Stanje izvan matriksa ... Dakle, ljudskim životom upravlja strah, strah da nećeš školu završiti, da se nećeš zaposliti, da nećeš dosta zarađivati, da ne bio sam, strah za djecu, strah od budućnosti, od starosti, strah od gubitka ljepote, gubitka zdravlja. Iz tog straha ljudi se drogiraju, opijaju, gledaju pornogrfiju itd. Stanje izvan matriksa bilo bi stanje u kojem bi bilo potpuno odsustvo straha, i u takvom stanju svatko od nas bi doživljavao nešto drugo. Jer smo različiti, razumiješ li? Kao što su nam sad kada smo u matriksu životi različiti bili bi nam različiti i životi van matriksa. To bi bila neka vrsta ležernosti u svemu.
Onaj tko je bogat ne bi trčao za bogatstvom, nego bi dosta tog podijelio. Ne bi bilo plastičnih operacija, niti opsjednutosti tijelom. Bio bi to život bez pritiska.
Smrt? Pa što, svi smo dio Boga, vraćamo se Ocu.
Bolest? Pa što, pročistiti ću svoje tijelo i misli.
Samoća? Ne mogu biti sam, Bog je uvijek sa mnom.
Ružna sam? Ne mogu biti ružna, ja sam dio Boga.
Budućnost moje djece? Osim sigurnosti trebaju se i razvijati u pravcu Boga. Ako ih snađe nešto loše, ja ne vidim, ali Bog vidi da je to dobro za njihovu dušu.
Posao? Sama sebe poštujem više. I pritisak ne osjećam, veselim se predahu.Predah od minute može biti kao predah od sata ako tako želim. Itd.

EDIT.

Govoriš o čovjeku koji umišlja prosvjetljenje, takav se ponaša poput djeteta ili završi u ludnici. O tome je pisano na forumu. Ako osoba kaže : ja sam dio Boga. Ta izjava može doći iz uma ili iz odluke ili iz želje. Ali to nije ono pravo prosvjetljenje. To je umišljaj o prosvjetljenju. Ova izjava ne treba doći iz uma, nego iz cjelokupnog čovjeka. Cjelokupni čovjek je promijenjen u skladu sa ovom izjavom.
A kako ti zamišljaš život bez matriksa?

EDIT.

Znači, govoriš o lažnom prosvjetljenju. Nije čovjek kompletno se razvio: um, tijelo, emocije, nego se čovjek igrao s kundalinijem, ili astralom, ili je koristio ayahuascu ili nešto treće. Ako je malo u tom vlaku pa iskoči iz njega, nije strašno. Ako pretjeruje, ne znam kakve su posljedice. Možda tama, kao što kažeš. To je tehnika radi tehnike i to me ne zanima. A možda čak osoba pušta k sebi loše sile, a da to i ne zna. Demone?
Ovo ne mora biti istina, to je moje iskustvo... I molitva može biti loša ako je ne prati dobar osjećaj.Ako se molimo, a dosadno nam je, mislim da to nije dobro. I nije dobro ako se molimo iz dužnosti ili kao bilo bi poželjno. Osjećaji nam uvijek sve govore, puno su brži od uma, treba slušati osjećaje.

EDIT.

"Odgovornost koja se od vas traži jeste ona koju do sada niste imali, niti ste imali prilike da je imate. Zato sam na početku rekao da ovaj put traži cijelog čovjeka, čovjeka koji se ne cjenjka sa svojim životom, koji je shvatio da je u pitanju njegov život, njegova evolucija, a ne radoznalost, nova igrica na nekom drugom zabavnijem polju, novi duhovni imidž, itd. Ovaj put je cjelovita, korjenita promjena onog koji je na njega krenuo i onog koji ima sposobnost da ga završi. I on traži sve od onog koji je na njega krenuo. On nije duhovan, on je životan, evolucijski. On traži da čovjek sazrije, postane odraslo ljudsko biće, a ne dijete u odraslom čovjeku. Djetinjast čovjek može biti spiritualan, ali ne i ozbiljno priči ovakvom putu. On prvo mora da odraste i odbaci dječje ideje o spiritualnosti, fantaziju, maštu, umišljenost, itd. I ovo je način na koji se na njega kreće."

