Sada je: čet mar 28, 2024 6:06 pm.

Prijava

Korisničko ime:   Šifra:   Automatsko prijavljivanje  

Vremenska zona: UTC + 01:00




Započni novu temu Odgovori  [ 4 post(ov)a ] 
Autor/ica Poruka
 Naslov: Hrana iz prirode: jestive divlje biljke, gljive, plodovi
PostPostano: sri jul 08, 2009 11:09 pm 
Offline
Član foruma

Pridružen/a: sub aug 11, 2007 3:03 pm
Postovi: 687
vjetar je napisao/la:
Upotrebljavaju se divlje i kultivirane vrste. Mlado lišće puno je vitamina i minerala i neobično je ukusno za pravljenje zelene salate. Često se kuha kao špinat i stavlja na stol začinjen maslacem ili octom. Sa drugim zelenilom nema tako gorak okus. Sitno izrezano lišće se stavlja i u namaze na kruh. Slijedeći su razlozi zašto prehrambene znanosti savjetuju dnevno ga koristiti.

Pa da, tako sam ga i jeo, lišće pa spremljeno kao i zelena salata. Malo je žilavije, i jeste prilično gorko, ali ako se zakiseli i malo zasoli, gorčina se gubi (inače ja volim gorke stvari). No, nije lišće sve što sam jeo, zapravo sam brao i cvetove, te njihove drške isekao na po santim dužine i od njih napravio salatu koja je bila i ukusnija od lišća.
Znači smem da jedem maslačak čak i svakodnevno?
Ja bih da pišemo i o gljivama, obožavam bukovaču (gljivu koja raste na bukvi, ne znam da li se i u vašim krajevima zove isto), te vrganj, pa vilino sito, šampinjone, livadske gljive... A imam odličan recept za mlečnu črbu od kopriva, i istu od zelja.
Naravno sve te gljive pržim na ulju na najprostiji mogući način, eventualno sa crnim lukom...
Pored lobode koje ima dosta, ima još nekog jestivog korova koji se nekad baš dosta jeo... u starijim vremenima, ovde ga zovu šćir (Amaranthus retroflexus), a inače je štir... Kad sam bio mali majka je baš često kuvala čorbu od šćira. A jednom sam gledao na TV-u da u jednom kraju sveta (pojma sad nemam gde) gde su ljudi najdugovečniji jedu dosta štira, te je ustanovljeno da je (ako se dobro sećam, a bilo je pre godinu dana) bogat antioksidansima ... Evo kako izgleda: http://www.magan.rs/index.php?option=co ... Itemid=145 . I da, postoje 2 vrste, beli i crveni, ja znam za beli da je jestiv, za crveni ne znam... ali ako neko zna nek kaže, jer crvenog ima više...
Takođe sećam se kao mali sam slušao starce da je i bukovo liće jestivo, a naravno žir svakako (bukvin).
O divljim kupinama ne treba pričati...
Ali zanima me šta je sa hrastovim i cerovim žirom? Znam da nisu otrovni, ali da li se mogu jesti???
E sad...nije divlja ali i uobičajena za jelo... ali me baš zanima... da li neko zna nešto o jedenju šargarepinog/mrkvinog lišća?

Znači hajde da sakupimo što više ideja o tome šta se može jesti od tih "wild things" :D

PozZz


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Hrana iz prirode: jestive divlje biljke, gljive, plodovi
PostPostano: sri jul 08, 2009 11:13 pm 
Offline
Član foruma

Pridružen/a: sub aug 11, 2007 3:03 pm
Postovi: 687
Evo jedan copy-paste:

