Pozdrav

Odlicno! Samo tako nastavi. Odbaci strah potpuno! Ti si vec prevazisao strah i to je sada najbitnije! Sa svakim sledecim korakom bices jos jaci kako budes usvajao znanja o svetu u kome se nalazimo, tako da ces moci to i bukvalno da primenis u konkretnim slucajevima.

Pozdrav

Postajem svijestan jedne cinjenice koju nisam dugo vremena htio sebi da priznam, iako sam negdje u dubini osjecao da nisam u pravu.

Samo je jedan "krivac ",uzrocnik,odnosno kreator mojih problema.
JA sam,glavom i bradom.

Ja sam taj koji je stvorio i godinama hranio jedno "cudoviste ".I kako sam jedini i odgovorani urednik cijele stvari,opet sam ja taj koji moze taj problem i rijesiti.
Dosta sam vremena i energije potrosio uvjeravajuci sebe da nisam "kriv ",a jos vise na nekoga Mesiju koji ce me uzeti za rucicu ili jos bolje koji ce me ponijeti iz pustinje u obecanu zemlju.

Kada se dugo zivi u "mraku " oci postaju osjetljive,tako da ih i najmanje svijetlo iritira.
Odnosno,kada se zivi u konstantnome strahu i kada je svijest,manje vise preplavljena negativnim mislima,koje naravno uzrokuju iste takve emocije,tesko je pozitivnim mislima da zauzmu neko dominantnije mjesto,ponekada kako da iritiraju.
Sve je to PROCES.Ne dolazi nista preko noci.Vazno je stvoriti kriticnu masu.Poslije je lako.Treba sam ustrajati,ma kako tesko i naporno bilo...

Ono sto sada radim je to da zauzimam polozaj posmatraca i sa strane posmatram sve sto se desava.Koje se emocije javljaju u odredjenim situacijama i sto je jos vaznije kako reagiram na te situacije.
Tako sam dosao do zakljucka da se u vecini tih stresnih situacija( u kojima mucam )osjecam nezasticeno kao malo dijete.
Kao da u dijelicu sekunde usvajam jedan drugi obrazac ponasanja.Jer u situacijama kada mucam imam osjecaj kao da to zapravo nisam ja.
Ne upravljam situacijom,nemam kontrolu,percepcija vremena mi je pomucena (nekada se sekunda cini kao vjecnost ).

Nema druge nego lagano analizirati svaku misao,emociju,a pogotovo one koje se javljaju u horor situacijama (horor situacijama za mene ).
U njima lezi kljuc razrijesenja.

Pozdrav Leonidis

Probaj ovako: Prvo budi svestan svojih pokreta, koncentisi se na pokrete tela, kako ti um primecuje svaki pokret. Obicno niko nije svestan svojih pokreta, tako ce ti pokreti biti graciozniji i meksi. Kada to uvezbas, kreni sa primecivanjem misli i osecanja, ali tu ima jedna kvaka, nemoj da se vezes za njih, samo ih posmatraj, kao da si u bioskopu, osecanja promicu i ti si ih svestan. Posle izvesnog vremena videces da um koji imas ustvari i nije tvoj, vec kao jedan program je da bi isijavao strah i nelagodnost, u slucaju tebe to je mucanje. Kod mene je to bio strah od smrti jos kada sam bio kao dete zbog nekih zivotnih okolnosti u kojima sam se nasao. U svakom slucaju, sagledavanjem situacije, od tela, uma i osecanja postajes potpuno smiren i u tisini. Jos nesto je bitno, to ja koje se Koprca u tebi je tvoj zatvor, ono bi da produzi agoniju, zato se nedaj i nastavi borbu dok ne utones u unutrasnju tisinu.
Posle toga, taj obrazac koristis za sve situacije.

Pozdrav

Hvala na savjetima Bojan 71,
Nesto slicno je i Castenada istakao u "Drugome krugu moći " :
"Kako se čovjek može prikrasti vlastitim slabostima,Gorda?Isto onako kako se prikrada divljači.Promatra svoje navike sve dok ne uvidi na koji se način izražavaju njegove slabosti,a onda im priđe i pohvata ih kao zečeve u kavezu.
Don Juan je govorio da je svaka navika u suštini "djelovanje",a da bi se djelovanje odvijalo ono mora imati sve svoje sastavne dijelove.Ako neki dijelovi nedostaju,djelovanje se rastače.Pod djelovanjem se podrazumijeva svaki suvisao i smislen niz postupaka.Drugim riječima navici su bili potrebni svi njezini sastavni postupci da bi se mogla odvijati. "

Osobno pomalo ,ali sigurno napredujem.Najveci pomak sam napravio u jednoj stvari.Prije sam mucao sasvim nesvjesno,sada se sve vise trudim da razotkrijem stanja i emocije koje me preplavljuju kada podjem mucati.
Mislim da ce to biti kljuc ove zagonetke,ako ne potpuno rijesenje,onda barem jedan znacajan dio.