Kako sam shvatila: ti želiš prečicu. Autor kog sam stavila kaže da prečice nema.

EDIT.

Rad na sebi je težak rad koji sliči okopavanju biljke. Moraš polagano sav korov izvući, a da biljku ne oštetiš. Želim ti sreću u tvom okopavanju.

Još jedan tekst koji mi je interesantan:
"Čovjeka ne čini jedan um, već tri uma i shodno tome njegov potpuni razvoj ne može biti samo kroz jedan um već kroz sva tri istovremeno.

Kod svakog čovjeka dominantan je jedan um u odnosu na druga dva uma. Obično je to um koji ga karakterizira kao jedinku, koji nosi strukturu koja je najjača unutar njega, te ostala dva uma su podređena tom dominantnom umu. Kod nekog to može biti fizički um, kod drugog to može biti emotivni, a kod trećeg intelektualni um. Svaki od ta tri uma ima svoju specifičnu funkciju koja je neprirodno razdvojena unutar čovjeka i ta tri uma kao da ne komuniciraju jedan sa drugim. Ako je u čovjeku dominantan emotivni um on će emotivno donositi zaključke, biti će emotivno uključen u svaki događaj, čak i one događaje koji zahtijevaju samo fizičku aktivnost, ili događaje koji zahtijevaju samo intelektualnu aktivnost. Situacija u kojoj se nađe i koja zahtjeva specifičan um neće biti kvalitetno prihvaćena, shvaćena i on neće uspješno razriješiti specifičnu situaciju jer njoj pristupa pogrešnim dijelom sebe, tj. pogrešnim umom."

Sa radoznalošću sam počeo čitati tekst. Znam da svatko ima svoj Put pa tako i autor teksta. Za razliku od autora, meni je bilo dovoljno da svojedobno donesem ODLUKU(programirao sam se, he,he) da ću promatrati, da se nekoliko dana svjesno igram sa promatranjem bilo čega: okusa metala žlice u kojoj ustima prinosim juhu, osjet vlastite kože dok sapunam ruke, reakcije na supruginu primjedbu, miris psa i livade dok ga vodim na šetnju i naš telepatski kontakt i dr. Vrlo brzo se promatranje povuklo u podsvijest i više nisam morao svjesno razmišljati o bilo čemu osim onoga što ionako svi radimo dok živimo dnevni život. Ispostavilo se da bih povremeno doživio nekakav "ahaaaa" kad bih iznenada otkrio dublji smisao bilo čega. Također se ispostavilo da unatoč tome što nisam činio nikakav "svjesni" ili mentalni napor da promatram, pamtio sam sve. Iz mojeg kuta gledanja, nikakvi posebni napori ili tehnike nisu potrebni ako smo donijeli odluku da promatramo SVE.

Zabavno je igrati se "duhovnim tehnikama" i svjesno to raditi, ali na kraju se sve svodi na intelektualnu igru uma i našega ega koji pokušavamo svjesno "razotkriti". Uz pomoć tih tehnika se najčešće vrtimo u krug. Malobrojni su oni koji su shvatili da su tehnike i škole samo potrošna roba. Na kraju, ipak sve moramo sami. Ne želim reći da su tehnike i škole nepotrebni. Naime, svatko ima svoj Put i svaki Put je jednako vrijedan. Nekome treba ovakva, nekome onakva, a nekome nikakva škola ili svjesno školovanje da bi išao svojim Putem.

Sve silne rasprave, teorije, duhovne škole i rašlanjivanja duše, uma, duha i šta ja znam čega sve ne, svode se na sortiranje, organiziranje i poigravanje sa svojim umom i egom. Stoga ću još jednom staviti ovdje pričicu o vragu i njegovom prijatelju:

Đavo i njegov prijatelj šetaju ulicom i ugledaju čovjeka kako se zaustavlja, podiže nešto sa tla, razgleda, a onda strpa u džep.
Prijatelj upita đavola:
"Što je onaj čovjek našao?"
"Našao je komad istine", reče đavo.
"Onda ti se loše piše", reče prijatelj.
"Ma kakvi", odgovori đavo, "Navest ću ga da je organizira."

