Aj da se ubacim i ja s`obzirom da sam ovih dana ponovo pao sa te druge stepenice.Nemamo mi bas neke sanse protiv ekipe.Ako neuspevaju neko vreme da deluju na nas direktno,uradice to preko nekog drugog.Nekog poznatog ili nepoznatog.Kad osvestim deo odbrane od nekih ljudi iz okruzenja,pojavi se neko drugi.U saobracaju npr.Svako ti odgrize po komadic dok neuspeju da te oslabe,a onda krece silovit napad sa svih strana.Bas ovih dana prolazim sa porodicom kroz tako nesto.Podstanari smo i kasnimo sa kirijom nekoliko dana.Napravila gazdarica takav haos da je dovela cerku i sina da nas lincuju bukvalno Cak su i silu upotrebili i dolazila policija gde su se oni predstavljali kao zrtve ,kuknjava kako cu ja da ih pobijem dok dodje interventna ,da pozure i svakakve gadosti,a pritom ja bio odgurnut i povredio ruku tom prilikom.Kukaju kako nemaju sta da jedu,a za ceru digli kredit da ugradi silikone. Ja u soku,deca vriste... ma strasno.
Veceras odem da odnesem drugu polovinu kirije i povedem kuma da mi pravi drustvo.Kum 2,06m, 110 kg .Posto me je njen sin odgurnuo,klinac za mene od 20ak god.upitah za njega i rekoh da ga pozdravi.Kum isto rece da ga pozdravi i od njega.ali nelezi vraze,digose frku da su me zvali 5 puta u sat vremena.Zvala policiju ,prijavljivala nesto.Jednom recju usrali se za dzab dzabe.A ja posmatram kakve su to gnjide ustvari...Hoce da te jebu al da se ti nebunis i jos da im se zahvalis.E pa necu da se predam pa makar me to kostalo zivota.Uostalom ,nismo li mi svi ``bica na putu da umremo``?? kako rece Don Huan
Zabole ekipu za mene,a i za njih.Samo je razlika sto ja to odavno vec znam ,a oni nemaju pojma.Misle da su nekako povlasceni naravno u se, na se i poda se.

Malo mozda odoh previse u detalje,ali ovo je direktno sa terena i to uzivo.

Ne moze se u ovakvom svetu,bar ne u Srbiji u ispodprosecnoj porodici ,raditi na sebi i pri tom nesto kao napredovati.Ustvari moze ,jer je ovo idealan teren,ali je zato jaaaakkooo zajebano.

Aj ziveli

Ako si iz BG i okolnosti ti dopuštaju, jesi probao sa grupnim radom? Između sastanaka, drži ti ta neka grupna energija glavu iznad tog blata. Ono što je monasima manastir, nama je, između ostalog i zbog ovoga, grupa. Dopuniš bateriju ako te ovakve dogodovštine iscede da bi mogao da nastaviš dalje.

Kad se o nekom ličnom pomaku radi vrlo ga je teško objektivno odrediti jer bi se i ta procjena odvijala kroz subjektivnost ličnosti. Što bi nečija ličnost bila naprednija ili svjesnija, utoliko bi i procjena gdje se ona trenutno nalazi bila objektivnija.

Ako se složimo s tim da bi pravi pomak u kontekstu Četvrtog put podrazumijevao napredak na prlilazu tom putu, s obzirom da bi Put trebao da počinje u pravom smislu tek nakon prelaska „drugog praga“, tu bar meni može biti jasno jedino to da taj drugi prag nisam prešao a takođe ne znam ni koliko sam daleko od njega.

Međutim, to ne znači da napretka nema. Ukoliko je neko krenuo na put, on bi trebao da napreduje cijelim tokom, brže ili sporije uz pokoji kraći period stagniranja a možda i kretanja unazad.

Neki osnovni pomak u kontekstu Četvrtog puta, bila bi sposobnost uočavanja mehaničnosti vlastite ličnosti. Što je čovjek više u stanju uočavati mehaničnost kod samog sebe, tako će ju uočavati i kod drugih. Naravno, čovjek će vremenom, postepeno i nadvladavati svoju vlastitu mehaničnost i tako optimimizirati svoju interakciju s realnošću.

