Da, ja sam definitivno late bloomer, iz ružnog pačeta u labuda
Ne borim se, prihvatio sam ih, kužiš zen
Zapravo, jasno mi je zašto se "borim" s njima. Prije par dana sam otišao kod doktorice da mi uzmu krv i naprave nalaze jer sam bio totalno down, umor neviđeni, stresni posao, turizam i ponekad noćne smjene učinili su svoje - poremećen bioritam, nedovoljno sna i previše kortizola, a time i kiseliš u meni raste stalno. Nalazi su super, željeza ko da jedem čavle, magnezija, sve super i bolje od toga, MEĐUTIM, ŠEČER mi je na jako niskoj razini - 2. Jesam vadio krv nakon noćne smjene, pa nisam cijelu noć ništa jeo, jer sam se pridržavao onog prvila ne jesti prije vađenja krvi, pa može to biti, ali inače imam mali šečer. Rekla mi je da zbog toga imam te napade živčanosti i nervoze, a i da je taj umor posljedica toga. Da mi je željezo kojim slučajem nisko, samo bi se srušio dolje. Pa onda malo podbadanja s moje strane jer ja volim biti u pravu, pa ona isto, ugl. kad je rekla da vjerovatno zbog toga navalim na hranu kad krenem jesti i da se ne mogu iskontrolirati i da sigurno navaljujem na napolitanke (a nisam joj to rekao) vidio sam da ima pravo.
Btw, doktorica mi se inače bavi makrobiotikom u slobogno vrijeme i nikad mi do sada nije propisala lijek ili antibiotik, uvijek su savjeti bili prehrana, razni čajevi i trave, kao da nije lječnica opće prakse, čak je predložila i homeopatiju jednom i akupunkturu, a kad je čula da imam reiki, rekla je super, to pomaže
zato je jako cijenim i držim za osobu koja dosta toga zna i koja je na sebi probala određene stvari vezane uz prehranu i alternativu. Također, mi je rekla da ću zbog ovakve prehrane, sirovom hranom, imati problema sa šečerom i da to vjerovatno neće odgovarati mojoj tjelesnoj konstrukciji i metabolizmu koju je jako brz (ja cijeli život imam onaj ideal po ayurvedi, da nakon svakog jela mora se imati nuždu, doma me zezaju da sam kao galeb, jer on sve što pojede odmah pos..... hahahahha, ali pustimo sa strane šalu, to je pokazatelj dobrog metabolizma).
Savjet je bio da jedem više mahunarki (grahorica), cjelovitih žitarica i morskih algi kako bih imao uravnotežen šečer u krvi, a i zbog toga jer sam joj jako mršav pa da popravim stanje s proteinima za mišićnu masu. Također, da tu i tamo jedem i povrće kuhano na pari i da stalno nešto grickam. Par dana sam se pridržavao toga i bilo mi je odlično, sve se nekako vratilo u normalu, sretan sam bio i pozitivan, umor nigdje, smiren
Međutim, moja težnja da budem što više sirov, dovedu me uvijek do jedno te iste situacije = prežderavanje napolitankama i žudnja za integralnim kruhom. Jednostavno, nije 100% sirovo za mene očito i iz tog razloga sam prihvatio napolitanke kao normalu, a ne borbu. Prihvaćam da mi tijelo želi kuhanu hranu i ne borim se protiv toga, dapače prihvatio sam to iako sa borbom jer sam stvarno vjerovao sirovoj hrani. Trenutačno sam na jednoj mojoj ravnoteži i zadovoljan sam, imam energije i kreativnosti nakon dosta vremena i VOLJE !!! a i šečer mi je na 4 (provjerio jer mi baba ima onaj aparat).
Također, teško mi pada to stalno praćenje što jedem, kad ću jesti, dali je sirovo, dali je nažalost kuhano itd itd poludim, opterećuje me. Najbolje mi je kad je sve intuitivno, kad imam neku želju ja si je ispunim i tada sam dobro. Obično imam želje za voćem i salatama, ali i juhama i morskim algama (one su mi otkriće, baš su odlične) Npr. nekad se baš najedem navečer i ne osjećam se teško, i trbuh mi ujutro bude ravan ravniji, a kad idem protiv tijela i ne jedem navečer kad ono traži, sav budem napuhan ujutro. Kako to objasniti??????