bi. jer zagonetka nad zagonetkama treba biti riješena: otkriti koje su to spoljašnje okolnosti koje ga (ipak) i kako ga potpomažu.
~~~~~~~~~~~~~~
There is no way out whatsoever. . . . However, there is; there is one exit only—to have outside myself, so to say, a "never-sleeping-regulating-factor." Namely, a factor which would remind me always, in my every common state, to "remember myself."
uvijek budni (nikad ne spavajući) regulatorni faktor...
"o presveti, vazda BUDNI Bože, dođi sa svjetlom svojim i grmljavinom" (Rabindranath Tagore, Gitanđali 39)
"djelovanje pojedinca za svrhu razvijanja određenih xyz odlika skrivenih u njemu" mogao bi se - kad bi netko htio, u terminologiji, nazvati rad protiv zloboga.
cijeli izraz se odnosi na tzv. zloboga kojeg je i sam Gurđijev, kako sam kaže, razvio SAM unutar sebe samog i koji ga je iznutra poticao. i tom i takvom "kvazibogu" (zlo-dobro, zlobogu), fikciji vlastite imaginacije, kojeg i čiju sliku i predstavu u sebi pojedinac stvara subjektivno SVAK SAM ZA SEBE, tim "frankenštajnima" tragatelj tada pridaje bilo koja božanska imena i odlike koje sam tragatelj smatra degutantnim iz cijelog spektra degutantnosti koje čovjek može smatrati odurnima i groznima.
u tome dobija nekakvu "negativnu motivaciju" za daljnji nastavak rada protiv te vlastite kreacije. postavlja se pitanje: da li rad, djelovanje, borba i ulaganje vremena, volje i truda utemeljen na "PROTIV nečeg" negativnog nasuprot radu djelovanju, borbi i ulaganju vremena, volje i truda utemeljen i vođen "ZA nešto" pozitivno donosi nužno identične nuspojave, efekte, rezultate i pomake? naglašava li se ono protiv čega se bori ili se naglašava ono za šta se bori? čemu se pridaje više pažnje? da li još uvijek nismo naučili: "ono čemu pridaješ (veću) pažnju to (više) raste, energija toga raste"? "aktivno i proaktivno" ZA, "protiv" - onako usput i u prolazu... borimo li se protiv mraka tako što ćemo na njega mahati rukama, mlatiti ga i dizati prašinu u toj tmini koja će jedino završiti u našim vlastitim očima? ili se protiv mraka borimo jednostavno tako što (u)palimo svjetlo?
zaboravnost je jedna od onih stvari kojima je čovjek podložan. pa ju s vremena na vrijeme treba prodrmati...
pomaci? hm...
"Sta sve nisam ucinio, kakve sve mere nisam preduzeo u stanju moje obicne budnosti da bi se aktivnost mog dusevnog zivota odvijala po nalozima mog aktivnog svesnog - a sve uzalud"
"upkos svim svojim zeljama i svim svojim naporima, nikako nisam uspevao da u svakodnevnom zivotu s drugima "opomenem"sebe i da se ne izrazavam u skladu sa teznjama svoje prirode, nego prema nalozima svog postignutog svesnog. Nisam mogao da postignem to da stepen "samoopomene” postane dovoljno snazan da spreci da tok asocijacija koje se same od sebe u meni nizu zavisi od izvesnih vrlo nepozeljnih cinilaca moje nasleđene prirode.
Uporno sam tragao za uzrokom tog strašnog stanja mog unutarnjeg sveta, raspitivao sam se kod mnogih ljudi o tome, ali nista nisam mogao da razjasnim. Samo mi je jedno postalo jasno, a to je da nuznost da se ne poistovecujem i da "opomenem ” sebe u svakom casu tokom svakodnevnog zivota zahteva da u meni stalno postoji budna paznja, a da tu budnost u coveku moze pokrenuti samo delovanje cinioca stalne opomene koja dolazi spolja.
Sve sam pokusao u proteklom zivotu, cak sam nosio kostreti svih vrsta, nista nije pomoglo. Te su stvari pomagale samo dok sam ih nosio, i to samo u pocetku: cim bih prestao da ih nosim, cim bih se na njih navikao, bivalo je kao i pre. Nema moguceg izlaza...
Pa ipak ima, ima - jedan jedini. Potrebna mi je, izvan mene pomoc uskladujuceg cinioca koji nikada ne spava. To jest cinioca koji bi me stalno podsticao, ma kakvo bilo moje stanje, da ,,opominjem,, sebe.
