Osho o kundalini...
"Mjesto gdje se susreće energija života je u blizini središta seksualnosti i izgleda kao 'kunda', spremište za vodu. Ova energija zove se kundalini, jer sliči na mali rezervoar vode. Tako se zove jer liči na malu, smotanu zmiju koja spava. Ako ste vidjeli zmiju kad spava, spiralno sklupčana, s glavom na vrhu. Kad probudiš zmiju, glava joj se podiže, klupko se odmota, te ona razvije svoje tijelo i podigne glavu.
Ta probuđena energija se naziva Kundalini zato jer se nalazi točno u centru seksualnosti, gdje se nalazi 'kunda' izgledom nalik sjemenu. Imajte na umu da užitak koji primamo iz seksualnog čina nije stvarno zadovoljstvo zbog samog seksa, nego zbog vibracije životne energije smještene u 'kunda'. Uspavana zmija je time samo blago pobuđena, a mi seksualno zadovoljstvo doživljavamo kao najveći mogući užitak. Ni malo nismo svjesni toga što bismo doživjeli, da je probuđena cijela zmija i da je njezina glava, nakon prolaska kroz sve razine psihe, dostigla do određenog područja u mozgu…
Svi smo u prvoj fazi života. Postoje i druge etape koje dovode do Vrhovnog Jastva. Udaljenost sto pedeset do sto osamdeset centimetra u našoj unutrašnjosti je na neki način vrlo velika. To je udaljenost između prirode i Boga, materije i duha, sna i buđenja, smrti i eliksira života. Ova udaljenost je tako velika i mala, ali imamo priliku nastaviti do naše unutrašnjosti. Buđenje uspavane energije u nama je opasno kao probuđena zmija. Ustvari, buđenje zmije ne treba biti opasno, posebno stoga što devedeset sedam posto svih vrsta zmija nisu otrovne. A ako netko umre od ugriza neotrovne zmije, neće umrijeti od ugriza, nego od toga jer su vjerovali da je u tijelo dospio otrov. Devedeset i sedam posto zmija ne mogu ubiti nikoga, iako mnogi ljudi umiru od njihova ugriza. Štoviše, ni buđenje otrovnice ne mora biti opasno, jer najviše što može lišiti te tijela. Ali buđenje 'kundalini shakti', snaga o kojoj govorim, je "opasna". Ništa nije opasnije. U čemu je opasnost? To je neka vrsta smrti. Kad se probudi energija u tvojoj unutrašnjosti, umre ono što ste bili prije nje buđenja, rađa se u tebi potpuno novi čovjek, čovjek koji nikad ne bijaše. To je opasnost koja sprječava ljude da ne postanu duhovne osobe. To je isti strah od smrti, kao strah koji čini da sjeme ostaje samo sjeme. Za sjeme je najveća opasnost da padne na zemlju, primi gnojivo i vodu i umre. Najveća opasnost za jaje je da ljuska pukne i ptica poleti iz njega prema nebu. Jaje mora umrijeti, mi smo također u početnoj fazi nečeg što tek treba nastupiti. Za nas trenutno, jaje je sve. Čvrsto ga se držimo. Kada se Šakti počinje u tebi podizati, ti nestaješ. Ništa te ne može spasiti. U tom strahu se nešto dogodi, što Kabir tako lijepo opisuje: „Tko zaroni duboko, nalazi. Ali ja, glupan, sam išao u potragu sjedeći na obali rijeke. Netko ga je upitao zašto je sjedio? Kabir je odgovorio: "Tko ide u potragu, zaroni duboko u vodu i nalazi, a ja, glupan, sam sjedio na obali rijeke, jer sam se bojao da ću se utopiti." Oni koji su tražili, išli su u duboke vode. Ono što je potrebno je spremnost na utapanje, iskustvo uništenja.
Ukratko, moramo biti spremni umrijeti. Tko se boji utopiti, naravno, spasit će se, ali će ostati jaje, a ne ptica koja leti po nebeskom svodu. Tko se boji utopiti je naravno, sačuvan, ali će ostati sjeme, a ne drvo u čijoj sjeni se tisuće ljudi mogu odmarati. Je li vrijedno živjeti kao sjeme? Ni smrt nije gora nego život sjemena. Dakle tvrdim da je to velika opasnost: mi smo nešto drugo danas nego jučer. Kada je energija stimulirana, mi se potpuno transformiramo. Novi centri će se probuditi, postat će novi čovjek, doživjet ćemo nešto novo, sve će biti novo. Ako želiš biti spreman prihvatiti nešto novo, moraš imati hrabrosti napustiti staro. No, staro nas tako jako ograničava i zarobljava, tako da se ta energija ne budi. Putovanje prema božanskom je zapravo putovanje prema nedostatku osjećaja sigurnosti. Ljepota živog cvijeta je u odsutnosti osjećaja sigurnosti. Ovo nije igra s malom stavkom. Tko najviše rizikuje, dobiva najviše. Mali dio zadržane energije će učiniti da promašite cilj, jer ni jedno sjeme, koje makar dio svog postojanja želi zadržati, ne može se nadati da će postati stablo. Ako sjeme umre, umire u potpunosti. I ako preživi, živi totalno. Djelomična smrt ne postoji. Ako ne uspijete staviti na kocku sve što imate, vaš napor će biti uzaludan. Vrlo često mala ušteda u uzrokuje gubitak svega."
Osho: Kundalini, praksa unutrašnjeg ognja
|