Pozdrav svima!
Imam problem koji me muči godinama već i nikada nisam uspio ništa napraviti po pitanju istoga, unatoč silnim pokušajima. Htio bih to podijeliti s vama, uz nadu da će mi možda netko od vas moći pomoći, bilo to savjetom, mišljenjem ili bilo čime sličnim, bilo kako. Opet, ja se s mrtve tačke nisam pomjerio. Evo o čemu se radi...
Moj problem je taj što sam ja odvojen od glave. Odmah bih molio onoga ko ovo, eventualno, čita i planira odgovoriti da me ne šalje automatski psihijatru ili psihologu jer stvar nije toliko jednostavna koliko se čini iz prve rečenice. Stvarno ne bih na forumu ovako tražio pomoć da jeste toliko jednostavno a nije da nisam bio već i kod jednih i kod drugih i nigdje nisam stigao.
Uglavnom kao što rekoh, ja sam odvojen od glave. Puno mi je lakše to prikazati slikama za početak
1.
https://imgur.com/tBTbf262.
https://imgur.com/1KMXQB8OK, na prvoj slici je normalno stanje. Obično kada krenem ovo opisivati sjetim se zen majstora Alan Wattsa koji je, otprilike, rekao da ego živi unutar lubanje, u ravnini malo iznad očiju i između ušiju. Znam da niko od vas nije ovo iskusio i siguran sam da ni neće ali isto tako znam koliko je teško drugome objasniti iskustvo koje on lično nije imao. Stoga moram ovako. Znači ova crvena šarotina na ovoj slici je normalno stanje čovjeka, misli se odvijaju tu i ukratko tu je centar čovjeka, tu je nekako čovjek.
Na drugoj slici je moje stanje, znači ja sam pomjeren iz glave. Nisam u normalnom stanju kao na prvoj slici. Nema jedinstva. Kompletan ja sam pomjeren iz glave u desnu stranu. Kompletno, u nedostatku boljeg izraza, mentalno tijelo mi je pomjereno i izmješteno i "strši" tako.
Naprimjer, sigurno ste vidjeli kada u filmovima duh napušta tijelo osobe. Ovo stvarno pišem samo kao primjer jer sam siguran da je teško razumjeti a i ja sam bih najradije volio da imam crvenilo na koži, bol u stomaku ili slično i stvari su onda poprilično jasne kada to podijelim s nekim. Veze ovo nema s duhovima niti bilo čim sličnim. U ovom slučaju stvarno moram ovako poku
šavati objasniti jer ne mogu fotografiju ovog stanja dati nikome da vidi. Iako, kad bi neko imao mogućnost da direktno vidi ovo o čemu pišem, shvatio bi da to sve nije uopće složeno nego je vrlo jednostavno. Uglavnom, duh napušta tijelo osobe kao što rekoh na početku pasusa. Evo još jedna slika vezano za to.
https://imgur.com/LbU23zME sada ako možete zamisliti na osnovu ove slike kao da je samo glava duše izišla iz ovoga tijela sa slike, ostatak je tu gdje jeste. Otprilike, takvo je stanje kod mene.
Nadam se da nisam skroz zbunio sada s ovom slikom duha, ali stvarno sam satima ispred telefona i razbijam se i praznim u pokušaju da dočaram o čemu se radi iako, opet kažem, da nije toliko komplikovano kako zvuči.
Uglavnom, kao da vas neko udari nekakvim specijalnim čekićem i pomjeri vas, dislocira vas i sve skupa što vas čini, misli i sve iz prirodnog položaja.
