Arbitrium Liberum je napisao/la:
Ono sto trenutno znam, je to da ja nisam samo fizicko telo, vec se celokupno moje bice sastoji i od aspekata koji su drugaciji od fizickog. I koji postoje van fizicko materijalnog sveta. Da bi ti aspekti mene mogli da se manifestuju u ovom fizickom/materijalnom svetu, kao trenutni ja koji vam ovo pise, potrebno mi je fizicko, materijalno telo. Njega smatram masinom, aparaturom, mehanikom. Da bi ono funkcionisalo kako treba moram da ga odrzavam, podmazujem i da mu dajem ono sto mu je potrebno za to. Prosto, odrzavanje, servisiranje, podmazivanje, paznja da se ne osteti . . . I prema tome stvarno nemam nikakav emotivan odnos.
Ne znam sta tacno podrzumevas kada kazes "emotivni odnos" prema sopstvenom telu. Ono sto vidim je, da ti, kao i vecina, nemas nikakav odnos sa njime. Poenta je u tome, da mehanicnost tela koju spominjes - treba prevazici. Kroz telo koje je masina, najbrze se stigne do- otpada. Garancije nema, jer "servis" koji se "odradjuje" usputno i rutinski, nije dovoljan...
U tom nasem telu je
zivot sam manifestovan. Zivimo tu gde zivimo. U ovom (relativno grubom) materijalnom svetu.
Ne mozemo nista bitno postici u svome razvoju, ako zaboravimo na telo. To ti je ono; ja bih sad nesto kao hteo, moja su stremljenja tako cista, moji su ideali tako uzviseni, i to je- sasvim dovoljno. Takav nacin razmisljanja oslikava necije ne prihvatanje odgovornosti prema samom sebi. To je nezrelo razmisljanje, mada nije nesto, sto se (sa lakocom (

), ne moze korigovati.
Proces samospoznaje se odvija U coveku i KROZ coveka. Od presudne vaznosti je, uspostaviti kontakt sa svojim telom, osetiti ga...
prozeti ga svescu, osvestiti ga.
Tek kada se taj kontakt naseg bica i ovog tela ostvari, moze dalje da se produbljuje (dodatnim naporima, eh...) i eventualno, dovede do pomaka u svesti.
Ako nemamo postovanja prema svom telu, vec ga nemilice izrabljujemo, ono ce nas sluziti- dokle god je to u stanju. ALI- telo nije veran pas.
Brini o njemu, postuj ga... to je ono sto ce uciniti da zivotna sila potece. Ono samo ce ti reci sta je za njega (tebe) dobro, a sta nije. Kada se uspostavi taj odnos medjusobnog poverenja, videces, kako mnogo toga, otpada samo od sebe. Telo je nas prijatelj... zar ne bismo onda i mi mogli nesto da ucinimo, barem ono sto ja do nas, da to prijateljstvo podignemo na visi nivo. Bicemo zdraviji, mentalno, psihicki, fizicki; bicemo zadovoljniji, ispunjeniji, laksi...
Tada ce svetlost moci lakse da se probije.
------------------------------------------------
ps
da bismo izbegli zamke na Putu, verujuci da nam preko nekog drugoga moze doci raz/resenje nasih zdravstvenih problema, ne bi bilo lose obratiti paznju:
viewtopic.php?f=10&t=2863&p=113425#p113425 , sa osvrtom na link koji je dao prasimix.
"rekonekcija
R" je samo kap u moru.