Možda ste primijetili da globalna Zavjera iliti činjenica da je ova planeta nečiji kokošinjac, počiva na vrlo jednostavnoj premisi: Sofisticirane kokoši(za razliku od onih dvorišnih kokoši koje neki jedu) zahtijevaju moderne i sofisticirane uzgojne metode da bi ih se održavalo u stanju pogodnom za konzumaciju. Pa stoga imamo religije, duhovne škole, prirodne znanosti, filozofije i druge apstraktne društvene znanosti i sl. Svi ti sustavi znanja i informacija sadrže djelomičnu istinu o stvarnosti u kojoj postojimo raspršenu na bezbrojne komadiće. Te komadiće je nemoguće spojiti u suvislu cjelinu, mada imamo iluziju da smo ih spojili, naprosto zato jer u temeljnoj ideji kokošinjca je namjera da te komadiće nikad ne sastavimo u suvislu cjelinu. Naime, tako su sva ta znanja organizirana. Kad bi nam to uspjelo, vlasnicima kokošinjca bi propao biznis i kokoši bi bile nejestive. Iz svega se da zaključiti da je inteligencija koja upravlja kokošinjcem možda na razini IQ-a od, recimo, 5000 za razliku od navodnog IQ-a naših genija koji dosežu i 300. Svi ostali smo negdje oko 120-140.
Zavjeru sam umiješao u ovaj tekst naprosto zato jer je na dnu svake naše sofisticirane duhovne potrage i svega čega se taknemo ipak ustrojstvo kokošinjca kojem se je nevjerojatno teško oprijeti ili ga spoznati. Tek kad smo svjesni činjenice, ali doista svjesni, i kad pouzdano znamo(a ne samo "mislimo" ili "vjerujemo") da je ova planeta doista nečiji kokošinjac, tek tada naša duhovna potraga počinje dobivati novu dimenziju. Do tada nažalost mlatimo praznu slamu služeći se svim mogućim znanjima i informacijama koje su nam dostupne na ovoj planeti i hranimo vlastiti ego diveći se svojim "duhovnim dostignućima".
Prava potraga počinje kad smo PROVJERILI i napokon doista ZNAMO kako kokošinjac funkcionira. Prije toga je sve to igra uma i ega. Na Istoku um smatraju alatom. Prema tome mi se igramo "alatom": "cijepamo drva", "okopavamo", "gradimo", "filozofiramo", "bavimo se duhovnošću" i sl. Tek kad postanemo svjesni da nam je za "rad na sebi", potrebna intuicija iliti izravna veza sa stvarnošću(bogom, univerzalnim umom ili već kako ga tko zove) da bi tu stvarnost mogli uz pomoć "alata", uma, za početak "organizirati" na jednu relativno razumljivu razinu, prvenstveno sebi, a onda tu i tamo i drugima, tek tada počinje naš istinski proces spoznavanja. Do tada se vrtimo u bezbrojnim petljama.
Priznajem da nisam još do sada našao neku "znanost" ili "filozofiju" ili "tradiciju" ili "duhovnu znanost" koja je do kraja osvijestila to da su njeni napori da se dočepa istine osuđeni na vječnu petlju i da je bilo koji "sistem", "sistematiziranje", organiziranje", "sortiranje" glavna prepreka da se dođe do istine. Ne želim reći da se trebamo prestati služiti "alatom" i da se poput Lemurijanaca(treće rase, mi smo navodno peta rasa) oslonimo na "boga" isključivo na način da se "uštimamo" na božje vibracije i odatle izravno crpimo sve informacije o ustroju stvarnosti. Mi smo na pragu da se razvijemo u šestu rasu koja će imati izravan pristup intuitivnom i istovremeno će to moći obraditi "alatom" na svima razumljiv i prihvatljiv način. Moramo se naučiti razumjeti i naučeno moći izraziti. Trebamo više nalikovati bogu. Trebamo moći zamisliti i zamisao i ostvariti.