Grupa povrća: Divlje jestivo bilje

MEHURICA OBIČNA, pljuskavac, pogančeva trava (Physalis alkekengi) – stabljika je uspravna, slabo razgranata, visine je 30-80 cm. U gornjem delu je pokrivena dlačicama. Sočne i slatkaste, veoma ukusne bobice istovremeno su i kiselkastogorkog ukusa. Plodovi se koriste kao voće.
Napici svežih bobica upotrebljavaju se za lečenje bolesti bubrega i bešike, pospešuje pražnjenje creva i izlučivanje vode iz organizma. Posle cvetanja razvijaju se sjajne i sočne, kao trešnja velike zelene bobice, unutar mehuraste ovojnice. Kada su zrele, postaju jarko crvenoljubičaste boje. Koriste se samo zrele bobice, jedu se sirove ili prerađene u sok, a koriste se i za ukrašavanje jela. Najčešće se jedu ušećerene ili kandirane, kao dodatak voćnim salatama, slatkim umacima i prelivima. Prerađuju se i u pekmez, džem i kompot. Pre kuvanja, sirove bobice se kratko stave u zamrzivač da se ukloni gorak ukus. Treba obratiti posebnu pažnju da plod ne dolazi u dodir s mehurastom ovojnicom, jer ovojnica sadrži otrovni i gorak glikozid fizalin. U maloj količini se nalazi i u zelenim (nedozrelim) plodovima.
Lekovita svojstva: potpomaže rad bubrega i izlučivanje mokraće, kod zastoja mokraće, teškog i bolnog mokrenja, deluje na upalu bubrega, bešike i mokraćnih kanala, kod reume i artritisa, reguliše menopauzu i klimakterijumske smetnje
Kontraindikacije: preporuka je stručnjaka, da se dnevno može pojesti najviše do 20 sirovih bobica. Vruć čaj od ploda mehurice podstiče znojenje i smanjuje povišenu temperaturu.



MEHURICA PERUANSKA, jagodasta mehurica – egzotična je varijanta obične mehurice.

Lekovita svojstva: ista kao i kod obične mehurice.

Posebna napomena: obratiti posebnu pažnju da plod ne dolazi u dodir s mehurastom ovojnicom, jer ovojnica sadrži otrovni i gorak glikozid fizalin. U maloj količini se nalazi i u zelenim (nedozrelim) plodovima.



MENTA, nana (Mentha piperita) – dodaje se jelima sa mlevenim mesom, jagnjetini, masnim jelima, salatama, umacima, mesima s roštilja, ribi, peradi, slatkim jelima, čajevima i likerima.. Lekovita svojstva: poboljšava apetit, olakšava varenje, ublažava stomačne tegobe.



MIROĐIJA, kopar (Anethum graveolens) – ima osvežavajući miris. Koriste se listovi i semenke kao dodatak jelima od mesa, riba i povrća, za supe, čorbe, umake, salate, majoneze, sireve i za pripremanje zimnice. Sadrži: etarsko ulje, masno ulje, C vitamin, pektin, azotna jedinjenja, limonen, karvon.
Lekovita svojstva: ublažava grčeve u stomaku, jača otpornost organizma, deluje na upalu usne šupljine.



MIRTA, mrča (Myrtus communis) — koristi se tamnozeleni list i plod. List sadrži: etarsko ulje (0,3—0,5%), gorke materije, tanin, smolu, vitamin C, a plod: etarsko ulje, šećer, pektin, ćilibarsku, vinsku i jabučnu kiselinu. Upotrebljava se za ušećereno voće u alkoholu za pripremu likera.
Lekovita svojstva: osvežava i ublažava bronhijalne tegobe.



MIŠJAKINJA, mišje uvo (Stellaria media Vill.) – širokolisna biljka, slabe i tanke, jako razgranate stabljike. Gornji listovi su jajasti ili eliptični, obično krupniji od donjih. Cveta skoro cele godine. Najaktivnije klija ili niće u jesen i proleće. Beli cvetići sa laticama po sredini imaju izgled i oblik kao zvezdani zraci koji je karakterističan za sve njene srodnike koji su isto jestivi. Oni sadrže: minerale (magnezijum, gvožđe, kalcijum, kalijum, fosfor, bakar…, bogatstvo vitamina C, beta-karotin, rutin, biotin, holin i vitamine grupe B (B6 i B12) i D.

Lekovita svojstva: blagotvorno deluje na organe za varenje i na opšte zdravlje organizma. Kontraindikacije: ne sadrži štetne niti nadražujuće materije, pa se može konzumirati u prakrično neograničenoj količni.



PAPRAT, bujad, orlova paprat (Pteridium aquilinum) – višegodišnja je paprat koja raste u velikim kolonijama. Za jelo se koriste samo mladi izdanci, dok su savijeni poput puža i ne viši od dvadeset centimetara. Oni sadrže visok procenat skroba. Biljka je visoka 50-150 cm i ima listove trouglastog oblika, koji su dvostruko ili trostruko podeljeni.
Lekovita svojstva: ublažava probavne smetnje, protiv crevnih parazita i reumatskih bolova.



