Ovako, ovo je dio o stetnosti zitarica (skroba).... copy-paste iz knjige "Helmut Wandmaker - Zelis biti zdrav, zaboravi kuhanje" zelim sve ovdje kopirati da procitate sta tocno oni pisu, da ja ne pametujem previse

ZRNCA ŠKROBA U KRVI I URINU
1907. godine su Rahel Hirsch ismijali liječniei
bolniee Charite.
Poznati novinar za medieinu Kurt Pollak piše u
Njemačkom liječničkom listu od 30.11.1989. za
profesoricu Rahel Hirsch, da su je ismijali liječnici
bolnice Charite, jer im je ona tumačila
"Hirsch-učinak" koji je otkrila. Ona je dokazala
propusnost sluznice crijeva za zrnca škroba i njihov
prijelaz u krv i urin.
Mađarski fiziolog Fritz Verzar je 1911. godine
potvrdio otkriće Rahel Hirsch. Jesu li naši
znanstvenici i istraživači nešto od nje naučili? Ne. I
danas zastupnici "punovrijedne hrane" naglašavaju
prednost zrnaca škroba. U ovoj knjizi sam te već više
puta upozorio na opasnost od zrnate sluzi. Prije svega
se radi o kasnim štetama. Pogledaj potresno izvješće
Waltera Sommera o ranoj smrti njegove žene, koja se
nije mogla riješiti tih zrnaca.
Dr. Norman Walker je više puta osobno radio
pokuse sa škrobnom hranom i isto tako došao do
zaključka da zrnatu hranu treba odbaciti. On piše:
"Škrob čini da jetra postane tvrda kao drvo."
Na temelju propagande pekarske industrije i
"Njemačkog društva za prehranu" svatko vjeruje da su
krušne žitarice, posebno kruh od integralnog žita, vrlo
zdrava prehrana za nas ljude. Suprotno je istina. Kad
se dva atoma spoje, nastaje molekula. Nešto malo iz
kemije: kemijska formula za vodu je H2O, tj. najmanji
dio vode se satoji od dva atoma vodika i jednog atoma
kisika. Formula za molekulu škroba je C6H1006, tj.
šest atoma ugljika, deset atoma vodika i šest atoma
kisika.
Zanimljivo je da molekule škroba nisu topive u
vodi, alkoholu ili eteru. Tako je dr. Walker (doživio je
116 godina) svojim istraživanjima otkrio da upravo
škrob iz krušnog žita ima takav učinak na stanice
jetre, da jetra postaje tvrda kao daska. Do ciroze
jetre dakle ne dolazi samo kod onih koji dugo piju
alkohol, nego neopazice i kod onih koji dugo jedu
kruh od žitarica i krumpir. Tako se tumači česti
nastanak žućnih i bubrežnih kamenaca. Tako krv na
neprirodan način prolazi kroz naše krvne žile i sitne
kapilare.(Vidi poglavlje "2.500 km krvnih žila
plače"). I limfni sustav začepljuju netopive molekule
škroba. Nemojmo zaboraviti da u našem tijelu nema
slobodnog škroba. On uzrokuje hemeroide, čireve,
rak i druge znatne smetnje. Razumije se, naši organi
za izlučivanje nastoje stoje prije moguće odstraniti taj
beskorisni otpad. Ipak na naše tkivo i želijezde se
njepi žilava sluz iz tih molekula škroba. Svaki
astmatičar i bronhitičar zna kako je slabo tekuća ta
sluz. I svatko tko ima hunjavicu mogao bi o tome
Pisati priču.
Jedno brižno promatranje je pokazalo da upravo
oni koji jedu mnogo škroba (krušne žitarice, brašno,
krumpir, itd.) imaju prištiće i druge kožne probleme.
Snaga mladog organizma pokušava taj "škrobni
otpad" izbaciti preko kože. Zbog toga kod
novorođenčadi i dojendači posebno nastaju akne,
psorijaza, osip, neurodermitis. Kasnije slabi izbacivačka
snaga tijela pa dolazi do taloženja pijeska i
kamenaca u žučnom mjehuru i bubrezima. Tako se
zbog redovite hrane koja sadrži škrob prijevremeno
začepljuju naši organi za filtriranje.
Odakle dolaze srčane smetnje? Razumije se, isto
od te "prljave" škrobne harne, kao što to naglašava isti
dr. Walker. Sto više jedemo škrobne proizvode, što
više atoma ugljika guramo u krv, za 10 sekundi dolazi
do pojačog rada srca. Visoki i niski krvni tlak samo su
posljedica uzimanja ugljičnih hidrata koji sadrže
škrob. Šećer, kako god on bio proizveden, ima isti
opasni učinak na srce. Osobe sa srčanim problemima
vole škrobnu hranu kao što su kruh, žitarice, krumpir
itd. Danas toliko propagirani integralni kruh i
integralne žitarice (miisli) imaju isti katastrofalni
učinak! To je kuhana sluzava hrana, koju naše stanice,
tkivo i žlijezde ne mogu preraditi! To vrijedi i za
sirova smekšana zrna, ako su miješana u krivim
kombinacijama. Razmekšavanja zrnja s jabukama je
sa fiziološko-prehrambenog vidika glupost, jer bi
jabučna kislenina odmah uništila važni enzim ptialin.
Ako na kraju pojedemo integralni kruh s maslacem i
sirom (neprobavljive, trule, smrdljive tvari), onih
nekoliko sirovih zrnaca prolazi ionako bez ikakvog
učinka! Antienzim inhibin ionako sprečava probavu
zrnaca i sjemenki.
Svatko tko boluje od škrobne bolesti morao bi
odmah potpuno prestati jesti, klistirati se, kod žeđi piti
limunov sok i ležati u toplom krevetu. Uz to otvoriti
prozore kako bi drugi veliki pomagač, kisik, mogao
pomoći sagorijevanju nakupljene sluzi. Radije ložiti,
ali prozore treba širom otvoriti.
Nemoj zvati niti jednog liječnika. Samo ako si u
životnoj opasnosti, može te povremeno "liječiti" neki
liječnik. Ali, svakako, pokoravaj se zakonima prirode:
jedi životvornu, živu hranu od voća i povrća.
Mikrobi će preraditi nakupljene netopive molekule
škroba u gnoj kako bi se lakše izlučile preko kože. I
gnoj treba pozdraviti kao sredstvo za liječenje. Moja
majka, koja je jela mnogo škroba, desetljećima je
imala "otvorene rane na nogama", iz kojih je izlazilo
mnogo gnoja i drugih tekućina. Noge su joj dnevno
(često i više puta) čvrsto zavijali svježim zavojima.
Tako je ona imala ventil da se riješi otpada. Kada bi se
te "otvorene rane" zatvarale mastima i lijekovima ,
onda bi se pojavile opasne unutarnje bolesti, koje bi se
razvijale neopazice. Infarkt srca ili rak ne dobiva se od
danas do sutra. Naš organizam je izdrživ, inače ne
bismo, usprkos lošoj prehrani, doživjeli 70 ili 80
godina. Godinama se glupi čovjek borio protiv
prirodnih zakona, često s poznatim frazama, kako on
nije bolestan pa mu je sve dozvoljeno. Prije ili kasnije
sve dolazi na naplatu, najčešće u nezgodno vrijeme,
kad čovjek želi još mnogo toga učiniti. Slava i novac
kod tog obračuna ne vrijede ništa! Možda sada možeš
shvatiti zašto sam ja fanatično protiv škrobnih
proizvoda, a prije sam bio čovjek kruha i žitarica.
Nikada nećeš biti zdrav i vitalan, ako sa svog
jelovnika potpuno ne izbaciš ta škrobna ljepila od
tvorničkog šećera, tvorničkog brašna, kruha, žitarica
(uključujući musli), krumpira itd.
Nadalje, sada znaš zašto tvoja koža tijekom
vremena postaje suha i naborana s dubokim
brazdama: jer si veliki izjelica te netopive škrobne
hrane. Osim toga, od škroba dolazi do toga da ti je
koža žuta i blijedo zakrečena. Sve je to zbog
nakupljanja otpada u krvi (bijela krva zrnca = gnoj).
Ti kao djevojka i žena ćeš uvidjeti odakle mora doći
spas: u potpunosti izbaci škrob. Zdravlje kože ne
možeš zadobiti kremama. Time samo začepljuješ
kožne pore, tako da one ne mogu disati. Ali kad bi se
neka tvrtka reklamirala s mojim dokazima, brzo bi
otišla u stečaj!
Trebaš samo uočiti kolik je broj lica sa žutom
kožom, ekscemima, gnojnim prištevima, nakupinama
kolesterola oko očiju itd., pa ćeš sam prosuditi tko ima
pravo: debeli specijalisti za kožu ili priroda sa svojim
jednostavnim zahtjevom: "Daleko od mrtvih molekula
škroba!" Sve stoje veliko uvijek je jednostavno.
Mi ljudi uvijek želimo nešto komplicirano, a za to još i
dajemo mngo novca. To je učinak krivih informacija
kojima smo dnevno izloženi. Zašto prosvjećivanje ne
počne sa školom? Jabuka čisti zube tisuću puta bolje
od četkice za zube s kemijskom pastom!
"Vodeni župnik" Kneipp nije bez razloga govorio
ljudima, koji su k njemu dolazili sa žučnim
kamencima: "Vi imate zucne kamence? To su kamene i
od kave i kolača!" Isto vrijedi i za bubrežne kamence.
Nažalost, Kneipp je glavni naglasak stavljao na
vodene kure a zanemario je pravilnu ishranu. On još
nije poznavao važnost vitalne, žive hrane. I on je na
kraju umro od raka! Zbog toga je u Kneippovim
ustanovama još i danas prehrana sa živom svježom
hranom vrlo rijetka. Nažalost, na njegovim
jelovnicima se još uvijek, osim mrtve kuhane
"punovrijedne hrane" nalaze i mesni proizvodi s
pudingom kao dessertom i vinom zbog "probave"!
Jadni 'kneippovci'. Sjeti se izreke 92-godišnjeg
liječnika dr.med. Fritza Beckera: "Jedenje mesa je
najveća zabluda čovječanstva!"
Ja sam do sada govorio o fatalnm djelovanju na
jetru i srce toplinski obrađene škrobne hrane. Budući
da škrob nije topiv u vodi, to se škrob taloži u
tjelesnom sustavu za filtriranje. Time su posebno
pogođeni organi za disanje. Mi ne vidimo razarajući
učinak škroba na jetru, ali zato vidimo kod obične
prehlade i gripoznih infekcija, kako djeluje taj
nepreradeni škrob. Osim bolova u grlu, zbog
natečenih krajnika, "začepljenog nosa" itd., nakon
nekoliko dana vidimo kako izlazi gusta sluz. Naša
bronhitična pluća jako hropcu, sve je zaeepljeno
škrobnim ljepilom.
1. dan Božića 1989. godine bio sam na
intenzivnom odjelu Okružne bolnice Heider, kako bih
tamo posjetio svog bolesnog brata. Imao je 84 godine,
i osim zglobne reume nije od svoje mladosti bio
ozbiljno bolestan. Razumije se, on je kao pčelar
branio svoj med: svi imkeri su umrli stari. No, med po
svom djelovanju nije mnogo bolji od bijelog šećera. I
med uzrokuje opasne promjene razine inzulina,
pogoršano stanje. Budući da se med uglavnom jede
namazan na kruh s maslacem, to osim opasnog
mrtvog škroba kruha imamo i med s vrlo mnogo
šećera, koji odmah pojačava započeto alkoholno
vrenje. Stvaranje plinova u crijevima se posebno rado
događa u najoštrijoj krivulji debelog crijeva, u krivulji
slezene. Taj stalni pritisak značajno povećava srčane
probleme. Bolovi između rebara na lijevoj strani su
neizravno povezani sa srčanim problemima. Dok sam
jeo još mnogo zrnate hrane (Waerland-makrobiotika),
na tom sam mjestu mogao izravno osjetiti otkucaje
svog srca. 1967. godine je rad srca bio tako jak da su
mi se rebra pomicala gore i dolje u skladu s ritmom
srčanih otkucaja. Kolabirao sam, postalo mi je jako
hladno pa sam već pomislio da mi je kucnuo
posljednji sat.
Budući da je debelo crijevo izgubilo svoj oblik
zbog velike količine mrtve škrobne hrane, rastegnule
su se veze u zavoju jetre i slezene, pomoću kojih
debelo cijevo u zavoju slezene i jetre traži oslonac, pa
je sadržaj crijeva, posebno u zavoju slezene, vrlo
teško mogao prolaziti. Waerlcmd ]Q vjerojatno znao za
taj problem, jer smo mi nakon glavnih obroka morali
10 minuta ležati potrbuške. Tako nabubreni sadržaj
crijeva može lakše "proći" te zavoje. Ali niti drugim
dijelovima debelog crijeva nije drago što se u njima
nalazi truli sadržaj u vrenju.
Vratimo se mom bratu. Najprije se govorilo o
zastoju srca (ali ako srce stane tada nastupi smrt).
Sljedeća dijagnoza je glasila: ne radi se o srcu nego o
sa sluzi obloženom jeziku. Kućni liječnik mu je dao
injekciju protiv prehlade, koja je onda izazvala srčane
smetnje. Posljednja dijagnoza je bila: zakrečeni (zbog
starosti) srčani zalisci. Zbog toga srce više nije imalo
dovoljno snage da dišne organe oslobodi od sluzi. Tu
je vjerojatno ležala glavnina njegovih problema:
godinama nagomilani škrob iz kruha / hrane od
žitarica i šećera. Moj je brat uvijek jako naginjao
prehladama, zbog čega nije više mogao dobivati
dovoljno kisika. S druge strane otrovni ugljični
dioksid nije više (u potpunosti) izlazio iz njegovog
tijela.U slučaju akutnih bolesti tijelo se, naravno, želi
osloboditi od sveg otpada nagomilanog i u drugim
dijelovima tijela. Tako neminovno dolazi kraj. Više
ništa ne radi. "Začepljene" krvne žile više nisu
prohodne, organi za filtriranje su zaljepljeni i
začepljeni. Lijekovi daju samo mali odmor, oni ne
mogu ozdraviti, jer uzroci bolesti nisu bili liječeni. Ti
pacijenti i dalje jedu škrobnu hranu: kruh, žitarice,
brašno, krumpir itd., a upravo je ona uzrokovala
njihvu bolest. Sva ta hrana je još i mrtvo kuhana,
gotovo bez vitamina, minerala i enzima. Kako bi onda
bolesni organizam mogao apsorbirati hranjive tvari?
Kako bi mogao ozdraviti?
Život može održavati samo vitalna i živa hrana
bogata enzimima. Održavaj čistom svoju krv, svoje
organe za filtriranje, pa nećeš morati na odjel za
intenzivnu skrb, često i posljednje mjesto u životu
čovjeka. Tko to zanemari postaje invalid, pa mora na
dijetu (koju?) i uzimati lijekove za razrjeđivanje krvi.
Najbolji razrjeđivač krvi su plodovi limuna. Liječnici
najčešće zabranjuju voće, jer da je voće kiselo i
izaziva vrenje. Kakva glupost! Škrobna hrana i
sluzavi kruh ostaju nedodirnuti. Kada će konačno
liječnici poučavati ljude o zdravlju.
Bolesna crijeva = bolesni ljudi.

