Neki od najranijih primjera trepanacije datiraju od prije 4000 godina kod peruanskih indijanaca iz plemena Inka za koje se pretpostavlja da su nasljedili od svojih "prethodnika".Riječ je o postupku rezanja ili bušenja rupa u lubanji svojih pacijenata.Činjenica da su lubanje koje imaju rupe načinjene trepanacijom pronađene na gotovo svim kontinentima upučuje na veliku raširenost tog opasnog postupka,a narode čiji su kirurški zahvati bili izvedeni sa priborom izrađenim od stijena i kremena,još izuzetnijim.
Glavni pristaša samotrepanacije je Nizozemac Bart Hughes,osnivač Trepanacijskog pokreta novog svijeta.šezdesetih godina prošlog stoljeća uspješno je izveo postupak samo trepanacije,nakon čega je iznio svoju teoriju o funkcijama mozga.Hughes je pokušao otkriti veću razinu svjesnosti koju je povezivao sa stanjem uma u djetinjstvu.Vjerovao je da djeca imaju veću moć maštanja i percepcije koja proizlazi iz strukture njihovih lubanja.Kad se dijete rodi,njegova se lubanja sastoji od sedam ploča koje se godinama šire,kad osoba odraste lubanja otvrdne i očvrsne.
Hughes je smatrao da okoštavanje lubanje potiče cerebralne procese ograničavajući dotok krvi i kisika u mozak.Vjerovao je da je postupkom samotrepanacije oslobodio svoj mozak i svoju svijest i tvrdio je da je odmah primjetio pozitivne promjene te da se ponovno osječao kao dijete
budući da je njegov mozak sada imao dovoljno mjesta da se uskladi
s njegovim srčanim ritmom.
nakon objave svojih otkrića vlasti su ga smjestile u ludnicu na promatranje,ali određen broj ljudi i dalje slijedi njegova učenja i ponavljaju pokuse kod kuće na sebi samima.
tekst na tu temu zajedno i sa ilustracijama se može recimo pogledati i na sajtu neurophilosophy.worldpress.com

možda tako rade bogovi sa kata.