Disciplinovati kako ishranu, tako i način života, vrlo je teško u današnjem društvu. Govorim o životu u gradu gde je stalno prisutna neverovatna doza stresa. Nije samo problem način života, koji je postao nenormalan. Problem je i promena magnetnog polja zemlje koja je od 80-tih godina prošlog veka pa do sada uslovila da je dan u realnoj količini vremena kraći za 1/3. Možda ste primetili koliko "kratko" traje dan. To ne umišljate, to je realnost.
Problem su i kako mobilna telefonija, tako i gomile drugih zagađenja elektromagnetnog spektra. Zatim igranje sa veoma opasnim oružjima kao što su sistem haarp, i zasipanje chemtrailsima, otrovima iz vazduha, pogotovo velikih gradova, sistemi planiranog redukovanja populacije, ubacivanje GMO hrane u ishranu većinske populacije, koja menja izvornu strukturu DNK, i izaziva potpuni sterilitet već u trećoj generaciji, pretvarajući nas u nešto sasvim drugo od prvobitne zamisli Tvorca, itd....
Sve to mi osećamo ako ne svesno, onda podsvesno sigurno.
Problem je u velikim gradovima i ogroman broj užasno isfrustriranih i nezadovoljnih ljudi koji jednostavno to svoje nezadovoljstvo emituje stvarajući jedno veoma jako negativno kako misaono, tako i emotivno polje. A snaga misli i emocija je neporeciva. Senzitivniji ljudi to vrlo lako primete kada se posle nekog odmora vrate u grad. Osete veliki pritisak i težinu, koja ne nestaje, nego se jednostavno vremenom priviknemo na nju. I nosimo je kao okov. Stres je tu, uvek prisutan, unutrašnja napetost koja ne da mira.
A da ne govorim o smradu koji svaki dan udišemo, kao rezultat zatrovanog vazduha, što je neminovnost života u gradu.
To je stvarni problem, zašto je toliko teško ostati disciplinovan u ishrani. Jer kroz proces ishrane mi ustvari kompenziramo mnoge psihičke stresove i emocije koje danas prosto opsedaju savremenog čoveka.
Isto tako možemo da se savršeno hranimo, ali bez toliko potrebne fizičke aktivnosti, takva ishrana neće dati one rezultate koje očekujemo. A da ne govorim o tome koliki je ustvari šok za organizam igranje sa različitim vidovima ishrane.
Zbog svega gore navedenog, ja sam protiv "etiketiranja". Pod tim mislim na npr. ja sam vegetarijanac, ili ja sam vegan, ili ja sam mesožder, ili ja jedem samo sirovo itd... Svaki čovek ima svoju individualnu konstituciju kao i uslove u kojima živi kojima mora da prilagodi na pravi način kako svoju ishranu, tako i način života. Treba se držati osnovnih načela ali nipošto ne treba biti isključiv. Biti "nešto" jer je to zdravo. Kao što sam već pisao, ako su zapušeni debelo crevo i jetra, što je slučaj kod velike većine ljudi, bez njihovog prethodnog čišćenja i najkvalitetnija ishrana neće dati rezultate koje očekujemo, jer organizam jednostavno neće biti u stanju da asimiluje kvalitetne sastojke iz takve hrane.
Isto tako , vrlo je bitno razumeti da organizmu za prestojavanje na dugačiji vid ishrane treba od tri meseca do tri godine. Nije to samo počeo sam da jedem sirovo... Već je to jedan ozbiljan i dugotrajan proces lečenja i oporavka kod većine ljudi, da bi mogli da kvalitetno asimiluju takvu hranu. Da bi organizam vario hranu na koju nije navikao, potrebno je vreme, da proizvede određene fermente potrebne za njenu asimilaciju. To je proces postepenog navikavanja na novu hranu koji vremenski traje ....
Vrlo je važno zatim pravilno kombinovati namirnice koje unosimo u organizam. Ne jesti između obroka. Ne jesti premale niti preobilne obroke. Tečnost piti pola sata pre jela i najmanje 2 do tri sata posle (to se ne odnosi na voće, med i malteks). Ne jesti noću, sprovoditi redovno terapije čišćenja, npr. sauna, itd ....
Posmatrati sebe, i svoj život organizovati prema onome što u sebi vidimo je ključ. Različiti sistemi su samo pomagala, mi smo suština, Zato smatram da nikada ne smemo slepo gledati ni u jedan sistem, jer zaista, ono što za jednog jeste lek, za drugog vrlo lako može postati otrov.
Srdačan pozdrav