Ovo je iz Knjige "Norman Walker - I vi mozete postati puno mladji"

Ugljikohidrati i žitarice
Nije mi namjera svoje čitatelje zastrašivati i primoravati ih
da vjeruju kako će biti osuđeni na vječno prokletstvo, ako
smjesta ne promijene svoje prehrambene navike. To mi zaista
nije namjera.
Uostalom, većina ljudi ne zna gotovo ništa i vrlo malo o
patnjama koje mogu Čovjeka takoreći preko noći drastično
promijeniti. A nije ni nužno da to znaju. Pa ipak, želimo li opet
postati mladi, po mom mišljenju i iskustvu, vrlo je važno
učiniti nešto glede čišćenja unutrašnjosti svog tijela.
Polazeći s tog stajališta, a radi što boljeg sagledavanja
našeg programa, preporuča se na samom početku u najkraćim
crtama upoznati s procesom kroz koji mora proći hrana koju
jedemo da bi bila probavljena i tako postala ili hranjivom tvari
za stanice i tkiva našeg tijela, ili bi se pretvorila u otrov protiv
kojega se moramo boriti.
Strašno je velik propust naših škola koje u većini slučajeva
nisu u svoje osnovne programe uvrstile studij anatomije
ljudskog tijela. Godinama se zauzimam zato da djeca nauče
sve o svom tijelu - izvana i iznutra - prije nego što nauče
čitati, pisati i računati. Da nauče kako je strahovito važno
čitav život paziti na svoje tijelo. Da nauče jednom zauvijek
hraniti svoje tijelo ispravno, u skladu s prirodom, te na taj
način razvijati svoje osobnosti u inteligentne i korisne
građane, ispunjene snagom duha, vedrinom i radošću. Da
postanu svjesni ljepote življenja te ne dopuste svom tijelu
prijevremeno starenje, beskorisnost i nemoć. Osim toga,
djeca bi trebala naučiti da bolesti nisu nikakva tajna, da nas je
priroda opremila svim mogućim sredstvima za doživotno
odolijevanje bolestima.
Djeca bi trebala naučiti u velikom strahopoštovanju
odrastati zajedno sa svim živim bićima. Odrastati u ljude
kojima će već sama pomisao o nanošenju štete životinjama i
ljudima biti odvratna. U ljude koji će se žestoko usprotiviti
praksi mučenja životinja u svrhu dobivanja seruma i cjepiva -
stoje najveći zločin 20. stoljeća. U građane koji znaju da se tu
radi o zavjeri poslovnih pojedinaca, o ogromnim zaradama od
prodaje seruma i cjepiva, supstancija koje u biti ne pridonose
uklanjanju bolesti i liječenju.
Ali vas unaprijed molim da ne povjerujete u te tvrdnje dok
ih sami ne istražite, kao što sam ih ja istražio: temeljito, bez
predrasuda, i nadasve odlučno. Kasnije ću pokušati objasniti
kako je zapravo riječ o fantastičnim tvrdnjama.
Kamo sreće da smo već u djetinjstvu bili upoznati s
funkcijama svog tijela, jer bismo zacijelo znali da se tijelo
sastoji iz milijuna i milijuna mikroskopski malih stanica. Iz
njih nastaju sva tkiva, tekućina i kosti u našem organizmu.
Iako neznatne, te su stanice žive i inteligentne. One reagiraju
na duševne podražaje, bez obzira jesmo li mi toga svjesni ili
nismo. One su nam u svakom pogledu stalno na usluzi. Kao
radišnim čimbenicima u našem svakodnevnom životu njima
je za obavljanje svog posla potrebna hrana. Ako su gladne, ne
mogu raditi, baš kao ni zaposlenici u našim domovima,
uredima i tvornicama. Kvaliteta njihova rada obično je u
neposrednoj vezi s kvantitetom i kvalitetom prehrane koja im
stoji na raspolaganju. Priroda nas je srećom opremila
svestrano bogatom tjelesnom otpornošću u usporedbi s našom
neznatnom brigom za te sićušne pomoćnike, stanice našeg
tijela.
Ako se svojim radom ili svojom prehranom približimo
granici te otpornosti, bit ćemo na izravan način opomenuti.
Osjećat ćemo se možda umorno ili iscrpljeno. Možda ćemo
imati glavobolju ili ćemo osjetiti jednu ili više drugih tegoba,
pobrojenih u medicinskim leksikonima.
Ukoliko te upozoravajuće signale zanemarujemo, bilo iz
neznanja bilo iz nehaja, priroda nam šalje tjelesnu kaznu u
obliku određene bolesti. Bolest neposredno ukazuje na stanje
i okolnosti stanica u našem tijelu. Ako ne jedemo hranu koja
sadrži hranjive tvari za stanice te istovremeno ne
dozvoljavamo da se tijelo očisti od nagomilanih otpadnih
tvari, mi ne samo što ostavljamo stanice gladnima, već ih
opterećujemo otrovima koji se stvaraju truljenjem
pohranjenog otpada u organizmu.
Na temelju vlastitog iskustva, ali i iskustva velikog broja
drugih ljudi, pouzdano znam da je tim sićušnim stanicama
potrebna živa (životunosna) hrana. Naša hrana mora biti
takva da se atomi i molekule iz kojih je sastavljena mogu
rastvoriti i pretvoriti u hranjivu tvar koja putem krvi i limfe
dospijeva u te mikroskopski malene stanice.
Ako dobro razmislimo i shvatimo princip hranjenja
stanica, mi ćemo brzo steći naviku da svakog dana pojedemo
zadovoljavajuću količinu žive hrane potrebne za održavanje
stanica i tkiva našeg tijela, bez obzira na dosadašnje navike u
jelu i piću. Pokušat ću malo kasnije objasniti zašto su svježi
sirovi sokovi u tom pogledu najpoželjniji. Naime, popijemo li
svakog dana od pola litre do jedne litre tih sokova, izvući
ćemo iz toga enonnnu korist - možda ne odmah, ali s
vremenom sasvim sigurno. Naravno da je u tu svrhu dobro,
ako ne čak i bolje, jesti svježe sirovo povrće, salatu i plodove
voća u prirodnom, cjelovitom stanju.
Ovdje valja naglasiti da povrće i salate tijelo izgrađuju, a
plodovi voća čiste. Stoga moramo imati stalno na pameti da
voće ne može nadomjestiti povrće i salatu, budući da nema
isti učinak u našem tijelu. Još jednom želim jasno napomenuti
da sve te živežne namirnice moraju biti sirove, ukoliko želimo
da budu životonosno djelotvorne. Prerađivanjem, konzerviranjem
ili pasteriziranjem tih namirnica uništava se u njima
život i razara njihova živolonosnn djelotvornost.
Atomi i molekule su najmanji dijelovi na koje se materija
može rastaviti i kao takva poslužiti u sasvim praktične svrhe.
Povrće, salata i voće sastoje se iz atoma i molekula. Kad se
dva ili više atoma međusobno povezu, oni tvore molekulu.
Zato je kemijska formula za vodu H2O; to znači da se
najsitniji dijelovi vode sastoje iz dva atoma vodika i jednog
atoma kisika. Formula za molekulu škroba je C6H10O6. To
znači da se sastoji iz šest atoma ugljika, deset atoma vodika i
šest atoma kisika.
Molekula škroba je karakteristična po tome što je
netopljiva u vodi, alkoholu ili zraku. Kad sam prvi put postao
svjestan te činjenice, bilo mije odmah jasno zašto su žitarice i
ugljikohidrati, kojima sam se hranio u velikim količinama,
dovodile do začepljenja jetre te je taj organ otvrdnuo poput
neke daske. Osim toga, bilo mi je jasno zašto dolazi do
stvaranja pijeska ili kamenca u žučnom mjehuru i bubrezima,
zašto dolazi do neprirodnog zgrušavanja krvi u krvnim
sudovima i kapilarama, zašto dolazi do stvaranja hemoroida,
tumora, raka i ostalih izraslina u svim dijelovima organizma.
Temeljito istraživanje otkrilo mi je, nadalje, razlog zašto
mnogi ljudi koji po ustaljenoj navici jedu bijeli kruh.
proizvode od brašna i ugljikohidrale imaju prišteve po koži i
razna druga onečišćenja kože.
Ustanovio sam da molekula škroba - koja je netopljiva u
vodi - kao stabilna molekula putuje krvotokom, a da zapravo
nije potrebna ni stanicama, ni tkivu, ni žlijezdama. Zato je kao
takvu, suvišnu i nepotrebnu, tijelo pokušava izlučiti. Ako su
organi izlučivanja preopterećeni tim molekulama - u obliku
nanosa na stijenkama, što se može usporediti s gipsom na
zidovima sobe - one se ne mogu odstraniti iz organizma kroz
kanale tih organa. Postoji druga mogućnost njihovog
odstranjivanja, mogućnost izlučivanja kroz pore na koži.
Odatle pojava bubuljica.
1 ovdje nam u pomoć priskače priroda. Bakterije se
najbrže i najbolje razmnožavaju upravo na supstanciji škroba.
Zhvaljujući toj činjenici, one pomažu kod razgrađivanja
nagomilanih molekula škroba u gnoj te na taj način
omogućavaju njihovo lakše izlučivanje kroz pore na koži.
Tako nastaju bubuljice.
S tom slikom pred očima možda ćete daleko spremnije
akceptirati moju tvrdnju da nema trajnog uspjeha u liječenju,
ako se prije samog postupka liječenja organi izlučivanja
temeljito ne očiste od nagomilanog otpada i ako se iz
jelovnika ne izbace proizvodi koji u sebi sadrže škrob i
žitarice. Za svakog pojedinca koji se nije uzdigao iznad
uobičajenog tradicionalnog mišljenja to će naravno zvučati
krajnje drastično i radikalno u usporedbi s činjenicom da su
ljudi tisućljećima živjeli od žitarica i namirnica koje u sebi
sadrže škrob. Moj odgovor na takvu argumentaciju jest
ukazivanje na činjenicu da bolesni ljudi, koji ne jedu
namirnice od žiatrica i škroba, ne samo da poboljšavaju svoje
duševno stanje, već se u većini slučajeva uspješno liječe od
svojih bolesti.
obilato hrani namirnicama od žitarica i škroba s vremenom
postaje naborana, isušena i uvela? Tvrdnje da se namirnicama
od žitarica i škroba dobiva sve stoje nekom mladom čovjeku
potrebno da postane vrsnim sportašem, ili djevojci da postane
Rimskom zvijezdom, temelje se na poluistinama ili
neistinama.
Ako vam za tu činjenicu treba dokaz, osvrnite se po
stolovima u zalogajnicama, pivnicama i slastičarnicama te
pobrojite djecu i mladež čiji obrazi su prekriveni
bubuljicama, prištevima, ekcemima i drugim izraslinama. Ja
sam više nego siguran da ćete doći do zaključka kako škrob u
tom pogledu prednjači ispred svake druge hrane.
To je posljedica pogrešnog odgoja. Kad bi ti mladi ljudi
mogli vidjeti nekoliko godina unaprijed, itekako bi znali svoj
apetit držati pod kontrolom, te bi jeli i pili samo one živežne
namirnice koje će im u kasnijim godinama pomoći da ostanu
mladi, atraktivni, dinamični i uspješni.
I vi ćete imati uspjeha kad jednom postanete svjesni
snage koja se krije u vama.

