tragac je napisao/la:
Prije par noci sam imala jedan san, i jos uvijek sam pod utiskom ne znam zasto... ..Sanjala sam kao da zivim blizu mora, i najednom vidim neke cudne zivotinje koje zive na povrsini. Ono sto je najcudnije je njihov izgled imaju glavu kao veliki kit, tijelo kao foka sa krilima koja su za njihovu velicinu premala. Koza im je ruzicasta i msilim da je prozirna jer sam vidjela im skoro svaku venu na cijelom tjelu. Ta bica u mom snu lete kao ptice, mada je bizarno sa takvim tjelom i tom krilcima, i ljudi ih se boje poprilicno kao znaju biti opasni, kao ujedaju ljude. Ja ih se nisam nesto bojala u snu meni su cak sta vise bili simpaticni. Sanjam sve i svasta, ali ovaj san nekako me jos uvijek drzi

@ tragač, ja sam također prije par noći (opet) imao san u kojem su se nalazile životinje kakvih nema na Zemlji , a neke od njih su bili također takvi neki delfinoidi. A upravo kit,delfin i foka,na koje kažeš da su nalikovali i ti ''ružičasti'' su na Zemlji životinje iz sisarske grupe (gdje spadaju i ljudi) , ali sisari vezani za vodu, i prilagođeni životu u moru,gdje si i sanjala da ''živiš uz more'' i tu si ih vidjela. Delfini i kitovi su također značajni kao nimalo ''glupe'' životinje,a povezanost delfina kako u svojim zajednicama,tako i sa čovjekom,kao i njihov ''jezik'' koji ljudi istražuju odavno,su stvari koje ih baš i ne čine klasičnim životinjama,i iza delfinskih vrsta ne stoje nebitne kreatorske forme/izvorišta. I te ''delfince'' sam i ranije par puta sanjao.
A moj san od neku noć je išao ovako,i bio je također dosta čudan.
Bio sam u tramvaju,u nekom gradu koji svojom konfiguracijom terena podsjeća na Rio de Janeiro,Santiago,ili Sarajevo, tj nije sav u ravnici,nego se sastoji iz ravnog dijela (doline) i brdskih/padinskih naselja uz koja postoje žičare i oni kosi liftovi/uspinjače.Tramvajska linija je u tom ravnom dijelu,i izašao sam na stanici sa koje sam se uputio pješke ka početku brda i polaznoj stanici te neke žičare ili uspinjače,koja se uspinje uz naselje na tom brdu na koje sam se bio zaputio (ne znam zašto ili kome sam bio krenuo,jer u snu nisam gore ni stigao,a san je bio prestao).
Kad sam došao pred polaznu stanicu žičare,koja je onako kao objekat/zgrada veličine neke školske sportske dvorane otprilike,vidio sam da žičara tu više ne radi i da je demontirana,a gore uzbrdo između kuća su ostali tek stubovi,ali žice i korpe/kabine su odnešene i nema ih. A sam objekat/zgrada polazne stanice žičare je bio unutra dodatno iskopan,napunjen vodom,i pretvoren u svojevrsni mali zoo-vrt,upravo sličan kako u velikim svjetskim zoo-vrtovima izgledaju oni ''odjeli'' za recimo foke i tuljane. Dakle unutra je taj prijašnji objekat stanice žičare bio dodatno izolovan i krov ustakljen , radi održavanja temperature koja im odgovara,bio je napunjen vodom,i imao par onih umjetnih stijena i neku vegetaciju za njih,kao i nekoliko onih mostića sa strana za ljude koji dođu da posjete to i gledaju ih. Osim tog zatvorenog dijela,manji park koji je prije bio uz tu polaznu stanicu žičare je također ograđen zidom i spojen sa tim objektom,da upravo i tu te životinje mogu izaći malo vani.
Bilo je još nekoliko ljudi unutra,i očekivali su da vide te životinje koje su bile tu, i tako sam se i ja zadržao u toj nekadašnjoj polaznoj stanici žičare,očekivao da ''to'' izađe iz vode i ukaže se,i zaboravio nakratko na svoj put uzbrdo u naselje,jer sam svakako bio osuđen na pješačenje stepenicama ili uzbrdo nekom od ulica.Međutim životinja za koju se kroz vodu moglo nazirati da je nalik našem tuljanu ili foki, ali dosta i drugačija ,nije izašla i nije nam se ''ukazala'' dok sam ja bio zastao unutra i čekao. temperatura unutra je bila regulisana na temp koja njima odgovara,i drugačija od vanjske okolne. Vani je bilo hladnije,jesen otprilike,a unutra vlažnije i toplije.
