Našao sam nešto na nekom drugom mjestu... ali nisam siguran da je to to... :
ALGE - HRANA BUDUĆNOSTI (1. DIO)
Nedavno je u Osijeku boravio poznati bugarski homeopat, liječnih po struci i alergolog dr. Peter Naydenov koji je održao vrlo zanimljivo predavanje na temu nutricionističkih vrijednosti algi, naslovoljeno «Alge – zelene zrake svjetlosti».
Kada govorimo o algama, obično sebi zamišljamo velike gomile, izbačene na morskom brijegu, ili podvodne livade , koje vidimo kada s maskom zaronimo vodene površine. S malo više mašte možemo zamisliti zelene slojeve na površini korita rijeka, pored puta, u vrućim ljetnim danima, kao i pozelenjele vode u lokvama, blatima i jezerima.
Dr. Naydenov kaže da kada, nekim slučajem, ne bi bilo algi, koje gutaju ugljični dioksid i pročišćavaju zrak, jako brzo bi se povećao efekt staklenika, zagadila atmosfera te bi nastupila ekološka katastrofa. Nije pretjeran ni zaključak da čovječanstvo, za svoj život i postojanje kao vrste, u velikoj mjeri treba zahvaliti algama. Naime, približno 80% biomase na našoj planeti pripada algama. One su osnova svakog hranidbenog lanca i neprekidno uzajamno djeluju s ostalim živim bićima. Fotosinteza kod algi je deset puta veća u usporedbi s "višim " biljkama – kod nje se proizvodi skoro sav kisik sadržan u atmosferi Zemlje.
SVIJET ALGI
Znanost fikologija (ili algologija) proučava svijet algi. Poznato je da su alge najperspektivniji proizvođači biomase sa izuzetnom kvalitetom i čovječanstvo s nadom gleda u njih, u smislu potencijalnog načina rješavanja problema gladi u svijetu.
Inače, do sada je poznato desetak tisuća vrsta algi koje su podijeljene u dvije grupe: tzv. "velike" (makro) i "male" (mikroalge). Makroalge dostižu visinu 50-100 metara i tako su apsolutni šampioni veličine u svijetu žive prirode. Ni najveći kitovi, kao ni najviše gigantske sekvoje ne mogu se mjeriti po dužini s njima. Jedne vrste žive prirasle za dno oceana i mora, formirajući prekrasne podvodne vrtove s neobičnim cvjetovima služeći kao utočište najmanjim podvodnim živim bićima. Druge slobodno plutaju površinom vodenih tokova, a treće formiraju neprohodno grmlje odnosno pravu šumu algi gdje svako stablo naraste blizu jednog metra dnevno. Ove su alge Sargaškog mora opisane u knjizi " Otok iščezlih brodova". Iako iznimno velike, makroalge rijetko imaju prave organe – one se sastoje od odvojenih, potpuno autonomnih stanica, koje, ako budu odvojene od matičnog organizma, vrlo brzo stvaraju nove kolonije. Čini se prirodnim, jer svaka stanica je okružena svim sastojcima neophodnim za život, treba joj dodati samo sunčevu svjetlost.
Još više zanimljiv i tajnovit je svijet mikroalgi. Nemoguće je obuhvatiti svu šarolikost, začuđujuću ljepotu, uzbudljivost tog, ponekad neshvatljivog za ljude, svijeta. Jednostanične alge su samostalna vrsta, negdje između bakterije i biljaka. Kao vrsta one su najstarija živa bića na Zemlji. Nazivaju ih još mikroalge, fitoplankton, cianofiti ili cianobakterije. Nitko ne zna od kada nastanjuju Zemlju, no ipak, prema nekim istraživanjima, stare su oko 3,5 milijarde godina! U njima je skrivena informacija o razvitku života na Zemlji. One su poput unikatne globalne informacijske banke, jer su sposobne velikom brzinom razmjenjivati informacije tzv. replikonima – mikroskopskim djelićima DNK. Nalaze se posvuda i neiscrpne su, možemo ih doslovce pronaći na svim mjestima gdje ima imalo svijetlosti i vlage. Ulijte vodu u čašu i pustite je na suncu, poslije nekoliko dana ona će pozeleniti, zato što su one već tamo! Mogu preživjeti u svim uvjetima – naprimjer, kod Černobilske katastrofe mikroalge su jedne od malog broja vrsta koje su se prilagodile nevjerojatnom brzinom radijaciji. Tko zna, možda je informacija o prilagođavanju visokim radiacijama vec obišla svijet algi, kaže dr. Naydenov.
Ako usporedimo inteligenciju mikroalgi s inteligencijom čovjeka, možemo pretpostaviti da ljudi ipak nisu toliko nadmoćni, koliko misle. Impresionira, naime, naglašena globalna povezanost između samih algi. Naime, sićušni replikoni DNK putuju zrakom i vodom, prihvaćaju ih druge stanice alge oblikujući cjelinu a zatim idu ka sljedećoj generaciji. Alge nisu ograničene lubanjom kao ljudski mozak (a samim tim i neuroni) a imaju pristup do mnogo više informacija, nego čovječanstvo. Mikroalge su postojale mnogo prije ljudi, one su bile ovdje i radile svoj posao. Mozak čovjeka nije uvijek sposoban upravljati svojim tijelom, dok mikroalge upravljaju cijelom ekologijom milijardama godina. Ako bi ljudi nestali kao vrsta, mikroalge bi ostale i zasigurno pokrenule slijedeći val života.
Od onih zanimljivih informacija vezanih uz alge izdvojimo onu koja kaže kako je, primjerice, klorofil u mikroalgi 3 do 5 puta veći nego u djetelini, koja je najbogatija klorofilom među višim biljkama. Mikroalge su 10 puta efektivnije u fotosintezi i osiguravaju velike količine kisika i hrane za sva živa bića na zemlji te, na taj način, doslovce utječu na ravnotežu cijelog ekološkog sustava na Zemlji.
Goga Kovačević
18.12.2002
http://www.slavonski-radio.com/articles/4005_000050.htm