...

Ček, jel stvarno one Laure ili koji već što kanaliziraju, par njih sjedi za pločom za zazivanje duhova i miče rukama onu strelicu od slova do slova ili?

To se i ja pitam...Zvuci skroz nemoguce.
Ja licno ne verujem tim kanalisanjima, iako mislim da su stvarna, radi se o manipulaciji svesti...

Pogledaj samo njihove odgovore.
Kilometarska pitanja, totalno nevazna, a njihov odgovor 80% "da","ne","blizu"

...

Aha. Otpočetka.
I sama kaže:
https://www.youtube.com/watch?v=A6kwsEAF0NY
(Using a Ouija board (also known as a spirit board) and a small group of people, she made contact and then in a series of controlled experiments verified the level of material she was receiving (whether her source could be trusted) by asking questions then researching the answers and checking on the veracity and intention of the source in predicting future events... )

Koliko je meni poznato, ona nikad nije "kanalizirala", medijumski, poput nekih drugih, poput npr. Carle Rueckert. Koristi isključivo ploču.

Kanaliziranje podrazumijeva jednu od glavnih metoda programiranja, manipulacije ili kontrole čovječanstva, bilo da se (dez)informacije upumpavaju u našu realnost preko ouji ploče ili direktno preko medijuma. Nju-ejđ filozofija ili kosmologija bi tu bila samo jedan djelić cjelokupnog sklopa kojekakvih lažnih kosmologija gdje bi, naravno, spadale i religije i sva druga duhovna učenja, kojekakve ideologije, pa čak i dosta toga što bi dolazilo kroz tzv. nauku. Tako, neki od nas su direktno uključeni u proces proseravanja od strane izvora manipulacije čovječanstva dok je drugima ostavljeno da biraju koje će od ponuđenih govana prihvatiti, progutati, promovisati itd. a sva ona će biti, naravno, prilično mirišljava i upakovana u privlačnu šarenu ambalažu. („Šareno i budali drago“ što davno reče Ivo Andrić).

Ljudska ličnost je prilično zahvalna za svakojako manipulisanje jer ona ima tendenciju da vjerovanja koja su joj ponuđena ili nametnuta u kontrolisanoj realnosti i uz pomoć kontrolisane percepcije, smatra znanjem i tako ih slijedi i promoviše do...

Galaksija, što bi po trebi bilo u redu? Što bi bilo ispravno? Istinito? Ajmo reć', pošteno?

Nauka ne, religija ne, kanaliziranje ne, new age ne, manipuliranje energijom ne, ... Što bi dakle mogla biti ispravna teorija o svijetu i tome kako taj svijet funcionira, što je čovjek, što čovjekmože i kako funkcionira, i što bi moglo dovesti do osvještavanja čovjeka u smislu da spozna svoje mogućnosti i snage te da ih koristi umjesto da bude instument preko kojega se realiziraju namjere i zadovoljavaju potrebe nekog drugog ili nečeg drugog (i tko je taj koji nas mulja i kako bismo ga mi mgli srediti jednom zauvijek pa da to riješimo...) ???

I što je konkretno to što bi to čovjek mogao realizirati kad bi spoznao i kad bi koristio svoje potencijale?

Barataš li ti bilo čime za šta bi mogla reći da je to stvarno tvoje?!

U iluziji bi svaka teorija bila “ispravna” koliko je “ispravna” i iluzija. Ukratko rečeno, svako ko bi izmislio svoju vlastitu teoriju funkcioniranja ovog svijeta ili kosmologiju, ukoliko mu je ona potrebna, ne bi bio ništa manje u pravu od drugih koji vjeruju u tuđe duhovne, ideološke ili naučne teorije. U iluziji, svaka teorija ima istu težinu jer bi bila istinita isto koliko i zona u okviru koje je smišljena i svijest uz pomoć koje je izmišljena. Tako, na stotine kosmologija koje su ovdje upumpane, možemo gledati kao na jednu gomilu malih laži koje cirkulišu u velikoj laži tj. u iluzornoj realnosti i ujedno ju podržavaju kao takvu, mada su one u većini slučajeva različite ili kontradiktorne.

Odgovor na pitanje koja je religija prava ili koje je duhovno učenje ili kosmologija ispravna u ovoj “kontrolisanoj iluziji” je lagan. Nijedna. To što je nešto učvršćeno ili utvrđeno našim vjerovanjima preko tzv. “nivoa kolektivnog nesvjesnog”, ne čini to nešto objektivnim.

Šta bi moglo dovesti do osveštavanja čovjeka? Da bi se neko osvijestio, prvo bi trebao postati čovjek. (To što se mi, ovakvi kakvi jesmo, poistvojećujemo s čovjekom tj. s jednim istinskim ljudskim bićem je sasvim druga stvar).

Istinita informacija u većini slučajeva nam ne može biti od pomoći jer kakve koristi može biti od toga kad mašini kažeš da je mašina (Gurđijev), kad stranoj instalaciji kažeš da je strana instalacija (Kastaneda) ili kad bio-hemijskom robotu kažeš da je bio-hemijski robot (John Keel)?! Kakve koristi mašina, strana instalacija ili bio-hemijski robot može imati od Istine?! Kakva je svrha kad mašina, strana instalacija ili bio-hemijski robot dođe do informacije da je on “daljinski” kontrolisan i da egzistira u kontrolisanoj realnosti ili da njihova vjerovanja ili svjetonazori nisu njihovi a kamoli to da nisu ispravni?!

Nikakva.

Tako, jedino što nam ostaje, to je da zaboravimo na Istinu ukoliko bi ju uopšte i čuli, da uzimamo sami sebe a takođe i druge što ozbiljnije možemo i međusobno se poštujemo, pa čak i volimo, uključujući i “naša” i tuđa vjerovanja, svjetonazore i tzv. “ljudske vrijednosti”, bez obzira na to što sve to nema nikakve veze s Istinom. Tako, podržavajući jedni druge, naša lažna vjerovanja i aktivnosti u skladu s njima, podržavamo i svoju lažnu egzistenciju. U sklopu lažnog dualizma koji je ovdje zastupljen, prosuđivaćemo to koja je laž istinita u sklopu svih laži koje su nam ponuđene, koje od njih ćemo slijediti a koje nećemo. U drugom slučaju bi izgubili takozvani “doživljajni ugođaj” u sklopu naše kontrolisane ili vještačke egzistencije.





