brzinom, kao brzim liftom i zatim se budim pod cudnim okolnostima, telo mi vibrira, ne znam gde se nalazim, sta radim na tom krevetu i sto je najvise weird gledam u orman a ne kontam u sta gledam, slicno halucinaciji.. hocu da pomenem da sam imao jako puno puta paralizu sna ali ovo je nesto dosta drugačije..

To je to

Razumem te skroz, ja npr imam bronhitis ali nemam problema sa disanjem u snu.Imao sam par puta trip da pod paralizom tesko disem ali uspem da iskontrolišem ta dezorijentisanost u mojim snovima je popraćena osećajem gubitka svesti i usisavanjem u neko vibraciono polje, da na kraju budem budan ali ne provaljujem gde se nalazim i u šta gledam.. to se uglavnom dešava posle tih frik realnih snova, koji nisu poput lucidnih već podsećaju na neku vrstu transa..
I da, imam osamnaest godina i ovaj forum je pravo mesto za mn!

daa.... sjetio si me na neke stvari... to se i meni znalo događati svojevremeno (katkad, ali rijetko sad više )... taj šok kao šok "propadanja" i gubljenja i u baš tom momentu se povratim natrag u budnost (mada ja nisam bukvalno gubila dah niti grabila rukama naokolo)...
ništa nadnaravno... kažu, uobičajeno funkcioniranje mozga u kojemu su se malko zblesnile naredbe glavnog štaba (retikularne formacije)... hoće to tako ako čovjek s jedne strane legne spavati, a s druge održava budno stanje (nekom vježbom ili tek tako...), a nekad hoće i spontano.



heh, meni zvuči kao hipnapompične scene (tako ih zovu u psihologiji)... a to što ti krenu vibre može biti začetak ulaska u njih (AP) ali usred kojega si zaspao (izgubio svijest) i nastavio spavati (i možda sanjati).

Pre neki dan sam opet imao mnogo, mnogo čudan san.. izgleda i da nije kao san al ajde.. pa ide ovako.. sedim kod druga i tu je sa nama jos neki lik, i opet onaj uvrnuti trip da osecam realnost i osecam realno prisustvo ljudi, osecam da sam stvarno tamo.. i samo pocne da mi lupa srce, da se sve oko mene vrti, kroz mene prolaze vibracije, osecam se jako neprijatno i ja odem u wc i umesto ves masine i ostalih stvari ja vidim sobni namestaj ispitujem druga sta mi se desava, da li sam uzeo nesto, ovo ono.. ovo je samo nastavak takvih snova, za koje nemam objasnjenje jer se previse drogirano osecam u snu, a nikad nisam nista slicno uzeo sto daje taj osecaj kao u snu.. previse previse intenzivno, dezorijentirajuce i realno, i vibracije kao da mi je celo telo pod naponom.. ako me ne strefi paraliza to mora obavezno!

Pa jeste upravo svjetlost potpuno bijela sa plavičastim odsjajem, slično neonskoj svjetlosti. Ja se ne mogu sjetiti ničega iz toga svijeta jer je on previše različit od ovoga svijeta i nema gotovo ništo zajedničko. Znama samo kad sam došao tamo, što je bilo greškom, Da sam čuo nekakvu buku i zujanje, ali kad sam obratio pažnju na te zvukove onisu postali muzika nezemaljske ljepote. Iz te svjetlosti bi se pojavljivale razne stvari, ali sam brzo morao napuštiti to mjesto. Samo sam uspio viđeti sebe kao gusjenicu od trouglova koji se u svim bojama uvrđu sami u sebe, valjda svaki od tih trouglova ptredstavlja jedan život u tijelu.
Kad sam se dogovorio sa četiri druga da se nađmo u jednom snu ja sam dođšao prvi i imao sam utisak da sam u svom gradu, onda se pojavio jedan drug i kad sam ga pitao gdje s e on nalazi on je rekao da je u njujorku i zasita se odjednom izrastao iz pljočnika znak sa nazivima ulica. Kad je došao treži drug on je rekao da je u pustinji i zaista odjednom se pojavi gomila pijeska, onaj četvrti je došao kasnije jer je on istraživao svjetove sanjača. Tad smo se mi usredsrijedili i zaista smo0 vidjeli praqvi izgled tog mjesta. Taj svijet sanjača je sigurno bio napravljen u antičko doba i više je ličio na neko selo na ivici egipatske pustionje, a nama su samo pojedini detalji stvarali utisak kao da smo na mjestima na kojima smo zamislili. Tako je u svakom od tih svjetova. Gledali smo i čudili se i drugim ljudima i sa njima smo pričali i oni bi se začudili kad bi smo im opisali stvarni izgled. Onda se pojavio onaj četvrti drug i rekao nam da je vrlo blizu rješenje. Pokazao nam je kartu svjetova sanjača i ja sam bio zapanjen kako je ta jkarta ostala ista kao i prije kad nam je pokazao, jer se u tom svijetu sve mijenja iz trenutka u trenutak dok gledaš sve se mijenja. Onda nas je on poveo u nekoliko tih starih svjetova sanjača. Vidio sam svjetove koji nestaju, jer više nema ljudi koji bi u njima sanjali. Najčešće svjetovi nestaju poslije prvog sna, a ima i onih svjetova koji traju vrlo dugo. kako nam je on pokazivao tu kartu sve je izledalo vrlo svrhovito i on je rekao d aće nam sljedeći put okazati sve jer samo da ode na još jedno mjesto i sve će mu biti jasno. mene to sve nije previše zanuimalo, ali onog druga više nijesmo vidjeli. Tražili smo ga jedno vrijeme, ali ga niđe nijesmo mogli naći. Mopra biti da je otkrio i više nego je trebao.