E sad,to je to što se te delfinoidne životinje tiče,ali bio je još jedan detalj koji mi je u snu bio zanimljiv. Naime,kad sam izašao iz tramvaja,svratio sam bio u prvi kafić,i uzeo/iznio jednu od onih šank stolica,one visoke bez naslona,i cijelo vrijeme ju nosio sa sobom (nemam pojma zašto sam je bio uzeo, i tako ponio sa sobom) , a kad sam na podnožju brda ušao u tu napuštenu i u zoo-bazen pretvorenu polaznu stanicu žičare, tu stolicu sam ostavio ispred.
Mislim da sam nekih pola sata se motao unutra i čekao da se ta neka ''foka/tuljan'' ukaže, ali pošto nije,izašao sam,i krenuo uzbrdo u naselje,gdje i zašto sam već bio krenuo. Ali ispred me je dočekao konobar iz tog kafića uz tramvajsku prugu,koji me upratio i došao po svoju stolicu. E sad, ,shvatio sam da kao da je upravo po tome što sam ''uzeo stolicu i vukao je sa sobom'' , a što sam bio nekako instinktivno uradio prije polaska u to brdsko naselje, on znao ''ko sam'' . I približio mi se i onako tiho ispod glasa mi rekao :
** došao sam po stolicu, ali ne idi gore ,znaš, ovo ti je sada ''njihov'' kvart,oni su demontirali žičaru i u njenoj polaznoj stanici/garaži napravili taj mali zoo-vrt za svoju životinju. ''naš'' dio grada ti je u ravnici u pojasu tramvajskih linija, ali vidim da očito dugo nisi bio ovdje,jer ti to nije vidim poznato. Mislim da su te već spazili po tome što nosiš stolicu , pa ti je po meni bolje da se vratiš sa mnom..... **
i tad sam se probudio. a kako si ti opisala taj svoj san, taj konobar me sad podsjeća na te ljude iz tvog sna koji su se bojali tih delfinoidnih životinja, time vjerovatno i ''tih'' ljudi čija je to životinja bila, koji su je doveli tu, i za koje mi je konobar rekao da je to padinsko naselje sad ''njihov'' kvart, a mene je vjerovatno bio prepoznao i smatrao kao ''svog'' ,pa me tako savjetovao ili upozorio, iako ni ja lično nisam imao osjećaj ni straha od te neke ''foke/tuljana'' koja je bila u tom bazenu,a da nije me dočekao taj konobar na izlasku sa tim riječima,vjerovatno bih nastavio gdje sam bio krenuo,jer mi nije bilo ništa okolo ni čudno ni odbojno niti sam primijetio i osjećao da bi se u ''njihovom'' kvartu , koji je to postao od tog nekog trenutka,trebao nečeg bojati. Ali uostalom tad sam se i probudio i nisam uspio povezati baš ni ko su ti ''oni'' , koji su zauzeli to naselje.
Jedino sam podigao pogled kad sam sam krenuo nazad sa konobarom,i vidio da na krovu jedne zgrade sa kosim krovom, po crijepovima trčkaraju i igra se desetak djece, očito neka takva popularna zabava ''njihove'' djece, da se po krovovima igraju ,poput ''naše'' djece po parku ili igralištu. Koliko sam bio shvatio, rasporedili su se bili po krovu i poenta je bila sa različitih pozicija ubaciti neke loptice u dimnjak. Tako izdaleka,bili su to također ljudi kao mi,e sad izbliza kad bi im vidio lice bi se možda vidjela neka razlika,ali tako izdaleka nisam mogao im bolje vidjeti lica. a onih nekoliko ljudi unutar tog modifikovanog zoo-parka su bili ''standardni'' ljudi , kakvi su i u realnosti oko nas, jer upravo kako sam shvatio,taj mali ''zoo-bazen'' za tu neku ''njihovu foku'' je između ostalog i otvoren za takve posjete i razgledanja ljudi iz ''našeg'' dijela grada uz tramvajske linije.