Sta? Kako! Zar bi to bilo moguce!... Zasto mi tako jednostavna misao nije pre pala na pamet? Zasto je trebalo toliko patiti i ocajavati da bih tek sada uocio tu mogucnost? Zasto i tu nisam, takode, pritekao onoj sveobuhvatnoj podudarnosti? Pa, i tu Bog... opet, Bog. Samo on. Svuda on - i sve je u povezano s njim. Ipak je tacno da sam covek a ne zivotinja, mada postojim u istoj kosmickoj sredini kao i sva stvorenja.
Nije se uzalud od najranijih godina covecanstva govorilo i tvrdilo u svim verama da je coveka - za razliku od drugih spoljnih oblika zivotinjskog sveta - stvorio Bog na sliku svoju.
Na sliku svoju znaci da je Bog u svojoj providnosti nasem opstem izgledu dao takav sklop koji ima mogucnost da stvori i ispolji svojstva koja on sam ima u sebi.
On je Bog, prema tome, i ja sam Bog: Jedina razlika izmedu njega i mene treba da bude- i, naravno jeste- razlika u stepenu. On je Bog velikog sveta, a ja treba da budem Bog malog sveta. On je Bog svega prisutnog u svemiru i celog mog spoljnog sveta. I ja sam Bog, ali celog svog unutarnjeg sveta. Za sve i u svemu imamo iste mogucnosti i iste nemogucnosti. Iste mogucnosti i nemogucnosti koje on ima s obzirom na sveukupna prostranstva svemira ja treba da imam u pogledu zivotnog delokruga koji je meni poveren. Ono sto je Njemu moguce i nemoguce u podrucju velikog sveta meni treba da bude moguce i nemoguce u podrucju mog malog sveta.
Sve je to jasno, tako jasno kao i da nakon noci treba da dođe dan.
Kako sam mogao a da ne opazim tako ocevidnu podudarnost?
Toliko sam mislio na stvaranje sveta, na postojanje sveta i, uopste, na Boga i njegova dela, toliko sam o svemu tome razgovarao s drugima, i nikada mi nije pala na pamet ta jednostavna misao.
A bilo je tako ocevidno!
Sve bez izuzetka, zdrava logika, bas kao i istorijske cinjenice, otkrivaju i potvrduju da je Bog apsolutna Dobrota. On je sva ljubav i sva Milost. On je pravedni Mirotvorac svega sto postoji."
...development of the hidden properties in man... fraza iz G.: The herald of coming good
skrivene = unutarnje ODLIKE, svojstva, karakteristike (properties) u čovjeku - bivaju ono što je čovjek poslan ovdje u ovom životu razviti i razvijati. što su uopće one?
"Stoga, dakle, zelite li stvarno u sebi steci ono sto jedino razlikuje coveka od obicne zivotinje, drugim recima, zelite li da budete onakvi kakvim vam je Velika Priroda dala mogucnost da budete pod uslovom da to uistinu zelite- zeljom koja emanira iz triju delova vaseg bica nezavisno oduhovljenih- i preduzmete li svesne napore u cilju da se preobrazite u ’’obrađenu zemlju” sposobnu da iz nje proklija i izraste ono na cemu pociva nada Stvoritelja svih postojecih stvari"
A. rad na sebi nije onda protiv Velike Prirode? (on nit je koristan za produženje nit podržava temelje pojedinčevog "nenormalnog života" i (ne)shvaćanja proizašlih iz istoga? koji (nenormalan život) je sav i sam protiv Velike Prirode i Boga jednako?) B. ako rad na sebi podrazumijeva da u tebi izraste ono na čemu počiva "nada Stvoritelja svih postojećih stvari" = Boga, isti taj rad nije i ne može biti protiv Boga? nada Stvoritelja svih postojećih stvari kojeg Gurđijev naziva, kao što se oduvijek i nazivao: Bog. Njegova nada? u čemu se to sastoji ta "nada Stvoritelja" svega i svog tvog vanjskog svijeta? nada da budemo onakvi kakvi, kakvima nam je Velika Priroda (zar je moguće da je i ona Božja?) dala mogućnost da budemo? zašto? s kojom svrhom? da u nama proklija i izraste temelj nade Boga samog?
"Samo puno ostvarenje neizbeznosti nase sopstvene smrti (...)
