Moje iskustvo na temu :
Dvadesetak godina sam bio aktivni uživaoc (sa stankama različitih vremenskih trajanja) marihuane i njenih derivata (i ne samo THC-a nego i svih ostalih psihoaktivnih supstanci do kojih sam mogao doći).
Ovdje moram naglasiti da se nikad nisam smatrao narkomanom (valjda se nijedan ovisnik ne vidi tako-bar ne do terminalne faze) nego "narkofilom", čime želim reći da se nikad nisam navukao ni na jednu drogu do te mjere da sam je morao uzimati da bi mogao funkcionirati (a s obzirom na okolinu i ljude među kojima sam se kretao i ono što je droga za dobar dio njih bila i ostala, zaista znam prepoznati razliku) nego sam ih koristio da pojačam i profinim određene fizičke i psihičke podražaje na koje sam bio usmjeren u određenom trenutku ( ono "svaka
muzika ima svoju drogu
).
Prva veća pauza se javlja paralelno s početkom "buđenja" (mislim da je djelomično i taj početak bio induciran drugim,trečim i inim stanjima svijesti koja se javljaju "pod utjecajem") tj. s prepoznavanjem unutarnjeg poziva duha/suštine za nečim višim od "use, nase i podase" načina života i spoznajom da se sva ta stanja (barem većina njih) mogu izazvati i bez korištenja fizičkih supstanci (kaaakvo olakšanje za novčanik!!!) različitim tehnikama disanja, mišljenja, tjelesnih napora, opuštanja...
Nakon perioda od nekoliko godina intenzivne potrage za vlastitim Putem kroz raznorazne "tradicije", jedna od Ličnosti prekida apstinenciju (s racionalizacijom situacije "da mi još nije vrijeme za sve
to",koja se javlja usred spoznaje da što je čovjek "svjesniji" stvari i pojava oko sebe, to je svjesniji i svoje odgovornosti u odnosu na te pojave i stvari, i straha od "viđenja" raznoraznih "demonskih bića" zakačenih na sve nas, te nemogućnosti prepoznavanja "dal je to stvarno il sam konačno prno u fenjer") i vraćam se ponovo konzumaciji THC-a na dnevnoj bazi (ono "uzimati tri do pet puta dnevno, po gram-dva, prije svakog obroka...) i ostalih psihogena već po potrebi i situaciji, samo ovaj put sa
svjesnom namjerom "zamagljivanja" širine pogleda na život, a sa "utjehom" da sad puno bolje
znam šta i zašto radim i da se uvijek mogu vratiti "na Put" ( zvao sam taj period "čahurenje" iz kojeg bu izletio preeekrasan leptir
)...
...to je trajalo do prije par mjeseci ( u međuvremenu sam "krasnih škola" i lekcijova sakupio - kojih naravno
neeećete ostat pošteđeni sad kad sam se konačno naučio "pisat na mašinu"
) kad je Suština lupila šakom "o sto" i nasilno raskinula spolne i ine odnose sa gore već spomenutom Ličnošču i eto mene/nas jope u vodi do yaya...(dokle će nezna se)
E sad nakon "kratkog" uvoda da konačno iznesem svoj stav u vezi THC-a:
Duvanje ("ako vetar duva-duvat ću i ja") mi je izoštravalo i davalo širinu u pogledu i doživljaju na ono na šta sam se u određenom trenutku fokusirao (bilo to fizičkog, emotivnog, mentalnog ili duhovnog karaktera),ali mi je u isto to vrijeme i zamučivalo ostatak slike koji je potreban za objektivno percipiranje realnosti tako da smatram da frula nije ništa veće niti manje zlo od bilo kojeg iskustva bilo koje vrste u životu, ako je usklađena s našom namjerom i svrhom (kakva ona god bila).
Ili drugim riječima-ja ne bi bio sad tu di jesam i to šta jesam da nije bilo i ganje u mom životu.
I za kraj- legalizacija?-pa brijem da ste to već i sami zaključili...(kaj se mene tiče ja bi sve oblike zakonodavstva stavio van zakona
)
Pozdrav!
Prijava
FAQ
Pretraživač