Ovo je copy-paste iz knjige "G.P.Malahov - Ishrana i hrana" o kombiniranju namirnica. On u knjigama nije ogranicen strogo na sirovu hranu, ali jede preko 90% sirove hrane. Covjek je prirodnjak i jako dobro pise. Njegova

Nepravilno kombinovanje hranljivih produkata
Ovo poglavlje ću početi vrlo interesantnom informacijom
o hranljivim produktima i njihovoj povezanosti sa raznovrsnim
oboljenjima.
Engleski naučnik E.Noks upoređivao je uzroke smrti kod
ljudi između 55-64 godine života u 20 različitih zemalja — 17
evropskih zemalja, Kanadi, SAD i Japanu - koji su u svojoj
ishrani koristili različite produkte hrane.
Poredio je 58 hranljivih produkata sa uzrocima smrti kod
70 različitih oboljenja.
Na osnovu temeljitih istraživanja utvrdio je da nema
apsolutno korisnih ni apsolutno štetnih produkata, iako je
analiza dobijenih međusobnih veza pokazala da su određene
grupe produkata ishrane vezane za konkretne grupe oboljenja.
Prekomema potrošnja svih vrsta mesa predispozicija je za
difuznu sklerozu, ishemijske bolesti srca, samoubistvo, rak
debelog creva, rak mlečne žlezde i leukemiju. Po štetnosti
mesu su slični rafinirani šećer, mleko, jaja i životinjska mast
(salo, špek, masne mlade itd.).
Potrošnja zrnastih predukata predispozicija je za
epilepsiju, peptički gnojni čir, cirozu jetre, hronični nefitis,
kao i za rak grla, usne duplje, probavnog kanala i želuca,
tuberkulozu pluća. Zrnastim produktima u razmatranom planu
je slično povrće, voće, mahunarke, orasi i riba.
Prekomema potrošnja vina prouzrokuje cirozu jetre, rak
usne duplje i grla.
Prekomema potrošnja piva prouzrokuje difuznu sklerozu i
rak debelog creva.
Potrošnja tvrdih masti povezana je sa smrtnošću od raka
mlečne žlezde, raka krvotoka, raka debelog creva i difuzne
skleroze.
Pri izučavanju oboljenja probavnog trakta pokazalo se, da
se karakter povezanosti između potrošnje produkata i oboljenja
menja od gornjih delova probavnog trakta prema
donjim. Oboljenja gornjeg dela probavnog trakta (zaključno sa
želucom) vezana su za potrošnju niskokaloričnih produkata,
uglavnom povrća, dok su istovremeno oboljenja donjih delova
povezana sa potrošnjom visokokaloričnih produkata (mahom
životinjskog porekla).
Dozvoliću sebi da prokomentarišem E.Noksa i da iznesem
lična zapažanja.
Kada je o mesu reč kao da je sve jasno iz prethodnih
poglavlja. O žitaricama (zrnastim produktima) treba da
raspravljamo detaljnije.
Istraživanja su obuhvatila zemlje gde se žitarice koriste za
pravljenje hleba i drugih proizvoda od brašna. O štetnosti
brašna, lepljivosti i kvascu bilo je dosta reči. Dodajem, bez
dovoljne količine vitamina (naročito grupe B) pekarski proizvodi
se ne podvrgavaju varenju, nego vrenju i bakterijskom
razlaganju sa stvaranjem alkohola i drugih produkata poluraspada.
Otuda nastaju gnojni čirevi, ciroza jetre, rak usne
duplje, grkljana, probavnog kanala i želuca, kao i od
prekomerne upotrebe vina. O česticama škroba, dospelim u
krvotok, i o štetnosti skrobaste prekrupe za jetru i bubrege
takođe je bilo dosta reči.
Pređimo sada na povrće i voće. Zašto oni izazivaju ta
oboljenja? Zašto u tekstu ,,Ishrana i karakter" indijski lekari
tvrde, da vegetarijanstvo čini ljude otpornim na fizička i umna
opterećenja i produžava njihov život? Gde je istina, ko je u
pravu? U pravu su obe strane, a istina je da se u svim
evropskim zemljama voće koristi kao dezert, tj. jede se posle
glavnih obroka. U Indiji i drugim žarkim zemljama voće i
povrće čine poseban obrok hrane. A čitava pometnja je u
nepoštovanju malog uslova: voće i povrće se vare u tankom
crevu, oni napuštaju želudac vrlo brzo.
Kod Evropljana se dobija sledeća slika: isitnjeno voće ne
može da prođe u tanko crevo, jer se u želucu već nalaze hleb,
meso ili dinga jela, koja se prvo moraju obraditi u želucu.
Počinje razlaganje voća sa stvaranjem alkohola, sirćetne
kiseline, duoksid-ugljenika - jer je želudac za to pravi raj. Ne
zaboravite kako mi pravimo koktel. Isitnimo voće, jagode,
sipamo na primer, u posudu i ostavimo ih na toplom tamnom
mestu, gde počinje vrenje. Rezultat te nakaradne upotrebe -
dva dragocena produkta pretvaraju se u otrov, koji izaziva već
navedena oboljenja.
Salate od povrća, takođe, treba poznavati kako bismo
umeli da ih kombinujemo na pravi način i da proizvode
udružimo prema njihovoj sličnosti, a ne prema razlici.
Iz navedenog sledi moj zaključak: materijal koji je skupio
E.Noks ne ilustruje štetnost produkata ishrane, već naše
neznanje da ga pravilno upotrebimo. Bez poznavanja
pravilnog kombinovanja hranljivih produkata besmisleno je
pristupati lečenju pomoću ishrane i govoriti o korisnosti ili
štetnosti hrane.
Izvori podele i dobrog kombinovanja hranljivih produkata
vode nas u daleku prošlost. Sta je o toj temi zapisano u
,,Čžud-ši":
„Ako uzimate nepodudamu vrstu hrane, to je potpuno isto
kao da ste pripremili otrov.drveća.
Jaja i riba ne odgovaraju jedno drugom.
Supa od graška (pasulja) sa šećerom od trske i dar
(kiselo-mlečni proizvod sličan kefiru, koji se upotrebljava naTibetu).
Ne smeju se na ulju od slačice pržiti gljive.
Ne može se mešati piletina sa kiselim mlekom.
Ne odgovaraju podjednaki delovi meda i ulja (biljnemasti).
Ne srne se jesti kisela hrana sa mlekom, niti nova hrana,
dok se prethodna nije svarila, jer se one mogu pokazati
nepodudarne i međusobno štetne.
Neuobičajena i hrana koja se ne pojede na vreme takođe jeotrov".
A sada razgovarajmo o tome kako hranu pravilno
kombinovati, da bismo iz nje izvukli maksimalnu korist.

PRAVILNA KOMBINACIJA
HRANLJIVIH PREHRAMBENIH
PROIZVODA

Krajem XIX i početkom XX veka u laboratoriji I.P.Pavlova
izvedeni su interesantni eksperimenti o fiziologiji probave
hrane. Rezultat tih eksperimenata bio je da se na svaku vrstu
hrane (hleb, meso, mleko itd.) izlučuju različiti probavili
sokovi i po količini i po kvalitetu. Pri tom takvo izlučivanje
počinje već u usnoj duplji i produžava se duž celog probavnog
trakta (pljuvačka, želudačni sok, pankreatski sok, žuč,
probavili sokovi tankog i debelog creva, a takode i mikroflora).
Obrada i probava svake vrste hrane obavljaju se u
odgovarajućem delu probavnog trakta i traju određeno, za sve
specifično, vreme. Na primer, voće se vari u tankom crevu, a
meso se prvo 2-3 časa obrađuje u želucu, a zatim u tankom
crevu. Pokazalo se da kod srodnih vrsta hrane dolazi do
raznovrsnog, prema mnogim parametrima, lučenja probavnih
sokova. Na primer, najjači probavni sokovi izlučuju se na
mleko u poslednjem času probave, a na meso - u prvom. Sve to
ukazuje na odviše finu tehnologiju asimilovanja hrane, čije se
narušavanje momentalno kažnjava.
Te naučne radove Pavlovljeve škole krajem dvadesetih
godina prošlog veka uspešnoje primenjivao u praksi američki
lekar-prirodnjak Herbert Selton. Oko 100000 veoma bolesnih
ljudi prošli su kroz njegovu školu Zdravlja , demonstrirajući
čuda u ozdravljenju. Zbog važnosti pitanja, izložiću što
preglednije stavove i eksperimente velikog specijaliste u
oblasti kombinovanja produkata H.Seltona.

5.1. Klasifikacija hranljivih produkata

Da bi čitalac mogao pravilno da shvati kako se međusobno
kombinuju hranljivi produkti, ponovićemo još jednom njihovu
klasifikaciju.

Neke produkte ćemo svrstati istovremeno i u belančevine i
u škrob, ali neka vas to ne zbunjuje, jer oni stvarno sadrže i
mnogo škroba i mnogo belančevina.

Belančevine

Veliki procenat belančevina imaju sledeće namirnice:
orasi (većina), sve žitarice, pasulj, suvi grašak, soja, jaja,
pečurke. Svi mesni produkti, rakovi, riba. Sir, mladi kravlji sir.
Semenke suncokreta, patlidžani, mleko (niskomolekularne
belančevine).

Ugljeni hidrati

Najviše ugljenih hidrata ima u: škrobu, šećeru, sirupu i
slatkom voću.
Škrobovi su: sve žitarice, sušene mahunarke (osim soje),
sušeni grašak (pasulj), sve vrste krompira, kesten, kikiriki,
tikvice, bundeva.
Šećeri i sirupi: žuti i beli Šećer, mlečni šećer, razna slatka
(džemovi), pekmezi, sirupi itd., med.
Umereno skrobasti
Karfiol, cvekla, šargarepa, bela repa.
Slatko voće
Urme (datule), smokva, suvo grožđe, suva kajsija, sušena
kajsija, grožđe, suva šljiva, japanska jabuka (kaki), sušene
kruške i jabuke slatkih sorti.
Masnoće (masti)
Maslinovo ulje, ulje od suncokreta, kukuruzno ulje i
maslac (buter). Većina oraha. Salo. Masno meso. Vrhnje
(slatka pavlaka), kisela pavlaka.

Kiselo voće
Veliki deo kiselina daje kiselo voće. Glavno je sledeće:
pomorandže, grejfrut, nar (mogranj), limun, kiselo grožđe,
kisele šljive, kisele jabuke, paradajz.
Polukiselo voće
Sveže smokve, slatka višnja, slatke jabuke, kruške,
breskve, kajsije, borovnica, ribizla, baštenska jagoda.
Beskrobno i zeleno povrće
Ovde spada svo sezonsko povrće, nezavisno od boje
(zeleno, crveno, žuto, belo itd.). Glavni medu njima su: loćika,
celer, cikorija, maslačak, kupus, lišće repe, spanač, kiselo zelje
(kiseljak), lišće cvekle, luk, repa, patlidžani, krastavci,
keleraba, peršun, špargla, češnjak, slatka paprika, rotkvica.
Dinje
Jedu se dinje svih sorti.
Navešćemo jednu za drugom moguće kombinacije hrane i
prokomentarisati ih pojedinačno sa tačke gledišta probave
hrane. Odgovarajuća informacija biće veoma korisna čitaocu
koji razmišlja.

5.2. Kombinovanje hrane

5.2.1. Kombinacija kiselina sa škrobom

Kiseline koje luče navedeni produkti uništavaju ferment
ptialin, koji razlaže škrob. Zato nije dopuštena kombinacija
kiselina i škroba.
Otuda pravilo - jedite kiseline i škrob u različito vreme.

5.2.2. Kombinacija belančevina sa škrobom

Slobodna sona kiselina u koncentraciji 0,003% dovoljna
je da bi se prekinulo dejstvo fermentakoji razlaže škrob. Dalje,
čak i neznatno povećanje kiselosti ne samo da zustavlja taj
proces, već i uništava ferment.
Kada jedete hleb, u želucu se luči malo sone kiseline. Sok,
izlučen na hleb, ima skoro neutralnu reakciju. Kada je škrob iz
hleba probavljen, u želucu se luči mnogo sone kiseline da bi se
probavile belančevine iz hleba. Dva procesa: probava škroba i
probava belančevina - ne odvijaju se istovremeno. Obrnuto,
sekrecije se vrlo precizno regulišu u odnosu na sastav i
momenat početka lučenja za zadovoljavanje raznovrsnih
potreba materija složenog sastava. To je odgovor onima koji
prigovaraju protiv pravilne kombinacije hrane na toj osnovi,
da sama priroda kombiiiuje različite hranljive materije u
jednoj istoj hrani. Između probave hranljivog produkta, ma
kakav bio njegov sastav, i probave smese različitih produkata
postoji velika razlika. Za jedan produkt, koji predstavlja
kombinaciju škroba sa belančevinom, organizam može lako da
prilagodi svoje sokove (u odnosu na jačinu i vreme
izlučivanja) prema hranljivim potrebama tog produkta. Ali,
kada pojedete dve vrste hrane sa različitim, čak može se reči
suprotnim probavnim zahtevima, takvo prilagođavanje soka je
nemoguće. Ako se hleb i meso jedu zajedno, umesto skoro
neutralne sredine želudačnog soka, izlučenog u prva dva časa
probave, neminovno se izlučuje jako kiseo sok, i probava
škroba se naglo prekida. Sa fiziološke tačke gledišta nikada se
ne srne ispustiti iz vida, da se prvi stadijumi probave škroba i
belančevina obavljaju u suprotnim sredinama. Škrob zahteva
alkalnu reakciju i obrađuje se u usnoj duplji i dvanaestopalačnom
crevu. Belančevine zahtevaju kiselu sredinu u
želucu, a zatim se obrađuju potpuno drugim fermentima u
dvanaestopalačnom crevu, u odnosu na škrob.
Otuda pravilo - jedite ugljene hidrate i belančevine u
različito vreme.
To znači da kaše, hleb, krompir i druge vrste škroba treba
uzimati odvojeno od mesa, ribe, jaja, sira, mladog krvljeg sira,
oraha i druge belančevinaste hrane.