Pošto je tema razgovora Matrix, morao sam napraviti ovaj uvod da bih rekao da je Matrix samo skoro beznačajno mali dio cjelokupne stvarnosti. Dokle god razmišljamo na 3D razini o Matrixu, mi ga vidimo samo kao izraz našeg vrlo ograničenog 3D razmišljanja.
Matrix nije ograđen nekakvo ogradom iza koje nema ništa. "Sve je u svemu", pa je tako i Matrix samo jedan vrlo ograničeni izraz stvarnosti unutar stvarnosti. Ono što zovemo "unutar Matrixa" je samo jedna "konstrukcija" koja se može izmijeniti i "pretvoriti" u bilo što. Trebamo samo imati zamisao i pomoću svijesti restrukturirati ono što zovemo Matrix. A da bi to mogli, trebali bi sticanjem ZNANJA razviti svoju svjesnost. Uvećavanjem svjesnosti stičemo sposobnosti da manipuliramo materijalnom i nematerijalnom stvarnošću. Dakle, to je tako jednostavno. Kako se do toga dođe? Pa u svakom slučaju tako da učimo, da se ne zaustavljamo i da sve naučeno smatramo samo privremenim dok ne prodremo do neke druge privremene razine znanja. I tako zauvijek.

P.S. Čuvajte se toga da vam se moj tekst "svidi" ili "ne svidi". To je znak da nepotrebno "organizirate" i da sami sebe ograničavate. Uzmite ga, kao i bilo što drugo, samo kao "nešto" što je u vama više ili manje ili nimalo "zazvonilo". Sva "muzika" za vas je isključivo u vama. Nemaj "muzike" osim svoje!





Čitava evolucija čovjeka je od biti netko do biti nitko, i od biti nitko do biti svatko.

Mentalni, emocionalni i fizički um. Mogu prepoznati kod nekih bliskih osoba koji im je um najjači. Mogu prepoznati kod sebe koji mi je um najslabiji. Onda bi mogao svatko od nas prepoznati kod sebe svoj najslabiji um i razvijati ga.

Pa, pokušao sam reći da ako je potreban napor da bi duhovno napredovali, onda s tim "radom" nešto nije u redu. To je generalna primjedba. Čim poželimo nešto učiniti iz ovog ili onog razloga, to znači da nam je ego rekao da to što nam on govori ima svrhu. A ta svrha je zato da zadovoljimo ego i njegovu svrhu postojanja. A mi se želimo riješiti ega i njegove svrhe, zar ne? Želimo živjeti onako kako smo stvoreni, bez distrakcije od strane bilo koga ili bilo čega. Želimo biti ono što jesmo a ne ono što zamišljamo da bi htjeli biti ili ono što je "dobro da budemo".

Jedan učenik zamoli gurua da ga nauči tehnici disanja. Guru mu odgovori:
-Diši.
-Ali kako? - upita učenik.
-Diši!

Učitelj mu je htio reći da to učini na najprirodniji mogući način, bez razmišljanja i upravljanja, ali sa sviješću što radi.
Kad nešto učimo, to je znak da nešto želimo osvijestiti. Učenje započinjemo jer nas zanima što je iza tog predmeta našeg budućeg proučavanja. Većina obično misli "da bi bilo dobro, korisno, zanimljivo, praktično, moderno, profitabilno, duhovno... i sl." da nešto naučimo ili saznamo. Iza toga stoji ego. Ako učimo zato što se pojavilo neko pitanje u našem umu na koje bez primisli i bez određene svrhe tražimo odgovor, tada je to vjerojatno taj prirodni, iskonski poriv da prodremo u razumijevanju stvarnosti dublje od razine na kojoj smo u datom trenutku. "Bog se igra sam sa sobom tako da otkriva samoga sebe". Nema druge svrhe. Sve druge svrhe su samo znak da je ego "live and kickin' ".

Iz ovoga što sam napisao se dade razumjeti da su sve "potrage" i "putevi" izvrsna zabava, čak i kad njima upravlja ego ili ličnost. Samo, u jednom trenu bi možda trebali uvidjeti da se našom esencijom, a koja je bog sam, poigrava nešto poput ega, ličnosti. Bog je radi zanimljivosti i složenosti svoje igre ugradio u nas tog obmanjivača koji pojačava uzbudljivost igre.

P.S. Nassim Haramein i njemu slični smatraju da je svemir možda u obliku krafne sa rupom u sredini. Smjer energije putuje po površini krafne, uvire kroz jedan kraj rupe u krafni i izvire na drugom kraju. U međuvremenu smjer energije po toj krafni može biti prema svim mogućim geometrijskim obrascima koje oblik krafne dozvoljava. Istovremeno, svaka točka svemira je centar svemira. U toj točki vlada mirovanje. Ja sam npr. centar svemira.

