Da, i ja to tako nekad osjećam, to je u vezi simultanih postojanja.
Otud onih mnogo dvojnika koje neki spominju na Karlos Kastaneda temi, do sad sam otkrio da sam bio/jesam baš svašta, recimo munja, komet, gljiva, mrav, čovjek, duh šume, svemir, sunce...

ja sam jednom s jatom kornjaca oplivao pola oceana, a jednom sam bio svoja uciteljica i dao sam si 5!

predlazem ti da procitas knjigu stephan la berge-a "exploring the world of lucid dreaming", koja ti nece bas odgovoriti na pitanje kakvi su i dali su ti svjetovi, ali ce te u relativno kratkom roku, ako si das truda, osposobiti da i sam malo procackas i doneses svoje zakljucke ili pretpostavke.

osim toga, sanjanje je sjajna zabava. lezis, besplatno je, a ides!

Mislim da si ovdje itekako u pravu... znao sam postati svjestan da sanjam u snu i "usmjeriti "san da ide tokom kojim ja hoću...to nisam odavno uspio , a zadnjih par godina se ne sjecam da sam sanjao sta zanimljivo ,a da nije kosmar, klanja, spodobe, lesevi itd.

gotovo svaku noc sanjam sranja..

dali ste nesto nekad sanjali i taj se san desi u krato vreme obistini se

Da, skoro redovito sanjam kad mi krvozderna rodbina radi iza ledja, to je nekad simultano, a nekad vremenski pomaknuto.

Da li se nekada prepadnete u onom prvom snu...ja ponekad...Jednom sam i vrisnula..ali znate onaj prvi san,mogla bih reci polusan!!??