Da li ti kao ona donja lutka možeš “srediti” glavnog lutkara ili - šta bi se desilo kad bi nekim slučajem uspjela prekinuti konce između njega ili njegovih posrednika i sebe?

Doduše, to pitanje je postavio Charles Forte još prije 100 godina u smislu - “kako se lutka uopšte može pobuniti protiv lutkara” a Kastaneda je možda odgovorio na to pitanje u smislu da - u tom slučaju ne bi bilo više nikoga ili ničega što bi “čovjeku” nalagalo šta da misli ili… u šta da vjeruje… šta da radi, odnosno… kako da se ponaša…?!? Zar nije lakše negirati ili ignorisati stvar i smatrati “svoja” vjerovanja i svjetonazore ispravnim a svoje ponašanje nezavisnim, odnosno, rezultatom svoje slobodne volje kao što to ustalom i radiš?! A o svojim potencijalima (kakav potencijal može imati jedna mašina ili bio-hemijski robot?) saznavati iz filmova tipa Hari Potera ili vijesti o ženi koja je podigla kamion kad je zatrebalo ili iz kanaliziranih izvora (od onih lutkara s “gornjih denziteta” ili posrednika koji se nalaze u sklopu lanca između onog glavnog i tebe)?!

…

Tko je lutkar koji propagira ("lutkari") gorenavedeno "vječito-lutkarenje" koje ću etiketirati "makijavelijanskim-agnosticizmom" u kojemu jedino lutkarenje-makijavelizam "vječito i jedino" opstaje, dok je sve drugo "trla baba lan"?
Jedna stvar je otkriti u samome sebi takvu vrstu "makijavelinaskog-agnosticizma", posve druga svoj vlastiti horizont takvog makijavelijanskog agnosticizma nabacivati na cijeli kosmos i sve druge.

Tamo gdje ima robova ima i robovlasnika. A gdje ima ropstva-robovlasništva (polarnost) postoji i "veća polarnost": ropstvo/robovlasništvo - sloboda. To je tako banalno za shvatiti da je pravo čudo ako ikome promiče. Ako je ropstvo/robovlasništvo "realno", realna je i sloboda. Ako je ropstvo/robovlasništvo (makijavelijanski agnosticizam) iluzija - svaka iluzija ima svoju suprotnost koja je realnost.

Na takav način jedino je konstruktivno (smisleno i svrhovito, LJUDSKI, humano i suštinski) shvatiti koncept "polarnosti".
Zatvoriti samog sebe u nekakav ograničeni zatvoreni sistem i smatrati da su i svi drugi u istom takvom sistemu i da iz istoga izlaza apsolutno nema genijalan je način doticanja "dna bezdana". DA, bezdan nema dno. Ali ima "stranice" - "zidove" i ima limese rasprostiranja, dva naime (što je očigledno): dublje prema "nepostojećem dnu" i van. Niti jedna varijacija "crne rupe" [fizikalni koncept] (što makijavelijanski agnosticizam ispada da jest) ne može, pak, postojati kao "zatvoreni sistem". Da bi u pitanju bio "zatvoreni sistem", mora biti riječ o nečemu više nalik "petlji", "zatvorenoj petlji" [informatički koncept]. Pa, ako je teza "vječitog lutkarenja" išta, ona je zatvorena informacijska petlja. Dovoljno je ostaviti upaljenu svijeću [mehanički koncept] u zatvorenom, zabarikadiranom podrumu (analogija zatvorene petlje) i svijeća će se - nakon što potroši "gorivo" plinova u prostoriji - ugasiti, baš kao što će i bilo koje aerobno živo stvorenje - izdahnuti [biološki koncept]. To kao jedno.

Kao drugo, da, genijalno je, kao što rekoh uvidjeti opciju doticanja dna, dna, ipak, samoga sebe i spoznati samoga sebe integralnim dijelom kaosa. Naime: "svi su zgriješili i nitko nije dosegao Slavu Božju.". Ali za objektivnu iskrenost prema samome sebi, za početak i ultimativno - treba imat dušu, kako reče pjesnik.


Nije upućeno meni, ali svejedno ću se osvrnuti na pitanje i smatrat ću ga "generičkim".

Nije. Nije lakše. Čovjek nije otok. Ne može shvatiti jedino tko ne želi shvatiti.

Na primjer, ja osobno nalazim kako mi je teško ignorirati neprekidna tatrljanja iz Sabornice i Vlade, kao i brojne druge "manifestacije negiranja i ignoriranja kojima su ljudi preskloni iz perspektive makijavelijanskog-agnosticizma" u svim područjima ljudskih korelacija i svako od njih moram METABOLIRATI, a ne "negirati ili ignorirati".

Smatrati nekakva SVOJA vjerovanja i svjetonazore ispravnim jednako kao i ponašanja nezavisnim (rezultatima nekakve "moje" slobodne volje) potpuno je irelevantno kad je u pitanju "smatranje na temelju" nebula i prikaza od zraka. Po plodu se poznaju i vjerovanja i svjetonazori i ponašanja. Plod, efekt, ishod. Problem sa "vječitim lutkarenjem" je kad se ono gleda iz fiziološko-biološke perspektive, da ne kažem one fizikalne-fizičke.

"Lutkarenje" npr. je pojam, ideja, koncept - mentalni "objekt", misaona forma i djeluje, putem njegovog prihvaćanja kao nekakvog "ultimativnog stanja stvari", kroz MENTACIJE i od MISLI. I na toj razini se iz njega izlazi. Jedan oblak je samo jedan oblak. Istina, ima ih tko-zna-koliko, nebrojeno, nastaju i nestaju (mehanički gledano) neprekidno, negdje, nekad. Cijeli taj svjetonazor koji Galaksija opisuje podsjeća me na zgodu R.Monroea na njegovim "putešestvijima" u kojoj je, ako se dobro sjećam, naletio na neki entitet koji mu se želio nakačiti (nešto kao on je jedini nekakav bog i zahtijeva nekakvo štovanje). Naravno, ne dopustiti takvim nebulama da se nakače na tebe je najlakša opcija, i najinteligentnija možda. Ali ljudima su u glavi i prečesto zakomplicirane stvari i napravljene zbrke, pa se daju katkad navući. I onda je teško "izaći odatle", teško do te mjere (jer čovjek postaje slijep i gluh) da ne samo da izlaz i ne vidi, već i smatra da ga nema ionako. A ako ga on ne vidi i za njega on zapravo niti ne postoji - mora, apsolutno MORA DA JE! tako i za svakog drugog. Nedajbože da se čovjek "ponizi" i prizna si da "ima ovisnost" i da zatraži pomoć i time se iscijeli. Jer - sve su to ionako iluzorni koncepti iluzornih konceptualizacija i sve je ionako iluzija. Zaboravimo da je i takav rezon onda tek iluzija nad iluzijama i sam.