Evo što kaže Nassim Haramein:

"In an infinite fractal of rotation, how do you define the center? Every point is the center. You are the center of the universe observing the universe from your very own center. Wherever you pick a point of observation in the fractal, that point becomes the center from which you're observing the universe. That point becomes stillness. Why stillness? Because in that point now, all the spins of the universe cancel out.… You need stillness to have a frame of reference for rotation… And that's how singularity occurs. Singularity is the point at the center of your experience of the universe, that is the point of stillness from which you're observing the universe." – Nassim Haramein

Ili:

"Consider your own body being made mostly of space. Close your eyes and experience the space that you’re made of and the space around you vibrating like a crystal. Then imagine that the rate of vibration of your biocrystal structure in the structure of the vacuum is equivalent to the information pouring in and out of you, in the same way that a crystal radio set tuned to a certain frequency allows you to hear a specific radio station. In the body, if the brain is the antennae of the radio set, the tuning dial is the heart, which defines the frequency of information received through the fluid dynamics rhythm of your body, and which can be altered by your emotional state."




Čitava evolucija čovjeka je od biti netko do biti nitko, i od biti nitko do biti svatko.

Ovo su ilustracije prvog i drugog navoda Nassima Harameina:




Čitava evolucija čovjeka je od biti netko do biti nitko, i od biti nitko do biti svatko.

hehe
zanimljivo kolko svi imamo različite imaginacije, ali mislim da su uvjetovane poznavanjem matrixa.
e sad, trebamo si prvo odgovoriti sta je matrix.
ako on obuhvaća i fizičku realnost, materiju; onda je on hologram kreiran od kreatora, i svi smo dio toga i nemozes izac iz njega.
a ako je matrix sustav manipulacije da se svi dovedu u neki oblik uniformnog ponašanja, onda se logično moze izaci iz toga. Svijest tu igra ključnu ulogu jer najvece "bitke" su zapravo one unutar nas, osvještavanje i ucenje. Tu ajde ima neki generalnih smjernica, ali na tom polju smo definitivno u mraku jer sto je primjenjivo na mene nema veze s bilo kim drugim. Pa nam tako i učitelji i razna učenja ubiti trebaju ojačat i dovest na početak vlastitog puta. Ostalo odradjujemo sami.

e sad u ovoj verziji 2 izlaska iz matrice, zamislio bih nesto slično prosvjetljenju.
Vjerojatno bi bili ono bezrazlozno raspolozeni, "sretni", al prava riječ bi mozda bili ispunjeni.
Ne bismo imali generičke misli povezane kultorološko, regionalno, nacionalno, religijski, umjetnički il ta ja znam vec kojim kontejnerom; svaka misao bila bi isključivo naša.
Materijalno kao i hedonizam nam nebi predstavljali ništa. Vidjeli bi ljepotu i savršenstvo kreacije, uzivali bi u tome, uzivali bi i u ljudima koji su jos u matrixu. Nista nas nebi vrijeđalo, duboko bi razumijevali stvari, osjećali povezanost sa svime. Izbrisala bi se neka granica izmedju "ja" i "ti", bili bismo više "mi". Jednostavno bi cisto postojali, radili onoliko kolko treba za fizičku egzistenciju.
Bezuvjetno poštovali tuđu slobodnu volju, kao i to da bi usli dublje zakon pravednosti na osnovu mudrosti.
e sad kako je sve to nekako povezano sa ici i na 4d i na opd, neznam kako bi se percepcija promjenila i kakve bi sve "darove" otkljucali na putu, isto tako neznam ni kako bi izgledalo da se ide na 4d a ostaje na OPS polaritetu. vjerojatno neke stvari slične sa puno više seksa.

al uglavnom, i ovo je nakako umno maštarenje umjesto pokupit prnje i ici prema tome kakvo god bilo...


btw pepeljuga ima puno lajkova od mene od ovog sta sam uspio pročitat... nije da se slazem sad nesto specifično, nego jednostavno lajkam, rečenice su nekako tople, ima tu dobra prijeđena puta...

Hvala, ako si prepoznao i sam si prešao komad puta.

