boki je napisao/la:
Mozes malo opsirinije napisati koja ti je dijagnoza i sto si koristio za lijecenje?
Hvala!
Dijagnoza je bila „napredni dijabetes“ (insipidus ili tip 2). Tu mi je doktor prepisao tonu Diabex-a (Metformin hidrohlorid) i trebao sam prvih 7 dana da pijem po jednu tabletu kako bih pripremio stomak za dvije, od sedmog dana, jer u dosta slučajeva ljudi počnu da pate od bolova u stomaku kad krenu odmah sa dvije tablete, pa čak i kad pređu na dvije, nakon 7 dana. Ja sam pio jednu tabletu, čisto da dobijem na vremenu a sedmog dana sam uz drastičnu dijetu već spustio šećer ispod 6 ujutro a preko dana mi nije prelazio 9, tako da nisam uzeo i drugu tabletu, nego sam nastavio s jednom još 7 dana. Onda sam imao opet termin kod doktora i on mi je rekao da ostanem na jednoj tableti do daljnjeg a ja sam isto veče prestao da uzimam i tu jednu a sutradan ujutro sam imao šećer spušten na 5.9. (Sve ispod 6 ujutro i ispod 10 preko dana je odlično).
Dosta ljudi uspijeva da uz pomoć ishrane održava šećer u granicama, međutim, to ne podrazumijeva izlječenje dijabetesa jer ukoliko bi napravili neki „izlet“ u slastičarnu ili se uhvatili nekih poguziluka u malo većoj mjeri, šećer im opet skače. Nadalje, i pankreas im proizvodi više insulina sve dok ne „pregori“. Osnovni fol je u „odmašćivanju“ organizma, odnosno, ćelija kako je to navedeno u gornjem tekstu, tako da se pankreas rastereti. Ako je čovjek već došao u fazu kad mora koristiti insulin, onda proces „odmašćivanja“ i stabilizacije pankreasa može da traje relativno dugo.
Prvih par sedmica sam jeo samo sirovo povrće bez ikakve masti ali s limunom i jabukovim sirćetom (prirodnim tj. neprofiltriranim) i to ne puno, tako da sam odmah smršao nekih 5 kila, mada nisam ni bio baš debeo. Limun i jabukovo sirće takođe drže tijelo u alkalnom pH što je optimalno za imuni sistem. Naravno, odmah sam nabavio onaj „glukometar“ i pratio stvar.
Za doručak,
“đus od bundeve“ (oko 120 gr bundeve u blender, pomiješano s nešto vode, tako da bude pitko) svako jutro. (Tu se može dodati i malo drugih sastojaka kao što su čia, kakao u prahu, cimet, macca, kurkuma itd..., prema intuiciji.) Ostalo bi bilo ono što zovem „salata ’vaka“ i „salata ’naka“. Tu idu razne kombinacije sveg nam poznatog i dostupnog povrća (osim krompira!), sitno isjeckano i pomiješano u nekoj posudi. Tu se može dodati od „mesa“ samo morska riba ili tzv. „plodovi mora“. Može i riba iz konzerve (tuna, sardine...) ali ne ako je konzervirana u ulju, nego samo u vodi a ako je svježa, onda se samo „obradi“ par minuta na pari, prije nego što se doda u „salatu.“ Kuvana jaja takođe. (Jaja se mogu i „peći na oko“ tako što prokuvamo vodu u šerpi, pa je onda isključimo a vruću vodu „zavrtimo“ kuhačom, nakon čega razbijemo u to jedno jaje, pa ga onda izvadimo napolje nakon što obrne nekoliko krugova i pobijeli. Onda, istu proceduru ponavljamo i s drugim jajetom.) Jedino što se treba prokuvati od povrća je grah i mahune ali mahune samo „na pola,“ da budu kao „pola sirove“. Patliđan malo „prokuvati“ na pari. Gljive tipa šampinjona se jedu prijesne, sitno isjecakane u „salati“. Biljne klice kao npr. alfalfa, takođe su dobrodošle u "salati".
Trudio sam se da u svakoj „salati“ (o kakvoj god kombinaciji se radilo) uvijek bude korijena celera i kurkume (’turmeric’). S obzirom da je kurkuma normalno slabo probavljiva, od nje se mora napraviti pasta, tako što se kuva u vodi nekih 10-tak minuta a onda kad se zgušnja, spremi se u neku teglu -
LINK za pripremu paste od kurkume. (Korjen celera je dobar za pankreas a kurkuma između ostalog sagorijeva masti).
Od ostalih izvora proteina i Omega 3 masti, koristio sam redovno
čiu (chia), tako što bih nekoliko kašika namočio u vodi nekoliko sati a onda to procijedio (sluzava masa) i dodao u salatu.
Quinoa (kini?!), prokuvana nekih 15 minuta i ostavljena dok ne upije vodu (kao riža), pa se to onda koristi u „salati“ (kao onaj kus-kus u libanskoj ili „tabuli“ salati, koja je najviše bazirana na lišću peršuna. I ja sam takođe stavljao puno peršuna (list, stabljika i korijen).
