Citat:
Zašto NE žitaricama
PŠENICA I ŽITARICE
Osobito treba izbaciti iz prehrane žitarice (kruh i sve od bijelog brašna) jer sadrže lektin koji jako dobro imitira insulin. Taj lektin se nalijepi na receptor za inzulin na masnoj stanici i daje joj stalni signal da se ne metabolizira već da se deponuje u masne naslage. Ljudi bi danas definitivno bili daleko zdraviji kada bi potpuno izbacili žitarice iz prehrane, a posebno pšenicu. Današnja pšenica ima i do 13 % bjelančevina, za razliku od starih vrsta koje su imale samo 2 % bjelančevina. Povećana količina bjelančevina povećala je sadržaj alergena (gliandina, glutena i lektina ), a time se i pojačalo svojstvo poticanja upala i blokiranja metabolizma čak za 7 puta više nego kod stare vrste pšenice.
Danas se sve više otkriva klasična hiperosjetljivost na pšenicu kod sve većeg broja odraslih i djece. Reakcije se najčešće javljaju u želučano crijevnom traktu. Otkriveno je da gotovo 70 % djece i 65% odraslih imaju IgE na pšenicu. Na primjer, alergija na pšenicu uzrokuje trajnu hiperosijetljivost kod pacijenata s atopijskim dermatitisom.
Imajući na umu i koliki je broj pljesni vezan za žitarice, i da se one ne mogu ni vidjeti ni namirisati u tjesteninama, kruhovima i raznim cerealijama, bilo bi pametno odreći se svih žitarica. Žito se drži u sanducima duži period, najčešće bez klice (mekinje i klice najbrže dobiju pljesni). Ono se potom posipa odabranim kemikalijama od kojih je svaka zagađena na svoj način. Zato, želite li dobro sebi i svom zdravlju, klonite se žitarica, one sadrže najviše AFLATOKSINA.
Želite li sačuvati zdravlje izbjegavajte pljesni. Naša jetra je dovoljno jaka da povremeno detoksicira male količine pljesni, ali imajte na umu da je jetra osim s pljesni napadnuta s još nizom kemijskih otrova kao što su kemijski lijekovi i ostale namirnice s kojima se hranimo. Za one koji imaju određena biološka znanja, današnje bolesti nisu nikakvo čudo. One su samo posljedica globalizacije i općeg potrošačkog ludila - čiji je jedini krajni produkt nastanak bolesti.
ZEARALENON
Najviše ga ima u prerađenim namirnicama i kupovnim cerealijama. Zearalenon predstavlja anabolik i uterotropski metabolit te je jedan od agenasa koji izaziva prirodni hiperestrogenizam i neplodnost kod svinja, živine, stoke i ljudi. Zearalenon izgleda voli višak estrogena u tijelu. Otkriveno je da je godinama prije nego što je otkrivena bolest, rak dojke, razina estrogena bila povišena kod svih oboljelih. Od njega djevojke prebrzo sazrijevaju, izaziva PMS, ciste na jajnicima i neplodnost. Ako dječaci kroz prehranu unose neki mikotoksin kao što je zearalenon, koji voli estrogen, mogu imati drastične posljedice u procesu sazrijevanja, slab razvoj muskulature i još niz posljedica.
I aflatoksin i zearalenon slabe imunitet. Zearalenon može dovesti do atrofije timusa i aktivacije makrofaga, smanjuje se broj T-limfocita i tako dalje. Zato treba prestati unositi hranu za koju sumnjate da sadrži u sebi pljesni. Zearalenon je mikotoksin koji sprječava detoksikaciju benzena. Istraživanja su potvrdila da svi oboljeli od SIDE imaju smanjenu sposobnost detoksiciranja benzena, a kod svakog bolesnika u organizmu je nađen zearalenon.
Glavni izvori zearalenona koji su do sada otkriveni su kokice, kukuruzni čips, smeđa riža i po novijim saznanjima sve veći broj žitarica.
PATULIN
Patulin je glavni toksin pljesni u voću. Nalazi se u sasvim običnom voću ukoliko je nagnječeno. Patulin je posebno opasan jer se pljesan koja ga proizvodi može razviti u crijevima u vidu pjega, te na tim mjestima crijevne bakterije, esherichija colli i shigela, mogu proći kroz zid crijeva i raširiti se u dijelove tjela, posebno tumornom tkivu. Za osobe koje imaju rak ili neku crijevnu bolest, najbolje je da prekinu uzimati sviježe voće (banane i limun su u redu) na nekoliko tjedana. Nije loše uzeti dvije male žlice jake tinkture oraha, to ubija te crijevne gljivice. Ali, do infekcije može doći ako se pojede samo jedno malo omekšano zrno grožđa. Zato treba jesti samo zdravo i ne premekano voće.
T-2 TOKSIN
T2-toksin je plijesan koja se našla u svim slučajevima visokog tlaka i bolesti bubrega. Ima ga u grašku i grahu. Može se lako detoksicirati i to za 5 minuta, dodavanjem vitamina C u vodu u kojoj su potopljeni, ali prije toga treba baciti zrna koja nisu dobra.
KODŽIČKA KISELINA
Predstavlja mikotoksin odgovoran za gomilanje metanola u tijelu što dovodi do oštećenja gušterače, privlači infekcije metiljem pankreasa i po pravilu dovodi do dijabetesa. Najviše ga ima u krumpirima, i to kori krumpira. Krumpir treba dobro oljuštiti i ukloniti sve sive djelove na krumpiru. Kodžička kiselina je nađena i u običnoj kavi.
Da li ovo vazi i za organske zitarice, koje recimo nisu djubrene vjestackim djubrivima, i cije sjeme nije GM?
Nadam se da je odgovor NE.