Ako netko ima neki dobar savjet ,nebi bilo lose....

Moj ujak kada je bio mali, jedan prijatelj ga je preplasio u mraku i od tada muca. Sada je to stariji covek u godinama (oko 50god.). I dalje muca.

Ja licno ne mucam, nego reko aj' da spomenem mozda ce ovo nekome biti od korisne informacije.

Stres.

Bilo koje vrste.

Leonidas 79, dopusti mi da provjerim jednu teoriju. Poznam par osoba koje mucaju i probao sam pronaci neki realni faktor u njihovim zivotima koji je svima zajednicki, te koji bi eventualno mogao biti uzrokom mucanja. Jedino sto sam pronasao je da su svi imali problema kod poroda, preciznije - svi su bili rodjeni takozvanim "carskim rezom". Iz ove cudne podudarnosti stvorio sam teoriju da ako je netko kao beba izlozen narkozi u majcinoj utrobi, da to fizioloski ili psihicki negativno utice, te kasnije uzrokuje mucanje u zivotu te osobe. Pod fizioloski utjecaj mislim da izlozenost narkozi mozda uzrokuje neki fiziloski poremecaj (recimo poremecaj disanja), jer sam primjetio da osoba koja muca jednostavno nema "zraka" da izgovori tu rijec. Pod psiholoski mislim da nivo stresa (andrenalina) kroz koji prolazi majka u problematicnom porodu, nekako negativno utjece na dijete izlozeno tako viskokom nivou andrenalina/straha. Ne znam, kazem ovo je samo moja teorija, ali slutim da bi moglo biti neke istine u njoj... Hvala na paznji.

viking, dobrodošao!

Odlično zapažanje! Hvala!

Pošto mucam od malena, iako danas malo, mogu reći da je moj porod prošao brzo i bezbolno (tako kaže moja majka) tako da to nije kod mene uzrok. Mislim da uzroka mucanja ima mnogo, neki su fizičke prirode a neki energetski.

Nije me bilo neko vrijeme pa vidim da ima jos zainteresirani za ovu temu.
Sto se tice samo poroda nije bio nesto problematican i rodjen sa normalnim putem,dakle ne putem carskoga reza.
Opet ponavljam ako nekoga interesuje problem mucanja,neka posjeti www.neurosemantics.com i neka procita prije svega clanke Johna Harrisona.Covjek je mucanje rastavio na proste faktore i poi meni rijesi je zagonetku.
Stvar je u tome sto nije lako razbijati stare obrasce ponasanja i razmisljanja koje je postalo satavni dio nase licnosti.

Ja sam osobno krenuo u obracun sa mucanjem.To je pravi rat,podmetanja kada se najmanje nadas i sl.
Ali sam posve siguran da cu ga razvaliti.
Svaki dan ga malo pomalo stiskam uz zid.

Jednostavno posmatram sto cinim kada mucam.
Ono sto cinim nesvjesno,trudim se da ucinim svjesnim.
A najvaznije je ono sto OSJECAM u trenucima mucanja.To je KLJUC..........

moj prijatelj je mucao od svojeg ranog djetinjstva do negdje šesnaeste, sedamnaeste godine. on nije samo mucao i zamuckivao, nego je imao teže blokade, kada nije mogao izgovoriti ni riječ. kaže da su mu pomogli prijatelji da se riješi mucanja. Informirali su se o temi, i oni su mu radili neku vrst terapije i podrške, kad bi mu došlo da zamuca, oni b mu rekli nešto što su pročitali u literatur, hrabrili ga, disali duboko zajedno s njim, i uspjelo je.
ako je on uspio, može svatko. možeš i ti.

Danas sam procitao sve poruke koje su bile vezane za temu mucanja.I nakon nekoliko mjeseci,nakon kratke rekiputalicije i kristalizacije mnoge stvari su mi sade mnogo jasnije.Vjerovatno nisam mogao ispostovati onaj osnovci princip-Vruce srce i hladna glava.
Onako vruce glave nisam mogao primiti niti jedan savjet od ljudi na ovome forumu koji su ga podijelili iskreno,a cak su neki kao Nat podijelili svoje iskustvo (sa fobijama).
Tek mi je sada jasno sto mi je Nat htio da kaze kada je govorio o preplavljivanju kao tehnici bihejvioralne terapije.A pogotovo da ju moram primjenivati uz "osvjestivanjem ".A osvjestivanje problema je zapravo spoznajni,odnosno kognitivni samoterapije.
Dakle,"fobijama "bi se trebalo pristupati na jedan obuhvatan kognitivno-bihejvioralni nacin.