PELEN, pelin (Artemisia absinthium) – sadrži apsintin,, anapsintin, etarsko ulje, holin, gorke materije. Koristi se u svežem i sušenom stanju. Delovi cveta se koriste kao začin koji se beru pre cvetanja. Imaju pomalo gorak ukus i naročito prijatan miris. List se koristi u malim količinama za pečeno i masno meso, piletinu, pileću sapu, salate, umake, povrće i jela od jaja.



POTOČARKA, ugas (Nasturtium officinale) – okrugli listovi podsećaju na ukus rotkve, ljutog je i gorkastog ukusa. Koristi se sveža kao garnirung za pileće meso, ribu, jela od krompira, kao začin za supe, umake, salate, kremu od sira. Sadrži brojne vitamine (visok sadržaj C, D, E, karotin), ulje slačice, minerale (gvožđe, kalijum, jod i sumpor).
Lekovita svojstva: jača imuno sistem. Sok je diuretik, otklanja toksine, čisti krv i kožu, pomaže kod stomačnih tegoba, rastvara nikotin. Koristi se protiv anemije, rahitisa, slabog srca i vida.
Kontraindikacije: ne preporučuje se jesti za vreme trudnoće.

RABARBARA (Rheum rhabarbarum) – trajno je gomoljasto povrće, od kojeg se koriste lisne peteljke i rebra listova. Niskokalorična je namirnica, 100 g ima svega 7 kcal. Sadrže voćne kiseline, pre svega jabučnu, koje daju jelu finu slatkasto-kiselkastu aromu. Još sadrže mineralne materije (naročito kalijum kalcijum), vitamin C i dijetalna vlakna. Koristi se za pripremu salate, kompota, supa, čorbi, umaka, sarme, savijača (pita, kolače), marmeladu, džem.
Lekovita svojstva: ublazava probleme probavnog sistema.
Kontraindikacije: sam list se ne koristi, jer sadrži oksalnu kiselinu, čija konzumacija može dovesti do pojave kamenca u bubrezima ili mokraćnoj bešici.



RUKOLA, riga, rikula (Eruca sativa) – listovi u osnovi stabla formiraju rozetu, izduženi su i nazubljeni. Sve vrste rukole imaju gorak i aromatičan ukus. Gorčina listova potiče od glukozinolata izotiocianata, ima i estre buterne kiseline i jedinjenja sa sumporom. Sadrži mineralne materije (naročito gvožđe, kalijuma, kalcijuma, fosfora, natrijuma), bogatstvo vitamina C (100-200 mg/100 g) i karotenom. Sadrže i eterična ulja jačeg ukusa i arome. Koristi se najčešće za pripremu salate ili u kombinaciji sa drugim mešanim salatama za poboljšanje ukusa i arome. Priprema se sa maslinovim uljem, vinskim sirćetom i ribanim parmezanom. Ukus rukole podseća na ukus salate potočarke. Semenke su ljutkaste i koriste se za priipremu domaćeg senfa.
Lekovita svojstva: reguliše probavu, pomaže kod prehlade i kašlja.



RUZMARIN (Rosmarinus officinalis) – koriste se seckane ili cele iglice i grančice koje su oporog i blagog ukusa. Odlično ide uz jaka jela od pečenog mesa, naročito ako su pripremljena sa vinom i belim lukom. Dobro se slaže sa timijanom, žalfijom, belim lukom i peršunom.



SEDMOLIST, kozja noga (Aegopodium podagraria, Umbelliferae) – mladi listovi su jestivi i lekoviti, ukusa mešavine peršuna i celera. Male je hranljive vrednosti, svega 42 kalorije. Sadrži vitamin C i karotin. Koriste se prizemni mladi i meki listovi, svetlije i sjajne boje. On je prvenstveno začinska biljka, ali se koristi za čorbe, salate i variva. Varivo je ukusnije u kombinaciji sa koprivom, mišnjakinjom, lobodom, spanaćem i drugim lisnatim povrćem.

Lekovita svojstva: olakšava rad želuca i sprečava upale organa za varenje.