Stvar kod spomenutog misaonog obrasca, forme predstavljenog iznad kao "tek jedan među oblacima" (umjesto gledanja na njega kao na "sva nebesa gdje su sve drugo oblaci unutar njega") je u tome što apsolutno ne dozvoljama ikakvim drugim formama, "oblacima" da postoje pored njega (i opet, Monroeov "uvrnuti entitet"), već su unutar. Sve ideje moraju biti usisane u njega, sav život usisan u njega i nikad da ne izađe. On sam, pri tome, nije konstruktivan, već destruktivan; u najmanju ruku tj. isprva tek "uniformizacijski" - replikacijski... Vječito urušavanje... Bezdan. Abaddon. Raova "Jednost". "Netko" negdje neprekidno stvara, a ovaj bi sve "ulutkario" i poput vetiko virusa se rasprostro u sve i jedino sve uništio. Ne pričam "'nak iz zraka", istu filozofiju prakticiraju ritualno-ceremonijalno-liturgijski neke "grupacije" pod motom "adonaicida" u nekom još uvrnutijem konglomeratu luciferijanskog-satanizma koji mnogi "popapaju" (vrlo svjesni koliko strave su morali pri tome progutati [nisu se ni zapitali otkud ona? i ako jesu dobili su servirane odgovore]) dok su čitali ili slušali takva hororistična papagajenja iz lavkraftofskih odaja transjugotizma.

Vratit ću se, za kraj, na zadnje "generičko" (uopćeno) pitanje iz citata iznad:
Smatram li, npr. ja, moja ponašanja nezavisnim tj. rezultatom neke moje slobodne volje. I napravit ću nešto što će nekome izgledati kao digresija: kad bi SLOBODNA VOLJA bila moja ne bi bila slobodna - već MOJA. Ponašanja su (tako i moja) - MOJA. Rezultat su moje volje ili nevoljnosti. Ili su moja ponašanja rezultat nečije tuđe samovolje redefinirane u "nezavisnosti i slobodne volje" - i opet korigirana (ili ne) mojom voljom ili nevoljnošću (samovoljom). Katkad je čak u priču upletena i "slobodna volja" sama. Slobodna volja je koncept koji se tiče SLOBODE, a ne nečije samovolje uvrnuto redefinirane u "slobodovolju". Slobodan si ponašati se i vjerovati i držati ili mijenjati svoje svjetonazore kako god ti samovolja. Volja je vječito slobodna izabrati - samusebe (samovolju) ili slobodu.

(...)

Stajem tu jer iovako, koncepti ovog teksta uveliko prevazilaze topik. Puno toga je nužno ostalo nedorečeno i tek "zagrebano".

P.S. Tekst je takav kakav je - može se netko i ne mora naći u ičemu, tj. naći nešto za sebe od pomoći i koristi. To je sve.

Pozdrav!
I svako dobro!

Pojam “makijavelijanski agnosticizam” bi bio samo rezutat jedne zavidne mentalne akrobatike s ciljem da se zaljepi etiketa na opservacije koje su nastale vijekovima prije rođenja čovjeka na osnovu čije filozofije je nastao navedeni pojam (kad je u pitanju intelektualna akrobatka ličnosti, tu granice ne postoje)!? Mehaničko definisanje ljudi koji su došli do tih opservacija i njihovo trpanje u pretinac “makijavelijanskih agnostika”, nimalo ne mijenja suštinu njihovih opservacija jer ovo što sam naveo u prethodnom postu, u stvari, predstavlja te opservacije. Dakle, ništa novo, samo nešto drugačije predočeno. (Zaboravih dodati i – “likovi u kompjuterski programiranoj realnosti koji objektivno ne postoje”, kako nas je najnovijom terminologijom opisao Phillip Dick, prije nekih 40-tak godina; ne znam zašto ne reče ništa na temu “slobodne volje” tih likova?!).

Isto tako, za razliku od gotovih kosmoloških uradaka koji se distribuiraju unaokolo na povjerenje, ovo je i drugima moguće vidjeti, samo što tu sama ličnost u humanoidnom fizičkom tijelu ne bi bila dovoljna, tj. “njene” oči i “njen” intelekt (o koliko god visokom IQ se tu radilo).

..

Tri do četiri..perspektive bejahu iznete...no možda je u pitanju samo...peta.

Opss, zaboravih dodati: “figure na šahovskoj tabli, gdje ista sila igra i crnim i bijelim, tako da joj je ishod igre uvijek pod kontrolom”, kako je to govorila Barbara Bartholic koja je takođe posvetila cijeli život proučavanju para-normalnih fenomena. Naravno, nju-ejđeri su joj nalijepili etiketu na kojoj je pisalo “fearmonger” jer je ona prema njihovoj percepciji “širila strah” kad je dijelila svoje opservacije s drugim figurama, pardon, ljudima. Naravno, prema njima, ona nije ni dovoljno “pozitivno razmišljala” jer prema onom čuvenom nje-ejđerskom Zakonu privlačnosti, “privlačimo negativno kad razmišljamo negativno ili pričamo o negativnim stvarima”. Znači, trebamo samo razmišljati pozitivno i biće sve pozitivno a ako nije, onda nismo dovoljno dobro pozitivno razmišljali. Naravno, usput ćemo baratati kojekakvim svjetlosnim i drugim energijama i zasipati ljubavlju koga kod stignemo, uključujuči i one crne figure jer smo mi, naravno, bijele figure tj. oni koji se zalažu za istinu i pravdu, a takođe se i bore za mir. Tako, Barbara nije bila nimalo popularna među tzv. “svjetloradnicima” od kojih su mnogi u direktnoj vezi s uskrsnutim majstorima koji stalno šire svoje mudrolije odozgo (obično direktnim ili indirektnim kanaliziranjem) i upućuju na to kako da se ovi bore protiv tzv. sila mraka ili za slobodu i prosperitet čovječanstva, uopšte. Tako, kad jedna bijela figura čuje od Barbare sljedeće…