Jos jednom Nat mnogo ti hvala jer si mi svojim primjerom neizmjerno pomogao.

Dalje,Meya je iznijela primjer jedne zene koja je usprkos mucanju pocela obavljati posao na informacijama.
To je ono sto bihejvioralana terapija naziva sistematska desentivizacija.
Meya.takodjer veliko hvala na pomoci.

Viking je govorio o svojoj teoriji i istaknuo da bi mucanje moglo biti vezano za problematican porod.
Na pocetku sam odbacio tu teoriju kao smijesnu,no kada sam malo dublje razmislio,vidio sam da tu ima nesto.
Posao sam samo malo unatrag,nekih devet mjeseci,do trenutka zaceca i skontao da se tu nalazio veliki dio problema.Jer to je trenutak (trenutak zaceca) u kojem se u nas "instalira" jedan od najvaznijih programa po kojima kasnije u zivotu funkcioniramo.

Ako je ljudska DNK biocip,onda je ljudsko tijelo organski kompjuter,samim tim je mucanje samo jedan od programa,koje nam ili koje mi sami svojim neznanjem instaliramo.

josh jednom,ju velkam
divim se tvojoj istrajnosti i borbenosti da dodjesh do korena problema i problem reshish zauvek
vidish prijatelju,promaklo mi je da si ponovo postirao na ovoj temi i da si jedan krug na spirali vec okrenuo,ali nishta nije sluchajno,
mozda je josh neshto(neshto shto u ovom trenu ne percepiramo ali svejedno je tu) trebalo da sazre da bi se krenulo u sledeci krug

i nije bitno koliko se vremena potroshi u tom procesu gde stvari postaju jasne,bitno je da je to tvoja spoznaja do koje si sam radom na sebi doshao,a ne neshto shto si prihvatio zdravo za gotovo zato shto sam to ja ili bilo ko drugi rekao/napisao
samo kao takva ta spoznaja je praktichno primenjiva na tvoj problem i moze ti pomoci u reshavanju istog
nema potrebe da napominjem da je primenjivost individualnog karaktera,i da je takodje ne mozesh preneti "zdravo za gotovo" i pomoci nekome sa njegovim problemom
kao shto si vec uvideo za bilo kakav napredak je neophodan rad na sebi koji je mukotrpan i plodovi ne padaju instantno kao zrele krushke,vec je potrebno prvo bashtu duboko izorati,izchistiti od korova,posaditi drvo,negovati ga dugo,duuugo,da bi prve plodove okusili kada smo zaista i mi sami zreli za taj plod kojeg smo odnegovali
sve drugo je ILUZIJA O NAPRETKU
eto,ako sa ove sadashnje tachke vremena-prostora u kojoj jesi prochitash tvoj prvi post na ovoj temi,videcesh da su josh tada svi odgovori bili u tebi,samo si trebao da pljunesh u shake i da uporno kopash

ono shto je iz mog iskustva moglo da ti pomogne u kopanju sam ti isprichao u prva dva posta i nemam shta da dodam
drago mi je shto nisi kviter

shto se tiche novog kruga spirale i zashto ti ta prva stepenica izgleda mnogo visoko odgovor je takodje u tvojim prethodnim postovima
chini mi se da je isto ono shto ti je u prethodnom krugu predstavljalo snagu da idesh dalje sada u ovom krugu balast
kao i u prethodnom krugu ja ti ne mogu dati gotov recept kako da se tog balasta reshish ali mozda josh jedno isprichano iskustvo pomogne jasnijoj slici
pre oko 7 godina prolazio sam kroz period "velikih pobeda i poraza" i tako se okretao ciklichno par krugova sve dok nisam shvatio lekciju,
zanimljivo je da sam josh posle prve pobede i prvog poraza josh u prvom krugu u jednom lucidnom trenutku sam sebi napisao ovu rechenicu:
"kada nauchish u pobedi videti onaj mali komadic poraza,tada cesh moci u svakom porazu videti komadic pobede"
tek posle drugog ciklusa pobeda-poraz sam shvatio da sam josh tada sam sebi zapisao shta mi je lekcija iz ovog iskustva i zashto mi se ponavlja kao na traci ali mi je sushtinska spoznaja shta sam tu napisao manjkala pa se ciklus nastavio
tek posle treceg ciklusa sam spoznao shta sam sam sebi zapisao i tako zavrshio sa tom lekcijom i izashao iz kruga ponavljanja
ka novim lekcijama
nadam se da ce ti i ovo iskustvo pomoci u spoznavanju sushtine problema u ovom krugu i kad uchinish prvi korak javi pa da nastavimo prichu o reshavanju korena problema
chistog srca i hladne glave sve je moguce
srecno