Pomak se može očitovati i u stepenu uočavanja laži kod samog sebe a takođe i u vanjskom svijetu. Naravno, to bi išlo zajedno sa jednim smanjivanjem vlastitog laganja što je više moguće. Čovjek će biti svjestan i toga da u slučaju prezentiranja svog mišljenja drugima, on će to prezentirati kao mišljenje a ne kao činjenice ili faktično stanje stvari na terenu. On će bar biti svjestan razlike između znanja, mišljenja i vjerovanja.

Pomak ili napredak se može očitavati i u nečijoj sposobnosti prepoznavanja „treće sile“. Dakle, čovjek svojim napredovanjem postepeno gubi posmatranje realnosti na crno-bijeli način. Vidi da su pojmovi pozitivno-negativno relativni, da se negativne stvari mogu pretvoriti u pozitivne i obratno, da se može uvesti i neka ravnoteža između njih; on počinje sve češće da vidi i treću opciju između dvije koje su mu ponuđene a koja na prvi pogled nije bila vidljiva itd. što podrazumijeva nadvladavanje dualnosti. Što je stepen povezivanja komponenti bića veći, utoliko više nestaje i dualna slika realnosti.

Jedan od pokazatelja nekog napretka bio bi i stepen ravnoteže u neposrednoj čovjekovoj okolini, recimo u njegovoj kući i porodici.

Osiguranje jedne normalne životne egzistencije u ovom (nenormalnom?!) svijetu bi bio jedan od osnovnih elemenata ili uslova za rad na sebi i bilo kakav napredak. Naravno, sam sistem života u ovoj realnosti zajedno sa životnim vrijednostima i mjerilima uspjeha je napravljen prema mjerilima antropoida (dakle, u korist onih bez putnika u kočiji), tako da čovjek mora osigurati jednu egzistenciju pod datim uslovima. Na te uslove ne možemo gledati na kao pozitivne ili negativne, nego jednostavno, na onakve kakvi oni jesu. Mi se moramo znati dobro snalaziti u jednoj lažnoj realnosti kako bi došli do stvarne realnosti, slično kao što se moramo dobro snalaziti sa Lažnim ja kako bi stupili u kontakt sa Istinskim ja, te tako ostvarili jedan prijelaz iz jednog u drugo, iz lažnog u istinito. Dakle, sposobnost razlikovanja istinskog od lažnog ili (B i A uticaja) bi bila jedno od mjerila napretka.

Jedno od mjerila napretka bi bilo i to koliko često zapadamo u tzv. „negativna“ stanja svijesti (frustracija, bijes, apatija, strah, nemir, depresija...itd) i koliko nam dugo treba da ih prevaziđemo kad nam se to desi?! (Euforija, napadi kosmičkog altruizma i ljubavi prema svemu i svačemu itd. se u gnostici takođe ne smatraju „pozitivnim“ stanjima, nego bi se tu radilo samo o drugom polaritetu jednog te istog.)

Stepen čovjekovog samopouzdanja, nezavisnosti i ostvarene individualnosti bi trebao da raste još od početka kretanja onom stazom koja vodi ka prilaznom putu. Tu ne bi trebalo proći dugo dok čovjek ne postane načisto s tim da autoriteti za njega ne postoje. To je jedno znanje na nivou bića. (Tako, to kao jedna informacija rečena drugima, za njih obično nema nikakvo značenje, niti svrhu.) Naravno, to ne znači da ne postoji „arhonska hijerarhija“ koja ima tendenciju da sebe predstavlja drugima u smislu autoriteta. Oni od nas koji prihvate njih kao autoritete, nazivali oni sebe bogovima, arhanđelima, uskrsnutim majstorima itd. nemaju šanse kad je neki ezoterički razvoj u pitanju. Individualnost i sljedbeništvo ne idu zajedno. To su dva potpuno suprotna pojma. To su dva potpuno suprotna načina egzistencije.