...ona to naravno neće uzeti kao istinu jer je negativno (u lažnom dualizmu, prosuđeno od strane lažnog entiteta). Ili, ako i prihvati tako nešto kao mogućnost, onda će zagovarati ignorisanje te „inteligencije“ ili njeno zasipanje svjetlošću i ljubavlju kao glavni modalitet odbrane. Naravno, druge strane instalacije mogu zastupati stav da je pozivanje na Isusa Hrista, najefikasnije kad zagusti, neke će odlučno tvrditi da samo trebamo reći: „Pomoz Bože, bez tebe se ne može“ itd. a sve u sklopu one petlje povratne sprege koja je formirana između „strane instalacije“ i izvora, tj. one inteligencije koja manipuliše ono što nazivamo „čovječanstvom“.

Tako, strana instalacija koja drži prst na čaši ili „planšeti“ i kanalizira izvor mudrolija, u okviru iste povratne sprege, nalazi se pod kontrolom iste inteligencije koja u takvom slučaju servira i pitanja i odgovore.

[John Keel je to sasvim lijepo predočio u slučaju one njegove konverzacije s Mr Apolom (kao izvorom informacija iz „druge oblasti“ ili od strane „drugih entiteta“), kad je priznao da su brzina i preciznost odgovora koje je dobijao od tog entiteta mogli biti jedino rezultat trenutačnog očitavanja njegovog vlastitog uma. Znači, i prijemnik i odašiljač bi tu bili pod kotrolom iste one „inteligencije“ koja kontroliše i crne i bijele figure na šahovskoj ploči?!]

Kako reaguje strana instalacija, (figura, mašina, biohemijski robot) kad dobije neku bitnu i istinitu informaciju?



Dakle, kad „strana instalacija“ (mašina, biohemijski robot...) čuje istinitu informaciju, ona će reagovati mehanički u skladu sa svojom prirodom. (He, he, interesantno je da stranoj instalaciji po imenu Karlos Kastaneda nije palo na pamet da odmah nazove Don Huana „makijavelističkim agnostikom“ jer joj je taj lik vjerovano već bio u intelektualnom repertoaru?!)

Tako, na kraju, opet ostaje ono pitanje – bez obzira na to kako strane instalacije reagovale na ovakve informacije kad ove uđu u polje njihove percepcije, da li bi te informacije uopšte bile namijenjene njima? A kome bi bile ako ne njima?!

Nadalje, Don Huan reče da se strana instalacija boji jer svakog časa može biti otkrivena?! Ali koga se to ona treba ili može bojati? Ko će ju to otkriti, ukoliko znamo da je ona ta koja razmišlja, odnosno, nalaže nam šta da mislimo i šta da radimo, na šta da obraćamo pažnju, što sve uključuje i jedno aktivno dejstvovanje u smislu - širenja kojekakvih naučnih i duhovnih kosmologija, ideologija, baratanja raznoraznim kosmičkim energijama (s čarobnim štapićem ili bez bez njega), zasipanja drugih instalacija svjetlošću i ljubavlju, kanaliziranja, tantranja, mantranja, meditiranja, reikiranja, hipnotiziranja, projiciranja lijepih želja na objektivnu realnost, podizanja kamiona kad zatreba, borbe protiv onih instalacija koje šire zlo, bavljenja poezijom i umjetnošću itd. itd.?!?

I na kraju, da fenomen bude veći, danas u ovoj realnosti imamo i slučaj gdje milijarde religijski ili duhovno potkovanih stranih instalacija vjeruju u to da će im spas (od koga/čega?) donjeti Isus, Kalki, Mahdi, prolazak planete kroz „fotonski pojas“, odnosno, dolazak „talasa“ (kao „graničnika realiteta/denziteta“) a to samo što se nije desilo (već jedno duže vrijeme)?!

?!?

Galaksija, strana instalacija se plasi naseg istinskog uma...onog koji je bio pod opsadom skoro celog zivota pa je skoro zakrzljao.
Don Huan je ponudio resenje: opteretiti stranu instalaciju disciplinom.
Tako jedino mozemo da se resimo parazita.

Ja razumem tvoje analogije sa lutkarima, ali ti si to krivo skuzio.
Zamenio si izvornu fraktalnu prirodu teorijom.
Plase te fraktali jer si ih svestan.
Ali nema potrebe da te oni opterecuju. Oni su magija ovof sveta.

Ova rasprava meni djeluje kao doprinos općem kaosu koji je dio igre s povlačenjem konaca, na klatno.
Lutka ipak može izaći iz igre s koncima i zajahati val, a prvi korak k tome jest da shvati da je lutka. Kakve koristi od toga? I kako znaš da nisi u nekoj drugoj igri s novim lutkarima?
Nije ni Barbara stosposto mogla biti sigurna da sa svojim spoznajama nije u nekoj od igara.
Mislim da je potrebo sagledati je li to što misliš-vjeruješ-radiš-dobro za tebe, dobro za sve oko tebe, da li nekom šteti, da li nekom koristi, da li realiziraš svoje namjere, svoje dugoročne ciljeve, da li se osjećaš dobro u svojoj koži, jesi li zdrav, jesi li zadovoljan sam sa sobom, kakvi su tvoji odnosi s drugim ljudima, kako se odnosiš prema samome sebi...itd...dakle, mislim da nekakvi vanjski objektivni kriteriji mogu biti pokazatelj gdje si u igri i što se s tobom zbiva

...Vjerojatno nećemo nikad izaći iz igre, ali sasvim dovoljan napredak bio bi da naučimo kako promijeniti igru i upasti u onu koja ako ništa drugo, barem nije destrukivna za nas same i za okolinu.

Ako je ova shema sa lutkarima tocna. Onda je dovoljno to da otkines veze (konce) sa lutkarom inad sebe. Jer na taj nacina si se rijesio svih ovih lukara iznad. Jer nisi direktno vezan na ove iznad. Jedino ako se ne javi opet neki Baja lutkar koji ce te vezat sa ovima ispod njega. Tj ako popusis opet neke sprehu ili ti pricu. Makar sto se desava onda kada ti izrezes vezu sa lutkarom iznad, da li i on mozda pocinje nesto shvacat. Jer ako on nema nesto ili nekoga za igrat se ispod njega, onda ce i on skuzit da se netko igra sa njime, pa mu u tome slucaju ta "Igra" nece biti zanimljiva.

