"Obasjani suncem
(1)
Početak svake ljetne sezone otvara uvijek isto pitanje: KOLIKO JE SUNCE KORISNO I KOLIKO JE ISTOVREMENO ŠTETNO? Kako nam nešto toliko prirodno, kao što je sunčeva svjetlost, uopće može nanijeti štetu? Zar se ljudski rod nije, tijekom svog razvoja, JOŠ UVIJEK DOVOLJNO ADAPTIRAO? Sudeći prema alarmantnim upozorenjima eksperata, GOTOVO SVAKO IZLAGANJE PODSJEĆA NA RUSKI RULET. Osim što sunčeva radijacija izaziva ružne promjene na koži, zbog kojih izgledamo stariji, te iste promjene mogu dovesti do raka kože, koji se u današnje vrijeme proširio poput kuge. A RAK NITKO NE ŽELI.
Na sreću ili nesreću, bez sunčeve energije brzo bi se razboljeli. ZATVORITI SE U ČVRSTO ZATVORENU KUĆU I NAKOPATI RAHITIS? Uz to, nedovoljno sunca znači i 30 puta veći rezik od raznih oblika raka. Daleko opasnijih od raka kože. Sunčani dani većinu ljudi čini aktivnijima, jačima i manje nervoznim. Za razliku od zimskih depresija, slabosti i pospanosti. U zimskom sivilu skloniji smo nezdravom gomilanju kilaže, a tada smo zasigurno i bolesniji. Da li je sunčeva svjetlost sinonim za sreću i zdravlje?
Današnji liječnici rijetko preporučuju izlaganje suncu u ljekovite svrhe. (Nekada nije bilo tako.) Ni farmaceutske kompanije ga ne spominju. NE MOŽE SE NAPLATITI, A NE MOŽE SE NI ZATVORITI U ŠARENE KAPSULE. Ukratko, na suncu se slabo zarađuje. Možda je manje poznato da se pod utjecajem sunčeve energije snižavaju kolesterol u krvi i krvni tlak, a stimulira se i produkcija inzulina. Znanstvena istraživanja ukazuju na ljekovitost kod osteoporoze, akni, psorijaze, depresije i žutice novorođenčadi. Sunce djeluje i preventivno po pitanju srčanih bolesti, dijabetesa tipa 1, multiple skleroze, reumatskog artritisa i mnogih oblika raka. Dapače, IZGLEDA DA I PRODUŽAVA ŽIVOT KOD VEĆ POSTOJEĆEG RAKA. Znate, teške bolesnike uvijek treba izvoditi van, ako je ikako moguće.
Koristi od izlaganja suncu su višestruke. Tako se pojačava produkcija neophodnog serotonina, a tako se regulira i naš biološki sat. Ipak, krucijalna sinteza vitamina D vjerovatno nadmašuje sve. Glavna zadaća vitamina D je ODRŽAVANJE TJELESNOG KALCIJA NA VRLO PRECIZNOJ RAZINI. Zbog toga je potreban posvuda. Više od 90% potreba za vitaminom D osigurava se internom sintezom uz pomoć sunčeve svjetlosti. A NE PUTEM HRANE. Zapravo, naša hrana sadrži izuzetno malo prirodnog vitamina D (izuzetak su masne morske ribe). U neke namirnice vitamin se dodaje tijekom proizvodnje, a nebrojeni vjeruju da će im vitaminske tablete NADOKNADITI ŠTETU ZBOG VIŠEDNEVNOG GNJILENJA U KUĆI.
Rahitična deformacija kostiju ozbiljna je posljedica manjka vitamina D kod djece. Kod odraslih, to će se ispoljiti kroz slabost i bolove u kostima i mišićima. Rak dojke, prostate i debelog crijeva rjeđi je u područjima oko ekvatora, gdje je sunčeva aktivnost najintenzivnija. Interesantno, osobe kod kojih se razvije rak kože zbog utjecaja sunca, ZNATNO RJEĐE OBOLIJEVAJU OD RAKA UNUTARNJIH ORGANA. Neka saznanja upućuju da korištenje kravljeg mlijeka povećava rizik od nekih agresivnih formi raka, pogotovo raka prostate. I TO, ZBOG OMETANJA AKTIVNOSTI VITAMINA D. Izgleda da ključnu negativnu ulogu ima «opjevani» mliječni kalcij. Smanjene razine vitamina D mogu biti fatalne za bolesnike s karcinomom. Antitumorska svojstva ovog vitamina su: regulacija rasta stanica, sprečavanje formiranja mreže novih krvnih žila (koje hrane rak), prevencija stanične proliferacije, pa čak i ZAUSTAVLJANJE STVARANJA METASTAZA.
Iako stalno govorimo o vitaminu D, izgleda da taj naziv i nije najsretniji. Možda je to prije hormon, nego vitamin. Dakle, sunčani vitamin ili sunčani hormon? Utjecaj čovjeka i rizične sunčeve zrake. O tome više sljedeći put.