Posto ne vidim temu o lucidnim snovima valjda je ok da i ovdje pisem..
U zadnje dvije sedmice sam imao tri ili cetiri lucidna sna(ili bar ono sto ja mislim da je lucidni san) a prije toga skoro nikako, odnosno samo jednog se sjecam jos kao dijete prije desetak godina i to mi je ostalo nezaboravno.
Nikakve tehnike nisam pokusavao u zadnje vrijeme, jedino sto sam citao opet o tome malo i malo vise razmisljao o tome na javi i eto desila su se
Uglavnom moje znanje o tome jako siromasno i citao sam da u pocetku su jako kratki jer se od prevelikog uzbudjenja probudimo odma. Ni moji nisu bili bas nesto dugi ali nisam se odma ni probudio, cak sam i razmisljao o tome da necu moc dugo da izdrzim i da cu se probudit ali eto cak sam uspio i da poletim to mi je nekako prvo palo na pamet kao vjerujem i vecini U prvom snu sam cak pokusao i meditirati u snu, zatvorio sam oci i nije bas bilo ugodno ali odma sam osjetio neke vibracije i kao da sam propadao ali sam se brzo probudio zbog neke neugodnosti.
I sad zadnji put sam opet letio tacnije skakao sam sa prozora iz zgrade i smijao se ukucanima koji su me uzasnuti posmatrali, da bi kasnije svima redom govorio da se opuste jer sve sanjaju, neki su me samo cudno gledali dok su mi neki zahvaljivali sto sam im to otkrio

Eto to bi bilo to sto se tice mojih prvih iskustava, zamolio bih malo iskusnije da mi daju neki savjet kako da najbolje iskoristim te snove i sta da ucinim da mi se nastave desavati?

Preko tog propadanja sam i naučio da izlazim iz tijela. Upočetku me je propadanje jako nerviralo jer bui me strah probudio. Kasnije sam se zainatio baš da vidim što će biti ako panem i samo sam propadao i propadao i propadao, na kraju sam pomislio da bi bilo zgodno da upanem u vodu i upao sam u vodu.

Meni se to desavalo u snu, tebi pretpostavljam dok si normalno meditirao? I nije samo propadanje nego nekakav pritisak u glavi kao da cu eksplodirat

San od skoro koji je ostavio jak utisak na mene:

Vozim se u vozu, u Njujorku (Obisao sam celu Evropu i deo Azije u privatnpm zivotu, ali u Americi nisam nikad bio), dakle stojim u vozu jer je guzva ljudi idu na posao, voz ide dosta brzo, u toj guzvi primecujem dosta niskog coveka koji mi je naglo privukao paznju, ne zato sto je nizak, vec sam osecao da je tu zbog mene, odlucim da sidjem na istoj stanici gde i on, u snu je atmosfera da nekako obojica znamo zasto je on tu, i dalje ga krisom posmatram ali on mene nikako ne gleda, a lice mu je konstantno namrgodjeno,

Voz staje, on krece da silazi, ja za njim, ali u onoj guzvi malo zakasnim, i on mi umakne, kad sam uspeo da izadjem krenem brzo za njim, i vidim ga kako stoji na nekoj taksi stanici u daljini i daje pare taksisti u najvecoj zurbi, i dalje vidno namrgodjen, sedaju u taksi i odlaze, ja ostajem da gledam za njima i tu je kraj...

Imao sam utisak u snu da je bio tu samo da bih ja izasao iz voza i da je zurio da se vrati da bi jos nekog spasio, uvrnuto ali takav sam utisak imao u samom snu, ako neko malo poznaje bolje tu tematiku, voleo bih da mi razjasni.

