DOSSIER - AMALGAMSKI RAT
Otrov u ustima milijun Hrvata: trebamo li vaditi opasne "srebrne" plombe?
Godinama se borim i upozoravam svoje pacijente na iznimnu štetnost plombi koje sadržavaju opasnu živu. Te plombe treba pažljivo izvaditi SEnD kaže stomatologinja Tatjana Knego iz Zagreba
PIŠE SAŠA JADRIJEVIĆ TOMAS
Trebali biste izvaditi te srebrne, amalgamske plombe i izbjegavati stavljanje novih”, rekla mi je stomatologinja. “Zašto”, upitao sam je, navodeći kako pola zemlje ima barem jednu crnu, neestetsku zubnu ispunu koja sadrži živu, srebro i druge metale.
– Baš te živine pare koje se oslobađaju iz plombe - krenula je nabrajati - izlažu vas povećanom riziku od Alzheimerove ili Parkinsonove bolesti, multiple skleroze, bolesti bubrega, tumora, gastritisa, astme, problema s koncentracijom i učenjem, kolitisom, Crohnovoj bolesti... Zaustavio sam je u daljnjem nabrajanju, misleći da mi želi “uvaliti” skuplje, bijele kompozitne plombe.
- Znači da država, ako je istina to što govorite, truje stotine tisuća građana uvaljujući im u usta toksični materijal koji godinama ispušta otrov? - pitao sam.
HZZO, počela je objašnjavati, “stotinama tisuća pacijenata plaća nekoliko kuna za amalgamske kapsule jer su te plombe najjeftinije i najtrajnije”.
Siromašnijima se, dakle, besplatno stavlja otrov u usta, a bogatiji plaćaju bijele ispune za 200-300 kuna. Njezino upozorenje nagnalo nas je da ovotjedni dossier posvetimo temi “srebrnih plombi”.
Američka agencija za hranu i lijekove (FDA) jasno navodi da je živa u amalgamskim zubnim plombama moguće iznimno štetna za djecu i fetuse. Napominje se i kako obično žvakanje “amalgamskim” zubima povećava količinu živinih para u usnoj šupljini!
U Hrvatskoj, pretpostavljaju hrvatski stomatolozi, ima oko milijun građana s najmanje jednom takvom plombom. Međutim, nitko nikad nije službeno upozorio hrvatske građane na taj “otrov u ustima”, iako su to učinile vlade Njemačke, Švedske, Kanade...
Tome se čudi i dr. Tatjana Knego iz Zagreba, koja navodi kako se o štetnosti amalgama šuti jer je “tržište amalgamom jako veliko. Proizvođači i danas, kao i ranije, zaustavljaju istinu o amalgamu”.
Na naše izravno pitanje o štetnosti tih plombi odgovara: - Drago mi je da se konačno u Hrvatskoj počelo skretati pozornost na štetnost amalgama, odnosno amalgamskih plombi. Ja tu borbu vodim već petnaestak godina. Neke moje pretpostavke još detaljnije su počele potvrđivati kliničke studije. U svojoj dvadesetogodišnjoj praksi nisam - osim na studiju na fakultetu -upotrebljavala amalgam.
Nakon studija u Zagrebu radila sam u Madridu i Toskani. Godinama upozoravam pacijente i savjetujem mijenjanje tih plombi. Toksičnost žive iz amalgama vrlo se različito manifestira i vrlo je teško dokazati i dijagnosticirati zdravstvene promjene kao što su kronični umor, razdražljivost, ispadanje kose, depresija, povećanje razine hormona štitnjače... - kaže dr. Knego, navodeći da bi stomatološki fakulteti trebali više upozoravati na taj problem.
U svijetu, poglavito SAD-u i Kanadi, ugledni stomatolozi i toksikolozi izdali su desetke knjiga o trovanju amalgamom iz zubnih plombi. Napominju da te plombe oslobađaju živu te pospješuju razvoj bolesti ili izravno uzrokuju depresiju, kronični umor, anksioznost.
U knjizi “Otrov u vašem tijelu” dr. Toma McGuirea navodi se izravna povezanost plomba - bolest. Jedan od najvećih izvještaja na tu temu izdao je dr. Mark Richardson iz državne institucije “Zdravlje Kanade”, a u njemu jasno i nedvosmisleno navodi kako su ljudi smrtonosnoj živi najviše izloženi upravo iz plombi koje im ugrađuju stomatolozi.