Leonidas,
Nikada se nisam bavila ovom temom, ali imam jednog prijatelja koji muca ceo život (55 god) , i koji se odlično snalazi u tome, vešto prikriva mucanje i prilično dobro se koriguje. Ali, primetila sam da jako muca kad se nalazi u situacijama koje on sam ne može da kontroliše. To me je navelo na ideju da on ima potrebu da sve oko sebe kontroliše, da bi njegov život išao u onom smeru kako to on sam želi i hoće, sa takvom upornošću, da to prelazi u tvrdoglavost, na njegovu štetu, nažalost. Ta kontrola se razvila i u neverovatnu samokontrolu. Prilično je posesivan i sujetan i uz to i neverovatno ljubomoran, i to su osobine ljudi koji sve oko sebe kontrolišu. Naravno da gubi na to ogromnu količinu energije i iznuruje se. E sad, on je tipičan predstavnik onih gde je to veoma izraženo i vidljivo. Međutim, taj mehanizam kontrole i samokontrole može biti veoma skriven, i osobe koje ga imaju mogu biti veoma povučene ili čak stidljive. Tu izgleda veliku ulogu igra superego koji neprestalno kontroliše naš ego i učestvuje u formiranju naše ličnosti kao nepogrešive, moralne, idealne po prncipima prihvatljivih normi. Često se deci zabranjuje da govore ili rade neke stvari, pa se taj mehanicam straha od kazne može projektovati i na drugu ravan, pa osobe mogu početi mucati, od straha da neizgovore nešto "strašno" ili se suoče sa tim strahom i tada počinju mucati. Strogi roditelji, tačnije roditelji koji su skloni velikoj kontroli svoje dece, mogu krajnje nesvesno deci napraviti blokadu, jer iz sopstvenog neznanja ne mogu ili ne žele da gledaju svoje dete kao nezavisno biće koje ima svoje potrebe. Nemoj ovo shvatiti zdravo za gotovo, svi slučajevi su različiti, ali se valja pozabaviti temom straha, koja često može biti duboko pokopana u najniže slojeve našeg bića. Veoma često i sama asocijacija na neku reč može povezati taj mehanizam sa mucanjem. Postoji i nasledni faktor, koji često nije zanemarljiv. Naime, mi nasleđujemo neke energije naših predaka, koji su nosili velike količine straha koje su stvorile energetsku blokadu, i nisu ga se mogle osloboditi, pa nam ostavili u nasleđe da ih mi razrešimo i oslobodimo se. E tu, izgleda da nastupa teorija zakačenih entiteta, zapravo duša koje su nosile tu energetsku blokadu. Svi mi, pa i te mrtve duše, nesvesno imamo potrebu da zadržimo stanje na koje smo navikli da bi preživeli, jer suočavanje sa strahovima je bolno i asocira nas na nešto strašno što može ugroziti naš život, naravno na krajnje nesvesnom nivou. Da bi se to prevazišlo, potrebno je puno truda i rada, na koji najčešće nismo spremni, pa onda i sami nesvesno gajimo te mehanizme koji su postali naše veliko vlasništvo, koga ne damo, iz straha da neizgubimo sebe. Možda je kvaka i u tome, strah od gubitka krvavo stečenog identiteta, koji možda i nije naš. Taj identitet je zasnovan na programima koji su nam ugradili drugi, i koje smo nasledili. Ovo je samo moje lično zapažanje, koje te može samo asocirati da se malo dublje pozabaviš svojim unutrašnjim sadržajima. Mucanje ti dođe kao neka opomena da se upustiš u tu avanturu dubljeg samoispitivanja. Želim ti uspešno istraživanje. Pozdrav. Suzy

Pozdrav svima. Vidim dosta interesantnih misljenja o mucanju. Nedavno sam pokrenuo portal o mucanju: www.mucanje.info, na kojem ima dosta prakticnih informacija, pa mozda neko nadje nesto za sebe.

respect

Žao mi je što ova tema nije aktivnija.

Mucanje mi je jako zanimljivo i razvio sam neku "ideju" o tome. Napominjem da ne mucam, ali tko zna - možda mi to daje jednu korisnu distancu u problemu?