Obasjani suncem
(2)
Ako ćemo se striktno držati pravila, «vitamin D» vjerojatno i nije ispravno ime. Prema definiciji, vitamini se ne sintetiziraju u tijelu, nego se, kao organske supstance, unose putem hrane. Kako mi lako sintetiziramo «vitamin D» (kreira se djelovanjem sunčeve energije na izložene dijelove kože, konkretnije, na sterole u koži.), trebali bi ga, ispravnije, uvrstiti u hormone. Dakle, SUNČEV HORMON, a ne sunčev vitamin. O «vitaminu» bi mogli govoriti samo u nekim specijalnim okolnostima, odnosno pri IZRAZITO SLABOM IZLAGANJU SUNČEVOJ SVJETLOSTI. Tada su jedini mogući (i neophodni) izvori hrana i sintetički dodaci.
No, dobro, vitaminsko ime se uvriježilo. Potrebne količine vitamina D stvarno su male. Umjereno ružičasta boja, kao posljedica izlaganja kože suncu, rezultira produkcijom ekvivalenta od 20.000 IU vitamina D (IU je vitaminska jedinica, koja se koristi kod tableta). TO JE ČAK 100 PUTA VIŠE OD PREPORUČENE DNEVNE KOLIČINE ZA ODRASLE OSOBE ISPOD 50 GODINA STAROSTI, odnosno 20 puta više od maksimalnih dnevnih preporučenih doza za vitaminske dodatke. Ovdje moram naglasiti da se toksičnost vitamina D NIKADA ne ispoljava zbog eventualnog velikog izlaganja suncu. Sredstva za zaštitu od sunčevih zraka sa zaštitnim faktorom od 15 ili većim REDUCIRAJU STVARANJE VITAMINA D ČAK I DO 95%. Ha, da li su vam ova sredstva baš uvijek i neophodna?
Vitamin D je topiv u mastima, pa se tako pohranjuje u tjelesno masno tkivo. Ove zalihe trebale bi poslužiti kao rezerva za problematične zimske dane. Kažem «trebale bi», jer osobe sklone kontinuiranom debljanju možda od toga neće imati baš nikakve koristi. Vitamin D TOLIKO JE EFIKASNO I TRAJNO ZALIVEN, DA POSTAJE, ZAPRAVO, NEUPOTREBLJIV. To je ujedno i jedan od razloga zašto je rizik od raka kod debljih ljudi veći.
Naravno, uopće vas ne mislim uvjeravati da je izlaganje suncu ISKLJUČIVO korisno. Riječ je o formi snažne radijacije, s mogućnošću izazivanja štete. A to može biti stvaranje slobodnih radikala, pa i OŠTEĆENJE GENETSKOG MATERIJALA. Kontinuirano preveliko izlaganje često dovodi do raznolikih promjena na kožnoj elastičnoj strukturi. TAKVA KOŽA IZGLEDA STARIJA NEGO ŠTO TO ZAPRAVO JE. Prema analizi Svjetske zdravstvene organizacije, ultraljubičasto zračenje ima kancerogeni potencijal. Brojni slučajevi karcinoma kože pripisuju se utjecaju sunca. Prema američkim izvorima, BAREM SVAKI DRUGI SLUČAJ RAKA LOCIRAN JE NA KOŽI. Srećom, karcinom kože rijetko je fatalan. Usprkos tome, tamna strana izlaganja suncu više je nego očita. Što se dogodilo toliko loše, da je nešto tako prirodno danas toliko štetno? Ukratko, uništavanje atmosfere, migracije i promjene u prehrani.
Briga za Zemlju možda je počela malo prekasno. Stupanj industrijskog zagađenja već odavno je prešao kritične vrijednosti. Bojim se da se učinjena šteta više ne može efikasno ispraviti. (Konferencije o zaštiti ozonskog omotača jalov su posao. Svi su deklarativno jaki, ali bježe od akcije u vlastitom dvorištu. Krivac je uvijek «onaj drugi».) Količina najopasnijeg ultraljubičastog zračenja, koja dospije do Zemlje, može dosta varirati. Ovisi o nadmorskoj visini, zemljopisnoj širini i dužini, vremenskim uvjetima te o količini ozona, vodene pare, kisika i ugljičnog dioksida u atmosferi. Nažalost, NUŽNOPOTREBNI ZAŠTITNI OZONSKI OMOTAČ DANAS JE BLIJEDA SLIKA NEKADAŠNJEG STANJA. «Pojela» ga je prisutnost klorofluorokarbona (CFC) u stratosferi. CFC se koristi kod klimatskih uređaja, a posebno u kemijskoj industriji. Velika ozonska rupa nalazi se iznad Antarktike, a stanjeni omotač gotovo na svim zemljopisnim širinama osim tropskog pojasa.
Hm, pržimo se u ogromnom kotlu, zgražamo nad štetnim isparavanjima, a o uzmaku na Mars možemo samo maštati."
http://www.ritelefax.hr/stalnerubrike.asp?ib=658&sr=23
Prijava
FAQ
Pretraživač