Evo da i ja kažem nešto o svojim snovima, mada ja ih doživljavam više kao igru i zajebanciju. Najčešće sanjam ono što se je događalo prethodni dan, ako sam igrao puno šah, sanjam šah, ako sam doživio neko posebno iskustvo, o tome sanjam. To su snovi koji nisu lucidni. Zatim ima vrsta snova koji su svjesni, i koji mi služe za uživanje, recimo kao mali volio sam jesti banane a nije ih baš često bilo u kući, onda bi se u snovima prenajedao banana, osjećaj je bio isti ako ne i bolji nego jesti ih u budnome stanju, okus također, i kad bi se probudio osjećao sam okus u ustima neko vrijeme. Kako sam rastao, više mi nisu bile zanimljive banane, često sam letio, lebdio, i izigravao nekoga heroja u snovima, a dosta ih je bilo i erotski obojenih. Uvijek sam mogao raditi u snu što želim, no nikada nisam mogao kontrolirati druge da rade isto ono što bi ja htio da rade. Također sam uvijek mogao i vratiti san unatrag ako mi se nešto nije svidjelo kako se odigrava. To su tako bezvezni snovi. Ima još jedna kategorija koja me više fascinira a to je ono, gdje imaš svoj grad, i taj san se događa u nastavcima. Tako znam da ga ne sanjam stalno i da ga se svaki puta sjećam. Jer gdje jednu noć stane, za mjesec dana ili kad ga već idući puta sanjam tu se nastavi. Tu postoje i već poznati likovi i tako dalje. Sljedeća vrsta snova su snovi u kojima mi netko želi napakostiti. To bi bile noćne more kad ne bih imao kontrolu, i što je najvažnije mogućnost utjecanja na san, zaustavljanja ili premotavanja unazad. Tako da i u tim snovima uživam, jer znam da mi ta čudovišta i spodobe ne mogu ništa, na kraju ih najčešće sve porazbacam iako većinu sna bježim i skrivam se. No i kad bježim, ne osjećam strah, uživam u tom izmicanju jer zapravo ih pravim budalama, a i na kraju im pokažem tko je tko. Uživam u snovima jer ih i gledam na način kao da je to neki film u kojemu sam ja glavni lik, ali i redatelj pomalo. Rijetko i kad se dogodi da mi malo izmaknu stvari kontroli pa me recimo pogodi netko ili me ugrize, e onda je gotovo, onda poludim, eksplodiram jednostavno i sve ih razbucam naokolo. Negdje sa 16 godina sam počeo imati dosta problema oko utvrđivanja što je san a što realnost, bili su to ozbiljni problemi, više puta sam se uhvatio kako pokušavam vratiti vrijeme, a zapravo sam bio u stvarnosti, ili da sam siguran da se je nešto dogodilo, a zapravo je to bio samo san. Zbog tih stvari sam nešto kasnije prekinuo intenzitet sanjanja i od tada baš se i ne sjećam snova previše i ne želim se igrati sa njima. Opasno je to. Tako kad sam sa 120 na sat sletio autom sa ceste, uopće se nisam ni najmanje uzbudio, samo mi nije bilo jasno kako ne mogu vratiti vrijeme pa da ovaj put ne sletim, kad sam vidio da nema vraćanja vremena, pokušao sam se probuditi, još narednih tri dana nisam mogao vjerovati da je to istina i da se neću probuditi. Krelac. To je što se tiče mojih klasičnih snova.
Ima još nešto što mislim da nije san a događa se, doduše jako rijetko. Najviše mi se deset puta to desilo do sada. U glavi mi je i izgleda nešto kao san ali to nije. Nema nikakvih likova, nikakvih slika, a snovi su mi inače jako živi i jako detaljni. Ovo je nešto što u trenutku kada to "sanjam" osjećam jako i intenzivno no istoga momenta kad izađem iz toga, više ništa ne razumijem ni kako bih to opisao. Taj "san" pokušao sam nekako nazvati i zovem ga brzina, kaos, ubrzanje, tutnjava, disanje, spužva u ustima, nemir,.... Ne znam uopće kako bih ga opisao. U par navrata mi se to dogodilo kad sam imao vrućicu, tako da to je vjerojatno samo povezano sa visokom temperaturom i nečim takvim. No osjećaj je grozan, užasan, što je najgore i dosta sam bespomoćan u svemu tome. Nekad se uspijevam probuditi no problem je što taj san čeka, ne odlazi, tako da čim opet želim zaspati, evo ga. Dugo to nisam iskusio pa se jako malo sjećam osjećaja, ali uglavnom nije nešto što se može suvislo prevesti u riječi, najbliže je to da sanjam kaos u glavi koji raste i raste.

čini mi se da mi se ovo prvi put desilo u snu, makar nisam siguran a možda nije baš ni toliko bitno...

uglavnom... sanjam neki san, puno je tu poznatih, nepoznatih ljudi i tako... odvija se neka priča... i nalazimo se svi u toj nekoj zgradi... i nalazimo se sada u nekom hodniku... i tu u jednom dijelu hodnika je wc... i sada taj netko ispred mene pogleda u wc (vrata od wc-a su otvorena ili ih ni nema)... i odjednom ga uhvati povraćanje i ode dalje hodnikom i skreće iza ćošča i povraća usput... i sada ja pogeldavam u wc i ne sjećam se više šta sam vidio ali je bilo toliko odvratno, ljigavo i bože-sačuvaj-me-od-tog-užasa osjećaj da je to prosto neopsivo u toj mjeri u kojoj je doživljeno, nije bio prisutan nikaki strah od proganjanja ili neki oblik straha u tom smislu već samo čisti užas i zgražavanja nad viđenim...

istoga trenutka kako sam pogledao i kako su u trenutku prostrujala sva navedena i nenavedena osjećanja odjednom me uhvatilo povraćanje i točno se sjećam da sam napravio koji korak unatrag od užasa i podigao ruke ili ruku prema ustima i ubrzo nakon toga sam počeo povraćati i krenio sam istim putem kojim je čovjek prije mene išao kada je povraćao... i tako sam usput povraćao i došao iza čoška i nekako neobično pao na koljena glavom blizu zemelj držeči se jednom rukom za stomak i povračajući a drugom se pridržavači za tlo, tu je stajao taj čovjek smješkajući se i gledajući u mene i nešto je mrmljao i još mu je ispadalo iz usta "ostatci" čega već... osjećaj povraćanja u snu je praktički bio indetičan povraćanju na javi... to je ono što me zapanjilo...