SELEN, miloduh (Levisticum officinale) – veoma aromatična zeljasta biljka sa perastim listovima tamnozelene boje. Veoma podseća na miris celera. List sadrži: do 100 mg % vitamina C, etarsko ulje, šećer, gumu, tanin, smole i skrob. Osušen koren sadrži: etarsko ulje, šećere, organske kiseline, smole i dr. Koristi se sveže iseckan ili osušen list s vršnim delovima biljke za začinjavanje čorbi, jela od pasulja, mesa i povrća, salata i umaka.
Lekovita svojstva: pospešuje rad želuca, ubrzava varenje, izbacuje višak vode iz organizma. Pripremljen kao čaj ublažava oboljenja disajnih puteva i kašalj, jača organizam, a deluje i kao antiseptik.



SLAČICA, gorušica (bela Brassica alba, crna Brassica nigra) – koristi se za pripremu kuvanih jela sa povrćem i kisele zimnice. Važan je sastojak za prelive, umake, salate i marinade. Sadrži do 30% masnog ulja, proteine. glukozinolate i sluzi. Crna slačica poseduje jako antibakterijsko dejstvo. Od semena se dobija masno brašno. Etarsko ulje se dobija njegovom destilacijom. Bezbojno je ili slabo žućkasto, bistro, ljutog i prodornog mirisa (izaziva suzenje i pecka kožu).
Lekovita svojstva: deluje antiseptički i dezinfekciono.



SPIRULINA (Spirullina maxima, Spirullina platensis) – mikroskopska plavo-zelena alga, koja raste u kontrolisanim uslovima u slatkim vodama i sadrži preko 100 hranljivih materija uzajamnog delovanja. Predstavlja najbogatiji izvor proteinske hrane (60%) koja sadrži sve esencijalne aminokiseline. Spirulina sadrži samo 6% masti (nezasićene masne kiseline, praktično je bez holesterola) 19% ugljenih hidrata, ukupno 8% minerala (kalcijum, magnezijum, gvožđe, fosfor, kalijum, natrijum, mangan, cink, bor, bakar i molibden). Od vitamina sadrži: beta-karotin, kompleks vitamina (B1, B2, B3, B6, B12), vitamin E (d-alfa-tokoferol), inositol, biotin, folnu kiselinu i pantotensku kiselinu. Od fitonutrijenata sadrži: hlorofil, fitocijanin i SOD (superoksiddismutaza, jak antoksidant). Ima bogat izvor enzima, RNK i DNK,sulfolipida, glikolipida. Sadrži 48 mg po gramu Omega 3, 6 i 9 masne kiseline. 95% je potpuno svarljiva.
Spirulina obezbeđuje: dugotrajan izvor energije, skraćuje vreme oporavka posle fizičke aktivnosti, jačanje imuniteta, lakoapsorbirajuće gvožđe, pravilno i zdravo mršavljenje, moćan je borac protiv slobodnih radikala.
Lekovita svojstva: antioksidantna zaštita, pomaže kod ulkusne bolesne, artritisa, alergija, dijabetesa, gojaznosti, visokog krvnog pritiska, kod smanjenja težine, energetski je dodatak. Za sportiste.
Posebna napomena: može se nabaviti pod imenom Spirulina Pure Planet u apotekama ili prodavnicama zdrave hrane.



ŠPARGLA, šparoga (Asparagus officinalis) – kratka podzemna stabljika iz koje nad zemljom rastu mesnati izdanci sa spiralno poređanim listićima. Koriste se samo nadzemni izdanci koji se pre upotrebe oljušte. Oni se kasnije razvijaju u razgranatu stabljiku iz čijih lisnih pazuha rastu čuperci igličastih ili nitastih ogranaka. Divlja sadrži više vitamina nego kultivisana (vidi gajeno povrće, šparoga).



ŠTIR (Amarantus retroflexus) – izuzetno zdrava biljka visoka do 1 m, od koje se za ishranu koristi lišće i seme. Seme štira se koristi sveže ili osušeno i samleveno u brašno. Veoma je sitno, sjajno crne boje i izuzetno otporno na vlagu. Plodnost biljke može biti i do 100000 semenki, pa i više). Semenke štira sadrže visoko vredne belančevine koje nadmašuju žitarice (sadrže lizin, aminu kiselinu i druge amino kiseline koje sadrže sumpor, ugljene hidrate, šećer, vitamine B kompleksa i E, i sluzaste materije. Kuva se sa vodom, u zapreminskom odnosu 1:2, sve dok sva voda ne upije i ispari. Pre kuvanja može se malo propržiti na suvom tiganju. Po ukusu podseća na proso. Dodaje se drugim žitaricama, jer poboljšava ukus.
LIšće štira se koristi sveže, kuvano 15-20 minuta (ili kuvano na pari) i dinstano. Listovi su bogati izvor vitamina C, beta karotina, niacina, riboflamina i minerala (posebno kalcijuma, kalijiuma i gvožda.