Pozdrav, imam čudno iskustvo koje je došlo iz snova noćas i još traje.
Noćas sam imao burnu noć zasićenu snovima kojih se ne sjećam da ih mogu opisati, al sam siguran da su to snovi koji se ponavljaju u nekim periodima mog života, recimo 1-2 puta godišnje. Dok sam ih sanjao bio sam svjestan da sanjam opet iste snove i ostavljali su jak utisak na mene. Ujutro kad sam se probudio ostao je utisak, dok sam išao na posao stalno sam osjećao bljeskove tih snova, nakon par bljeskova skužio sam da su mi ti snovi, rekoh bi alegorijske asocijacije na ono što mi se događa dok sam "budan". Ali mi nije jasno zašto ostvaruju tako jak utisak na mene. Obično mi se to ne događa, cijeli dan imam osjećaj kao da sanjam dok sam budan, al sad nisu bljeskovi koji su mi poznati od sinoć već novi. Primjerice čitam neki tekst i doživim ono što doživim u snu, tu neku alegorijsku reakciju na taj tekst što bi obično sanjao.U jednom trenutku sam to osjetio snažno, tako da je nekakva energija prostrujala kroz mene te me uhvatio osjećaj uznemirenosti/straha koji je prostrujao kroz mene i osjećao sam ko da ti snovi žele izaći vani. Danas cijeli dan dok o tome razmišljam i usto vrime radim neš mehanički javlja se u meni ta treća strana koju mogu samo opisati kao budno sanjanje. Misli svoje čujem i percepiram kao inače,al to treće mi se vrti u pozadini i ne mogu nikako percepirat što je to, samo osjetim taj osjećaj u sebi kao da nešto želi izaći vani, al ne može- rekoh bi da misli povremeno uhavate to treće stanje al ga brzo izgube.
Al nije nužno da se javlja kao reakcija nakon akcije, već se povjavljuje kao reakcija prije akcije. Imam osjećaj da je to neka moja druga stvarnost koja ide u sličnom smjeru ko trenutna i povezane su ali se ne događa, već se događa ova di jesam sad. Primjerice sad imam osjećaj da sam već diskutirao (i da trenutno s nekim diskutiram) na ovom forumu o sličnim temama, sudjelovao u raspravi a nisam (imam 6 postova od prije i nisu povezani s tim). Ovih dana se pokušavam informirati što više o stanju iz Sirije al nikako nisam naišao na neko objašnjenje koje mi je dalo neki odgovor, i danas sam napokon naišao i skužio neke stvari, al se javio u meni osjećaj kao da sam upućen puno više u to i čak da sudjelujem u tome i da mi je to neposredno mnogo bliže. Imam osjećaj da mi dolaze sjećanja snova kao neke spoznaje koje ne mogu rastumačiti niti percipirati na uobičajan način. Prošle godine u ovo vrijeme mi se neš slično dogodilo al naglo dok sam bio na nekom predavanju, uteko sam doma, djelomicno se razbistrio, otišao van i šetao i promatrao sebe. Nisam ništa otkrio što sam znao protumačiti te me prošlo nakon dan-dva. Ne znam jel to bilo nekakvo buđenje pa sam se vratio u mehanički život opet, al jako čudno iskustvo. Nemam više vrimena za provat bolje pojasnit, budem ka stignem.

tako je, sam tražiš objašnjenje za san

ionako sve je san

pa još san u snu

i ko zna koliko puta

Skoro sam opet u snu shvatio da sanjam ali ovaj put se nisam mogao odmah da probudim vec nekoliko sekundi poslije uz veliku poteskocu i uz nekakav osjecaj tjeskobe. Nije bila bol niti gubitak daha ali je priblizno tomu. Jednostavno tjeskoba. Uf...

Desio mi se čudan san, u biti više ne znam ni što je to, da li može ući pod temu snovi. Sjećam se dijela sna, kako ulijećem kroz prozor svoje sobe, znači prozor je zatvoren, staklo nije puknulo pri prolasku, , kao da je to staklo od vode i ulijećem ravno sebi prema svojoj glavi , najgore vidim sebe u ležećem položaju. Više mi se doimalo kao sudar sa glavom(kao kad ptica nalijeće na nešto).