I ovaj trenutni matriks je u vecem matriksu, kad izadjemo iz ovog uci cemo u sledeci ali malo svjesniji, a samo je bog izvan matriksa a zapravo je on matriks.

Recimo da je kreirana jedna lažna, virtuelna realnost i da mi tu realnost nazivamo – „matriks“.

Da bi se ta lažna realnost mogla doživljavati, morao je biti stvoren i jedan interfejs, koji je takođe lažan a njega možemo nazvati – ličnost.

Tako, svaki učesnik ili stanovnik lažne realnosti ima na sebi „nakalemljen“ onaj interfejs za njeno doživljavanje s kojim on poistovjećuje sebe. Onda on percipira lažnu realnost kroz svoj lažni interfejs, dakle, lažno kroz lažno. Taj interfejs je programiran da diktira percepciju i način razmišljanja stanovnika matriksa ili lažne realnosti. Odatle, kao dio matriksa, ličnost ne može izaći iz njega. U tom virtuelnom univerzumu ili matriksu, serviraće se bezbroj sadržaja koji su dizajnirani za brčkanje ličnosti u njima. Ličnosti će imati i emocije kojima će reagovati na različite doživljaje i one će biti zasnovane na dualizmu, dobro-loše, volim-ne volim, patnja-zadovoljstvo, ljubav-mržnja... Ličnosti će se truditi da što lakše i ljepše egzistiraju u sistemu života kreiranom za ličnosti u jednoj lažnoj realnosti. S obzirom da je sve lažno, laž postaje jedna norma i tretira se kao istina. Vjerovanja koja kontrolni sistem neprestano štanca i distribuira kroz ličnosti, uzimaju se kao realnost, pa čak i znanje, te ih ličnosti prate i žive. S tog stanovišta, nijedna kosmologija koja je prisutna u matriksu, ne bi bila istinita, mada bi mogla sadržavati određenu dozu istine. Isto tako, ličnost, kao jedna laž, ne bi bila u stanju ni prepoznati jednu golu istinu kao takvu, čak i kad bi joj ova igrala Žikino kolo pred nosom.

I tako, vremenom, nivo svjesnosti u matriksu pomalo raste i dođe do jedne tačke gdje pojedinci počinju primjećivati da „nešto nije u redu“, da je sredina u kojoj egzistiraju uveliko kontrolisana i da žive u nekoj vrsti zatvora. Malo, po malo, počinje se rađati ideja o izlasku iz njega. Međutim, s obzirom na njihov opis radnog mjesta, ličnosti preuzimaju na sebe i taj posao oko definisanja zatvora kao i načina za izlazak iz njega, mada nisu kvalifikovane za to tj. po samoj svojoj prirodi one nisu u stanju da se oslobode od nečega čiji su one dio. (One će nam čak govoriti i to šta se nalazi napolju, izvan zatvora, mada toj realnosti nisu nikada pripadale, niti su je u stanju razumjeti!?) One će definisati i glumiti tzv. buđenje i oslobađanje koliko god duže mogu jer će tako i produžavati svoju egzistenciju i kontrolu nad ljudskim bićem. Naravno, tako ćemo čuti raznorazne definicije kako zatvor izgleda i šta podrazumijeva oslobađanje od njega dok jednu definiciju nećemo imati priliku da čujemo i razmatramo a to je da - istinsko buđenje podrazumijeva jedan proces razotkrivanja svoje vlastite ličnosti kao jedne strane instalacije... vještačkog interfejsa... lažnog ja, koje je dizajnirano upravo za svrhu da nas drži u zatvoru a onda podvrgavanje te ličnosti kontroli od strane Istinskog ja, koje bi u međuvremenu trebalo biti dovoljno doraslo tom zadatku. Uostalom, ono je i učestvovalo u onom razotkrivanju lažnog dijela ljudskog bića.


***

Međutim, čini se da ova dinamika brčkanja u matriksu-kokošinjcu ima i svoj vijek trajanja, tj. postoji dosta indikacija da se kraj turnusa u kokošinjcu bliži kraju!?

Prema nekim očitavanjima glavnog programa kompjutera - AI koji upravlja kokošima-ličnostima-mašinama-lažnim ja-stranim instalacijama-predatorovim umovima-interfejsima-implantima... koji su nam „nakalemljeni“, pa tako i životom na ovoj planeti, imamo nešto malo više od 5 mjeseci, da uživamo u kokošinjcu-matriksu u ovakvom stanju u kakvom jesmo.

