Pozdrav svima.
Evo jedna jako jako dobra tehnika za opustanje ali i za podizanje nivoa energije.
Ako se radi redovno osoba obicno postaje puno mirnija, otpornija na stres ali i ostrijeg uma i vece energije.

Tehnika je je jako jako stara, vrlo jednostavna i jako efikasna. Ja je upraznjavam vec oko 7 godina.

Radi se o takozvanom "stomacnom" disanju. Neki bi rekli disanju "na dijafragmu" ili kao sto rekoh Prana disanju.

Ova tehnika toliko moze da opusti da se rijetko na drugi nacin covjek moze doci do opustenijeg stanja.

Trik je sto mi uglavnom disemo sireci grudni kos. Ono sto vecina ljudi ne zna je da se moze iskorisitit mnogo veci kapacitet pluca ako se dise "na stomak". Tako udje mnogo veca kolicina vazduha odnosno kiseonika i izbaci mnogo veca kolicina ugljen-dioksida.

Nije to nikakvo disnje na stomak naravno nego se dijafragma spusta dolje prema stomaku i tako se kapacitet pluca siri.

Tako recimo bebe disu ili mi kada spavamo. Pogledajte nekog ko spava ili najbolje bebu dok spava i vidjecete. To je jedan od razloga zasto se tako dobro relaksiramo tokom spavanja.

Tehnika dolazi sa istoka jer ovu jako staru tehniku cesto upraznjavaju ljudi koji meditiraju i sl. iz prostog razloga sto dobro opusta i smiruje um pa osobu dobro priprema za meditaciju.

Uputstva su jednostavna. Kada disete nemojte namjerno siriti grudni kos, neka je on potpuno opusten. Umjesto toga "gurnite" stomak prema naprijed dok udisete i pustute da vazduh udje nize prema somaku. Izdahnite vracajuci stomak na pocetnu poziciju. To je to.

Video za one koji znaju engleski
Youtube: How to do abdominal (belly) breathing
https://www.youtube.com/watch?v=sg9XYicHqKo

Bitno je da budete opusteni. Bez natezanja prenaduvanja i sl. Budite prirodni opusteni. U pocetku preporuka je da se radi desetak minuta jednom dnevno tokom jednog mjeseca. Onda mozete povecati i kasnije potpuno preci na ovu vrstu disanja. Ako slucajno osjetite bol u grudnom kosu ili nesto slicno odmah stanite. Ne radite pravilno. Vratite se na uputstva.

Gdje vjezbati. Moze bilo gdje naravno a najbolje u prirodi u sumi ili ispod velikog drveta(gdje ima velika kolicina kiseonika).

Posto tehnika dolazi sa istoka odatle i ime Prana disanje. Prana na antickom jeziku sanskritu znaci energija. Prema kineskoj i indijskoj trediciji ukljucujuci njihovu tardicionalnu medicinu ova vrsta disanja pomaze covjeku da upije ogromnu kolicinu ciste energije koja odrzava covjekovo fizicko, mentalno i emotivno stanje a izbaci puno prljave energije koja stvara blokade. Danas iz nauke znamo da se disanjem unese velika kolicina kiseonika a oslobodi velika kolicina ugljen dioksida. Povecanjem kapaciteta pluca taj proces se pojaca i kako znamo koliko je kisonik bitan za sve procese u organizmu ukljucujucu rad mozga ova tradicija sa aspekta medicine ima i smisla.

Trebace malo vremena i discipline da se navikenete na ovaj nacin disanja ali benefiti su jako jako veliki pa toplo preporucujem da probate i ako vidite da vam prija potrudite se da potpuno predjete na ovu vrstu disanja.

Dodat ću ovo kao jednu zanimljivu informaciju. Praničko disanje uopće nije dijafragmatsko disanje. Nemojte ovo shvatiti pretenciozno, ali ja oduvijek dišem "dijafragmatski", što sam otkrila još u osnovnoj školi kad su nam pumpli mozak o broju udisaja čovjeka u minuti. Moj prirodni način disanja, svakodnevno je uvijek bio 16tak udisaja u minuti. Kad nisam fizički aktivna i uočim da udišem češće i da mi se miče prsni koš - odmah znam da sam ispala iz svog em ritma, em unutarnjeg (mentalno-emocionalnog, psihičkog) ritma.