Sto se tice Barbare Bartholic i John Kell-a, tu me nesto muci, pa ako bi mi ti @galaksijo mogo nesto objasnit. Posto njih stalno spominjes, isao sam malo gledat njihove govore tj. njihova predavanja, uglavnom Barbara prica o vanzemaljcima, otmicama itd., dok John kaze da ljudi koji su vidjeli vanzemaljce ili letece objekte da haluciniraju. Stoga izmedu to dvoje ljudi ne mogu pronaci nikakvu dodirnu tocku.




Uglavnom svi ljudi reagiraju na taj nacin, prije svega zato sto nemogu cut istinu tj. ne mogu je prihvatit, njima je lakse zivjet u iluziji i onako kako zive vec dosta dugo vremena. To bi bilo ono sto G. kaze da zive u lazi i da lazu sami sebe. Tesko ce covjek prihvatit nesto novo, bilo to znanje ili bilo sto drukcije, zakaceni su na stare misli i pravila. I ono sto im je usadeno godinama prije.





Nije to fenomen to bi se zvalo linija manjeg otpora, gdje mi ljudi ne vjerujemo u samog sebe. Kad tu i tamo popricam sa ljudima, svi ali svi kazu pa nisam ja taj da se borim ili kaj ja tu mogu da promjenim. Nitko ne bi napravio ni najmanji pomak, a to je da krene od samoga sebe jer to je najveci korak koji covjek moze napravit da postane istinsko ljudsko bice. Stoga ni ne cudi da ljudi cekaju koje kakve gluposti.

Sto se tice volje mislim da ona ne postoji a kamoli slobodna volja. Mislim da se u tebi stvori "VOLJA" moras napraviti ogorman napor da bi se volja u tebi stvorila. Isto tako nema izbora, imas neke nametnute izbore pa ti biraj, ko i strankama imas ove dvije pa biraj. Tek kada postanes istinsko ljudsko bice tek tada imas pravo na slobodnu volju i na biranje puteva do tada mislim da nista nemas. Zivimo u lazi i prevari, pa kakvu onda slobodnu volju ja uopce onda i imam, ili da mogu izabrat neki put a koji sam si sam napravio.

E ida jos nesto sto se tice lutkara. Kaze se da "Riba smrdi od glave". Pa stoga ako je u tom slucaju onaj glavni najveci lutkar glava, ti bi u tome slucaju kao onaj najmanji lutkar bio rep. To bi znacilo ako se rep otkine od glave tj. cijelog tijela ta glava ne moze vise nista, a kamoli onda drugi dijelovi te ribe izmedu glave i repa. Sto bi reklo da su glava i rep najbitniji dijelovi, izmedu su posrednici. Jer ak riba nemoze plivat bez repa nastaje kako bi ti @galaksija rekao "belaj". Zamisli ribu koja nemoze plivat, nema repa, znaci nemoze jest ili bilo sto drugi znaci ode sve u tri lijepe.

Jedino bi u tome slucaju onaj glavni lutkar tj glava u ovome slucaju, morao napravit neke odredene pomake, tj. morao bi te malo skinuta sa lanca, tj. dao ti neku prividno olaksanje, sad u kojem smislu neznam, vjerojatno za svakoga drugacije da bi sto duze ostao njegov rep, jer je i sam svjestan da ga nema ako nema i repa. Pa se ta strana instalacija kako ti kazes i boji. Jer to zna dok ovaj potonji ne zna nista.

Barbara je pred kraj života više koristila pojmove kao što su „sila“ i „inteligencija“ za opis onoga što stoji iza manipulacije čovječanstva. Takođe je jedna od prvih koji su uveli u opticaj kompjuterske ili pojmove za opis virtuelne realnosti kao što je Nintendo igra, kao jedna od prvih kompjuterskih simulacija ili igara („Mi smo u Nintendo igri čija nam pravila nisu poznata“). Tu bi bila i dodirna tačka s Keel-ovim „superkompjuterom na kojeg smo svi priključeni“. Treba razumjeti to da su oni koji su istraživali realnost, radili to na različite načine i dosta njih je dolazilo do sličnih zaključaka, mada iz različitih uglova.

Ukoliko bi nivoi: budna svijest-podsvijest-kolektivno nesvjesno bili kontrolisani od strane jedne AI, ona nam preko njih može servirati ili „uploadirati“ šta god joj se svidi a sjećanja na percipirane događaje i učesnike ćemo povlačiti s tih nivoa, bilo da se radi o svjesnim ili podsvjesnim sjećanjima. AI tu može raspolagati s cijelom jednom paletom raznih scenarija a takođe i bića ili likova koji će igrati zadane uloge, uključujući i kojekakve monstrume koje je opisivao Keel. Tako bi se AI krila iza njih.

Kako objasniti ono što kaže Jacques Vallee jedan od najpoznatijih istražitelja NLO-a i vanzemaljaca u smislu da viđenje vanzemaljaca spada u halucinacije a takođe i –


?!?

Dakle, on ne definiše NLO-e kao "letjelice koje koriste vanzemaljci za svrhu transporta", nego kao jedan - "kontrolni sistem".