TIMIJAN (Thymus vulgaris) – ima lako slatkasti ukus. Upotrebljava se svež ili osušen list kao začin za poboljšavanje ukusa raznih jela. Idealan je za pripremu marinada za roštilj, uz povrće i kuvana jela. Mladi izdanci se koriste celi, a sa drvenaste stabljike se otkidaju listići.
Lekovita svojstva: veoma je lekovit, pomaže kod varenja, ublažava kašalj i nalazi se u redovnoj farmakopeji.



TUŠT, portulak (Portulaca oleracea L.) – pripada grupi lisnatih hranljivih i lekovitih biljaka. Ima sve kvalitete prave letnje hrane. Za jelo može služiti čitava mlada nadzemna biljka. Listovi su sočni, prijatno slankasto-nakiselog ukusa. Ledena je, jer deluje rashlađujuće, spolja i iznutra. Sadrži najviše vode (92-95%). U 100 g ima: 1-2,2% bjelančevina, 0,3-0,4% masti, 1,3-2,2% probavljivih ugljenih hidrata, 5% mineralnih materija (gvožđe, kalcijum, fosfor), vitamine (beta karotin (1,5-2 mg%, C i E) i omega 3-masne kiseline (alfalinolenska), askorbinsku kiselinu (20-50 mg). Otporan je na visoke i niske temperature i sušu, uspeva na lošem zemljištu. U ishrani se koristi za pripremu salata, čorbi, variva, đuveče, u testu za palačinke ili kao rskav začin u salatama. Kuva se najviše do 15 minuta, kuvanjem oslobađa sluz koja blago zgušnjava čorbe i daje im kremast izgled. Pogodan je i za kiseljenje, ali ne i za sušenje. U svežim salatama lepo se slaže sa krastavcem i paradajzom, krompirom, graškom i belim lukom dinjama i breskvama. Služi se i kao prilog za začinjena jela od mesa ili ribe. Bere se pre cvetanja, čim se odseče ponovo brzo raste.
Lekovita svojstva: omega-3 masna kiselina je značajna za rast i razvoj organizma, štiti ćelijske zidove, reguliše nivo holesterina i sprečava bolesti srca i krvotoka.



VRANILOVKA, vranilova trava, origano (Origanum vulgare) – zeljasta aromatična začinska i lekovita biljka. Bere se nadzemni vršni deo stabljike u cvetu dužine 25 do 30 cm od jula do oktobra. Slična je majčinoj dušici, ali uvek je visine do 50 cm. U nadzemnim delovima aktivne materije su: etarsko ulje koje sadrži 40% fenola (timola i karvakrola).
Koristi se u kulinarstvu, za začine, u jela sa paradajzom, prirodan je konzervans. Osušeno lišće sa cvetićima samelje se u najfiniji prah ili se krupnije usitni, stavlja se u peciva, jela od divljači i druge pikantne specijalitete slanog ukusa.
Lekovita svojstva: jačanje organizma, poboljšava probavu, protiv proliva, olakšava disanje.



VRBOLIKA, noćurak (Chamaenerium angustifolium L., sinonim Epilobium angustifolium) – višegodišnja je zeljasta biljka čije stablo raste do 1,5 m visine. Raste uz rubove šuma, proplanaka i krčevina, livadama, kraj seoskih puteva, kao korov po poljima i dr. Hranljiva je, lekovita i medonosna. Listovi su uski, naizmenični, slični vrbovim. Pri vrhu stabljike nalazi se klasasta cvast sa cvetovima ljubičasto purpurne boje. Berba vrbolike počinje u martu ili aprilu, kada se ubiru mladi listovi i izdanci zajedno sa korenom. Listovi i koren sadrže 10-20% tanina, do 380 mg askorbinske kiseiline, karotina, šećera, pektinskih materija i alkaloida. Nadzemni deo biljke do cvetanja sadrži do 20% belančevina, soli kalcijuma, fosfora, kobalta i sluzi. Za jelo se koriste sočni vršci mladih biljaka i listovi u obliku salata, ukusnog variva ili pomešano sa drugim biljkama (vrbolika + mladi listovi koprive). Od podanka vrbolike priprema se hlebno brašno (jer sadrži skrob i šećer).