Ljudi koji idu istočnognostičkim putem ezoteričkog razvoja nemaju nikakvu „duhovnu hijerarhiju“ u smislu da se oni koji su dalje otišli predstavljaju ili doživljavaju kao neki autoriteti. Tako se i na čovječanstvo, s gnostičkog stanovišta, gleda u smislu krugova postavljenih horizontalno (ezoterični, mezoterični, egzoterični i vanjski krug) a ne prema modelu piramide koja važi za arhonski uređene sisteme. Tako, tragaoc ne bi gledao na čovjeka koji je prešao „drugi prag“ i ima C uticaje kao na nekog „autoriteta odozgo“, niti bi mu se ovaj predstavljao kao takav. Istovremeno, C uticaji ili informacije koje bi taj (čovjek br. 5?!) pružao ovome drugom, bili bi tako odmjereni i predočeni da pomognu ovome na način da ga osposobe da on pomogne samom sebi, te tako i da sam pređe „drugi prag“. (Moramo biti načisto s tim da na ezoteričnom putu niko nikoga ne nosi na leđimai, niko nikome ne piše domaću zadaću, svako mora sam da napreduje, te je tako i zaslužan za svaki svoj uspješan korak naprijed a takođe i odgovoran za svaki svoj pad i čvorugu na glavi.

Naravno, ako za tragaoca autoriteti ne postoje, to ne znači da ne postoji jedno poštovanje za druge. On će isto poštovati sav život i živa stvorenja ali se neće nikome klanjati, niti će se nekome za nešto moliti jer za tako nešto nema potrebe. Istovremeno, trebao bi biti dovoljno svjestan da se odupre svakom pokušaju manipulacije.

Tu je istovremeno i razlika između tragaoca i vijernika. Radi se o dva potpuno različita mentalna sklopa. Tragaoc će razumijeti jednog vijernika dok vijernik ne može razumjeti jednog tragaoca.

**

I na kraju, napredak se može očitovati i u sposobnosti povezivanja opšte slike ili sklapanja mozaika, s obzirom da je sve povezano. Koliko smo u stanju povezati niti ili elemente mozaika?! Naravno, i tu smo na subjektivnom terenu ali će od slike koju smo sklopili, uvijek zavisiti i naša navigacija. Ako recimo uzmemo za primjer gnostiku, primjetićemo da ona ima dvije varijante, istočnu i zapadnu a da istočna ima takođe dvije varijante, jednu koju je prezentirao Gurdjijev (i Uspenski) i vezana je za grupni rad i drugu koju je prezentirao Moravjev, koja je prilagođena za individualni pristup. Zapadna gnostika se više bavila arhonima i prilično dobro je opisala neke vidove njihove manipulacije čovječanstva s njihove strane, dok se istočna gnostika nije bavila njima direktno. Njihove uticaje je uklopila pod „Generalni zakon“, a pažnju je posvetila uglavnom čovjeku i mogućnostima njegovog razvoja. Uz sve to imamo i kasnija naučna istraživanja ove tematike, svoja lična i tuđa iskustva i opservacije itd., tako da kod sklapanja slike moramo uzimati u obzir sve izvore koji su nam poznati. A naravno, i za njen „izgled“, odnosno, istinitost, sami smo odgovorni.

..

Poporitopopone, ovo što si ispričao upravo je ono što sam već pisala u prethodnim postovima. Pisala sam ovo:

Primjer, imaš susjeda koji pravi probleme, alkoholičar je. Svi ostali susjedi ga ogovaraju, osluškuju,iako ga izravno ne napadaju. Tebi je dosadnjikava ta priča, ne sjetiš se da susjed postoji, ne pričaš o njemu i ne misliš o njemu. Jednog dana pijani susjed totalno poludi, uzme pušku i ubije neke susjede. On nije čuo da su ga ogovarali, svi će reći da ih je ubio bezrazložno, ali oni su tako zračili, privlačili ga k sebi. Tebi nije učinio ništa i nikom tvom, jer si tako zračio. I to je "ogledalo" o kome pričamo.

Isto vrijedi i za bilo koju drugu situaciju u životu ili osobu. Ono čemu pridajemo pažnju, dajemo energiju, kojeg vuka hranimo, dobrog ili zlog, to nam se i događa.

Zato sam govorila da je najbolje prekidati tok misli, kao i ne razgovarati o nekoj gorkoj situaciji, ili osobi koja nas muči, ili problemu.


*****************

Dakle, Popo prihvati da ti se događa nepravda, da ima nepravednih ljudi, shvati to kao normalno, ništa posebno. Što god se ti više trsiš da dokažeš kako si u pravu, privlačiš k sebi ponovno takve situacije. Jednostavno reci:" Da, to su loši ljudi" i nemoj dalje o tome pričati, a onda nećeš ni razmišljati, a onda nećeš ponovno privlačiti iste situacije u svoj život.