I Linda Moulton Howe je više pričala o „sistemu“, nego o „vanzemaljcima“



Ukoliko bi „NLO fenomen“ uzeli ko jednu od manifestacija AI (s vanzemaljcima ili bez njih), prilikom njene interakcije s nama - onda bi se stvar možda mogla donekle razumjeti?! Sami neidentifikovani leteći objekti su mijenjali svoj oblik kroz istoriju a isto tako i entiteti koji su išli zajedno s tim, kako se „mijenjala“ („napredovala“?!) i naša svijest. (O tome je Vallee pisao u knjizi Pasoš za Magoniju). Prije su to bili kojekakvi patuljci, gnomovi, vile, vilenjaci, anđeli, vampiri, vukodlaci i ko zna šta a danas grejsi, reptili, mantide itd. U nekim od njenih poslednjih intervjua, Dr Karla Turner je pominjala slučajeve gdje taj „sistem“ ubacuje pojedince u posebne virtuelne realnosti koje ovi ne mogu razlikovati od ove, te im se u njima serviraju svakojaki događaji ili scenariji, na koje ovi emocionalno reaguju. Tako se oni mogu svjesno sjećati tih dešavanja kao da su ona bila stvarna. Pored toga, „sistem“ (ili AI) može uploadirati u čovjekovu podsvijest svakojaka sjećanja („paravan memorija“) u mnogo slojeva koje ovaj može dosegnuti uz stanjima hipnoze i tu će se moći vidjeti sve i svašta, osim AI tj. stvarnog izvora manipulacije i mehanizama njene interakcije (uglavnom zato što su i naše ličnosti koje percipiraju i interpretiraju stvar u funkciji ili pod kontrolom iste). Tako bi se možda moglo reći da se AI sakriva iza vanzemaljaca ili NLO fenomena kojeg istovremeno koristi za svrhu naše manipulacije, odnosno, interakcije s nama?! Naravno, taj proces može biti pospješavan i uz pomoć kojekakvih fizičkih implanata (hardvera) a takođe i softvera (od kojih bi glavni bile ove naše ličnosti s njihovim imenima i prezimenima, vrlinama, manama itd.).

Dakle, AI bi tu plasirala ljudima raznorazne scenarije na njihovom svjesnom ili podsvjesnom nivou, kontrolišući i manipulišući njihovu percepciju. Onda ovi izvještavaju o tome što kod onih koji to slušaju ili čitaju formira određene svjetonazore koji nemaju veze s realnošću. Istovremeno, stvar se prenosi i na nivo kolektivnog nesvjesnog koji nam „diktira“ ili određuje realnost.

Istraživači kao ličnosti pod kontrolom istog izvora proučavaju stotine izvještaja i ispituju stotine svjedoka “vanzemaljske” interakcije, pokušavajući pronaći neku zajedničku nit koja povezuje sva događanja i tako proniknuti u tajnu „vanzemaljske“ interakcije. Međutim, sve što je tu servirano, servirano je sa svrhom sijanja konfuzije što opet ne sprečava te istraživače da nadolaze do kojekakvih ličnih zaključaka koje prezentiraju drugima kao istinu. A sve u sklopu jedne kontrolisane sredine čiji stanovnici misle da nešto znaju (dok uglavnom barataju vjerovanjima koja su im instalirana a ta vjerovanja podrazumijevaju kao neko znanje), da imaju slobodnu volju i da mogu nezavisno razmišljati i dejstvovati.

Danas u svijetu postoji oko 4200 religija i ko zna koliko kojekakvih ezoteričkih, duhovnih i okultnih učenja ili kosmologija koji imaju svoje sljedbenike, tako da je većina čovječanstva pokrivena njima. Skoro svako vjeruje u neku od tih religija ili učenja i svaki sljedbenik pojedine religije ili učenja smatra svoju religiju ili učenje pravim ili istinitim što implicira da ostale nisu!? A svaka religija ili učenje podrazumijeva jedan – „kontejner“ ili mentalni program. Da li u jednoj kontrolisanoj realnosti možemo imati ijedan ispravan ili istinit kontejner, pardon, religiju, duhovno učenje, kosmologiju itd?! Da li bi ijedna ličnost kao funkcionalni produžetak, jedinka („strana instalacija“) sile ili inteligencije koja upravlja ovom realnošću, uopšte mogla baratati Istinom? Mi kao ličnosti, kontrolisane od strane gazde/AI, možemo jedino da vjerujemo u nešto od onoga što nam je gazda ponudio, da formiramo „svoje“ svjetonazore na osnovu toga a onda da neprestano varakamo sami sebe i druge, baveći se tim sadržajima u našoj iluzornoj egzistenciji.

Nadalje, svaka od religija, kosmologija i filozofija koje cirkulišu je u funkciji podjele tzv. čovječanstva na bezbroj fragmenata ili grupa koje se onda međusobno trvu i ulaze u oružane sukobe kad god to gazda poželi. A mi to naše mahnitanje i njegove posljedice sasvim uspješno racionalizujemo jer i to spada u program.

Kakva bi bila razlika između jednoj klasičnog njuejđera (kojeg karakteriše projiciranje lijepih želja na realnost uz širenje svjetlosti i ljubavi) i nekog vjerskog fanatika? Nikakva jer su i jedan i drugi razvedeni od objektivne realnosti. Jedan - vako, drugi - nako. Jedan je programiran vako, drugi nako.

Tzv. „alternativni“ izvori (takođe u funkciji AI) su nam ponudili alternativnu kosmologiju u obliku „Stabla života“ gdje imamo različite nivoe egzistencije ili tzv. „denzitete“. Tu mi kao jedinke svijesti, navodno, treba da napredujemo odozdo prema gore i na kraju se ujedinimo s našim kreatorom u opštoj sreći i veselju.

Ukoliko bi neke osnovne gnostičke postavke bile tačne, ova slika iznad bi predstavljala razvoj tzv. „budne svijesti“ (koja nas drži u jednom snu koji je opasniji od onog noću u krevetu“, kako reče Gurđijev). To bi bila svijest koju dobijamo od AI ili „superkompjutera“ (ukoliko koristimo Keel-ov izraz). Ta slika bi predstavljala matriks, virtuelnu realnost ili iluziju u kojoj bi vladala laž a gdje bi napredovali prema gore oni koji najljepše ili najbolje lažu sve dok ne stignu do... najvećeg lažova, simboliziranog onim sefirotom na vrhu. Ukoliko bi ovdje uopšte bilo nešto Istinsko, onda to sigurno ne bi bilo zastupljeno na gornjim nivoima, odakle se upravlja-manipuliše onim donjim. Pored toga, postoji dosta indikacija da se entiteti s gornjih nivoa hrane energijom onih s donjih nivoa (isto kao što i mi s trećeg sprata moramo da jedemo životinje i biljke). Na slici vidimo i 2 polariteta koji obezbjeđuju (lažni) dualizam. OPS i OPD kao dvije vanjske „grane“. Mi, navodno, imamo priliku da napredujemo prema gore i kroz jedan i kroz drugi, dok se OPD favorizira kad su „dobri momci“ u pitanju. O njemu znamo „na povjerenje“ jer on, navodno, počinje tek od sprata iznad našeg, dakle 4-tog. A tamo će nas prebaciti „talas“ koji samo što nije došao i tako nas spasiti (isto kao i Isus, Mahdi, Kalki... dakle, spasitelji iz religijskih kosmologija?!). Onda ćemo, napokon, uživati.