sada više nisam siguran jel je materija bila smeđa pa zelena što sam izbacivao iz usta ili pomješano, ali nešto u tom stilu...

u biti ni neznam šta sam vidio u wc-u... ali to je bila neka nedefinirana nakupina smeđe ili zelene boje ili slično... nisam siguran...

ubrzo kako sam došao iza čoška i dalje povraćao i vidio tog čovjeka da se smijulji ubrzo sam se i probudio i prvo sam pomislio da se nisam zaista ispovraćao na javi... bio sam sumanut i nekako sam sumanuto kao provjerio i uvjerio se da nije slučaj da sam na javi povraćao i okrenio sam se i nastavio spavati... i zaista kada sam se i ujutro probudio nije bio slučaj da je bilo nečega...

prosto me prepalo to povraćanje u snu, bilo je toliko realistično da sam bio praktički siguran da povraćam i na javi... (napomena: prije spavanja nisam jeo ništa niti pio, a večera je bila lagana i jedno 5-6 sati prije spavanja)

dali ima možda nekih komentara o tome? neko tumačenje istoga? ovo mi je iznimno neobično

Zanimljivo je što si u snu povraćao zeleni ili smeđi sadržaj, što može upućivati na neko energetsko čišćenje, izbacivanje energetskih smetnji i sl., što je dobro. Možda je ta osoba koja je bila kraj tebe bila tvoj nekakav vodič u tom procesu, ili si to bio sam ti, nesvjesni dio tebe, koji ti je dao poticaj da to napraviš. Zgrada u snu može predstavljati tebe, ili tvoj život, a ljudi u toj zgradi mogu biti osobe koje su na direktan ili indirektan način umiješane u tvoj život (zbog toga si možda vidio i nepoznate). Wc može predstavljati stanje izbacivanja energetskog otpada i svega što ti nije potrebno iz tebe.

Eto kad ste napomenuli to sve i ja imam jedno iskustvo u zadnje vrijeme. Ja preko 50% posto snova koje sanjam uvijek bježim od nekoga ili nečega da me ne uhvati i prije dok nisam bio upoznat sa ovom tematikom na ovom forumu i sl uvijek bi taj neko da me stigne i tada neznam šta se dešavalo vjerovatno bi se probudio ili bi prestalo. Uvijek sam izvlačio deblji kraj ako je deblji kraj loš kontekst. No u zadnje vrijeme dok se maltretiram sa svime ovim kao i vi uvijek kad bježim u snu uspijem da pobjegnem i na ratištu ostajem zadnji. sanjao sam jednom da su svi moji prijatelji poubijani što međusobno što od strane nekih zlih likova a ja sam ostao zadnji. Uvijek uspijem pobjeći ili se izvući dok bi prije kad me netko juri nisam mogao da se odlijepim od poda ili nečega gdje stojim. Čudno mi je to nekako kao da sam uspio da nadvladam svoje demone i predatore u snu.

fala mjesečeva svjetlosti na tumačenju

ustvari mi nije ni palo na pamet to što ti kažeš da bi moglo biti, poplašilo me realistično povraćanje

san je bio prije par dana pa nisam siguran kako sam se osjećao taj dan nakon sna, jer se svašta-nešto dogodilo u međuvremenu pa ustvari nisam siguran šta ima veze sa čime, pa nemogu baš najčistije procjeniti... ali danas se osjećam lagano i neopterećeno cijeli dan, osjećam mir oko glave, neku jasnoću, bistrinu i stabilnost neke vrste... a jučer i prekjučer sam se svakako osjećao, čas mirno, čas nemirno i zbrkano... tako da zaista mi je teško reći dali to sve kako se osjećam ima neke veze sa snom ili ne jer je bio prije par dana... neznam koliko veze može imati sa današnjim stanjem ili prošlo-danim stanjima...

može a i nemora...