Teff takođe nije loš (ne znam kako se zove kod nas ali ga obično imaju u prodavnicama zdrave hrane.)
Dakle, šta god da sam umiješao u nekoj zdjeli, od povrća, jaja, ribe ili „morskih plodova“, na kraju sam cijedio par limuna i umiješao s tim, pa raspodijelio u manje posudice i stavljao u frižider, pa onda nešto od toga nosio na posao a nešto jeo u kući. (Limun, pored ostalog, služi i kao prezervans) Laneno ili riblje ulje i jabukovo sirće sam dodavao u „salatu“ neposredno prije jela. Tako se može odjednom napraviti dovoljno salate za par dana. Povremeno i neko piće od povrća iz blendera, obično, od limuna, mrkve itd.
Kako je to navedeno u onom tekstu, osnovni pincip liječenja je „odmašćivanje“ ćelija od industrijskih ulja i masti, uz njihovu istovremenu zamjenu omega 3 mastima jer bez njih ćelija ne može preuzimati glukozu iz krvi. Znači, nije dovoljno samo „odmastiti“ ćeliju, nego ju treba i „zamastiti“ pravim mastima. Ta ulja su ujedno i najskuplja komponenta dijete jer se prodaju samo u prodavnicama zdrave hrane i moraju se stalno držati u frižideru. Ako ih ne drže u prodavnici u frižideru, onda su ona diskutabilnog kvaliteta. Međutim, s obzirom da se ne troši toga puno, ona relativno dugo potraju. U svakom slučaju, isplativa investicija a s obzirom da više ne trošimo pare u restoranima i na brzoj hrani, (a naravno, nema više ni izdataka za pivo, vino itd.) onda smo tako i uštedili za ta ulja. Generalno, najveći dio sastojaka „salate“ dolazi s pijace a jedan manji dio iz prodavnica zdrave hrane.
Od minerala, bacio sam težište na hrom (tablete Chrome picolinate) koji je bitan za pankreas a takođe i magnezijum i mangan (orasi, lješnjaci, sjemenke bundeve...). Te sjemenke dobro dođu ukoliko se ogladni između obroka ali ih ne treba tada baš previše pojesti. Stabljika celera takođe može poslužiti kao „snek“.
Od čajeva sam koristio, korijen maslačka i sibirski gin seng. Međutim, s obzirom da je dijabetes vrlo podmukla bolest, u većini slučajeva će doći do oštećenja nekih organa prije njenog otkrivanja. Jetra, bubrezi, mokraćni putevi, srce i cirkulacija, prostata kod muškaraca, reproduktivni trakt kod žena, nervni poremećaji itd. (Na primjer, jedan od simptoma povećanog šećera je prekomijerna razdražljivost. Spuštanje praga podnošljivosti ili selidba u donje centre ličnosti, gnostički rečeno.) Tako, od slučaja do slučaja, izbor čajeva bi trebao uključiti i tretman onih organa koji su „popustili“ a ne samo dijabetes.
Poznajem dosta ljudi koji će radije biti na tabletama i/ili insulinu, nego se odreći poguziluka (ne vide smisao života ako ne mogu jesti i piti ono šta hoće nekoliko mjeseci), tako da je sve u vezi s tretmanom ili liječenjem dijabetesa individualna stvar i nikome ne treba ništa nametati. Tu čovjek mora odmah biti načisto s tim da li će se lječiti ili taljigati na tabletama i/ili insulinu do daljnjeg, uz postupno slabljenje pankreasa i organizma uopšte.
Doktori su nam potrebni radi uputnice za pregled krvi na dijabetes (uz pomoć „aglutinacije hemoglobina“) i na „stanje drugih organa“ a što se tiče tretmana bolesti, tu ih treba lijepo saslušati i zahvaliti im se a onda... „svoj poso“. Takođe nam trebaju za inicijalno propisivanje tableta i/ili insulina kako bi se nivo šećera što prije doveo pod kontrolu. Naravno, oni će se držati zvaničnog protokola koji je baziran na kontroli simptoma a ne na liječenju bolesti. (Dijabetes je danas jedna vrlo profitabilna „industrija“.) Sve „zvanične dijete“ za dijabetes su jedna mješavina laži i istine, gdje su laži dovoljne da drže čovjeka dijabetičarom do daljnjeg. (Meni je doktor preporučio da odem na „diabetesaustralia“ vebsajt ili u jedan ovdašnji „Centar za dijabetes“ i da tamo vidim šta trebam jesti).
Dakle, nema ništa bez sirovog povrća uz: nema šećera niti ikakvih zaslađivača; nema brašna i proizvoda od brašna; nema mesa; nema pite; nema ćevapa; nema slanine i kobasica; nema piva i alkoholnih pića; nema kolača; nema poguziluka... sve dok traje terapija a poslije terapije ćemo biti svjesniji i pametniji što se tiče jela i odnosa premi sebi i svom zdravlju, pa ćemo paziti šta, kako i koliko unosimo u sebe.