--- ah to "drvo srama" ---
(...) moze da unisti činioce koji su se usadili u nama zbog naseg nenormalnog zivota, i koji su izvori ispoljavanja raznih vidova naseg egoizma, korena sveg zla u nasim uzajamnim odnosima. I samo to ostvarenje moze uskrsnuti, u ljudima, bozanske iskre koje su nekada u njima bile kao istinski podsticaji Vere, Ljubavi i Nade" prevedeni citati iz Gurđijev: Život je stvaran samo kada jesam
eat the meat but spit the bone...
nego, ima i druga zagonetka: koja i kakva je veza između Gospodara plesa i Gospodara muha?
zašto bi trebalo uskrsnuti u ljudima božanske iskre koje su kako tada (nekada ili tek u Božjem predznanju, ne ulazim ovdje sada), tako i uvijek - istinski poticaji Vjere, Ljubavi i Nade (zarad iskorjenjivanja zla koji postoji u našim uzajamnim odnosima? uzajamnim, međusobnim odnosima? ah ti odnosi i te egoistične krhotine koje nikako da otpadnu... "zlobogovi")? uskrsnuće božanskih iskri koje potiču zaživljavanje u nama vjere, ljubavi i nade - je nekakva nada Boga za nas? zar su mrtve, mrtve u nama te božanske iskre? mrtvi su u nama poticaji Vjere, Ljubavi i Nade? i putem uskrsnuća u nama tih tajanstvenih "božanskih iskri" ili "božanske potvrde izvornih i pravih impulsa: vjere, ljubavi i nade"(divine proofs of genuine impulses-faith, love and hope)... mi postajemo ispunjenje Božje nade i vjere u nas? zar Bog ima takav nekakav Naum za nas? nije li očigledno? nije? zar On aktivno djeluje u nama baš u tu svrhu?
svaka ptica svome jatu leti.
uh te ribe s tako "suptilnim" koščicama.
ispada da -----> ...development of the hidden properties in man... fraza iz G.: The herald of coming good
skrivene = unutarnje ODLIKE, svojstva, karakteristike (properties) u čovjeku - bivaju ono što je čovjek poslan ovdje u ovom životu razviti i razvijati. što su uopće one?
-----> su one vjera, ljubav i nada i sve što potiče razvoj tih skrivenih ili uskrsnuće (ponovno oživljavanje i zaživljavanje) tih pomrlih odlika u nama je svrha života jednako kao i razvoja ljudskog bića kao takvog? u riječima samog G. (valjda ćemo i izražavati ono što razvijamo? u našim odnosima jednih prema drugima i svemu ostalome... )
a sve to za neki efekt ili posljedicu ima iskorijenjivanje zla koji postoji u našim uzajamnim odnosima? uzajamnim, međusobnim odnosima? ah ti odnosi i te emocionalne krhotine ... ali, ne... nemoguće da Gurđijev ima tako "banalne" stvari na umu, tako "prizemljene"... mora da je i njemu važnije fantaziranje o aeonima i emanacijama i hijerarhijama briaha i jeciraha...
"sve to", ispada moguće tek "punom realizacijom neizbježnosti naše vlastite smrti", kaže G. "moj prijatelju, mene više nema..." Belzebub je trebao dovesti do te realizacije u čitatelju: ti "stari, nevaljali, zloboški" umireš da bi "novi, ispravni i obdaren Božanskim odlikama" mogao živjeti i zaživjeti.
"As we are, we are food for the moon. What we are trying to do in this Work is to be able to be food for the sun. " ma hajde...
koja sinkro-dencija. baš noćah se probudih usred noći usred jednog sna prepunog izgovaranja nekakvih blagoslova raznih ljudi i jedan među njima kojega se jedino i sjećam, jer je bio zadnji bješe: "neka dva sunca nikad nad tobom ne zađu".
~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~
dodatak. lekcija iz tantre: hrana za mjesec?? mjesec je tantrički predstavljen (trima vrtložnim) centrima (gornja čakrička trijada) u glavi. u Gurđijevljevoj (i gnostičkoj) terminologiji to je intelektualni centar. ali mi bi trebali okrenuti svoje napore prema suncu? sunčev centar predstavlja anahata. srce. biti "hrana" za sunčevu svjetlost? "hrana" za svjetlost nije li "gorivo", ono što izgara gorljivo i žarko da bi svjetlo svijetlilo? transformiranjem emocionalnog centra - dobija se neophodno gorivo za funkcionalnu integraciju svih centara jednako. jedino transformiranjem emocionalnog centra i njegovim povratkom "Primarnoj emociji", toj božanskoj iskri koja u nama raspiruje ... vjeru, nadu i ljubav (kako je to prvi formulirao Pavle i G. samo citirao isti trio)
~~~~~~~~~~~~~~~
Gospodar plesa je upravo to: gospodar PLESA.