5.2.3. Kombinacija belančevina sa belančevinama

Dve belančevine različitog karaktera i sastava u
kombinaciji sa drugim probavnim faktorima zahtevaju različite
promene probavne sekrecije i različito vreme izlučivanja
radi efikasne asimilacije. Na primer, po dejstvu najjači sok
izlučuje se na mleko u poslednjem času probave, a na meso - u
prvom. Ako se probavili proces na odgovarajući način ne
menja, belančevinasta hrana neće bili kvalitetno s varena. To je
nemoguće postići kada se pojedu dve različite belančevine u
jednom obroku. Zato kombinacije kao Što su: meso i jaja, meso
i orasi, meso i sir, jaja i mleko, jaja i orasi, sir i orasi i tome
slično, ne treba praviti.
Otuda pravilo-jedite samo jednu koncentrisanu belančevinastu
hranu u jednom obroku.

5.2.4. Kombinacija kiselina sa belančevinama

Aktivan rad na razlaganju složenih materija na prostije,
koji se obavlja u želucu i predstavlja prvi stadij um probave
belančevina, vrši se pod dejstvom fermenta pepsina. Pepsin
dejstvuje samo u kiseloj sredini, u alkalnoj njegovo dejstvo
prestaje. Zeludačni sok menja svoj sastav od skoro neutralnog
do jako kiselog u zavisnosti od hrane, koja u njega dospeva.
Kada se pojedu belančevine, zeludačni sok je kiseo, pošto
treba da obezbedi pogodnu sredinu za probavu pepsina i
induciranu autolizu.
Zbog toga što je pepsin aktivan u kiseloj sredini, ljudi
prave greške, smatrajući da unošenjem kiselina sa belančevinama,
samim tim pomažu probavu belančevina. Suštinski
je obratno, te kiseline zadržavaju izlučivanje želudačnog soka.
Lekovi i voćne kiseline remete zeludačni sok, uništavaju pepsin
i smanjuju njegovu sekreciju. Zeludačni sok se ne izlučuje
pri prisustvu kiseline u ustima i želucu. I.P.Pavlov je očigledno
pokazao nepovoljan uticaj kiselina na probavu, ne samo
voćnih nego i kiselina konačnog produkta fermentizacije
(kiselog mleka). Voćne kiseline zadržavaju izlučivanje želudačnog
soka, ometaju probavu belančevina i kao rezultat toga
izazivaju truljenje.
Normalni želudac izlučuje sve kiseline, koje su potrebne
za probavu belančevina sa određenom koncentracijiom
pepsina. Bolestan želudac može da izluči odviše mnogo

kiseline (povećana kiselost) ili nedovoljnu količinu kiseline
(smanjena kiselost). U bilo kom slučaju potrošnja kiselina sa
belančevinama ne pomaže probavu. Ne prelivajte meso ni
sirćetom, ni narovim sokom itd.

5.2.5. Kombinacija masnoća sa belančevinama

Masnoće ispoljavaju usporavajući uticaj na sekreciju
želudačnog soka, prisustvo masnoća u želucu zadržava sekreciju
želudačnog soka, koji se izlučuje na naredni obrok hrane,
koja se pod drugim uslovima lako asimiluje.
Prisustvo masnoća u hrani smanjuje količinu sekrecije za
izazivanje apetita, koja se luči u želucu, smanjuje količinu
hemijske sekrecije i aktivnost želudačnih žlezda, smanjuje
količinu pepsina i sone kiseline u želudačnom soku i može da
smanji skoro za dva puta zeludačni tonus. Takvo usporavajuće
dejstvo može da traje dva.i više časova. Drugim recima, takvi
produkti, kao pavlaka, maslac, biljna ulja (masti), masno
meso, kisela pavlaka (kajmak) itd., ne smeju se upotrebljavati
u istom obroku sa orasima, sirom, jajima, mesom. S tim u vezi
treba istaći, da ti hranljivi produkti, koji obično sadrže unutrašnju
masnoću (orasi, sir, mleko), zahtevaju više vremena za
probavu, nego belančevinasti produkti, koji je ne sadrže.
Otuda pravilo-jedite masnoće i belančevine u različito
vreme.
Dobro je poznato da obilje zelenog povrća ima kontradejstvo
na usporavajuće delovanje masnoća. Zato, ako
upotrebljavamo masnoće sa belančevinama, možemo otkloniti
njihov nepovoljan efekat na probavu belančevina uzimanjem
sa njima velike količine zelenog povrća.

5.2.6. Kombinacija šećera sa belančevinama

Svi Šećeri - industrijski, sirupi, slatko voće, med i tome
slično-zaustavljaju i remete (koče) sekreciju želudačnog soka
i motoriku želuca. To proističe otuda što se oni vare u crevima.
Ako ih jedemo posebno, oni se ne zadržavaju dugo u želucu
nego brzo prelaze u creva. Sa drugim produktima (belančevinama,
škrobom) oni se dugo zadržavaju u želucu, dok se
ne svari ostala hrana, podvrgavajući se bakterijskom
razlaganju.
Otuda pravilo - jedite šećere i belančevine u različito
vreme.

5.2.7. Kombinacija šećera sa škrobom

Probava škroba obično počinje u ustima i pri određenim
uslovima produžava se neko vreme u želucu. Šećeri se ne
podvrgavaju probavi u ustima i želucu, već samo u tankom
crevu. Kada se šećeri upotrebljavaju sa drugom hranom, oni se
određeno vreme zadržavaju u želucu, očekujući, dok se ne
svari druga hrana, zbog čega imaju tendenciju vrlo brzog
vrenja u uslovima toplote i vlage, koji postoje u želucu. Takav
način ishrane garantuje kiselu fermentaciju vrenja.
Žele, pekmez, slatko, voće, bombone, Šećer, med, patoka,
sirupi itd., koji se dodaju u piroške, kolače, hleb, keks, kaše,
krompir i tome slično, izazivaju vrenje.
Milioni ljudi koji redovno jedu za doručak kašu sa
šećerom pate od povećane kiseline (gorušice, podrigivanja i
dr.). Slatko voće sa škrobom takođe izaziva vrenje. Hleb u
kome ima suvog grožđa, urini (datula) itd., tako popularnog
medu pristalicama „zdrave hrane" je dijetetska gadost.
Mnogi smatraju da ako se umesto šećera upotrebljava med,
može se izbeći vrenje, ali to nije tačno. Med sa vrućim
piroškama, sirup, slatko sa hlebom, palačinka i tome slično
garantuju vrenje. Ima razloga za pretpostavku da prisustvo
šećera sa škrobom narušava probavu škroba. Kada se šećer
stavi u usta, on izaziva obilno lučenje pljuvačke, ali ona ne
sadrži ptialin (feiment, koji razlaže škrob u usnoj duplji), pošto
ptialin ne reaguje na Šećer. Ako se škrob kombinuje sa
šećerom, medom, slatkim, to će sprečiti adaptaciju pljuvačke
za probavu škroba. Naknadne posledice toga mogu prouzrokovati
nelučenje ptialina na škrob i poremetiti njegovu
probavu. Kao rezultat toga dobija se da produkti, koji su sami
od sebe zdravi, često postaju štetni, kada ih sjedinjuju sa njima
neodgovarajućim drugim produktima. Na primer, hleb i
maslac,pojedeni zajedno, ne izazivaju neprijatnosti, ali ako im
se dodaju med, šećer i slatko - mogu prouzrokovati bolest,
zato što će se šećer prvi asimilovati, a pretvaranje škroba u
šećer se usporava. Smesa šećera sa škrobom izaziva vrenje i
svu naknadnu štetu.
Otuda pravilo - jedite škrob i šećer u različito vreme.

5.2.8. Ishrana dinjama

Mnogi ljudi se žale da im dinje nanose štetu i da imaju
alergiju na njih.
Dinje su toliko zdrave i tako lako svarljiva hrana da i
najlošija probava može sa njima lako da izađe na kraj.
Ali, zašto uzimanje dinja izaziva ozbiljne patnje? Dinje se
ne vare u želucu nego u crevima. Propisno pojedene one se
zadržavaju u želucu nekoliko minuta, zatim prelaze u creva.
Ali, ako se koriste sa hranom, koja se duže vreme obrađuje u
želucu, one se zadržavaju u njemu. Pošto su isitnjene i
smeštene na toplom mestu, brzo se razlazu uz stvaranje velike
količine gasova i drugih štetnih materija, izazivajući ozbiljne
poremećaje u probavi.
Otuda pravilo - jedite dinje odvojeno od druge hrane.
Dinje treba jesti odvojeno od druge hrane, odnosno
najbolje je da se čitav obrok sastoji samo od dinja. H.Selton je
probao da se hrani dinjama zajedno sa slatkim voćem i
pokazalo se da nema nikakvih razloga da ih ne jedemo
zajedno, ukoliko to želimo.

5.2.9. Mleko treba uzimati odvojeno od druge hrane

U prirodi postoji pravilo da mladunče bilo koje životinje
uzima mleko odvojeno od druge hrane. Tačnije, u ranom
periodu života mladunčad sisara ne koriste drugu hranu, osim
mleka. Zatim dolazi vreme kada uzimaju mleko i drugu hranu,
ali nezavisno jedno od drugih. Na kraju, kada se odbiju od
mleka, oni ga više nikada ne uzimaju. Mleko je hrana mladunčadi,
pa za njim nema potrebe po završetku normalnog
perioda othranjivanja. Mi skoro celog života ostajemo
mladunčad! Zahvaljujući prisustvu belančevina i masnoća u
mleku ono se loše kombinuje sa drugom hranom, osim kiselog
voća. Prvo što se dešava sa mlekom kada dospe u želudac, jeste
da se zgrušnjava, stvarajući mlad sir. Zgrušano mleko obavija
čestice druge hrane u želucu i izoluje ih od dejstva želudačnog
soka. To sprečava varenje tih čestica sve dok se zgrušano
mleko ne probavi.
Otuda pravilo - uzimajte mleko odvojeno od druge
hrane.
Pri hranjenu dece mlekom mogu im se davati sveže
iscedeni voćni sokovi, razredeni sa vodom, a posle pola časa
davati mleko. Voće mora da bude kiselo.

5.2.10. Dezerti

Dezerti se jedu na kraju jela, obično kada se čovek zasiti.
U njih spadaju: kolači, piroške, sladoled, slatko voće itd. Oni
se loše kombinuju skoro sa svim vrstama hrane, pa su zbog
toga beskorisni i nepoželjni.
Otuda pravilo - izbegavajte dezerte.
Ako treba da pojedete parče kolača, pojedite ga sa što više
salate od svežeg povrća. Potom preskočite obrok.
Ohlađeni dezerti, kao što su sladoled, hladna mineralna
voda itd. stvaraju drugu prepreku za probavili proces - ta
prepreka je hladnoća. Ranije smo već govorili o štetnosti
hladnoće za probavu hrane - feimenti hrane su aktivni pri
temperaturi od 37°C. Zato se hladna lirana prvo zagreva, a
zatim vari. Pri tom se rashlađuju organi naslonjeni na želudac,
što pogoršava njihovo snabdevanje krvlju, izazivajući hladni
spazam.
Naravno, E.Goks se nije upuštao u takve pojedinosti. Za
njega je najhitnije bilo ono Što je na površini - krivi su
produkti. Međutim, nama je jasno da smo sami krivi zbog
sopstvenog neznanja, jer stvaramo trulo đubrište iz produkata
u sebi.
Prelazak na pravilnu ishranu zdravih i bolesnih, slabih i
jakih, starih i mladih uticao je odmah na poboljšanje zdravlja
kao rezultat olakšavanja rada, koji izvršavaju probavni
organi.
Na taj način se obezbeđuje bolja probava hrane, ishrana i
smanjeno trovanje.