VUČJI (PASJI) TRN (Hippophae rhamnoides L.) – plodovi su hraljivi i lekoviti, narandžaste mesnate bobice, veličine graška. Koriste se samo u prerađenom stanju: za pekmez, džem i marmeladu sa dodatkom šećera, umake (kao kiseli začin jelima od riba). Presne bobice nisu za jelo. Sušenjem plodova sačuva se stabilna koncentracija vitamina C, E, F i karotina (koja se ne smanjuje tokom tri godine). Prijatan ukus i miris bobica potiče od masnih ulja koja su zastupljena u 2%. Plod u 100 g sadrži: 98 mg% vitamina C, 0,02 mg% vitamina B1, o,o5 mg% vitamina B2, 0,8 mg% vitamina B6, 8 mg% vitamina E, 15 mg% karotina, vitamina F i znatnih količina šećera. Odličan je izvor vitamina u zimskom periodu jer plodovi ostaju na granama tokom čitavog zimskog perioda. Pripada grupi medonosnih biljaka. Razmnožava se semenom i reznicama.



ZMIJSKA TRAVA, oskorušica (Sanguisorba minor) — koristi se list, koji sadrži tanin, gorke materije, vitamin C, skrob, galnu kiselinu, oksalat i vosak. Upotrebljava se za umake, ribu i perad.
Lekovita svojstva: podstiče apetit, poboljšava probavu, ima diuretična svojstva.



ZOVA, bazga (Sambucus Nigra) – koristi se bobičasti plod i cvet za pripremu zimnice.
Bobičasti plod sadrži: belančevine, šećer, bogatstvo vitamina B1 (i skoro otkriven vitamin J), organske kiseline (jabučnu i limunsku), gorke materije, tanin, pektin, antocijan (biljne boje) i sluzi. Od bobica se priprema lekovita zimnica: sokovi, pekmez, marmelada i džem. Bobice zove treba obavezno termički obraditi (bez gorkih peteljki), jer upotreba svežih bobica ili nekuvanog soka, izaziva mučninu, povraćanje i proliv. Cvet sadrži: sambunogrozid, rutozid, šećer, holin, etarsko ulje, organske kiseline, ruzin kobalt, tanin, smole i mineralne sastojke.
Lekovita svojstva: čisti želudac, bubrege i mokraćnu bešiku, uklanja nervozu srca. Kao večernji obrok olakšava san i otklanja nesanicu.



ŽUTIKA (Berberis vulgaris) – plod su crvene, duguljaste bobe koje stoje u grozdovima. Od bobica se pripremaju marmelade, džemovi, retki i gusti sokovi.

Sa: http://www.dodirnime.com/blog/view/id_2 ... o-bilje-4/


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Hrana iz prirode: jestive divlje biljke, gljive, plodovi
PostPostano: sri jul 08, 2009 11:42 pm 
Offline
Moderator

Pridružen/a: pon jan 12, 2009 12:46 pm
Postovi: 1148
Lokacija: ni vrit ni mimo,Zagreb
...eve ga...


Dobročinitelj maslačak
slikaslika
Priroda je u svojoj mudrosti učinila maslačak jednom od najraširenijih biljaka. On je kod kuće u umjerenim i hladnim područjima ove zemaljske hemisfere: u Evropi, centralnoj Aziji, sjevernoj Americi i u Arktičkim južnim umjerenim zonama. Svuda bujno raste na livadama, oranicama, zelenim poljima, uličnim jarcima, sporednim putovima i skoro na svim mjestima na kojima dobiva malo sunca. Skoro da ga nije moguće istrijebiti. Tko je to pokušao, možda je i mislio da se priroda zabunila, kad je tom "dosadnom" korovu dozvolila da se širi preko Zemlje. No ipak svemudri Bog, koji je stvorio toliku vrstu korova, ipak mora voljeti taj ponizni maslačak i imati na umu njegovu posebnost. Maslačak je u stvari kralj biljnog svijeta i pripada porodici glavočika, "najviše stojećoj biljnoj obitelji, vrhuncu biljnog carstva". Tko naginje nisko gledati tog princa u prosjačkim haljinama, u njemu bi mogao ovaj članak izazvati poštovanje.