Ta moja ideja ide otprilike ovako...

Jasno je da mucanje nema podrijetlo u konstrukciji samih govornih organa niti u vezi mozga s njima, budući da ti ljudi ne mucaju stalno i da recimo normalno pjevaju. Dakle problem se događa u samom mozgu ili, da se izrazim malo normalnije, u umu onoga koji muca.

E sad... U životu postoji cijeli niz problema koji se uvećavaju što im posvećujemo više pažnje. Recimo, možemo vrlo lako primijetiti da nije dobro svjesno se uplitati u proces tipkanja jer odmah počnemo raditi više grešaka. Ili recimo da neka osoba ima problem s čitanjem: ona onda pokušava čitati s više pažnje i sporije, a situacija samo postaje još gora. Ako pogledamo, što se događa? Umjesto da jednostavno čita, obuzeta je svojih trudom da bolje čita. Ne znam da li se dobro izražavam. Dakle to naše uplitanje samo ometa prirodno izvođenje aktivnosti.

Moj dojam je da je takav slučaj i s mucanjem, mada ne nužno potpuno. To jest, da ljudi koji mucaju, upravo nastojeći da ne mucaju, posvećuju jednu ometajuću pažnju procesu izgovaranja riječi. Treba reći da svi mi ponekad zamucamo. To je prirodno, isto kao što je prirodno ponekad zapeti nogom dok trčimo. Ali ako počnemo posvećivati puno pažnje svakom koraku, bditi nad njim i razmišljati kako da ga kontroliramo - što će se dogoditi? Raspad.

Zanima me da li osobe koje mucaju, mucaju kada su pijane? To je, mislim, vrlo znakovito.

Mislim da bi zaista temeljita i duboka relaksacija tijela trebala vrlo dobro djelovati na mucanje, barem privremeno, a onda možda i dugoročno.

Samo tako, odličnu si poruku napisao.

Moram ti samo naglasiti da ja povremeno mucam (prije u školi i na ispitima uvijek sam mucao ali sada bez odgovaranja pred nekim samo povremeno).

Ono što je znakovito, a ne slaže se sa tvojim gornjim navodom/istraživanjem jeste moja situacija da sada mucam, u stvari zamuckujem, u situaciji kada uopšte ne razmišljam šta ću reći. Znači ne ulažem dodatno napora sebi da ne mucam - jednostavno mucam a da me boli briga što mucam (mada kada završim izgovorenu misao zapitam se zašto zamuca).

Da ne duljim, šta hoću reći? Hoću reći da neko može mucati i kada mu nije bitno hoće li mucati i šta će reći.

A da li mucam u alkoholiziranom stanju pojma nemam, jer pojma nemam ni šta sam pričao "prošle noći"

*Pokušavam kontorlisati mucanje, da preduhitrim izgovorenu riječ na kojoj osjećam da ću zamucati. Npr. ako u nekoj smislenoj rečenici koju izgovaram dođe trenutak kada trebam izgovoriti riječ "kuća" osjetim prije na seknundicu da ću na slovo K (prvo slovo riječi "kuća") zamucati, pa tražim brzopleto zamjensku riječ npr. "dom" ili je, ako nemam u tom trenutku smislene zamjene pokušam sasvim izbaciti iz konteksta. U glavnom borba traje hehe... I da, kada pjevam i sviram gitaru ne mucam.

Pozdrav!

Zanimljivo to što kažeš. Točno znam taj fenomen. Dogodi se s vremena na vrijeme i meni i to upravo tako kako si rekao - da ostanem neodlučan između dvije riječi, da se tako izrazim. Vrlo slično onom fenomenu kada se misliš da li da pretrčiš cestu ili ne, pa onda naprijed-nazad, naprijed-nazad, ko debil. Primijetio sam da mi se to povremeno zamuckivanje događa koncentrirano npr. 5 puta u tjedan dana. Jednom sam se čak pobojao da počinjem mucati debelo izažavši iz puberteta. A onda opet prođu godine da mi se ne dogodi.

Ne bih htio grčevito braniti svoju "teoriju", ali možda je upravo taj prvi fenomen "baza" problema - a problem je tada mali. Kada se uključi opterećnost i hrvanje s time nastaje mucanje na većoj skali. Mada, naglašavam, to je samo prijedlog obrazloženja, hipotezica, ništa više.

Inače, drago mi je vidjeti da te boli k da li mucaš ili ne. Osobno nikad nisam smatrao opravdanima komplekse koje neki ljudi razviju oko toga. Malo otežava brzu konverzaciju i ponekad nasmije ljude, i to je sve.