Kraj turnusa, kokoši će vjerovatno percipirati u nuklearnom obliku, ukoliko se ne zadese u onim dijelovima kokošinjca koji budu prvi na redu tj. ukoliko uopšte budu imale vremena da išta percipiraju.

Do sada smo imali sasvim dovoljno vremena da bi primjetili da „nešto nije u redu“ u ovom kokošinjcu-matriksu. Navedeni smo da sasvim uredno racionalizujemo sve psihopatološke aktivnosti koje su se odigravale u prošlosti, pa sve do danas, zajedno sa dva Svjetska rata u kojima su naravno pobijedile „sile dobra“ uz ko zna koliko žrtava, patnje i stradanja. Sasvim uredno smo odignorisali da se od samo one poslednje pobjede „sila dobra“, odigralo 248 oružanih sukoba, odnosno, lokalnih ratova u kojima je izginulo preko 30 miliona ljudi, od čega su 90% bili civili i djeca a samo od 95.-godine, pa do nas,od siromaštva i gladi je umrlo preko 400 miliona ljudi (takođe uz 90% djece)... što će naše „instalacije“ sasvim uredno racionalizivati a kako smo vidjeli u tekstu o kontejnerima, „naše“ racionalizovanje i kukurikanje su - sinonimi.

Bjesomučnu trku u naoružanju, enorma finansijska sredstva uložena u razarajuća oružja, mi smo racionalizovali kao jednu garanciju održavanja mira bez razmišljanja o mogućnosti da će se to jednom i upotrijebiti.

Imali smo priliku da shvatimo i to da ne možemo za svoju djecu očekivati lijepu budućnost ako istovremeno ne poduzimamo ništa za dobrostanje tuđe djece. Imali smo priliku da shvatimo i to da ne možemo očekivati lijepu budućnost za sebe same, ukoliko ne poduzimamo ništa za dobrostanje drugih... ali dobro, nema koristi ... razmišljali smo onako kako kokoši trebaju razmišljati... vjerovali smo u ono u šta kokoši trebaju vjerovati... ponašali smo se onako kako se kokoši trebaju ponašati... a pored svega, očekivali smo i jednu lijepu budućnost a budućnost, može biti samo posljedica jednog određenog mentalnog stanja u kojem egzistiramo ili ukratko, onaj ko živi kao kokoš imaće i kokošju sudbinu bez obzira na to imao on u sebi onog orla/Istinsko ja/dušu ili ne.

Oni koji imaju, moraće to u ovim vremenima i demonstrirati ali ne drugima, nego sebi samima. Neki će možda usput dobiti jedan intuitivan osjećaj da se trebaju izmještati iz gradova na sela, gdje će biti u stanju obezbijediti hranu i čistu vodu za sebe i svoju porodicu?!

Oni koji uspiju preuzeti kontrolu nad svojom ličnošću i počnu živjeti u skladu s Istinskim ja, preći će postepeno u sadašnji momenat i šta god budu radili u sadašnjem trenutku, imaće optimalnu reflekciju u onome što nazivamo budućnost. Dualistički, crno bijeli pogled na realnost će se postepeno izgubiti i ljudi će vidjeti ono što jeste, onako kako jeste, bez nekog prosuđivanja i klasifikovanja na dobro-loše. S tim u vezi, kad dođe do opšteg belaja, biće na pravom mjestu i radiće prave stvari, ukoliko njihovo Istinsko ja bude odlučilo da ostane ovdje. Drugi će se možda izmjestiti napolje iz kokošinjca na vrijeme ali svojom voljom i u kompletnom stanju (dimenzionalni pomak?!). Neki će se možda upustiti u „napad“ na AI koja upravlja kokošima i kokošinjcem-matriksom u smislu njenog onesposobljavanja ili re-programiranja... itd. Šta god se bude radilo, biće zasnovano na jednom razumijevanju zašto se to radi i biće u korist čovječanstva. Tako bi se moglo reći da će oni koji uspiju da se probude, dejstvovati kao jedan tim, bez obzira na to gdje se nalazili i bez obzira na to što se neće međusobno poznavati i dogovarati.

...