5.2.11. Kako koristiti belančevine

Sa belančevinastim produktima svih vrsta najbolje se
kombinuju produkti bez škroba i sočno povrće: spanač, botva
cvekle (botva - stabljike i lišće gomoljastih kultura), kupus,
botva repe, sveže zelene mahune, sve vrste svežih tikvica, luk,
celer i drugo povrće bez škroba.
Sledeće povrće je loša kombinacija sa belančevinama:
cvekla, repa, tikva, šargarepa, keleraba, bela repa, mahune,
grašak, krompir, a takođe raznorazne prekrupe. Mahunarke i
grašak same od sebe predstavljaju kombinaciju belančevina sa
škrobom i njih je bolje jesti kao škrob ili kao belančevine u
kombinaciji sa zelenim povrćem bez drugih belančevina i bez
drugih vrsta škroba.
Navedeni jelovnik, primera radi, sadrži pravilnu
kombinaciju belančevinaste hrane. Belančevinastu hranu je
najbolje jesti za večeru bez kiselina i biljnog ulja (masti), a
takode bez masnih umaka (sosova). Količine su individualne i
ne mogu se propisati.
Salata iz povrća Salata iz povrća
Skuvano meso Mladi sir
Salata iz povrća Salata iz povrća
Orasi Kuvani grašak ili
pasulj
Mesni kotleti
Salata iz povrća
Kajgana, kuvana jaja
Salata iz povrća
Zelene tikvice
Sašlik (ražnjići)
Befstroganov
Salata iz povrća
Botva repe ili spanać
Dinstovana piletina
ili kunić
Iz navedenog se uočava da velika salata obavezno prati
uzimanje bilo kojih belančevina, a takode skrobaste hrane.
Doktor Selton ističe važnost salate za bilo koju vrstu dijete.
Zato ću navesti njegove preporuke za spravljanje takve salate.
„Salata treba da se sastoji iz kombinacije prostog povrća
bez ikakvih umaka ili sosova. Nema potrebe da se salata sitno
secka i da joj se dodaju ingredienti (dodaci).
Navodimo približne sastojke salate. One nam mogu
poslužiti kao osnova za pravljenje vlastitih salata:
1/2 glavice salate (loćike), celer, kupus;
1/2 glavice salate, celer, paradajz;
1/2 glavice salate, kupus, paprika (slatka);
1/2 glavice salate, francuski endivijum i paradajz;
kupus, krastavci, rotkvica.
Radi ukrašavanja može se dodati grančica ili list peršuna,
crvena (slatka) paprika (aleva paprika) itd. So nije potrebna,
pošto u salati ima dovoljno raznih organskih soli. Salate treba
da budu jednostavne, i sa što manjom količinom ingredijenata".
U srednjem pojasu Rusije zbog klime i uslova života
osnovu salate treba da čini kupus, a ostalo povrće u zavisnosti
od sezone: celer, rotkvice, pastrnjak, krastavci, paradajz,
slatka paprika, peršun, maslačak itd.

5.2.12. Kako koristiti škrob

Prirodnjaci savetuju da se koristi jedan škrob (jedna vrsta
kaše, bez hleba) ne samo zato što postoji protivrečnost tih
produkata, već i zbog toga što upotreba dve ili više vrsta

škroba (na primer, kaše, hleba i krompira u jednom obroku)
obavezno dovodi do prejedanja (prezasićenosti) tim materijama.
Smatra se da je najbolje (to se naročito odnosi na
ishranu bolesnika) ograničiti upotrebu škroba na jednu vrstu u
obroku.
Varenje škroba počinje u ustima, zato moramo brižljivo
da žvaćemo kako ne bismo gutali škrobnu hranu. Ona se mora
jesti lagano kao da se pije. Pljuvačna probava se dugo produžava
u želucu, ako pravilno pojedemo škrob. Preporučuje se
uzimanje skrobaste hrane tokom dana. Ona mora biti suva, a
kaše tvrdo kuvane. Salate sa škrobom se mogu upotrebljavati,
kao stoje navedeno. Bolje je izabrati salatu iz povrća sa malo
škroba: šargarepe, cvekle itd., a najbolje je napraviti salatu
koja ima 40% kupusa, 30% Šargarepe, 20% sveže ili obarene
cvekle, a zatim mirodija, peršuna i drugog. Fermenti i
vitamini, kojih ima u povrću sa malo škroba, dobro će doći da
se škrob svari. Jede se individualno od svake količine.
Salata od povrća Salata od povrća
Cvekla Šargarepa
Krompir u bilo kom obliku Kuvani pirinač sa
maslacem
Salata od povrća Salata od povrća
Šargarepa Bilo koja tvrdo
Pečena tikva kuvana kaša
Salata od povrća Salata od povrća
Obarena šargarepa Obarena cvekla
Luk, cvekla Hleb monolitni sa
Dvopek maslacem

5.2.13. Kako koristiti voće

Zajedno sa orasima (koji sa botaničke tačke gledišta
takode spadaju u voće) i zelenim povrćem, plodovima korenja,
voće predstavlja idealnu hranu za čoveka.
Ishrana voćem pruža nam mnoga zadovoljstva. Ali, voće
treba jesti odvojeno od drugih produkata. Uzroke, zbog kojih
ga treba tako jesti, naveli smo ranije.
Voće se ne srne jesti između obroka hrane, jer to znači da
se unose u želudac ili tanko crevo u vreme kada se tamo vrši
probava prethodnih produkata. Rezultat toga je narušavanje
probave. Zato je najbolje upotrebljavati ga kao poseban obrok
hrane. Može se jesti i 20-30 minuta pre jela: za to vreme ono će
uspeti da prođe do tankog creva i da se prevari.
Pri ishrani bolesnika voćem H.Šelton je došao do
zaključka, daje bolje davati slatko i vrlo kiselo voće u različito
vreme. Šećer,med i drugi slatkiši nisu poželjni sa grejfrutom.
Sledeći jelovnik sadrži pravilnu kombinaciju voća i
preporučuje se kao voćni doručak, ali bez dodatka šećera u
njega. Za hranu se može koristiti sezonsko voće. Treba ga jesti
u količinama individualnim za svako voće:
Višnje, kajsije.
Višnje, kajsije, šljive.
Breskve, kajsije.
Jabuke, grožđe, čaša kiselog mleka.
U proleće i leto ukusna salata se može pripremiti od sezonskog voća: Šljiva, kajsija, višanja, trešanja, salate-loćike,
celera.

Interesantno. Po makrobiotici bi zitarice trebale biti oko 60% dnevnog obroka, kombinirane sa mahunarkama i povrcem, a ovi tvrde da su zitarice stetnije od umjetnih secera i mesa. Aspartam je po ovome zdraviji od integralne rize.

Svaka vrsta prehrane svoju politiku fura, e sad dali je od toga sto dokazano ili je to sve pricam ti pricu, ostaje otvoreno pitanje. A i stvari koje su kao dokazane uvijek treba uzeti sa rezervom jer je tu ustvari najvise lazi.

Tacno.Samo lik koji napisao istinu o zitaricama, Walker, je umro u 116 godini.Meni je to najbolja potvrda njegovog NAUCNOG misljenja

Ima yogija u Indiji koji su dozivili i 130 godinu, a cijeli zivot im je prehrana bila laktovegetarijanska, znaci jeli su zitarice. Cuo sam primjere da su ljudi jako dugo zivjeli, a jeli su cijele vrijeme meso, pili alkohol i pusili. Njegove godine nista ne dokazuju.

Hybrid, potpuno si u pravu, slazem se sa tobom i znam iz literature masu takvih slucajeva.

Medjutim, jogiji pored ishrane upraznjavaju i citav niz drugih tehika koje sigurno da uticu na zdravlje i dugovecnost, da ne pominjem uslove zivota, kontrolu stresa, ovladavanje i svesno kontrolisanje visceralnim nervnim sistemom...tako da su sve to faktori koje ne mozemo kontroisati ako pravimo neko poredjenje.

S druge strane, duzina zivota kao faktor kod nekoga ko se propagira odredjenii nacin ishrane je itekako bitna stvar. Opet pod uslovom da izbegnemo rasprave o genetskom faktoru itd.

Tako da si u pravu sto se primedbe tice - mozda je bolje posmatrati prosecnu duzinu zivota vegana i mesojeda, pa onda u okviru veganske populacije utvrdjivati koja podgrupa u proseku duze zivi.Tek tada bi se doslo do naucno validnih podataka.

Ipak, na osnovu svega sto sam procitala i iskuslila, licno sam cvrsto uverana u Walkerov pristup, iako ne sporim da je UMERENOST USVEMU osnova, aksiom dugog zivota, ali i pravo umece!

S ovim se apsolutno slazem.

...ali to su tzv.longitudinalna, visegodisnja (tj.visedecenijska) pracenja, koja bi morala da imaju preko 50 ispitanika ujednacenih po svim kriterijumskim varijablama, ako bi zelelo da se spreci osipanje uzorka, sto sve jako puno traje i kosta...

Tako da mi preostaje da dobro osmotrim Malahova, Nazarova i ostale dobrodrzece, i jedre momke, procitam sta pisu i poslusam svoju legendarnu zensku intuiciju, te izaberem raw vegan food!

Svako dobro ti zelim

MAKROBIOTIKA....copy-paste iz knjige "Helmut Wandmaker - Zelis biti zdrav, zaboravi kuhanje"