Iako sve ovo zvuči čisto kao psihički problem, ja osjećam i tvrdim da je ova odvojenost koju opisujem fizička. Prosto znam kako je došlo do ovoga. Ne mogu stvarno ulaziti u detalje, ali recimo da sam se u jednoj situaciji strašno forsirao da radim nešto iako sam bio totalno premoren i bez energije duži vremenski period. Na kraju sve te situacije je došlo do ovoga. Ali baš sam se tada bio NAPREZAO i FORSIRAO i baš sam išao glavom kroz zid nenormalno. Neopisivo kakvu sam glupost napravio tada, ali šta je tu je. Jednostavno moj doživljaj i tvrdim da, koliko god vam to zvučalo neobično. sam tada izbio, pomjerio, fizički sebe i komplet mentalni aparat iz glave nekako. Ne mogu opisati koliko mi je mučno pisati sve ovo, a valjda iz razloga što je sve ovo toliko neobično i nesvakidašnje.
Disanje mi je totalno nekako poremećeno od kada se sve to. desilo, kada stojim klatim se kao sat. Jednostavno osjećam kao da sam sebe i psihu fizički odvojio od glave, konstantno sam bez energije, toliko je sve skupa mučno i zbunjujuće da nemam snage da to opišem. Bar ne sada, nakon svega što sam već napisao.
Nadam se da sam uspio imalo približiti o čemu se radi!
Znam da i kad bi meni neko došao sa ovakvim problemom, ja bih ga također uputio psihijatru ili psihologu i stvar riješena. Izgleda očigledno u čemu je problem, ali nije očigledno uopće. Otišao sam naravno i to kod više njih i meni to što su oni pričali i govorili veze nema s ovim što je moj slučaj. Niti sam tvrdoglav niti sam zatvoren za bilo čije mišljenje sem svoga nego jednostavno znam da nemam vremena za gluposti s obzirom da mi gori sva vatra pakla ispod nogu. Ne vidim na koji način mi lijek(ovi) mogu pomoći od psihijatra kada je ovaj problem više kao nekakva slomljenost i treba mi totalno neki drugačiji postupak. A uzimao sam i lijekove od njih i ništa, naravno. Išao sam na psihoterapiju također, kao i kod psihijatara uostalom, iz očaja jer nisam ni znao kome drugo da odem za ovo i ništa. Ne kužim kako razgovor može riješiti ovako nešto. Svi bi me svakako poslali njima kao što i jesu na kraju. Meni je to ekvivalent kao da recimo slomite ruku i odete nekome u nadi da će vam razgovor pomoći. Ali opet, razumijem da ne znaju bolje.
Probao sam i neke alternativne metode, kod homeopate sam išao, karmičku dijagnostiku, energetsku medicinu nekakvu, ali nisam našao rješenje. Nisam našao ništa, ni jednu jedinu riječ koja ima veze s ovim što doživljavam.
Long story short, jer pišem ovo već nekoliko sati, prekopao sam cijeli svijet i pročitao sam sve knjige i trudio sam se sve skupa kako god sam mogao i koliko god sam mogao, iz petnih žila, nema gdje nisam bio - a da se čestito nisam pomjerio s mjesta. Kada bi neko imao "lijek" za ovaj problem a da živi na Mjesecu našao bih način da dođem do njega. Toliko je sati.
Onda, na kraju, molim vas iz sveg srca ukoliko neko zna nešto o ovom problemu koji sam opisao i koji razumije išta od svega ovoga da to svakako podijeli sa mnom. Ako netko zna nekoga doktora, iscjelitelja, čarobnjaka, šamana, crnog vraga koga bi mi mogao predložiti za ovaj slučaj isto tako molim da to podijeli sa mnom. Bilo kakav savjet, bilo kakvo mišljenje, BILO ŠTA što bi mi moglo pomoći meni će značiti neopisivo mnogo. Eto, to je to, ako ništa hvala svima koji su bar pročitali ovako zbrda zdola napisan tekst jer znajući to malo sam manje sam u svemu ovome.
Htio bih živjeti opet, ne mogu ovako bez nade nastaviti, nemoguće je skoro.
Veliki pozdrav i hvala još jednom unaprijed na svim odgovorima