Voda
Sa 2/3 povrsine planete koju pokriva i preko 60% ukupne mase coveka, voda je najznacajniji element i naucno potvrdjen preduslov za postojanje bilo kakvog oblika zivota. Ona nije od nasusnog znacaja samo kao pijaca voda vec i kao resurs koji omogucava uzgajanje hrane i odrzavanje higijene u ljudskim naseobinama. Zbog svega toga, obilje vode oduvek je bilo preduslov za nastajanje i razvoj civilizacije.
#Molekuli vodi (H2O) su najrasprostranjeniji molekuli na Zemljinoj površini, bilo da se nalaze u tečnom ili čvrstom stanju, bilo da ih posmatramo kao sastojke naše atmosvere. Na sobnoj temperaturi ova je tečnost bez boje, ukusa i mirisa. Puno se supstanci rastavara u vodi te je često doživljavamo kao univerzalni rastvarač, zbog čega se u prirodi retko sreće stvrno čista i može da ima donekle različita svojstva od onih u laboratoriji.
Voda je jedina prosta, čista supstanca koja se u prirodi može naći u sva tri stanja.
Modifikacije
Voda se javlja u više vidova. Kada se nađe u čvrstom stanju, kažemo da je to led (kojih ima 14 vrsta), kada je u gasovitom, da je to vodena para, i kada je tečna, kažemo da je to obična voda. Iznad određene kritične temperature i pritiska (647 K i 22,064 MPa odn. 220,64 bara odn. 218,76 atm), molekuli vode prelaze u superkritično stanje, u kome njihovi grozdovi čine nešto poput tečnosti, koja lebdi unutar ostatka molekula koji su u nekoj gasovitoj fazi.
Voda u vasioni
Spektralnom analizom svetlosti koja stiže iz naše galaksije, nedvosmisleno je utvrđeno da molekula vode ima u međuzvezdanom gasu. Pošto se zna da su i vodonik i kiseonik među najrasprostranjenijim hemijskim elementima u vasioni, sigurno je da je voda široko rasprostranjena i u drugim galaksijama.
Kondenzovanjem međuzvezdanog oblaka stvorene su solarne nebule i planetni sistemi, kao što je naš. Vodu možemo pronaći u kometama, velikim planetama i asteroidima (planetama patuljcima) i njihovim satelitima. Ta voda je skoro po pravilu u vidu leda, i sa sigurnošću možemo reći da je otkrivena na Mesecu, na planetama Merkuru, Marsu i Neptunu (i Plutonu) i na satelitima Tritonu, Eceladusu i Europi.
Ima indicija da se na nekim satelitima velikih planeta voda nalazi u tečnom stanju (npr. na Enceladusu), pa čak i da ispod tankih kora od leda postoje veliki okeani tečne vode (npr. na Kalistu ili Evropi).
Voda na Zemlji
"Kruženje vode" (među naučnicima poznatiji kao hidrološki ciklus) označava kontinuirani proces razmene vode u hidrosferi, između atmosfere, površinske i podzemne vode, tla i biljnog sveta.
Zapremina vode na Zemlji iznosi oko 1.355.500.000 km3. Od te zapremine:
- 1.320.000.000 km3 čine okeani,
- 25.000.000 km3 su glečeri i polarne kape,
- 13.000.000 km3 se nalazi u tlu,
- 250.000 km3 čine slatkovodni oblici (reke, jezera, kopnena mora itd.),
- 13.000 km3 je atmosferska vodena para.#
Otpadne vode
Najvece kolicine otpadnih voda dolaze iz domacinstava i komunalnih preduzeca ( uglavnom preko gradskih kanalizacija ), industrijskih preduzeca, poljoprivrednim organizacija i td.
Kolektorske i drenazne vode takodje sadrze znacajnu kolicinu zaga|ujucih materija.
Svake godine u mora na razlicite nacine dospeva do 7 miliona tona nafte, a jedna tona nafte moze pokriti tankim slojem 12 km2 vodene povrsine. Havarije u hemijskim, metalurskim i drugim preduzecima, kvarovi industrijskih i gradskih sistema za precicsavanje vode, praceni su izbacivanjem zagadjujucih materija u prirodne vodene basene.
Trka za naftom i industrijskim razvojem koja je kulminirala tokom celog 20-tog veka potisnula je znacaj vode u drugi plan. Znacaj vode izbio je na povrsinu, nazalost, tek onda kada je shvaceno da je nemilosrdnim zagadjenjem pracenim porastom broja stanovnika, voda postala naglaseno ogranicen resurs, pa samim tim i strateska sirovina 21-vog veka.
Sada se uveliko razmatraju mogucnosti alternativnih izvora energije, mogucnosti reciklaze i poklanja sve veca paznja ekologiji, ali ostaje cinjenica da je covecanstvu, zaslepljenim profitom, trebalo stanje blisko katastrofi pa da se seti svog izvora zivota. Napori koji se rade u cilju ocuvanja vode i ekoloske ravnoteze uopste, jos uvek su nedovoljni i ogledaju se vise u razvoju svesti o potrebi za ovakvim pristupom nego u konkretnim merama koje se preduzimaju.
Neadekvatan odnos prema vodi ne odrazava se samo na coveka kao jedinog krivca i uzrocnika problema, vec na sav zivi svet, jer je voda i njima, kao i nama, osnovni zivotni resurs. Mnoge vrste su daleko osetljivije na zagadjenje nego ljudi i ogroman broj je vec izumro ili se nalazi na ivici isrebljenja. To stvara jos vecu odgovornost pred covecanstvo, jer nestankom svake vrste planeta postaje nepovratno siromasnija.
http://www.astronomija.co.yu/nauke/voda/voda.htm