********************

Ako ne volim svoj posao, stvarat ću si
što više prilika da se to neprestano i dokazujem time što ću nepre­
stano hraniti tu misao i takav stav. Namjera pokreće univerzalne
energije svjetlosti koje ne razlikuju pozitivno od negativnog.
Biblijska misao "Kako siješ, tako ćeš i žeti", temelji se na namjeri.

Ovo je slično ovom prethodnom.

**********************

Dakle, treba ovo razumjeti. Ne voliš svoj posao, žališ se, govoriš o svim problemima na svom poslu. I da to je istina, nisi ništa slagao. ALI, ako neprestano govoriš o tome, analiziraš, onda takvo stanje zacementiraš, svemir potvrđuje tvoje riječi. Ako prihvatiš da je sve to normalno, svjestan si teškoća, ali o tome ne pričaš, niti razmišljaš, svemir ponovno potvrđuje rvoje riječi, misli i osjećaje.

**********************

Da, i to je rad na sebi o kojem neprestano pričamo. Jer nije lako promijeniti svoj karakter i od čovjeka koji se žali, analizira, dokazuje svoju pravicu postati čovjek koji svakog prihvaća s razumijevanjem, normalno, koji prihvaća nepravdu i da postoje podli ljudi, ali mu je sve to prihvatljivo, normalno i ništa posebno.

To ne znači odobravati nepravdu nego samo ne govoriti, niti razmišljati o tome, niti osjećati negativno i to radimo radi SEBE, a ne radi onog drugog.

I to je najbliže onome "ljubi bližnjeg kao samog sebe". Ali tu rečenicu nerazvijen ljudski um ne može razumjeti. Zasad možemo samo težiti tome.

***********************

Ponajprije je potrebno NE pričati o lošim situacijama i ljudima koji su nam se desili, a onda nećemo ni razmišljati lošim situacijama i ljudima, a onda nećemo imati ni loša, odnosno negativna osjećanja. Ako to ne učinimo, možemo promijeniti muža, posao, susjeda, ali ponovno će nam se isto događati, jer tako zračimo.

Primjer toga je Job iz Biblije. Bio je pravednik koji je teško postradao, jer je imao negativne misli i osjećanja. Prihvaćao je dobro od Boga, ali ne i zlo. Prihvaćao je pravedne ljude, ali ne i nepravedne.

***

(Edit administratora: nekoliko uzastopnih postova svrstano u jedan)

Iz Pozarevca sam i imam prijatelje-poznanike sa kojima se druzim i tako se uzajamno dopunjujemo.Problemcic je sto upravo nakon takvih druzenja, gde se naravno razgovara produktivno,krecu napadi.Tacno se vidi sablon po kome deluju.Medjutim,nemamo mogucnosti da se vidjamo non-stop ili svakodnevno,pa prodje i po nekoliko dana ,a za to vreme .....juhuuu,zurka
Jednostavno su nas zaokupili prezivljavanjem .Ma sta pisem kad ti i svi vi vec to znate.

Ovo je istina

Nekako sam se pronasao u tom cetvrtom putu, pitao bih te nesto pitao posto si vidim dosta upoznat sa tim.
Sta mislis o pracenje krivice kroz odnose sa drugim ljudima, preuzimanju krivice?
Cak i u onim momentima kad se to kosi sa 'zdravom pameti'
Recimo prevario te decko i kriv je on, ali sta se desava ako mi preuzmemo krivicu?
Moze li nas ta krivica negde odvesti?
Dao sam taj primer ali se ne odnosi nuzno na takve veze, mogu tu biti i odnosi sa komsijama, familijom...roditeljima.

Ma nezalim se ja. Prevazisao sam to odavno ,ali kad te fizicki napadnu i pozivanjem ``organa reda ``pokusavaju da te uvuku sto vise u svoj svet ,onda pocnes svesno da igras po tim pravilima imajuci u vidu da su to samo ``sitni mucitelji`` i 5 pravila Don Huana:

1.Kontrola
2.Disciplina
3.Uzdrzavanje
4.Proracunavanje vremena
5.Volja

Zar nije i on imao problem kad je gotovo ubijen na onoj hacijendi od strane svog sitnog mucitelja??

