Kod:
Mislim da bi izmedju ostalog mogli zamoliti vodu (kao jednu od najsavrsenijih materija), da nam pomogne za dobijanje potrebnih informacija, pomoc u resenju dilema, problema i slicnog
Gle..ne znam...
Mogli bi, neke tehnike i učenja upravo s vodom komuniciraju, tj. s duhovnim bićima koja nastanjuju vodeni svijet, s vilama i anđelima vode, sa Silom Vode. Međutim...međutim....
Treba ovdje nešto razlučiti:
Jedno je živjeti u skladu s prirodom, s prirodnim silama, poštujući, pazeći, uvažavajući prirodu i njezine elemente i sile (Zemlja, Voda, Vatra, Zrak, Eter), sa zahvalnošću primati od prirode, a ne uzimati i otimati prirodi -koja omogućava naš život, gradi naša tijela.
Drugo je koristiti prirodu i prirodne sile za dobijanje nama korsnih informacija, dobijanje pomoći, rješavanje naših dilema i problema, nek voda riješi naše probleme umjesto nas, nek nam otkrije tajne koje su nam nedostupne zbog naše nekreativnosti i lijensoti da ih spoznamo....
Ne čini li vam se da su u tome skriva jedna prilično sebična želja razmaženog i uobraženog ljudskog roda koji sebe samog proglašava vladarom prirode, pa, sad kad smo saznali da i voda ima dušu, ajmo je još i na taj način iskoristiti pa nek radi za nas, nek nam bude sluga, rob.
Takav stav nepoštovanja po meni je kardinalna greška koju čini ljudski rod.
Čujete li komentare na vrijeme? Ljudi se stalno žale na vremenske prilike, kakve god da jesu. Uf, strašno je vruće, nikad tako nije bilo, kad će prestati..Uf, kakava kiša, opet kiša, trebalo bi da prestane. KAd će prestati ta zima, kad će početi to ljeto....Ljudi ne mogu prihvatiti vremenske prilike takve kakve jesu, valjda bi trebalo da je stalno vedro, da su dani dugi, da mrak padne tek iza 9 navečer tijekom cijele godine, da puše sasvim lagani povjetarac i da temperatura zraka bude negdje oko 20-22 stupnja?
. Kad pada kiša, ne valja, iako će namočiti polja. Kad je hladno ne valja, iako će pogibati nametnici...
Sjećam se starih ljudi (onih koji bi danas imali preko 100 godina da su još živi) Nikad im nije bilo prevruće ni prehladno, ni premokro... Prihvaćali su vremenske prilike takve kakve jesu, bez ljutnje, bez potrebe da ih promijene...Rekli bi: Kiša je? A neka je, tako je Bog dao.
Ovaj novi narodni običaj ljutnje na vrijeme generira previše negativne energije, i to mora negdje puknuti.