Istini za volju, čak sam i kod nekih ukućana primijetila da ne dišu dijafragmatski niti dok spavaju.

Informacija koju hoću podijeliti je, a tiče se tzv. "praničkog disanja" je ta, da kod pravog praničkog disanja, samadičko-praničkog, dah ide još dublje od dijafragmatskog, prozvala sam ga "pupčanim disanjem", vjerojatno bi ljepši naziv bio "dantjeničko disanje" (donji dan tjen ili tan den). Prvi put kad mi se dogodilo, kad sam postala svjesna te vrste disanja, malko sam se zbunila (jer nigdje nisam čula za tako šta), jer dogodilo se sasvim spontano, i u suštini, svako disanje se dogodi spontano ovisno o unutarnjem stanju, što većina forumaša ovdje jako dobro zna i ne treba im ponavljati.

Kad smo opušteni i kao efekt vježbi relaksacije dolazi se u fazu dijafragmatskog disanja (oni koji inače dišu prsno). Oni kojima je (poput meni) uvijek prirodno bilo i ostalo dijafragmatsko i nisu usvojili naviku okruženja prsnog disanja uz malko relaksiranja lako postižu dijafragmatsko, produbljeno disanje, koje je zaista osvježavajuće, ali masa ljudi nije navikla na njega i znam osobno pojedince kojima je isto iskustvo neugodno, upravo zbog vrste unutarnje (mentalno-emocionalne) opuštenosti koja mu je pandan, a koja im je strana.

Sad, kod spomenutog pupčanog (tj. praničkog) disanja, uoće se ne mrda niti prsni koš niti ošit. Disanje je toliko neobično i rezultat je potpunog unutarnjeg mira, sabranosti i recimo to tako: nepomućenog prisustva koje zrači mirom i ljubavlju. Kad sam prvi put shvatila tj. kad mi se prvi put spontano dogodilo takvo disanje skužila sam zaista da kao da dišem iz pupka. Naravno da me moja reaktivnost redovito odvodi iz tog pravog praničkog disanja i da nisam imala iskustva koja sam imala, ne bih ni znala da je takvo disanje, ne samo da postoji, već i da je uopće i moguće.

Nemojte sad pokušavati tako disati, jer samo ćete si pobrkati ritam vitaliteta, disanje dolazi samo od sebe kad je udovoljeno preduvjetima za njega, baš kao što je stvar i s dijafragmatskim. Dijafragmatsko zaista ima blagotvorne efekte i na tijelo i na psihu (i teško je reći da li su efekti efekti ili su mu uzrok). Stres u organizmu i pristupu (i najmanji) odmah manifestira "ispadanjem" iz dijafragmatskog disanja i ulijetanjem u to tzv. plitko "prsno" disanje.

Ishod i uzrok jednako potpuno pounutarnjenog tj. zaživljenog pravog (ispravnog) psihičkog stava i duha (pristupa svakodnevnom životu i životu općenito - kroz yama i nijama stav npr. u yogi) usko su povezani s kretanjem prema pupčanom disanju, ali i jedan od aspekata njegovog pandana, na nekoj razini.

Ishodi i uzroci su u oba (tj. sva tri načina) slučaja tako čudno isprepleteni kao da podliježu nekakvoj "retrokauzalnosti" gdje ishod ispada uzrok samom ishodu, pa zato istovremeno možemo doživjeti blagotvorne efekte dijafragmatskog disanja npr. (pukom) fizičkom relaksacijom (koja budući je i sama mentalno potaknuta usko je povezana i s psihološkom tj. mentalno-emocionalnom relaksacijom i o(t)puštanjem) s jedne strane, a s druge kad je naš stav relaksiran sam, isto to disanje se javi spontano i automatski. Vrijedi pravilo i za ostala dva.

Lijep pozdrav