Isključivo preuzimanje krivice ili odgovornosti na sebe za ponašanje drugih je koncept iz Hoʻoponopono tradicionalnog učenja i to nema veze sa Istočnom gnostikom. Smatram da neko automatsko prebacivanje krivice na sebe, takođe nema mnogo veze sa svjesnošću.

..

The suggested exercise to try combines the self-awareness practiced in the spiritual discipline of the examination of conscience described below, and in the active application of this awareness through the specific effort of non-judgementalism. Such an effort will mostly consist of becoming aware of how much we judge others. The collection of these inner photographs can lead to strong motivation for rising out of that old and spiritually unhealthy habit.

Be sure not to judge yourself for judging others because that will only perpetuate the wrong perspective. Simply notice objectively the phenomenon of our critical view of others and the amount of space it takes up in our psychology as well as the misuse of energy it generates. Notice also the way it sustains a continuous "hum" of negative and toxic momentum in the background of your state of mind.

Maurice Nicoll:
When we begin to observe ourselves sincerely, our whole fate begins to change. But this means noticing, over a long period, the way we talk, the way we think, the criticisms we make, the resentment of what is said to us, the way we react to others, the opinions from which we argue, the way we are flattered, how we judge others, our vanity, cruelty, moods, emotions. Unless we detach ourselves from these things, we remain mechanical. Change means to change what one is now. One can no longer retain the same opinions or judge others in the same way. It is not to add to what one is, but to change ones being.

Ovo mi se čini zgodna vježba,i sigurno teža nego izgleda,pa sam mislio da je zgodno da stavim možda neko bude imao koristi

Znam sve to... takve situacije su me postepeno uverile u istinitost učenja. Kažem postepeno jer ranije sam se mnogo zavaravo nekim moralnim normama i obzirima u odnosima sa ljudima koje su mi usadili roditelji koji su ljudi starog kova i pamtili vreme kad npr. niko nije zaključavao kuću. Lopovi? Šta ti je to?

U međuvremenu, za kratko vreme je sve zglajznulo i sad imamo ovo... sad je u punom smislu validna poslovica "dobar i lud su braća" pa se prilagodi tome i očekuj unapred ovakve stvari. Po mom iskustvu, sa svima fino ali sve nepoznate staviti na ignore a ponekad đon, mrtav 'ladan vratiti troduplo ne obazirući se pri tom šta će ko da misli i ne opterećujući se time u glavi.

Gadno je ovo što sam iskucao ali možda su te dobri roditelji, u najboljoj nameri, "hendikepirali" na isti način i tu sad treba malo korigovati ličnost.

Nisam ja nikako sladak.Posecem recima da samo puca i bas me briga sta ce ko da misli.Sto cesto ponavlja moj Cika Spasa : ``Bobu uvek treba reci da je bob,a popu pop``.Samo mi krivo posle sto sam dozvolio da opet nasednem na te decije fore.Ali tu si, tu zivis.U coporu sa hijenama,moras kad treba zube da pokazes.Razmisljam samo da se ta njihova, nazovimo je negativnom energijom ,uvecava tj.akumulira od slucaja do slucaja,pa kad prevagne na njihovu stranu u odnosu na tvoju da tad dolazi do nekakve vrste ``eksplozije``.Izgubis bitku ,povuce te dole,pa posle ajmo Jovo nanovo.Samo sto to nanovo dodje mnogo brze nego ranije.To je valjda to ucenje.Pre ili kasnije bi trebalo da se dostigne neki nivo energije da se unisti ta samovaznost.Tada postajemo nedodirljivi.

I mene ovakve stvari uverise da je ucenje tacno.

Ima i toga, svakako, čovek koji živi samo pod A uticajima, hteo-nehteo, mora biti pomalo i hijena. Ono što si rekao "use-nase-i podase"...

Ali da još malo razradim misao iz prethonog posta i šta sam hteo da kažem. Hijena u manjoj meri opisuje čoveka koji se nalazi u drugom stanju svesti do kojeg dopiru samo A uticaji.