Mišljenja molim, da li je to produkt mašte, običan san, ili nešto drugo. Čudno mi je, jer je sve tako živopisno izgledalo, soba, prozor, kao da se ne radi o snu.
Primjer, jedno prije godinu, dvije, imao sam sličan san, letio sam par metara od tla, prošao cijeli grad, ušao u ulicu gdje živim, uletio u svoju zgradu, popeo se par katova iprošao kroz vrata od stana(prije tog letenja imao sam doživljaj kao da sam na nekome izlasku, u klubu, a znam da na tome mjestu u mome gradu nema noćnog kluba - zato sam pretpostavio da se radi o snu, potom, crnilo- prekid sna, onda nastavak sna, park, trava, klupice i sve do toga kada dolazim do svoje ulice i ulijećem u stan). Svašta, netko bi rekao na drugi primjer što sam spomenuo, da sam se napio i tako pijan ko guzica zaboravio na koji sam način došao do svoga doma, ali stvarno naozbiljnije, normalno sam spavao, ujutro ustao i čudim se koji vrag sam sanjao, tako je i sa prvim primjerom prozor-letača. Ovo je još ok, med i mlijeko , paralize sna su mi gore od ovakvih iskustava.

Joj sinoc sam imao losu noc, ne mogu se sjetit sta sam sanjao al mi je lose kad se probudim zbog tog sna.. i mozda 7 paraliza sna za jednu noc nikad mi se to nije desilo.. svaki put kad zaspim desi mi se paraliza i probudim se u nekom strahu neobjasnjivom i pomalo sam dezorijentisan kao da su mi se snovi izmijesali sa stvarnosti wtf

Pre neku večer sam sanjao veoma čudan san: u kući nailazim na kesicu praha unutar jedne vetrine, prah je sivkaste boje, a nakon što sam uzeo kesicu pročitao sam na njoj krupnim slovima napisano 'URANIUM'. Usr'o sam se od straha pa sam brže bolje navukao neke gumene rukavice, stavio masku na glavu (ne znam ni odakle mi) i otrčao napolje da bacim tu kesu u smeće. Tu se prekida san, a danas baš tražim značenje tog sna i naiđem na ovo:

http://www.dreamtation.com/docs/6716.htm

A naišao sam i na ovo:



http://nelamoxtli.com/wordu.html

Dugo se niko nije javljao na ovu temu. Jednostavno morala sam ovo napisati jer san koji sam sanjala jutros ili prethodne noci je ostavio dubok utisak na mene. Mislim da sam ga usnila rano jutros oko 6-7 sati.
San je isao ovako:
Vodim grupu turista koji idu vidjeti Posavinu (BiH). Vodim ih na jedno brdo odakle puca pogled prema Posavini. Pricamo uzput, bez brige, bez straha, onako o turizmu, o tome sta ce vidjeti, sta ih ceka da vide i sl. Kako se priblizavamu cilju (vrhu) odjednom shok za sve jer prizor koji vidimo bio je strasan. Kao da je proradio neki vulkan i na cijelu bas cijelu Posavinu vidim ogroman "talas" gustog crnog dima, bas ide kao talas, polako ide ali ide preko cijele Posavine....sivo-crni talas koji izgleda kao da je nastao od neke strasne eksplozije i sve preko cega predje nece ostat cijelo, da sam se zapitala u momentu da li je iko to prezivio toliko je strasno izgledalo.A tek kako je izgledalo realno, vise od prave realnosti. U tom trenu kako sam vidjela da crno sivi talas ide prema nama rekla sam glasno LEZITE iza zidica (zidna ograda) koji nam je sluzio koliko toliko kao neka zastita. Legli smo i osjetili mnostvo kamenja iznad nas su letjeli a bili su od tog dima, i doletjeli su iz velike daljine.Lezali smo, cekala sam taj talas da dodje do nas, ali on nije dolazio.Na iznenadjenje umjesto talasa dosao je veliki putnicki avion koji se ponasao kao borbeni. Kruzio je i bacao bombe bas na to podrucje gdje je bio sivo crni dim. Preletao je i preko nas i plasila sam se da nas ne vidi.Lezali smo i dalje, ali sam se digla da vidim iza zidica dokle je dosao taj talas, tako sam vidjela avion i znam da je putnicki.

Druga scena...ne znam kako smo to prezivjeli,ali ja se vise nisam nalazila tu nego u svojoj kuci.Kuca se nalazi u Posavini. (Ne zivim tu dugo). Razmisljam gdje cu se sakriti i pronalazim izvrsno skroviste pod stepenicama ako krenu na mene, neko, ko, ne znam. Odjednom cujem kao da dolazi 100 slepera, toliko je brujalo i zvuk je bio jak. Gledam kroz prozor i vidim ogromna 2 tenka jedan iza drugog idu niz ulicu. Hvata me strah i panika, ali ne bjezim jos. Nakon toga cujem glasove kao izvjezbana vojska...idu niz ulicu, marsiraju, nose puske na gotovs, medju njima ima i zena. Neciji glas kao glas komadanta ih vodi i naredjuje i jako jako je glasan. Opet gledam kroz prozor osjecam strah....Nakon toga sam se probudila. san je bio toliko realan da to opisat ne mogu...