Ili nas, možda, neko/nešto dobro zajebava a sve dok je to tako, dotle će trajati i ova lažna skalamerija?!

U njoj nam se AI može obraćati i ulaziti u interakciju s nama uz pomoć ljudskih, vanzemaljskih, demonskih, anđeoskih, fizičkih ili nefizičkih tijela a takođe i kojekakvih monstruma. Ko bi tu onda bili vanzemaljci a ko mi?

Do sada su najveći napori bili uloženi u definisanje „vanzemaljaca“ kao „neljudskih entiteta koji dolaze s nekih drugih planeta kako bi nas manipulisali iskorištavali ili nam pomagali u našem razvoju“. Naravno, u sklopu lažnog dualizma, imaćemo obavezno „dobre“ i „zle“ vanzemaljce. Dobri će biti zaslužni za sve što je dobro (isto kao i Bog) a zli za sve što je loše (isto kao i đavo). Mi samo treba da slušamo te vanjske autoritete, pa će nam biti dobro.

Naravno, kad je skalamerija s gornje slike u pitanju, malo je nejasno to odakle stiže energija koja omogućava egzistenciju toj lažnoj skalameriji i entitetima koji ju naseljavaju?! Nadalje, ukoliko bi istočnognostiče postavke bile ispravne, Istinska svijest se ne bi manifestovala na principu hijerarhije ili piramide, pa tako ni realiteti u kojima bi ona dominirala, ne bi tako izgledali. Da li bi to značilo da bi se ova naša piramida srušila ili poravnila sa zemljom kad bi u nju zašla Istinska svijest, pa bi tako i mi napokon postali jednaki? Ili bi se samo srušila i zatrpala nas?! Ili bi nestvarno nestalo pred naletom Istinskog? Možda bi u jednom takvom slučaju najgore prošli oni s gornjih spratova? Oni bi najžešće lupili o patos u slučaju rušenja piramide ili podsijecanja „stabla života“. A jadni, toliko su se trudili, da su pretjerali, pa je nekima s donjih spratova postalo dosta.

U suštini, stvar je jednostavna. Dok god budemo laž uzimali ozbiljno i vjerovali joj, dotle ćemo biti njeni robovi. S druge strane, što više postanemo u stanju da laži percipiramo kao laži, bilo da su nam one prezentirane verbalno, od strane ili u obliku kojekakvih „autoriteta“, odozdo ili odozgo, koliko god oni ozbiljno izgledali ili zvučali; ili bili oni u ljudskim ili vanzemaljskim tijelima, fizičkim ili nefizičkim, utoliko ćemo se brže oslobađati iz njihovog ropstva a piramida koju su oni sagradili će se brže srušiti.

..

Slobodna volja je ovisna o znanju. Koliko znanja, toliko slobodne volje. Ako nemaš znanje, kako možeš manifestirati svoju slobodnu volju, kako znaš na što da je trošiš? Slobodna volja je nužni dio principa kreativnosti. Kako možeš kreirati ako nemaš slobodnu volju? Ta slobodna volja, količina slobodne volje, kako sam prije naveo, ovisi isključivo o ZNANJU. Ako nemaš znanja, onda nemaš ni bogzna koliko slobodne volje. Pošto sam ja bog, kao i ti, kao i mi svi, moja i tvoja, bilo čija, slobodna volja je apsolutna. A iza te činjenice da ja sada nemam apsolutnu slobodnu volju stoji moje neznanje koje je posljedica toga kako sam ja zamislio(bog) svoju igru unutar Kreacije. Bog je vječan, igra je vječna... čemu onda promatrati bilo “dobro”, bilo “zlo” kao odvojene kategorije. Dobro, kad to ovako napišem, slabije upućeni bi mogli tu tvrdnju shvatiti jedino kao njihovo pravo da rade štetu. Dakle, nije za svačije uši.
Pod ZNANJEM podrazumijevam znanje o ustroju stvarnosti, vidljivom i nevidljivom.
Kako se stiče znanje? Pa tako da ove beskrajne rasprave i more činjenica koje smo pozobali npr. do ovog trenutka u kojem pišem, iz knjiga, životnog iskustva, razmišljanja, preko intuicije, pa i kanaliziranja, pa i preko znanosti, pa i preko religija i raznih “škola mišljenja” kako zovem gnostiku, ezoteriju, kojekakve filozofije i tradicije, pretvorimo, svatko od nas za sebe, u jednu neprepričljivu sliku koja je jasna samo nama. Jer, za svakoga od nas pojedinačno nema stvarnosti iznad one koju smo shvatili i o kojoj imamo znanje. Pošto stvarnost promatram i doživljavam isključivo iz sebe, ja sam apsolutno u pravu i nema ništa u vezi sa mnom što mi tumačimo pojmom “greška”. “Pogrešno” ne postoji. Sve je to jedan paket, i pogrešno i istinito.