Gurđijev je, njegovi prijatelji to jako dobro znaju, bio Gospodar PLESA, tako se i sam potpisivao. majstor obrata i zapetljancija, pa, neka čitatelj sam porazmisli o razlici i smjeru osobnog razvoja između ove dvije verzije donje rečenice:
Na sliku svoju znaci da je Bog u svojoj providnosti nasem opstem izgledu dao takav sklop koji ima mogucnost da stvori i ispolji svojstva koja On (ili on malim početnim slovom) sam ima u sebi. ... svojstva koja Bog ima u sebi - moguće je ispoljiti kroz naš "izgled" i naš "sklop".
ili
Na sliku svoju znaci da je Bog u svojoj providnosti nasem opstem izgledu dao takav sklop koji ima mogucnost da stvori i ispolji svojstva koja on (u smislu "to", eng.: it) sam ima u sebi.
... svojstva koja već postoje, kakva god da su unutar samog "izgleda" i "sklopa" --- što je u Gurđijevljevoj terminologiji "naslijeđena priroda" --- mogu se ispoljiti.
prva verzija govori o pravoj gnozi i rađanju unutarnjeg čovjeka. za Boga. protiv Zlo-Boga. druga verzija je mlaćenje prazne slame vanjskog čovjeka koji jednostavno ne želi nadići sam sebe i svoje tašto i oholo (samovažno) laganje samog sebe djelujući time protiv Boga i za Zlo-Boga.
naš opći izgled i sklop - koji je Bog stvorio na sliku svoju ima mogućnost da stvori i ispolji svojstva koja i Bog sam ima u sebi? dok istovremeno postoji mogućnost da čovjek stvori i ispolji svojstva koja Bog u sebi nema? možda onda da ista ta pokušava pridati Bogu samome, jer eto, čovjek ih je stvorio i ispoljio u sebi, pa mora da su onda ista i u Bogu? tako nastaje Gurđijevljev Zlo-Bog? ma neee, zasigurno je tek u pitanju ta opstruktivna ideja "zlo-dobro", izmišljanje tog dualizma je, mora da je, krivo za sve!? "zlodobro" nije ništa drugo do "miks, mješavina dobra i zla" koje je zlo samo, iz samo jednog razloga: život je dobro i da bi zlo živjelo mora se zamiksati s dobrim. oživljavanje negativnih ("naslijeđenih" ili samoutisnutih ili prizvanih ili prihvaćenih) odlika u nama i svemu je "zlodobro" koje je (oživljeno i zaživljeno) zlo (zlobog).
svo oplemenjivanje vlastitog karaktera i života, (stava kod čovjeka 1-2-3 u gnostici), potječe od tog izvora te božanske iskre koja je dana svakom čovjeku, a koja potpaljuje u nama i vjeru i ljubav i nadu. poanta svakog oplemenjivanja ljudskog karaktera je upoznavanje Vjere Realiteta. Nade Realiteta. Ljubavi Realiteta. jer iste je u nama frcnula. svrha gnoze i bilo kojeg istinski shvaćenog Puta je omogućavanje toj i takvoj "božanskoj iskri" u nama da zabriljira. i to je put k razumijevanju života, svijeta, sebe, drugih, svih i svega. "But you must remember that Men Numbers One, Two and Three are all on the same level, are all equal in potential. Everything wants to Be, to manifest itself, its idea. " iz ranije u topiku danog linka Staveley-a.
zlobog. Evil-God. (zlo-dobro)
drugdje je čovjek 1-2-3 nazvan "dušom": tko izgubi svoju dušu, pronaći će ju (novi život integriranog ljudskog bića). tko pronađe svoju dušu (oživljava u sebi čovjeka 1, 2 ili 3?) - izgubit će (ju)... hm... kaže iznad da "sve želi BITI", pa tako i čovjek 1-2-3. mi tog čovjeka u sebi ne moramo neprekidno usmrćivati. dapače: on jest smrtan i umire prirodno stalno iznova, svakoga dana. ono što mi ljudi činimo je da ga neprekidno oživljavamo, figurativno... i on neprekidno figurativno umire u našim zaboravima koje onda opet oživljavamo... dalo bi se... ali ionako je ovaj post poduži (prava trakavica, ne zamjerite).
... hvala na čitanju
p.s. edit: uglavnom tek kozmetički (underline otkazao poslušnost ;-q)
Zadnja izmjena: sen-sei; pon jun 20, 2016 1:25 pm; ukupno mijenjano 1 put/a.
|