Po nekim makrobioticarima najzdravije voce i povrce je ono koje raste u krugu od 40km od coveka.Ja licno jedem juzno voce mada mi se desilo pre neki dan da pojedem bananu koja je bila skroz bezukusna,kao da nije sadrzala ni gram secera.
Po ovom tekstu odozgo izgleda da mi zapao uvoz iz Grcke ili Juzne Afrike.

Dosta razmisljam o ovoj temi u zadnje vrijeme,jer sam na sirovoj hrani.
Trudim se da u ishrani imam 70% voca,povrca 20% i orascasti 10%
Vidim nedostatke pogotovo u povrcu jer mi stalni nesto fali.

Radi toga se u svim knjigama o sirovoj ishrani navodi da mora biti organska proizvodnja.Jer tad organizam dobije sve sta mu je potrebno.


Prije par dana sam otisao u sumu,brao srijemus(divlji luk) sam raste,suma-priroda.
Kad njega pojedem osjetim ono zadovoljstvo proteina koje mi je potrebno za normalno funkcioniranje,moram ga jesti par puta dnevno.

Sto se tice voca,trudim se da izbacujem juzno,jer tako se moze i ubiti Export-Import a i ne treba mi.Na placu kupujem najgoreg izgleda sve.

Bio sam u kontaktu sa jednim holandjaninom koji mi je isto objasnjavao da sve sta ti je potrebno mozes naci u krugu od 40 km.
Sto i stvarno je,deda i baka su imali sve na selu,jedino sta su kupovali je bilo wc-papir, napolitanke i kocke secera(to je bio veliki hit).

Posto ljudi zive u gradu,osudjeni su kupovati sranja,al npr. da se ulaz,zgrada,ulica dogovore,nadju i daju novcu nekom seljaku koji ce da radi na svojoj zemlji,proizvoditi za njih,sebe i biti placen za to.

Tad je veliki problem rijesen.
I mislim da bi dosta seljaka pristalo na to,jer ti ljudi to vole raditi.
Al izgleda da ljudi vole samo da seru.Ovo se zapravo desava jer ljudi ne preuzimaju odgovornost.
A tu se dobro zaradjuje.
Ljudi sljepi za rijesenje.Il je to dobra dresura!?

malo sam offfffffffff

Trebalo bi otvoriti topitk Rijesenja i pocet raditi na odrzivom razvoju.

Da, ovo za 40 km je zanjimljiva teorija!
Isto je sa lijekovima za svaku bolest ( osim ovih novotvorevina labaratorijskih)- gotovo čuda se mogu naći na svakoj livadi i vrtu...
Koji opet nije tretiran!

Ovo za domaću proizvodnju 'južnog voća' vjerujem! Mađutim, u sjeverozapadnoj Hrvatskoj NE mogu kupiti naše limune...I poludim na to jer dala bih i 100 kuna za kilogram pogotovo ako je uzgojen neprskan! Zašto - sam Bog zna! Meni je to fenomen! A kažu da su nertvanski voćari moraju svoj višak koji ne prodaju bacati u more!

I to da nije štetno i da je manje štetno - totalno ne stoji! Jer neretvanska dolina davnih je dana bila pokusno čudo za svu silu novina u smislu pesticida tako da se neke rezidue s dugoročnim djelovanjima još nisu izčistile iz tla ( a možda i jesu zbog poroznosti tla i djelovanja količine vode)!
I strašno mi je da je takvo prirodno plodno čudo, s prirodnim navodnjavanjem i prekrasnom klimom i čudom od zemlje ( u mineralnom sastavu i humusu) uopće ikad ičim moralo tretirati a samim tim i uništavati! No da , ali masovna proizvodnja uvijek za sobom dovede te neželjene posljedice!
I pred dvije godine kad sam vidjela da je u vrgoračka (barem mi se čini tako - potez između Baćinskih jezera i Neretve)) dolina isto tako plodna i da je to čudo kako na istim poljima raste kukuruz, vinova loza, maslina, lubenica, paradajz, limuni i mandarine - TO JE ČUDO! Pravo prekrasno čudo!
I kad bi netko iz tih hebenih državnih vrhuški shvatio kakvo mi blago prirodno imamo!


p.s. Konzumu ne vjerujem previše od kad sam Pašku sol našla da je ustvari tuniška - samo je pakirala paška solana! Ne vjerujem likovima koji su bili vozači ( Todorić, Kutle, Raić i slični) pa naglo napredovali do ogromnih multikompanija , koje kad razvezu 'sitnu sliku' na dovoljnom teritoriju završe u rukama velikih vanjskih mahera...Ali vozači su podobni da igre odigraju do kraja!

Limuna nema dovoljno stabala u dolini Neretve da bi zadovoljilo potrebe domaćeg tržišta a kamoli izvoza. Kako sam već rekao dolina Neretve je najsjevernija točka u kojoj se plantažno uzgajaju agrumi. Mandarina se npr. uzgaja na podlozi citrusa, poncirus trifoliata, zbog toga bolje podnosi hladnoću. Međutim limuni su osjetljiviji na hladnoću,led, pa lako propadaju. 1985 godine za jakog leda, potpuno su propali nasadi limuna, dok je kod mandarina, šteta bila velika ali su preživjele.
I ova zima bila je oštra pa su mi tri velika limuna promrzla,grane se osušile i sad čekam da negdje propupa kako bih mogao izvršiti rezidbu.
Znači limun je rizično uzgajati, najbolje bi to bilo na otocima koji imaju još blažu klimu. Koliko znam pokušano je na Visu plantažni uzgoj limuna, međutim oni tamo nemaju ostalu infrastrukturu,otkupljivače,skladišta,hladnjače, a to zbog male proizvodnje.
Uglavnom mi proizvođači limun uzgajamo uglavnom za vlastite potrebe, a samo se tržni viškovi prodaju. Ni u dolini Neretve nema plantaža limuna površine 1 hektara, baš zbog rizika smrzavanja.
Velika ulaganja u podizanje nasada, koji dođe na puni rod tek nakon 10 godina, i onda ti ga odnese led.
Eto zašto nema domaćih limuna.

Ima metoda drzanja voca/povrca u rastvoru sode bikarbone nekih 20minuta i ono ce izvuci boga i oca iz voca,pod tim se misli pesticide,prljavstinu itd...Postoje razne metode kombiinovanja sode,limuna,sirceta itd.
Ima leka za sve

\

Jel ima neki poseban nacin ili je dovoljno rastvoriti sodu u vodu pa drzati tih 15-20 min? Mi to u kuci radimo vec neko vreme,ali ne znam da li je dovoljno.

ima drugih nacina al ovaj je klasicni nacin.Stavis 20 minuta i dovljno,minimum 15 min.

Činjenica je da voće ili povrće, koje se intezivno gnoji sa dušićnim gnojivima, puno brže truli, nego ono gnojeno organskim.