Maslačak kao hrana
U teškim vremenima čovjek uzima hranu gdje god je nalazi. Kako maslačak posvuda raste, on je jedino prirodno sredstvo za stalno osiguravanje zaliha hrane čovjeka, životinja, ptica i čak pčela. Njegovo znanstveno ime je TARAXACUM, arapska promjena grčke riječi TROGEMON, što znači jestivo. Kad su jednom insekti uništili cjelokupnu žetvu na otoku Minorca, stanovnici su umjesto kruha jeli korijenje maslačka. Kao prehrambeno sredstvo ne zaslužuje on samo pohvalu u lošim vremenima. U mnogim zemljama stoljećima je on sastavni dio obroka, jer se spoznala njegova vrijednost.

Upotrebljavaju se divlje i kultivirane vrste. Mlado lišće puno je vitamina i minerala i neobično je ukusno za pravljenje zelene salate. Često se kuha kao špinat i stavlja na stol začinjen maslacem ili octom. Sa drugim zelenilom nema tako gorak okus. Sitno izrezano lišće se stavlja i u namaze na kruh. Slijedeći su razlozi zašto prehrambene znanosti savjetuju dnevno ga koristiti.

Različita istraživanja su otkrila da se u mnogim biljkama nalazi vrlo malo željeza, ali u velikoj količini u maslačku i potočarki. Željezom se bori protiv osjećaja umora i osjećaja teškog disanja. Znamo da je željezo potrebno za stvaranje crvenih krvnih zrnaca.

Mnogi liječnici i iscjelitelji su mišljenja, da je nedostatak željeza jedan od najvećih zdravstvenih problema uopće. Usprkos modernog vremena tzv. "bolji život" i jednostavna prehrana čine nedostatak željeza sve većim problemom.

Anemija je medicinski izraz za nedostatak željeza u ljudskom tijelu. Ako u zdravim danima stalno uzimamo maslačak, preventivno sprečavamo anemiju. Čovjek na taj način prima novu energiju i ostaje zdrav i aktivan.

O željezu ovisi i pravilna proizvodnja biljnog klorofila, koji stvara uz pomoć svjetla hranu za biljku. Ako ona nema dovoljno željeza, lišće joj požuti i nema više vrijednost za ljudsku prehranu. Drugi uzrok za izvanredno visoki udio vitamina i minerala u maslačku, je njegovo špicasto korijenje, koje duboko ulazi u zemlju i tako on prirodno dolazi do određenih razina u zemlji. Razna ispitivanja su pokazala da neke biljke uzimaju minerale samo iz određenih slojeva, kao npr. što kikiriki uzima kalcij u blizini površine zemlje. Tako je korijen maslačka jedinstveno hranjivo sredstvo za čovjeka. Tanko izrezan može se upotrebljavati u salatama kao i juhama, povrću i u prozirnim juhama. Korijen se može upotrebljavati kod pravljenja sokova od povrća i kao dodatak kavi, tako da se korijenje osuši, melje i prži. Utječe na okus kave poput cikorije.

Korijen skuplja energiju, što maslačku pogoduje da rano niče u proljeće. S toga se smatra da je korijen maslačka snažna hrana. Grčka mitologija kaže da je Tezej, koji je imao snagu da savlada bika od Maratona kao i čudovište Minotaura, Hekata, tajnovita božica Mjeseca hranila ga je sa maslačkom.

Moderna znanost naziva korijen maslačka "Čarobna supstancija", prehrambeno sredstvo, koje se ne sastoji niti iz škroba niti šećera. U nekom smislu sliči obima, jer iako posjeduje značajke škroba ipak je topljiv kao šećer. Brzo se pretvara u fruktozu, jednu vrstu šećera.

slika

1. Kemijska struktura hemoglobina 2. Kemijska struktura klorofila

Proces disanja se odvija uz pomoć željeza opremljenog hemoglobina, koji daje krvi crvenu boju. Veliko otkriće kemije je bila kemijska formula za hemoglobin, vrlo srodnog s zelenom tvari klorofil u biljkama. Hemoglobin ima u središtu strukture željezo, a klorofil ima magnezij. Strukture podsjećaju i na kvadrat.