Ako bi sastavili sve što učenje govori o stanju bića takvog čoveka, ja bar imam utisak da ta kompozitna slika opisuje u stvari, čistog ludaka. Da ponovim samo neke karakteristike: svest i pažnja su mu u tragovima kao i kontrola pažnje, ličnost mu je rasparčano na različita i često kontradiktorna ja, prepun negativnih emocija koje podržava totalno imaginarna slika o sebi i svetu oko njega - valjda ne treba dalje...

Da te startuje ludak sa medicinskim uverenjem o svom psihičkom stanju, ne bi ti bilo prijatno ali mislim da se ne bi ni puno ni dugo uzrujavao zbog toga. Možda bi čak u društvu kasnije prepričavao to kao šaljivu anegdotu.

Imam utisak da neki deo tvoje ličnosti ipak nije dovoljno ili uopšte prihvatio učenje, nego se još uvek drži stava da su obični ljudi oko tebe "na svom mestu" - da tako kažem. Zbog toga ti se dešava da kad se ovako nešto desi, taj deo bude jako iznenađen i emotivno povređen da ne pominjem da te to trošenje emocionalne energije baca i "stepenik" niže.

Umesto što traćiš tu energiju na, evidentno, ludake i ugrožavaš tako čak i sopstveno zdravlje, pokušaj da sebi osvestiš taj deo ličnosti sa tim stavom i odbaciš ga kao pogrešnu i štetnu skrupulu.

Biće ti mnogo lakše.

Čitam poslednjih 10 strana i ne razumem jedno:

Zašto pepeljugo uporno trolujes temu koja je specifična, a koju ne poznaješ da bi kvalitetno učestvovala u diskusiji. I to ne samo da ne doprinosi Radu već služi da pravi štetu.

Ionako imamo sve vise poteškoća, sve je manje kvalitetnog rada, samo nam još treba pishanje po dosadašnjoj diskusiji pa da zatvorimo radnju.

Hehehe e to je to....


@ lezilebovic

Kaj tebe stvarno ponekad ne izbije iz gaca tako neke stvari, mogu sutit 3,4,5 puta, ali onda vise nemogu, totalno me izbace iz balansa, i onda sve ispocetka.. Pogotovo kad neke stvari vise vidim i primjetim.....A najvise mi bude jos vise zao kad samog sebe zahebem sa nekim stvarima.....

Nije valjda da sam te iznervirao? E, jbg...

Nisam rekla da je agresija nužno loša. Postoji vanjska i unutarnja agresija. Vanjska agresija je kad nekome kažeš što ga ide i to je to. Puno je opasnija unutarnja agresija, mržnja koju razvijaš prema nekome.

Što se tiče nevidljivih napadača, zaista vjerujem u demone, arhone ili što već. I zamišljam neko nevidljivo polje oko čovjeka u koje arhoni pokušavaju upasti. I kad se čovjek zaštiti s jedne strane (psihološkii) oni kopaju na sasvim drugom mjestu gdje dotad nisi uopće imao problem (psihološki). Zbog toga i moramo stvoriti vlastite sisteme obrane. Jer ako im se prepustimo onda će nas uvjeriti kako je sasvim u redu učiniti samoubojstvo ili staviti vlastiti stan pod hipoteku ili pretući svoju suprugu ili dijete ili susjeda itd.

I pisala sam o nekim sistemima zaštite. Jer svi zakoni su u ovome: Ljubi Boga svim srcem svojim i ljubi bližnjega kao samoga sebe.

Meni je to savršeno složeno i jasno,ali mnogima su to samo vjerska naklapanja. Međutim, prihvaćam...

Naravno da nisi, zasto bi me?

Samo pitam...

U praksi, pitanje trolu “Zašto troluje?” nema svrhe. Kad je metafizika u pitanju, trol to ne radi svjesno u većini slučajeva, nego biva aktiviran od strane “kontrolnog sistema”. Kad se trolovanje primjeti, treba obratiti pažnju na to da li se pod tom temom ili nekom drugom, prenose informacije koje bi mogle biti bitne ukoliko bi bile istinite i s kojih trolovanje treba da odvuče pažnju ili posluži kao distrakcija. Ponekad, trolovanje može i najaviti dolazak bitnih informacija jer s obzirom da se radi o jednoj mehaničkoj operaciji koja se režira iz druge "dimenzije", to može da ima i lošu sinhronizaciju u vremenu/prostoru. Tako nam to može poslužiti u pozitivnom smislu kao jedan indikator.

..