Problem je u tome što u prodavicama među uljima koja se prodaju za kućnu upotrebu, nema dobrog ulja. Na primjer, mi koristimo za kuhanje samo maslinovo ulje već nekih 12 godina (tj. otkako sam preveo onaj tekst na temu dijabetesa) ali to ulje je daleko od domaćeg ili prirodnog maslinovog ulja koje se dobija samo „hladnim“ presovanjem maslina. (Onaj ko je probao prirodno maslinovo ulje sigurno je odmah vidjeo razliku). Tako, bez obzira na to što je maslinovo ulje u prodavnicama skuplje od ostalih, ni za njega se ne može reći da je dobro. (Po mom mišljenju, svinjska mast je zdravija za kuhanje i pečenje od bilo kakvih kupovnih ulja.) S kokosovim uljem nemam mnogo iskustva, međutim, dosta izvora tvrdi da je ono zdravo. Puter je takođe relativno zdraviji od ostalih masnoća koje normalno imamo na raspolaganju.
Dijabetes II je poremećaj metabolizma masti i genetski faktor tu igra veliku ulogu. Na primjer, moj otac je imao dijabetes (mada je živjeo do 84-te godine), ima ga i moj brat već odavno a i neki bliži rođaci. Godinama sam izlazio s posla na ručak u restoran a restorani obično koriste najeftinija biljna ulja. Tako me nije ni iznenadilo kad se ispostavilo da sam i ja obolio od dijabetesa. Tada obično čovjek shvati i to da je do tada obraćao pažnju daleko više na sve ostalo, osim na sebe samog i svoje vlastito zdravlje. Tako se to može shvatiti i kao jedna prilika za drastične promjene u životu. Prilika za detoksikaciju organizma! (Ovdje limun igra veliku ulogu u eliminaciji toksina, s tim što ga ja nisam cijedio kao za salatu, nego mu samo oljuštio koru i stavljao ga u blender s malo vode i tako ga pio. (Tu se može dodati i mrkva da stvar bude malo „slađa“.) Mislim da bi najbolja stvar za brzu detoksikaciju bilo ono što je opisano pod temom
Čišćenje organizma ali je taj pristup za mnoge previše drastičan. Ja bih to malo modifikovao u slučaju dijabetesa, gdje bih pored limuna, šećerne melase i kejen paprike dodao i malo ribljeg ili lanenog ulja a možda i malo paste od kurkume. (Prije par godina sam odradio na tome svih 40 dana ali sam neslavno završio jer sam prilikom vraćanja na normalnu hranu napravio grešku i dobio hemeroide, koje nisam nikad imao ni prije ni kasnije, nego samo tada, tako da mi je stvar ostala u lošoj uspomeni!?) U svakom slučaju, mislim da bi se tom metodom najbrže „stuko“ šećer i odmastio organizam, te tako i stvar dovela pod kontrolu, naravno, ukoliko se čovjek nakon toga ne bi vratio na „normalnu“ hranu, nego na „nenormalnu“ tj. već opisane salate od svježeg povrća sve dok se ne izlječi bolest. (Ta metoda detoksikacije organizma je zajedno s njenom pozadinom dobro opisana u tekstu:
The Master Cleanse)
Tjelesne vježbe, vožnja bicikla, fizičke aktivnosti itd. takođe pospješuju stabilizaciju nivoa glukoze u krvi.
Dijabetes bi se smatrao izlječenim kad onaj test krvi bude negativan a šećer stalno ostaje u granicama normale, čak i poslije malo žešćeg „ića i pića“ tj. ispod 6 ujutro i ispod 10 (neki izvori stavljaju gornju granicu i na 11.1) tokom dana i noći.
Bilo bi vrlo bitno da čovjek ne postane opsjednut mjerenjem glukoze i samom bolešću! Sasvim je dovoljno izmjeriti šećer jednom do dva (najviše tri) puta dnevno, pogotovo ujutro, dok traje terapija a kasnije samo povremeno, čisto radi provjere.
I na kraju, jedna od najbitinijih stvari za razumjeti u svemu ovome je ta da se kod svakoga simptomi dijabetesa različito manifestuju, da je kod svakoga stanje organizma drugačije i da svako treba pristupiti tretmanu individualno, bivajući svjestan same pozadine bolesti i osnovnih principa liječenja. Tu se treba koristiti intuicija kod odabira sastojaka „salate“ i njihovog kombinovanja (isto tako i minerala i bilja za čajeve) a ne slijepo slijediti uputstva dobijena od drugih, naravno, uključujući i ova moja. Znači, zaboraviti na ono „što je doktor rekao“ ili neko drugi, nego preuzeti svu odgovornost za svoje liječenje na samog sebe.
..