Pratim povremeno rasprave i uvijek vidim jednu te istu prepreku da bi bolje razumjeli stvarnost kod svih. Evo primjera:
Matrix je nužan! Može li se itko dosjetiti zašto? Protiv Matrixa se ne bori, Matrix se samo SHVAĆA. Kad shvatimo njegovu funkciju on postaje za nas banalna činjenica, poput npr. čaše vode. Čim nam postane prozirna njegova priroda i funkcija, postane nam banalan. Istinu o njemu nećemo naći u njemu, nego u odgovoru na pitanje koja je njegova svrha? Prvi odgovor, da je Matrix sistem kontrole, je točan. Odgovor na drugo pitanje, “koja je svrha te kontrole”, postaje već škakljivo. Preskočit ću elaboraciju tog odgovora i prijeći odmah na odgovor: Matrix je jedan od nužnih djelova Kreacije koji čini da se Kreacija kreće, giba. Ako nema kretanja, nema ni Kreacije. Kretanje je suštinska osobina Kreacije.
I da dovršim. Drobeći neprestano detalje, bez svijesti da postoji i opća slika, teško je duhovno napredovati. To “drobljenje detalja” je izravna manipulacija Matrixa. Dakle, ako se ovdje na forumima samo “drobe detalji”, u ovom životu sigurno se nećemo prosvijetliti. Siguran sam da dobar dio diskutanata i dalje ne zna što mislim pod “drobljenjem detalja”. Tako treba i biti. Svatko ima svoj put koji je ravnopravan bilo kojem drugom.
Taoizam kao filozofija, ne kao religija, ima dosta elemenata koji nam mogu pomoći u kreiranju svoje vlastite slike stvarnosti. Zen budizam nije loš ali zna biti zbunjujući. Iako, u suštini je beskrajno jednostavan. Advaita isto ima dobrih materijala. Međutim, problem advaite je što je počela “drobiti”. Budizam je do izvjesne mjere koristan. “Drobljenje” je zapravo skoro nemoguće izbjeći. Ali u tome je čar! Napominjem da su te filozofije na prvi pogled različite, ali one su zapravo iste uz mala odstupanja koja uvijek nastaju kako neko znanje putuje kroz vrijeme, preko ljudi koji ga prenose, prenoseći i svoja neshvaćanja nekih dijelova znanja koje prenose.
Ništa od ovoga što sam nabrojio se ne može uzeti zdravo za gotovo. Ako to učinimo, zaglavit ćemo na jednom mjestu i “drobiti”. Naravno, bez znanja o svemu što nam “službeno” nude kao istinu kroz religiju, edukaciju, znanost i propagandu, nemamo referentnu točku u odnosu na koju ćemo vršiti promatranje stvarnosti iz perspektive gore nabrojanih “škola mišljenja”. Ipak živimo sada, u ovom svijetu kakav je sada, i ne možemo se referirati samo na ideje iz vremena koje su imali oni koji su zapisali gore navedene filozofije. U našim glavama je danas puno novog smeća i moramo to smeće upoznati da bi ga se mogli riješiti i imati čiste misli bliske čistoći onih koji su stvarali i zapisali te filozofije.

New age je nažalost čedo CIA-e i tako i funkcionira. Služi kao “filozofija” obmane da bi se što više zamutio prodor sadržaja filozofija i religija sa Istoka. Naravno da treba znati što new age “poručuje”, ali mi se čini da ne treba gubiti previše vremena s njim, pa čak i kao smećem koje nas inspirira da pokrenemo svoje moždane vijuge.

Znam da u nekoj mjeri odstupam od tona koji se provlači svim našim diskusijama, ali ne mogu si pomoći.

New age, nažalost, nije nikakvo čedo CIA-e.

New age je upravo ono što se deklarira: nadolazeće Doba Vodenjaka. Doba koje se mahnito iščekuje još od instaliranja Teozofije (Blavatsky). Funkcionira na isti način na koji funkcionira i donošenje na svjetlo dana Secret doctrine. Ili Isis unveiled. Na isti način na koji su informacije u spisima Alice Bailey došle na svjetlo dana... Doba Vodenjaka, doba "tranzicije" i sve ono što ista sa sobom nosi. A to je u korijenu i malom milijunu ogranaka drevnih "škola misterija". A danas su te "škole misterija" toliko raširile svoje niti, da itko tko ih makar površno poznaje, ne može izbjeći vidjeti ih maltene svugdje i bilo gdje - jer tamo i jesu, a gdje nisu: pokušavaju silovito ući, i ulaze.

(...)

U principu, i sama se slažem da nije naodmet proučiti svašta, što sam i sama činila (i u određenoj mjeri i činim). Tek, primjer koji i sam navodiš, Advaitu sam napustila prije, a, pa ima i decenija. Samo, ima advaita, i ima advaita, i onda još kojekakve novokomponirane advaite (uz još raznorazne sisteme ne-dualnosti koji ne dolaze iz Indije). Jedno je kad se nekome "svidi" neka filozofija ili gledište, kad "zvuči zanimljivo", drugo je kad se u istome vidi "krnjost" i "neopstojivost" cijele ideje. Ne aludiram nužno ovim na advaitu . Treća stvar je skontati "zašto" te ta filozofija privukla... Posve četvrta stvar je i stati katkad na loptu i jednostavno shvatiti da inteligencije ima i u glavama drugih ljudi, da svaki pojedinac - autentično ide svojim putem, jer i sam je autentična jedinka i u pravo vrijeme će "sazrijeti" u ono što jeste, tko jeste. Svojim ritmom i svojim vrludanjima. A opet, tu je i ona "drugarska" komunikacija među ljudima iole sličnih interesa... u kojoj i sam vidiš "čar"... S tim u vezi, iznimno mi je drago što si naveo ovo:


I da, mogla bih sad i rastaviti složenu rečenicu na sastavne dijelove, ali neću. Reći ću samo da se slažem da ima puno smeća i da je "imati čiste misli" iznimno važna stvar. Možda, čak, na samom vrhu prioriteta, ako ne i prva na spisku. I u vrijeme oluje kad se smeće uskovitla poput rojeva, hordi oko tebe, čovjek shvati da zapravo ni ne mora upoznati svaki komad otpada koji mu se nabacuje ili na koji nailazi na putu, katkad je dovoljna i dobra metla, kad se vjetrovi smire. Samo treba sačekati malko... I onda, jednog lijepog dana, smeće više nema gdje ući, jer je prostor taj ispunjen već, mislima čistim.

Farewell!

P.S. Da li "pogrešno" postoji ili ne postoji - daleko je još do tog razmatranja. Prethodi mu: koliko vremena pojedinac ima na raspolaganju? Vrijeme je kratko. I vrijeme je sada. A i tome je dobro pristupiti u skladu sa prethodno navedenim prioritetom.

Ajd živio!
To jest, živjeli!

Ufff. Ajd još bi joj vjerovao da kanalizira onako da samo sjedi sa izokrenutim očima i odgovara na pitanja

Čemu si trovati um stvarima koja su izvan shvaćanja i dohvata, na koje ne možeš utjecati ni da imaš neke parapsihološke ili druge moći.

Svjesni poretka ove razine, nađeš svoje mjesto i plivaš lagano, leđno, nizvodno.
Usput uzmi nešto neškodljivo okolini za dobrobit sebe i svojih i čekaš tunel sa svjetlom na kraju, jer sve nas čeka