MAKROBIOTIKA
Makrobiotičari, koji jedu do 90% žitne proizvode,
uočavaju ipak posve jasno štetnost svog načina
prehrane, ako je ona duže vrijeme isključiva hrana.
Riječ makrobiotika povezuje se s dugim životom. Kad
se danas govori o makrobiotskom načinu života, misli
se u pravilu na zen-makrobiotiku. Nju je u Europu i
Ameriku uvezao japanski profesor Oshawa.
Ali već je njemački istraživač Ch. W. Hufeland
(1762-1836) nazvao svoju knjigu: "Die Kunst, das
menschliche Leben zu verlangen" s podnaslovom
makrobiotika. Nadalje, mnogi su istraživači iz
prethodnih stoljeća govorili o makrobiotici, kad su
mislili na produženje života. Zen-makrobiotičari
ispisali su svoje zastave potpuno žitom. Oshawa kaže
u svojoj knjizi "Zen-makrobiotika" na str. 35: "Deset
puta kroz zdravlje do mira. Stepenica 7 je najbolja sa
100% žita, nikakvo povrće, nikakvo voće, što je
moguće manje piti, i sve sasvim lagano s mnogo
masnoće i soli satima pirjati!"
Za Oshawu je najgora stepenica ovih pet sastava:
10%) žito, 30% povrće, 30% životinjskih bjelančevina,
15%) salata/plodovi i 5% kolači! Nakon
dugog vremena Waerlandove prehrane mi smo živjeli
prema tom načelu tri godine, pri čemu nam je bilo
razmjerno dobro. Nasreću taj način prehrane nije kod
nas dugo trajao, inače bismo i mi morali snositi
podmukle posljedice žitne hrane, kako ih je Walter
Sommer zorno opisao!
Ipak takvu harnu se ne može dugo izdržati, jer je
temelj te hrane žito, satima pirjano s mnogo masnoće i
soli da bude stoje više moguće žitkije. Pri tom se treba
potiskivati svaka potreba pijenja! Ta kobna prehrana
dovodi prije ili kasnije do tragične, bolne smrti,
najčešće do raka na želucu. Koji želudac može za
duže vrijeme podnositi takvu smrtnu smjesu?
Pomanjkanje životonosnih tvari s velikim dodatkom
uvijek štetne soli (s namjernim pomanjkanjem vode)
vodi do isušivanja i izgladnjivanja životno važnih
dijelova organizma.
To se zove jangiziranje koje je voditelj Oshawa
gonio tako daleko da se povremeno cijelu noć
napunjao vvhiskijem, da izađe iz paklenog kruga
isušivanja. Umro je bijedno sa 72 godine, njegov
veliki uzor, prof Katase, od kojeg je on bio preuzeo
nauk, umro je isto tako od raka sa 56 g. Poznam iz
svog kruga poznanika, usijanu pobornicu te prehrane,
liječnicu iz Heide, kod koje se razvio rak sa 60 godina.
Ona je to stanje završila samoubojstvom.
Početkom sedamdesetih sabrao sam kongres
liječnika u Biisumu. Održavao se u malom
makrobiotskom lječilištu, koje je ustanovio jedan
poznati mi hamburški liječnik. Taj liječnik je napisao i
predgovor jednoj od Oshawinih knjiga. Pokraj drugih
liječnika sudjelovala je na tom razgovoru i Use
Clausnitzer, koja je tada živjela u Švedskoj. I ona je
napisala knjigu s naslovom: "Wegweiser in die
Makrobiotik", u kojoj je branila opore tvrdnje
Oshawine. Iako je i ona umrla prije 50. od raka, vidim
još danas u zbirci literature dojmova punovrijedne
prehrane njezinu knjigu! Tako dugo živi jedna kriva
teza! Sudjelovala je i gospođa Dr. Budwig na tom
malom kongresu, zastupala je poznatu prehranu
uljem-bjelančevinom, živi još danas svježa i vesela u
blizini Freudenstadta. Zen-makrobiotičari zavarali su
se početnim uspjesima, jer svaka preinaka od
uobičajene, krive, prehrane na jedan drugi hranidbeni
sustav donosi u prvi mah pozitivne znakove. Ovdje se
u Europi ne čuje više mnogo o tom načinu života. Ipak
dolaze ponovo iz Amerike knjige o bračnom paru
Kushi, u kojima se vjerojatno učilo iz pogrešaka
utemeljitelja i opet uvodilo voće i povrće. Nadalje
zen-ljudi uvijek imaju snažno religiozno usmjerenje
(Buddha). Poznati njemački lječitelj Alfred
Dorschner, koji je utemeljio jedno lječilište i napisao
više preporučivih knjiga, napominje na 92. stranici
svoje knjige: "Naturheilkunde ein Weg fur Dich"'7
(Prirodni način liječenja - put za tebe):
"Devedeset postotnom žitnom prehranom bijedno
su umrle tisuće zatvorenika. Strašno vrenje, izazvano
žitaričnom prehranom... tek jedna žlica za jelo puna
zelene, svježe koprive (kao dnevna dodatna hrana)
spasila je mnogima život".
Na 91. stranici: "... S više ili manje obilnom žitnom
hranom pogoršava se naše disanje, spušta se pritisak
kiseline. Ta jednostavna prehrana smanjuje ne samo
optimalni pritisak kiseline nego i sprječava vezivanje
kiseline u krvi, iskorištenje. Sa spuštajučim trošenjem
i podižu/učim trošenjem kruha juri pritisak kiseline
amo tamo, i time se mijenja naše disanje. Tim
manjkavim pritiskom kiseline nastaje pomanjkanje
kiseline u stanicama, ugroženo je opskrbljivanje tkiva
kiselinom! Time nastale smetnje krvarenja dovode do
manjkavog opskrbljivanja tjelesnih organa i njihove
važne životno nužne prehrane!"
Alfred Dorschner slaže se dakle ovdje potpuno s
Dr. Walkerom, koji kaže da se cjelokupne srčane
tegobe imaju u prvom redu zahvaliti potrošnji žitne
hrane koja sadrži škrob! Prepunjivanje ugljičnim
dioksidom iz žitnog vrenja! Poznati istraživač na
području prehrane Dr. Ralph Bircher (umro 1990. s 90
godina), koji je mnogim svojim publikacijama
najmanje tako poznat kao njegov otac, pisao je u svom
Wendepunkt 11/78 o Oshawinoj sekti:
"Moglo bi se pomisliti da će se uskoro zaboraviti
uobraženog Jin-Jang-profesora, ali nova se magija
proširila, traje i povećava pomutnju na području
učenja o zdravlju. Mi smo uvijek nešto usput o tom
izvješćivali, i o ozbiljnim posljedicama za zdravlje.
Evo jednog pisma iz Njemačke: U odnosu na vaše
"Prikaze 1978, str 377 želo bih saopćiti slijedeće:
Sam sam već više puta pokušao taj krug opametiti, i to
stoga jer se sam Oshawa pri svršetku svog života
uvjerio da su dodatci prijesne hrane nužni za čovjeka
pisanja nisam mogao utvrditi da je u informativnoj
građi njemačkog Oshawa-centra ta kasna spoznaja
samog njihovog "proroka" uzeta na znanje i uvažena.
Isto tako nije se centar obazirao ni na uobičajenu
prehranu u Kini, zemlji porijekla Jin-Jang-učenja. Tu
se nipošto tako dugotrajno ne kuha povrće i ne
presoljava kao kod Oshawe. Japan sa svojom velikom
potrošnjom soli ne može nam biti primjer. Bubrezi
mogu samo nekoliko grama soli dnevno izlučiti."
Dr. Martin, SAD, piše: "Od nedavno popularna
dijetalna moda, zen-makrobiotska dijeta, dovela je do
stanovitog broja smrtnih slučajeva. Teški skorbut
uslijed velikog pomanjkanja C-vitamina uzrokovao je
te smrtne slučajeve. Osim toga ta dijeta ograničava
uzimanje vode na posve neznatnu količinu."
Liječnik i istraživač na području prehrane Dr.
Reuben piše: Jedini ljudi koji još danas dobiju skorbut
u SAD-u jesu pripadnici zen-makrobiotike. Što kaže
"Prirodna higijena" (od 1822.) o toj istraživačkoj
zen-makrobiotici? T. C. Fry, jedan od danas vodećih
zastupnika te "Prirodne higijene", piše u svojoj knjizi
"The Course of Cooking":7 6 "Mi znamo za jednu
suvremenu pojavu koja se zove makrobiotička dijeta.
Ja je sa žarom slijedim. Htio bih da se cio svijet
zauzima za nju. Makrobiotička dijeta je dijeta za dug
život, to je moj predmet koji ja zastupam! Istinska
makrobiotička dijeta je jedan kamen, kamen međaš
higijenskog sustava! Ali popularna, krivo nazivana
makrobiotika, o kojoj izvješćujem, je ona Osawine
sekte. Ja bih trebao tu dijetu nazvati: makrobiotička
dijeta za kratak život! Taj način prehrane je kao
prepisani put u smrt!
Stvarno je bio slučaj o kojem se mnogo
izvješćivalo. Radi se o mladom čovjeku koji je umro za
samo 85 dana braneći se samo rižom, (Passaic, New
Jersey). Ravnao se je prema Oshavinoj prehrani:
Riža, kuhana u loncu s parom. Mi kao higijeničari
znamo da osoba općenito možeš vodom duže živjeti!"
Ti prikazi o štetnom Oshavvinom učenju treba
opomenuti sve one koji još uvijek prisluškuju
zavodničke zvukove (pomiješane s istočnjačkom
mudrošću) te sekte. Svako si razuman mora reći da
čovjek u dugom razdoblju svoga razvitka nije
poznavao ni vatru ni alat. On je morao, da preživi, sve
jesti sirovo, kako mu je bilo ponuđeno u biljnom
svijetu. Pri tom su mu doista glavna hrana bili
plodovi, lišće, pupoljci, orasi. Tako smo mi dakle
zasnovani, geni se nisu promijenili, zašto više ne
jedemo najbolju hranu svijeta?
Žito je gledajući na povijesni razvoj vrlo mlada
hrana!
Ali Dornseifer, koji se bavi taoizmom, šalje mi
zanimljivu pismenu raspravu o njegovom učitelju,
prema kojoj Oshawa nije razumio onaj od Taoa
preuzeti oblik jin i jang. Upravo spomenuto je
ispravno. Evo nekoliko rečenica: "Oshawa je kobno
pobrkao jin i jang, jer jin poistovjećuje s
centrifugalnom, a jang s centripetalnom silom. A
obratno je točno! Stoga bi ispravno kod Os have
moralo glasiti: Centripetalna sila jin donosi slijedeće
pojave: skupljanje i hladnoću, centrifugalna sila jang
proširenje, rastezanje, otopljenje i žegu! Nadalje
potpuno je krivo u jangu gledati dobro, a u finu zlo."
Prema tome ono od Oshawe odbačeno voće/povrće
je upravo najbolja, žito kao "kasnije otkriće" najgora
živežna namirnica! Istraživanja toga biokemičara
slažu se dakle s učenjima onih od mene već
spomenutih liječnika iz 19. stoljeća, koji su pronašli
istinu na temelju velikih praktičnih iskustava kod
svojih pacijenata! Zdrav ljudski razum može to posve
jednostavno prosuditi: ona od početka ljudskog
razvitka važeća prirodna hrana, samljevena i
pomiješana s obilnom količinom otrovne soli da je
ispravna? Perverzno mišljenje makrobiotika!

Interesantan tekst. Danasnja makrobiotika se poprilicno udaljila od tog prvobitnom nacela sa 90% zitarica.
Evo jedan tekst o tome:

Osnove makrobiotičke prehrane

Namirnice koje treba uvrstiti u svakodnevnu prehranu

1. Cjelovite žitarice
30 do 50% svakog obroka trebale bi činiti kuhane cjelovite žitarice ili njihovi proizvodi pripremljeni na različite načine. Smeđa riža, ječam, proso, pšenica, zob, raž, heljda, kukuruz, amarant, pira, dinkel, quinoa te razne vrste kruha, tjestenine, pahuljica, griza i brašna, žitarice su koje trebaju biti bitni dio naše prehrane. Skrećemo pozornost na to da cjelovitim žitaricama u zrnu treba dati prednost u odnosu na prerađene proizvode jer cjelovito zrno (skinuta je samo vanjska ljuska ili pljeva) sadrži više hranjivih sastojaka od npr. pahuljica ili brašna.

2. Juhe
Oko 5% dnevne prehrane trebale bi činiti juhe od povrća začinjene misom, tamarijem itd. (jedna do dvije zdjelice juhe od 3 dl dnevno). Okus juhe treba biti slatko – slani, ne prejaki, a juha treba sadržavati različito povrće koje treba izmjenjivati tako da juha ne bude uvijek ista. Preporučuje se dodavanje male količine alge wakame u kuhanju.

3. Povrće
Od 25 do 40% svakodnevne prehrane trebalo bi činiti povrće: korjenasto, glavičasto i zeleno lisnato, ovisno o godišnjem dobu. Povrće se pere četkicom od prirodnih vlakana, reže na različite načine, a zatim i obrađuje kuhanjem, pirjanjem, parenjem, prženjem, pečenjem itd. Zeleno lisnato povrće uvijek treba kuhati kratko, 2-5 minuta, kako bi zadržalo svoju boju, a time i hranjive sastojke. Kako dolazi hladnije vrijeme, povrće češće treba jesti termički obrađeno, a s dolaskom vrućih dana jede se više sirovog povrća jer ono hladi organizam. Osobe koje imaju poteškoće s probavom i druge zdravstvene probleme, trebaju izbjegavati konzumiranje sirovog povrća.
Krumpir, rajčicu, patlidžan i papriku treba jesti rijetko ili potpuno izbjegavati, ovisno o zdravstvenom stanju, jer negativno utječu na odnos kiselina i lužina u organizmu.
Za svakodnevnu upotrebu preporučuje se sljedeće povrće: zeleni kupus, kelj, blitva, raštika, poriluk, luk, mrkva, cvjetača, brokula, prokulice, rotkve, repe, bundeve, tikve, krastavac, salata, koraba, mahune, grašak, kao i različite vrste lokalnog povrća. Posebno se potrudite da na vašem tanjuru bude zeleno lisnato povrće.

4. Mahunarke
10 do najviše 20% svakodnevne prehrane trebaju činiti različite vrste mahunarki poput slanutka, leće, različitih vrsta graha, crne soje, azuki graha, soje o proizvoda od soje (tofu, tempeh i sl.). Izbjegavajte proizvode od teksturirane soje, poput primjerice ljuspica, jer mogu poremetiti probavu. Mahunarke treba kuhati s malom količinom alge kombu, kako bi bile probavljivije.

5. Alge
U vrlo malim količinama preporučuje se konzumirati alge: hiziki, kombu, wakame, arame, nori, agar agar i dulse. Alge se mogu kuhati same ili s povrćem, u juhama, s mahunarkama i sl. U jela od morskih algi uglavnom se kao začin stavlja umjerena količina tamarija. Izuzetno su bogate mineralima.

6. Dodatne namirnice
Ovisno o vašem zdravstvenom stanju, uzrastu, aktivnosti, spolu ili želji, ovim osnovnim skupinama namirnica možete dodati ribu i plodove mora, prirodne deserte bez šećera, jaja, i mliječnih proizvoda, te voće svježe ili sušeno, ovisno o godišnjem dobu. U umjerenom klimatskom području u kojem živimo, treba izbjegavati tropsko voće. Pržene sjemenke (sezam, suncokret i bučine sjemenke) te orašasti plodovi (lješnjak, badem, orah, kikiriki i sl.) dobra su nadopuna prehrani, pogotovo djece jer sadrže bjelančevine i kvalitetna ulja. Suvremena proizvodnja prirodnih proizvoda nudi različite namaze, mlijeka od soje i žitarica te obilje drugih proizvoda koji odlično mogu nadopuniti prehranu, pogotovo u situacijama kada ne možemo kuhati. No, važno je napomenuti da ništa ne može zamijeniti kvalitetno napravljen obrok od prvih pet skupina namirnica.

7. Napici
Kvalitetna voda, lagani čaj poput banče (kukicha su grančice, a hojicha listići istog grma), čajevi od žitarica, kava od žitarica i slično, uobičajeni su napici u makrobiotičkom pristupu prehrani. Zeleni čaj također može biti odlično osvježenje za cijeli organizam. Količina tekućine treba biti individualno prilagođena i najbolje je piti kada se osjeti žeđ. Posebni ćajevi i napici od ljekovitog bilja piju se povremeno i s određenim ciljem. Voćni sokovi i sokovi od povrća piju se za vrijeme velikih velikih vrućina i to u malim količinama, a pivo i vino u posebnim prigodama i na svečanostima.

Sve navedene namirnice najbolje su ukoliko imaju certifikat organskog uzgoja, što znači d asu uzgojene na prirodan način, da nisu genetski modificirane, odnosno da su, prema hrvatskom zakonu, tzv. ekoproizvodi.

