jedna meni bliska prijateljica ima kronicnu astmu vec 10 godina. zivi zivot i uvijek je vedra jer nikad nezna kad ce joj biti najgore. dakle uziva u svakom trenutku ovog zivota i zato mi je jaaaako draga
dakle, zbog te kronicne astme mora "konzumirati" svakojake ljekove, preparate itd, na koje nakon nekog vremena postane otporna, odnosno tijelo joj postane imuno na taj odredjeni lijek, nakon cega mora novu i jacu terapiju poceti uzimati. ona je svijesna da osim sta ti lijekovi "pomazu" da joj bude bolje, da i razaruju tijelo tj. imaju i svoje negativne strane.
nedavno je bila u ljubljani kod onog poznatnog bioenergeticara gdje joj je jedna gospodja prepisala neku terapiju na biljkama. kaze da joj je puuuno bolje, no vidim da zadnjih tjedana i nije bas najbolje. drzi se i uvik vedro razmislja, ali primjecujem da to nije to. takodjer je u godinama kada joj otkucava bioloski sat. dakle, razmislja od djetetu, no zbog sih tih silnih otrova koje unosi u tijelo, jednostavno to nije moguce ili ce se dijete roditi bolesno...
radi jogu samostalno i to joj pomaze, kao i to sto je u zadnje vrime pocela ici na satove joge...
e da, najgore joj je kad cvjetaju ove peludne napasti (ambrozija, ljeska,...) kad jedva dise. kako ona kaze - "disem na skrge"...
sta bi ste vi preporucili? kakva alternativa jer evo citam, da je astma psihosomatska bolest, a opet negdje drugdje citam da su najnovija istrazivanja pokazala i da nije bas tako...
eto, sta vi mislite i preporucate?