živio!

Možda ima veze sa tim snom, jer se neke radnje na energetskom nivou tek nakon nekog vremena odraze i na svjesnom materijalnom nivou, pogotovo ako se radi o uklanjanju energetskih blokada i čišćenju. Po tome se može zaključiti da je energetski nivo brži u svakom smislu, a vjerojatno to ima veze sa manjom gustoćom.

Možda se tu radi o nekoj tvojoj unutarnjoj borbi ili borbama, ili se ne želiš suočiti sa samim sobom u nekim pogledima, pa u snu zapravo bježiš od samog sebe, iako ti to nije tako prikazano.
U zadnjim snovima se vidi obrat, što može upućivati da se nesvjesni dio tebe bori i uspijeva da nalazi svoj put, i postaje svjesniji sebe.
Također, možda ovi koji te hvataju nisi baš ti, nego sve moguće smetnje iz okoline koje te pokušavaju onemogućiti da upoznaš pravog sebe, no ti se, sudeći po snovima, očito ne daš tako lako, što je dobro.
Naravno, još jedno moguće tumačenje bi bilo da je riječ možda o disbalansu energija, koje u zadnje vrijeme, sudeći po snovima, očito postaju sve stabilnije.

Noćas sam imao san,tj. noćnu moru koja nije bila noćna mora ,tj. nešto se izjalovilo.....nekome?
Sjećam se da sam prolazio pored ili kroz gomilu ljudi.U jednome trenutku sam uspostavio očni kontakt s (ili sam ga prije čuo,ne sjećam se točno)nekakvim svećenikom koji je uzviknuo moje puno ime i prezime,uperivši prst u mene.Na što su se svi prisutni okrenuli prema meni.
U prvom mahu me stresla groznica i kroz moje tjelo prošla vrućina,pomislivši na nešto kao :"Šta je ovo,....kako zna,.....ovaj tip ima nekave moči,....".
U kratkim crtama,uhvatila me panika.
A tad sam shvatio da je taj tip,svećenik pogriješio.Zapravo je pogriješio u jednom slovu mog prezimena,na što sam ja reagirao:"Heh,pa tip je pogriješio,pa čak ni nezna točno izgovoriti moje prezime!!"
Na to je gomila reagirala nešto poput:"Pa da te nazvao nekakvim sasvim drugim imenom,on ti vidi u dušu."
Na što sam ja reagirao:"Mah,....ne serite."
I ujutro sam se probudio naspavan i sa smješkom na ustima.


Pozdrav svim sanjačima.