Dodatne preporuke

Ulje za kuhanje treba biti biljnog porijekla, nerafinirano, najbolje hladno prešano. Preporučuje se maslinovo, suncokretovo, tamno i svijetlo sezamovo te kukuruzno i bučino ulje. Ulje treba koristiti u malim količinama.
Najbolje je koristiti morsku sol i fermentirane začine kao miso, tamari, shoyu, koji su proizvedeni na tradicionalan način, bez dodavanja šećera i kemikalija. Začinske trave treba koristiti umjereno i ne ponavljati stalno iste kombninacije te mijenjati začine u skladu s godišnjim dobom.
Preporučuju se sljedeći dodaci jelima:
gomashio (sezam i sol) u omjeru 18 žlica sezama na žlicu soli
prah od pečenih algi – kombu i wakame
umeboshi šljive
tekka – začin za posipavanje žitarica od korjenastog povrća i misa
shiso – prah za posipavanje žitarica

Ritam prehrane

Jedite redovito dva do tri puta na dan, onoliko koliko želite, pod uvjetom da slijedite preporučene omjere namirnica i da dobro žvačete. Izbjegavajte jesti neposrtedno prije spavanja, najbolje je ne jesti ništa tri sata prije spavanja. Kada ste žedni, pijte umjereno – ako ste često žedni, možda je hrana koju jedete preslana. Savjeti iskusnog zdravstvenog savjetnika i učitelja kuhanja mogu vam biti od velike pomoći.

Važnost kuhanja

Ispravna priprema hrane od presudne je važnosti u primjeni makrobiotičkih načela. Stoga je bitno educirati se o primjeni makrobiotičkih načela, prije svega polaziti kvalitetne programe kod iskusnih stručnjaka. Nakon edukacije lako je nadopunjavati znanje i slijediti recepte u kuharicama.

Namirnice koje treba konzumirati umjereno ili izbjegavati

* meso, jaja, masnoće životinjskog porijekla, perad, mliječni proizvodi, uključujući maslac, sireve i sl.
* tropsko i suptropsko voće i voćni sokovi, gazirana pića, napici poput kave, crnog čaja te svi aromatski i stimulirajući napici;
* šećer, saharin i drugi umjetni zaslađivači (umjesto njih se koriste zaslađivači od žitarica, kao što su ječmeni slad, rižin sirup i sl.);
* sve umjetno obojene, konzervirane, tretirane ili kemijski obrađene namirnice: sve rafinirane žitarice, brašna i njihovi proizvodi, masovno proizvedene industrijske namirnice, kao i sve namirnice u limenkama te zamrznute namirnice;
* žestoki začini, bilo kakve aromatične, stimulirajuće namirnice te različite vrste maka i octa sintetskog porijekla.

Ipak su se malo popravili, ali

"30 do 50% svakog obroka trebale bi činiti kuhane cjelovite žitarice ili njihovi proizvodi"

Neka hvala, onaj tekst je dovoljan svakom covjeku da promisli o zitaricama, kuhanju hrane i ishrani opcenito.

Drzim se vise prirodnjaka koji su izlijecili desetke tisuca ljudi i zivjeli oko i preko 100 godina

Ovako... 'ajde svako od nas da se hrani drugačije i da vodi dnevnik svoje ishrane i životnih navika, pa za 100 godina da se sastanemo (ko ostane živ, ovi ostali nek ostave dnevnike nama kao zaostavštinu ), pa da razmenimo utiske, iskustva i sl i formiramo relativno precizni recept pravilne ishrane
Šalim se... naravno...

Odoh da pročitam isečke...

Džabaludine, hvala na nesebičnom trudu!!!
Meni je dovoljno do ovde (mislim na tvoju rečenicu):

Pozzz

Edit:
Eto šta ste mi uradili... 4 je sata i 15 minuta a ja ne spavam, nego čitam i čitam, vas ovde... c, c, c... sram vas bilo kako ću ja sutraaaa

Pominjali ste uporednu statistiku vegana i mesojeda, pa ovaj tip "Dr. Kolin Kambel - Kineska studija - Moć ishrane", govori nešto o tome... i čoek je lekar, tj dr medicine, oficijelni naučnik i sve to... ali, kako sam stekao utisak, ima hrabrosti da priča šta misli, a misli mu se baš i ne slažu sa konvencijom... (Oprostite što sam po 110 put pomenuo tipa, ali obzirom na ove isečke vidim da je i on u istom rangu, pa verujem da ga vredi svrstati među sve ove ostale autore kao vrlo vredno štivo).

To o tome...
Sad Hibrid je primetio a ja sam već i sebi postao dosadan

i s tim u vezi ću skrenuti pažnju na jednu svoju misao...
naime, ja sam verovanja, da se stvari nikada ne smeju, radi proučavanja izdvajati iz celine koju čine (odvajati, npr B vitamin iz kvasca), jer da ih je priroda htela stvoriti kao autonomne ona bi ih stvorila i takve bi tada i bile dobre za ishranu...
Hoću reći da naučnici, takođe vrlo skloni subjektivizmu, ali najčešće i suviše zaslepljeni svojom "realnošću" da bi to primetili a još manje priznali, skloni su da proučavajući određene pojave zanemaruju sve ostalo što je za posmatranu pojavu neraskidivo povezano... te vrlo greše donoseći zaključke na osnovu toga...
Na primer... autor "Ishrane premas krvnim grupama", i savršenijeg (kako sam tvrdi) dela "Ishrana prema genotipu", tvrdi da je uočio nekoliko relativnih tipova ljudi, što sam već negde na forumu pomenuo... Tako, tvrdi on, ima ljudi koji imaju sasvim drugačiju strukturu zuba, gde su im sekutići izuzetno oštri, a kutnjaci prilagođeni žvakanju i kidanju mesa... takođe, na drugoj strani, onih čiji su zubi izuzetno prilagođeni "mlevenju" tvrdog zrnevlja... i tome slično... Ako se ne varam, čak je pominjao i dužinu creva, ili neku drugu razliku u unutrašnjim organima za varemnje... a naročito o razlici u lučenju enzima...
Spoljne telesne karakteristike da ne pominjem sad, a čini mi se o njima je najviše pročao...
On tvrdi da je dugogodišnjim istraživanjem i experimentisanjem uspeo da sastavi relativne jelovnike za svaki od genotipova i da je nutricionim savetima izlečio čak i bolesti koje su se dosad smatrale neizlečivim, iako ne smtrno opasnim već najčešće samo veoma neprijatnim... naročito alergije...

Tako, da... hteo sam da dodam... moguće je da i neki od ovih autora greše, ali najverovatnije (u to sam vrlo ubeđen) samo zato što uopštavaju svoja iskustva i otkrića...

Džek voli često da citira (ili sam se ja samo tako utripovao) da ono što nekog leči drugog može da ubije... i verujem da jeste tako...

Elem... ne treba stajati ni na čiju stranu i vezati se za teorije jer možda baš određena nije nama i saglasna... tj iako je autora izlečila nas ubija, a mi to zbog slepila ne možemo (želimo) da vidimo...

Toliko i o tome

Sada malo komentara na citate, tj isečke...
Izgleda da sam ja ipak u saglasnosti sa ovima gore , jer me od rođenja (malena) nešto vuče baš takvoj hrani koju oni savetuju... nisam voleo hleb, nisam voleo krompir... žitarice sam počeo da jedem pre par godina (mislim na pahuljice), jer kao ajde da se hranim zdravo (čitaj probam)...
Uvek me je nešto vuklo ka zelenilu... pa što je bilo zelenije to mi se više sviđalo... mmm taj zeleni ukus... Takođe sam obožavao to vodnjikavo povrće...
Jaja sam jeo maltene na silu...
Kao i meso... (retko, ranije... a poslednjih godina malo jače... otkad sam počeo da radim jače pa poverovao da treba da jedem i više proteina... mada je neka moja praksa to i dokazivala...)
Kombinacije o kojima Malahov govori... meni su bile prirodne...
Ja najviše volim da pojedem jednu vrstu hrane (tj voća, povrća, bilo kuvanog ili presnog) odjednom... pa kasnije... neku drugu... retko mešam...
Tako da... moglo bi se reći da su u pravu... onako na osećaj... i za mene...

Za skrob ovo što Pešak (Voker) govori zaista sam osta i ... jer stvarno to nisam znao...
Mada pominje neku rastvorivost u vodi... ta ga nisam razumeo... jer skrob se rastvara u vodi... a rastvori i smeše su komplexna tema... tako da je nejasno šta je time mislio, ili se neprecizno izrazio... ili je sve to izgubljeno u prevodu...

Tema za razmišljanje meni je i ta nesvarivost, tj nemogućnost varenja skroba... jer.. obzirom da se recimo žito sastoji gotovo samo od skroba i proteina (glutena koji je takođe pod znakom ?), ostalo su vitamini i minerali koji su u enormno manjem procentu od gore pomenutih većinskih činioca...(možda sam sad nešto i izostavioali nije sad to od važnosti), kako onda konzumacija samo žita daje energiju za rad... vraća istrošenu i slično...
Po mom nekom raznišljenju, ovako u 5 ujutro , ako se skrob ne vari šta je onda to što hrani telo... samo gluten, možda...

Tako da mi je po tom pitanju bliskiji Malahov... jer je Voker, možda, istraživanja radio baš pri nepravilnom kombinovanju skroba sa drugim sastojcima, ko zna...

Drugo... jogini se, uglavnom hrane rižom što kažeš... ali jedu jednom ili 2 put na dan.... sa sirovim povrćem i voćem...
I pravilo ishrane jogina je upravo to da ne mešaju hranu... jedan obrok jedna vrsta jela i 5-6 sati minimum do sledećeg obroka.... a čini mi se minimum 6 sati pre spavanja poslednji obrok... pord svih onih klistira koje rade dog su u reci potopljeni do iznad pojasa... ili sl...

Tibetanci se taskođe hrane tako... ali oni o kojima sam ja jednom čitao... su dinamičniji i snažnije građe od jogina...
I jedni i drugi se "igraju" sa pranom ili či-jem... iliti svesnom kontrolom energija... čemu oni pridaju mnogo veću važnost (najveću) nego samom vežbanju i ishrani)...
Tibetanci jedu hleb, mleko čak i jaja... ali baš kako je to Malahov i opisao...
Čak sam čitao negde da piju i urin...

Sve to je samo još jedan pisani podatak... čak i to da tibetanski monasi koji žive po određenim rigoroznim pravilima žive po 120 i više godina i izgledaju višestruko mlađe od nas ovde...

Gledao sam na TV-u, kao što rekoh ranije, onu priču o Indiji, gde je par dedica pokazivalo svoje legitimacije na zahtev ekipe koja je snimala film... jasno se videla godina rođenja, sećam se 1885-te na jednoj... 1893. na drugoj... i dalje se ne sećam...
Niko ne garantuje da su ti starci se naknadno legitimisali jer su bili bez legitimacija, i kako nisu znali kada su zapravo rođeni, lupili su neku od tih godina... ko zna
Čuo sam za takve priče i o tibetanskim monasima... kao ima puno spekulacija sa evidentiranjem, tj legitimisanjem... pa je pravi haos jer se ni može biti siguran kad je ko zaista i rođen...

No nije strašno... ja sam poznavao par stogodišnjaka, i sad znam par njih koji su blizu 100-te... čak jako blizu (godinu ili dve)... pa za njih mogu da garantujem

A i za Vokera možemo biti gotovo sigurni , čovek je relativno skoro preminuo...

I na kraju... meni i nije važna dugovečnost... koliko mi je važno da do kraja budem na svojim nogama, a ne poput većine staraca danas... u postelji, ili sa štakama i sl... prenemažući se kako ih boli ovo pa ono...
A takođe... ima nečeg zanimljivog u svemu tome... a to su mehanizmi... to je ono što treba prokljuviti... koko bi se došlo do idealne ravnoteže...

Život i sklad sa prirodom je korak do ravnoteže... ne samo naše... već planetarne, ili da kažem civilizacijske...

Bar ja tako mislim...

Odoh sad da odspavam 2 sata , c, c, c... pa da sutra pročitam i vidim ima li smisla što sam napisao... ili sam samo neispavan lupao

Pozdrav

Od kud ti te informacije? Koliko ja znam, njihova prehrana je uglavnom laktovegetarijanska (znaci bez jaja, mesa i ribe) i normalno kombiniraju hranu. Nisam nigdje procitao da se hrane uglavnom rizom. O tome citam dosta i na takve informacije nisam naletio.
Evo jedan interesantan tekst o prehrani yogija:

Prehrana Yogija

Uloga prehrane u praksi Yoge i njene karakteristike vezano uz određen stupanj prakse Yoge.

Hrana i piće imaju veoma važnu ulogu u Yogi. Sa štetnom hranom i pretrpanim želucem ne može se prakticirati meditacija i postići koncentracija uma. Pored toga, čovjek koji je rob svog jezika je također i rob požude. Čovjek odnosno yogi koji pazi na održavanje striktne Brahmaćarye (celibat, transmutacija seksualnih fluida) mora imati punu kontrolu nad svojom hranom i pićem. Mnoge sekte i ljudi imaju jako primitivne ideje o hrani i piću. Neki preporučuju striktnu vegetarijansku hranu, dok drugi nemaju zamjerke za nevegetarijansku hranu. Treba imati na umu da nije moguće niti uputno da se prepiše jedna te ista vrsta hrane za sve ljude u različitim klimama. Moramo uzeti u obzir vrijeme, klimu, psihofiziološku konstituciju i dostupnost pojedine hrane. Dakle, yogi bi trebao uvidjeti koja vrsta hrane mu najviše odgovara. Ako dovoljno pročistite svoj organizam, znat ćete što je odgovarajuće za vas čim to stavite na svoj senzibilni jezik. I ako se prestanete prisiljavati da unosite u sebe loše stvari - pročistit ćete se još više i vaš osjetljivi okus postat će još istančaniji.