Svaki dio biljke maslačka može se smatrati da je jestiv, jer je ona okrepljujuća i također hranjiva. I sam cvijet se upotrebljava kod pravljenja vina ili se može dodati salatama zbog poboljšanja prehrambene vrijednosti.

Medicinske osobine
Maslačak se upotrebljava i u medicini, kao sredstvo za povećanje unutarnjeg izlučivanja i otpuštanja urina iz tijela, za jačanje želuca i pospješivanje rada žući. Odlično je sredstvo za sprječavanje i za liječenje skorbuta, koji se uglavnom javlja nedostatkom C vitamina. Maslačak je jedna od najkorisnijih biljaka kod smetnji jetre, također je vrlo vrijedan i za srce.

Nizozemski liječnik i kemičar, Hermann Boerhaave (1668. - 1738.) rekao je, da dnevna uporaba maslačka najozbiljnije i najtvrdokornije lišava zastoje u probavnim organima. To je dakle vrlo staro sredstvo za liječenje probavnih smetnji, koje dolaze zbog trome jetre. Noviji istraživači smatraju da je maslačak dijetalno sredstvo, koje otapa tipične naslage reumatičnog artritisa.

Prema Macmillan Medical Encyclopedia upotrebljava se svježa mliječna supstancija iz cvjetnih stručaka također i za liječenje bradavica. Najmudrija medicinska upotreba je preventivne prirode.

Industrijska vrijednost
Maslačak ispunjava i uvjete moderne proizvodnje. U Rusiji i Argentini uzgaja se posebna vrsta maslačka zbog mliječnog soka (latex). On se prerađuje u gumu. U zemljama gdje se proizvodi svila, često se listovi maslačka koriste kao nadomjestak dudovog lišća za hranu dudovog svilca.

Možda je jedna od najvažnijih, ali i najnepoznatijih zadaća maslačka za vrijeme kritičnog proljetnog vremena, staviti na raspolaganje pčelama velike količine polena i nektara. Tada ga pčele trebaju za izgradnju svojeg legla. U rano proljeće je on od velikog značenja za pčelare i trgovce medom.

Nešto o dualitetu
Ne začuđuje ako, kod te biljke, koja toliko služi za dobrobit i tako neprimjetno raste, pronalazimo jedinstvena obilježja. Tako je na pr. maslačak "odustao" od oplodnje svojeg sjemena. Njegovo sjemenje se uopće ne oplođuje. Svako sjeme i svaka generacija su isključivo rezultat neke vrste partenogeneze "djevičanska oplodnja". Bez spolne oplodnje nije moguće ni miješanje nasljednih čimbenika. Stoga, objašnjavaju nam znanstvenici, da će maslačak i nakon miliona godina biti isto biće kao i danas.

Izgleda kao da je priroda kod maslačka rekla: "Ti si dobar, kakav jesi. Ne moraš se mijenjati ili se usavršavati. Ja s am s tobom zadovoljna." Tako priroda uvijek iznova dokazuje da joj je neobično važno da ta savršena biljka preživi.
Iz arhiva R.C.



Izdavač
A.M.O.R.C. * Lange Str. 69 * 76527 Baden-Baden
- Sva prava pridržana -
http://www.amorc.hr/newsletter/kolovoz_2006.htm


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Hrana iz prirode: jestive divlje biljke, gljive, plodovi
PostPostano: ned apr 16, 2017 3:44 pm 
Offline
Član foruma
Avatar

Pridružen/a: pon sep 28, 2009 5:56 pm
Postovi: 530
dobra tema. na mojoj trpezi je vec dva dana mlada kopriva. zanima me mogu li je jesti cijelo ljeto ili dok je samo mlada . izuzetno ukusno jelo a spravi se za 10min.

_________________
"Putujem da upoznam sebe"-Zuko Džumhur


Vrh
 Profil  
 
Prikaži postove “stare”:  Redanje  
Započni novu temu Odgovori  [ 4 post(ov)a ] 

Vremenska zona: UTC + 01:00


Online

Trenutno korisnika/ca: / i 10 gostiju.


Powered by phpBB © 2010 phpBB Group
BH (BIH) by Šehić Nijaz