Jesam imao čudan san noćas. Plakao sam u snu ali kad sam se probudio dobro sam se potrudio da obrišem suze oko očiju jer sve bilo mokro. U zadnje vrijeme se malo osjećam rastrojen, uzdrman, depresivan ali problem je ljudske prirode ovga svijeta. Naime problem je ljubavnog karaktera i uz sve ovo znanje nisam našao načina da se otarasim tih suvišnih potencijala. Eh kad bi za to postojala šema pa da se vidi koji dio treba zamjeniti ali kako znamo to se ne može ničim mjeriti no nije više ni bitno kako neki pajdaši tu kažu Vrijeme iako iluzija će to sve da poravna i da vrati na svoje, cvijeće proljeće Jeste i to da sam bio malo i bolestan da tako kažem, neki kažu neki virus da kruži a ja mislim može da bude svašta uzrok, zaprašuju nas i truju svačim, a vrlo moguće i moja psiha i duševna slabosta pa je tijelo ranjivo. Eto imao sam neku povišenu temperturu 38, 3 i neke razne bolove po leđima i glavi a kasnije i dišni kanali su se malo zanećistili. Znojim se već nekoliko večeri pa s eto može možda objasniti na onaj način bar meni poznati. Naime kad bi prije dolazio kući u kasne sate sa nekoliko promila alkohola u krvi. pogotova nakom pijenja piva dešavalo bi se da bi bio žedan i u stvarnosti i usta bi mi se osušila a većinom bi sanjao kako pijem desetke čaša vode ili više a nikako se napiti. vjerujem da sam nekad u tim snovima popio i preko 10 litara vode, skoro uvijek vode što je jel da isto tako malo čudno kako mi u san nikad da dođe recimo coca cola ili sprite, i takvi nekakvi napitci sa umjetnim dodacima. Uglavnom nikakva krava mi nije bila ravna u ispijanju vode E sad da se vrati na san. Sanjao sam da mi prijatelj poginuo 13. 08 ali neznam koja godina bila. Znam koji prijatelj i to. U mojoj kući stojao sam kod jednog malog prozora i nagonio se da pođem plakati. Oko mene u kući; mater, brat, sestra, tetka, i mater od mog mrtvog prijatelja. Nitko ne plače osim mene, brat me poteže za dlake ispod pazuha jer primjećuje da nije nešto u redu. Svi znaju da je mrtav no nitko ne plače čak ni njegova mater majka jel. Ja plačem i plačem aveć sam prije rekao da sam se osjećao nikako zbog gore navedenih problema. Kriza duha ili čega već. Kažu da suza dušu čisti, možda je duša željela da se očisti ali ja to nisam dopuštao u budnom stanju, znaš ono muškarci ne plaču i takve spike. Toliko je stvarno izgledalo. Probudim se ja i vidim da sam opet znojan ali suze su nešto sasvim drugo od znoja to znamo svi, dakako bilo ih je dosta. Što dalje da kažem nego da se osjećam malo drugačije nakon svega toga i malo sam mirniji. Upoznao sam te razne tehnike i pročitao svašta tako da mi se baš najviše urezalo ono iz transurfinga, stvaranje važnosti od nečega, prevelik potencijal i sve se na kraju razbije rasprsne i vrati u ravnotežu. To je zbilja jedna istina. Još da napomenem da je 13. 08. ove godine subota, dan za izlazak, alkohol u potocima, no neću ni pokušavati razrađivati varijante događaja. Mogu samo zamisliti kavi su vaši snovi ja se svojima ne mogu da načudim.

Sanjo sam Polančeca noćas. Bili smo zajedno na ispitu. On je prošo a ja, nisam ni stigo na red. Neće valjat. Nikako.

Ja sam sanjao potres, prije koji dan i mogu reći da je bilo toliko uvjerljivo da sam se probudio sav zadihan i sa ubrzanim lupanjem srca, iako sam u snu, bas ja, bio taj , koji sam smirivao svoje roditelje i govorio im da ostanu sabrani jel doslo je vrijeme promjena