Yogiji preferiraju najbolje, najčišće i najjednostavnije prehrambene artikle i stoga većina njih ne koristi namirnice životinjskog porijekla. Neki od njih ne koriste čak ni mlijeko i proizvode od mlijeka, med itd. Međutim, Yogiji nisu fanatici vegetarijanstva, a kamoli da prisiljavaju druge da po svaku cijenu ne jedu meso. Duhovnost ne bi smjela biti svedena samo na pravilnu prehranu, a razmatranja o pravilnoj ishrani ne bi trebala biti ograničena isključivo na pitanje tko bi što smio ili ne bi trebao jesti. Yogiji ne ograničavaju duhovnost na kuhinju. Oni znaju da postoje klime/podneblja odnosno okolina u kojoj ljudi ne bi mogli preživjeti bez ribolova ili lova. Prisiljavati ove ljude da ne ubijaju životinje bilo bi nasilje u ime nenasilja. U isto vrijeme, ako ste vi poklonik strogog vegetarijanstva i uživate u tome, ne dajte da vam zadovoljstvo pokvare glasine o tome kako takav jelovnik ne sadrži dovoljno vitamina, minerala, aminokiselina itd. Neki su vegetarijanci zastrašeni kvaziznanstvenim tvrdnjama da će postati slabokrvni. Naime, s obzirom da većina vegetarijanaca u svojoj ishrani unosi malo ili nimalo vitamina B-12 koji je jedan od faktora za apsorpciju željeza u organizam (a željezo je bitno za tvorbu hemoglobina koji je bitan gradivni element eritrocita) po toj krnjoj logici bi svi vegetarijanci trebali biti slabokrvni. Zbog optimalnog pH (stupnja kiselosti ili lužnatosti) crijevna flora vegetarijanca sposobna je, pored nekih drugih vitamina, sintetizirati i B - 12. Ne samo to, ljudsko tijelo je sposobno za fantastične podvige. Primjerice, tijelo Yogija koji je u celibatu, može regenerirati čak i CNS (centralni živčani sustav). Medicinska znanost uskoro će to prestati poricati. Štoviše, tijelo je sposobno čak i za transmutaciju kemijskih elemenata. Tijelo svoju moć crpi iz uma, a Vi ste ti koji dajete snagu svom umu i prema tome svemu.

Čak i ako se hranite isključivo voćem i jezgrastim voćem, uz dovoljno meditacije ili optimalan stil življenja u kojem se življenje ne razlikuje od meditiranja, ne morate se brinuti o tome da li vam nečeg nedostaje. Organizam koji je relativno pročišćen - sam će vam reći treba li mu štogod. Nasuprot tome, zatrovan organizam tražit će u prvom redu samo još više novih otrova da potisne neugodne simptome i znakove nastale uslijed prekomjernog prijašnjeg uzimanja otrova tj. zbog prenatrpavanja hranom, trovanja duhanskim dimom itd. Brinemo se zbog mogućeg manjka, a obično patimo zbog viška tj. jer jedemo suviše. Čak i dobra/zdrava hrana postaje jak otrov ako je uzimate previše. (Ipak, treba uzeti u obzir da čak i kod intoksiciranog tijela, želja za nekom specifičnom prehrambenom namirnicom zaista može biti znak relativnog nedostatka nekog vitamina, minerala ili neke druge hranjive tvari; zbog neadekvatne prehrane ili nekog drugog razloga.)

Ono što je najbitnije za vašu prehranu je da jedete vrlo umjereno i svjesno prožvačete svaki zalogaj, obrativši pažnju na okus hrane. Za vrijeme jela duboko dišite i nemojte pričati. Nemojte večerati ili uzmite laganu večeru dovoljno rano da ju želudac probavi prije odlaska na spavanje. Uzmite sljedeći obrok hrane samo kad ste stvarno gladni. Hranite se jednostavno, koristeći najbolju hranu od one koja je lako dostupna. Nabavljanje namirnica i pripremanje obroka ne bi vam smjelo oduzeti previše vremena. A opet, dok pripremate obrok, činite to polako i svjesno.
Kad kuhate - uživajte u tome. Neka taj čin/radnje budu kontemplacija o božanskim kvalitetama jela kojeg pripremate.

U periodu sadhane (duhovne prakse), yogi bi trebao izabirati hranu koja je slatka (npr. žitarice, pojedino voće...), ugodna, jednostavna i lako probavljiva. Jelo ne smije izazvati osjetilna i trbušna nadraživanja. Preobilna hrana, prejaki začini (npr. ocat), prevelike količine bilo kakvih začina, bljutava i zaudarajuća hrana, jako oštre i gorke stvari, suviše kisele/jetke stvari, orasi, gorušica, češnjak, previše slatkiša, šećera i soli, meso, ribe, gljive, luk, hrana jednom kuhana i ponovo grijana nakon više od tri sata, sve se to mora izbjegavati jer uzrokuje letargiju i ne doprinosi koncentraciji. Želudac nikada ne bi trebao biti sasvim pun (nego najviše do polovice njegovog volumena), to je jako štetno. Za vrijeme sadhane čak jedan zalogaj hrane više pokazat će se štetnim i uznemirit će um. Yogi treba provoditi savršenu kontrolu nad jezikom. Hrana i piće bi se trebali načiniti čistim i svetim njihovim mentalnim prinošenjem Bogu prije jela. Taj mentalni prinos u punoj vjeri, otklanja njihove (suptilne) nečistoće.

Pa zavisi od jogija
Ovi što sam se ja družio s njima su tako jeli
Šalim se...
Pa sad... ako mene pitaš... ja sve to uzimam, uvek, sa puno rezerve i određenom dozom sumnje... takav sam, šta ću , bojim se da mi ne podvale... .. jer sam na teži način naučio kakvi su ljudi...
Ali ako ću verovati literaturi, onda ću moći navesti... da sam, ranije, kad sam i ja intenzivno čitao o tome, nailazio na podatak o extremnijim joginima koji se tako hrane... najviše barenim pirinčem i voćem i povrćem...
Sve to naravno zavisi i od autora do autora... jer kao i kod nas... nekada, kad je svako "pravio" svoju hranu čija je vrsta bila uslovljena geografijom (npr priobalna područja, planinska, ravničarska, ovakv-onakva...), ne hrane se svi istom vrstom hrane i na isti način... Tako je jedan autor ili iz određene, da tako kažem, geografske grupe, ili je određenu geografsku grupu proučavao, pa o njima pisao...

Drugo.. a da navedem jer je svežije u mom sećanju (a sve bledi pa i ono ), onaj dokumentarac koji sam pominjao u ranijim postovima, o Indiji, koji je pre par meseci (možda i više, meni vreme leti, i leti i zimi ) bio emitovanm na OBN-u, i u kome su se pojavljivali oni preko-stogodišnjaci, bili su pitani čime se hrane i o načinu života, oni su rekli da jedu, uglavnom, šaku pirinča dnevno, uz još po neki komad voća i povrća... da često gladuju, i da se mole satima svakodnevno (tj meditiraju)...

Eto... morao sam odmah da odgovorim da se posle ne bih pogubio
A sad idem da dovršim čitanje ove stranice koje sam jutros prekinuo da bih malo odspavao

Pozdrav

PS
Što se tiče jogija uopšte... da, jedu i mleka a neki čak i jaja... Imam jednu knjižicu u kojoj se pominje prlično "labavo" izbor hrane (po njoj malo toga ne treba jesti), ali akcenat se uvek stavlja na umerenosti, kurama gladovanja, i detoxifikacionim asanama (a o određenim asanama govori i Malahov)...
I Jesudijan, ako se sećam, govori nešto slično...
Zaključak je... sve su informacije relativne... neke manje neke više... i tako ih uvek i treba (verujem) uzimati... naročito informacije iz druge, treće ili n-te ruke...
Veći značaj, verujem, treba pridavati onim podacima koji dolaze iz prve ruke... koji se prepoznaju sa rečenicama tipa "Ja sam ovako, pa sam osećao onako, pa ..."
Ali i to je velika zamka... jer su ljudi najčešće (najveća većina) veoma pristrasni... tj vezuju se za određene predstave, sudove, teorije i sl... iz pogrešnih, emotivnih ili kojih već razloga... Tako, ima puno kafopija koji će žustro braniti bilo kakve njima neprihvatljive, tj suprostavljene podatke o kafi, a prihvatati i čak veličati samo one potvrdne, tj pozitivne... Oni je vole, prija im, i ne može biti da je imalo "loša"
Ima i takvih pušača i sl...
Treća zamka su takođe bolesne potrebe ljudi, takođe velike većine, da rade jedno, ali se tripuju pa drugima pričaju kako je zdravo raditi nešto tamo treće, ili sl...
Primera radi za ovaj slučaj, neko će se hraniti relativno zdravo, tj prirodno, ali će zagovarati, čak i pričati kako se i sam tako hrani, neki sasvim drugi vid ishrane...
I tako...

Sve je konfuzno, zar ne...
Takav je život, šta da se radi
Samo nas intuicija može isčupati iz konfuzije... verujem...
Sama nauka je jedna velika farsa... jer često previđa vrlo bitnu jednotu svega...

Kako se vidi iz napred datih diskusija, sve metode zdrave hrane i zdravog života imaju uspeha kod svojih pristalica - sledbenika /neki više, neki manje/, jer je najvažnije imati volju da se cilj ostvari i imati veru u sebe da će se cilj ostvariti.

Jer:
„Priča se, kad je Mojsije bacio štap u Crveno more, da nije došlo do očekivanog čuda.
Tek kada je prvi čovek skočio u talase, more se otvorilo na dve strane da propusti jevrejski narod.“

Iliti:
„Ako imate vjere koliko zrno gorušično, reći ćete gori ovoj: pređi odavde tamo, i preći će; digni se i baci se u more, dogodiće se; i ništa vam neće biti nemoguće.“

Iliti ono što objašnjava suštinu:
„Um je preteča svih pojava, on ih stvara i njima rukovodi“.


A sad bih zamolio odgovor na jedno praktično pitanje:
Kad posejem pšenicu bjelicu u hlađanu vodicu i klice izrastu 15-20 mm, sameljem ih i bilo sa čim da ih mešam - ukus mi je skoro nepodnošljiv.

Kad pustim klice da izrastu 3-4 mm, mogu nekako u salatama da ih podnesem.

Kad klice namočim samo preko noći i sutradan ih sameljem - skoro da su kao poslastica

Da li je korisnost klica u sva tri slučaja slična?

Klica ti ne smije biti ustajala, stara i smrditi po trulezi

Ja ih jedem u kombinaciji sa salatama i meljem ih zajedno s doruckom u kojem su banane, suho voce i orasi, tako da ne preuzmu puno okus. Same su mi previse travnaste i gadne

Dnevno ih pojedem jednu veliku punu saku. Najcesce koristim psenicu, alfalfu i heljdu. Nekada zaklijam raz koji je isti kao psenica po okusu, a slanutak i grah sam jednom probao i vise nikada

Kombiniranje s drugom hranom je rjesenje

Evo ljudi da vidite kako kod mene izgleda zeleni kasasti sok prije i poslije blendanja. Sastojci su spinat, banane, jabuke i voda

Hvala na fotosima...



Hehe... vidiš... upravo sam to imao nameru reći još pre neki dan u jednom od narednih planiranih postova... i rekao sam... kroz jednotu... kroz tebe... jer ja sam ti, ti si ja, mi smo svi, svi su sve

Malahov takođe to navodi kao jedan od najbitnijih elemenata zdrave prehrane... verovatno i ostali... koje još nisam pročitao....

A ako pogledamo jogističku literaturu... tamo je to već kao definitivno...
Ali ne samo tamo... i u Hrišćanskoj je tako... i td...

Evo konkretno i ontopic:
Juče sam jeo samo šljive i grožđe a večerao paradajz... a jutros doručkovao samo banane... Nisam spavao od prekjuče, ni 5min... konačno mi dan malo duže traje

Elem... nisam isključivi sirovojedac.. zapravo vratio sam se osećaju... pa sad jedem kako mi "dođe"...

Ne stajte sa temom...
Ja bih najviše voleo kada bi dali što više ideja i predloga, kako da neko ko živi od svoje hrane, sezonske i ograničene geografijom... naročito preko zime... (kako sačuvati sirovo za zimu, šta jesti a da se niš ne kupi)...
Znači što više ideja sa domaćom hranom...

Pozdrav

koliko zanimljivih i šokantnih stvari sam pročitao na ovom topicu. hvala za recepte, probao sam zeleni kašasti sok i onaj Walkerov doručak, dajte još

ovo me najviše iznenadilo

jel može još par riječi o tome?
to radi valjda 99.99999 % ljudi. ta navika je tako duboko usađena da bi mi trebalo 5000 godina da je se odviknem

Voda razblazuje zeludacnu kiselinu neophodnu za normalno varenje hrane.Zbog toga je ne valja piti neposredno pre i posle obroka, nego tek onda kada hrana ode u creva...