[b] Pozdrav sanjači! eto i mog sna... hmm čudno...
Zdanje i arhitektura zgradaa je bila vrlo ogromna,kao neki centar,trg nekog grada al vrlo futuristički,al sanjala sam u sepiji i crno bijelo.Bila sam sa još 4 ljudi koje nisam vidjela al sam osjećala da smo bliski,razgledali smo tu čudnovatost ''trga'' i odjednom sam osjetila kako neka jaka energija privlači moju,zatim smo ugledali ''časne sestre''obučene kao one medicinske sa uvrnutim bijelim šeširima,bez lica samo mutne crne mrlje i blago su levitirale nad zemljom,a unutar kruga kojeg su napravile bili su i drugi,znali smo da su ''ljudi'' al ne tjelesno neg njihova energija! Nastala je panika kako su se približavale nama,jer nismo željeli da nas uhvate....Potrčala sam prema ogromnim i nadasve dugim stepenicama,i družba me sljedila,kada se niodkud stvorila baka isto obučena kao one ne-časne,normalnog lica,zatim je rekla da je sve u redu neka ih pustim da odu s njima(časnama).. oni su otišli a mene je zaustavila, i rekla ''SADA ČU TI PKAZTI GDJE TREBAŠ BIT!'' -nakon toga mi je pokazala svoju lijevu ruku na kojoj je kao tetovirana karta puta ( kasnije će bit jasno šta je to bilo) i rekla da pogledam svoju,i na mojoj desnoj isto to! Odjednom pogledam u vrata,a na njima stoji curica duugee smeđe valovite kose s mašnom oko glave,lice skoro prozirno ogromne mutne crne oči,te kad je razjapila usta,klekla sam spustila glavu i rekla(hmm kako plitko!) ''bože pomozi mi!'' ?? na kontoga meni baba ''MA KAKAV BOG,SAD ČEŠ VIDJET!'' i stavi mi svoju lijevu ruku na čelo i ondak ko u filmu!..... Udaljavam se od tla,zraka,Zemlje i sve to gledam,osjetila sam da letim,osjetila sam gustoću kad sam Zemlju gledala ko što se vidi s Mjeseca!!!! Predivno iskustvo!!!!!!!!! A onda taj drugi planet,prema kojem sam išla! Površina je bila kao u naše Zemlje ali postotak tla je bio kao kod nas vode(kontate)! I isto tako kako sam odavdje odlazila tako sam prilazila tom planetu,i završim u nekom stanu,na stolici te pored mene prođe mladi par(u strastvenom zanosu)!?? i kraj. Eh sad,sve detalje sam tako detaljno zapamtila,na kraju bila sam tamo i sve je to stvarno iskustvo! Karta koju mi baba pokazala,i kad me poslala na to putovanje je put prema zvijeđu Riba, i unutar te konstelacije je taj planet,njoj i meni na ruci je bio ocrtan iksom! - nisam sigurna kako tumačiti doživljeno,ako neko ima viziju,slobodno se izjasnite.

ja sam imala seriju snova ..znaci sanjala sam nastavke jednog istog sna vise noci
bila je serija o letenju ili ucila sam kako se leti

prvi san je bio o tome kako dobijam od nekog prsten i kad ga stavim mogu da lebdim na metar od poda (nalazim se u sobi) pokusavam da ordzavam ravnotezu ali to je prilicno tesko na pocetku,lebdim u 'lezecem' polozaju sa rasirenim rukama

sledeci san je opet stavljam prsten ,sigurnija sam ,ledbim na vecoj visini i dalje sam u sobi,osecaj je odlican ,veoma pozitivan ,vidim sebe u ogledalu u sobi i smesno mi je

sledeci san je shvatanje da mi ne treba prsten da mogu da lebdim svojom voljom,i da je to sasvim lako, da je sve u umu...

sledeci san je lebdenje/letenje napolju ponovo sam nesigurna u svoje mogucnosti,iako sam na visini od nekoliko metara i imam pomoc-stalno je neko sa mnom vise njih ali oni su na pristojnoj udaljenosti i iako mi na neki nacin pomazu i uce,ne mesaju se u ono sto radim ili ucim ...

poslednji san je jedno samostalno ,oslobodjeno letenje ,jos nekoliko njih je sa mnom ,ja ih dozivljavam kao veoma bliske osobe ,kao rodjake ili intimne prijatelje i utrkujemo se u vratolomijama po vazduhu,obrusavanje sa velikih visina u doline ,veoma uzbudljivo,radosno sa smehom ...

svi ovi snovi su bili veoma lepi ,veoma uzbudljivi ,bilo mi je zao kad sam jednog jutra ustala i shvatila da je to prestalo,da je sve zavrseno

jos jedan detalj u vezi prstena..poenta na pocetku je bila da je na prsten morao da padne snop svetlosti ,pa onda ja mogu da se odlepim od poda...