Otrovne pare u ustima
Krovna zdravstvena organizacija Kanade potom je izdala smjernice prema kojima bi bilo dobro koristiti zamjenske materijale, te da se amalgamske plombe nikako ne bi smjele stavljati osobama koje imaju problema s bubrezima, kao ni trudnicama i djeci. Znanstveni odbor za pojavu i identificiranje novih prijetnji po zdravlje pri Europskoj komisiji, SCENIHR, u svojem izvješću kojim raspolaže SD tvrdi da plombe baš i nisu bezazlena stvar.
- Živine pare ispuštaju se tijekom žvakanja i pranja zuba iz ispuna sa srebrnim amalgamom. Parametri ispuštanja živinih para iz amalgama ovise o broju ispuna, veličini i mjestu ispuna, navikama žvakanja, sastavu hrane, četkanju i pranju zuba, omjeru disanja na nos i na usta - stoji u izvještaju.
Niz stručnjaka koje je “Slobodna” konzultirala nedvojbeno se slažu u tome da su živine pare iznimno otrovne, a udisanjem dolazi do slabljenja pamćenja, jake i neobjašnjive glavobolje... Izražene su i smetnje u probavi, te, nakon dulje izloženosti, velika oštećenja živčanog sustava, bubrega, mozga. Kažu, međutim, i da trovanje preko zubnih plombi nije eksplicitno dokazano, ali da je neosporno da se živa iz plombi ispušta u organizam.
Živa ispuštena iz dentalnog amalgama širi se oralnom šupljinom kao živina para koja se može udisati. No, ne postoje dokazi da se biotransformacija žive proizišle iz amalgama događa intraoralno. S obzirom na procjenu organske izloženosti, važni su samo inhalirani dijelovi jer se prirodna živa i anorganska živa slabo apsorbiraju iz želučano-crijevnog trakta.
SCENIHR napominje kako se najjača izloženost živi kod pojedinaca s amalgamskim ispunama događa tijekom stavljanja ili odstranjivanja plombi. Treba reći, napominju stručnjaci EU-a, da za sada ne postoji kliničko opravdanje za odstranjivanje plombi.
Moćni pregovarači
Dr. Ivo Anić sa Stomatološkog fakulteta u Zagrebu navodi nam da su u povijesti poznata tri tzv. “amalgamska rata“ u kojima su protivnici uporabe amalgama pokušali dokazati opasnost njegove primjene u ustima.
U amalgamu nema olova te se nepravilno naziva plombom (latinski Plumbum, Pb), napominje dr. Anić, koji citira i rad prof. dr. sc. Nade Galić sa Stomatološkog fakulteta u Zagrebu koja je naš ekspert na području toksikologije dentalnih amalgama: ona kaže da postoje brojna istraživanja koja potvrđuju štetnost amalgama, ali postoje i radovi, napominje, koji upozoravaju na toksičnost i novijih, zamjenskih materijala.
- Neki autori dentalnom amalgamu pripisuju uzrokovanje različitih bolesti: glavobolje, nervoze, Alzheimerove bolesti, multiple skleroze, leukemije, tumora mozga i drugog, ali sve su to bolesti kojima, zapravo, ne znamo stvarni uzrok. S druge strane, dokazano je da je živa u amalgamu čvrsto vezana - kaže dr. Anić, navodeći da je, prema njegovoj procjeni i procjeni mjerodavnih institucija, amalgam siguran.
Đula Rušinović-Sunara iz Udruge za zaštitu pacijenata ima pak svoje viđenje “amalgamskog spora”.
- Odluka o tome hoće li se dopustiti ili ne ugradnja amalgamskih plombi službeno se prikazuje kao odluka struke, no ona to zapravo nije, nego je, kao i ostale odluke u svjetskoj medicini, vođena materijalnim interesima, pa kad se dobije dovoljno moćnog pregovarača, onda se proizvođači (konkurentnog materijala) dogovore s političarima pojedinih zemalja o strategiji kako takve odluke prikazati javnosti kao odluke struke. Problem je u tome što nema “osigurača” koji bi pacijentima - korisnicima zdravstvenih usluga, zbog kojih se takve odluke i donose – jamčio da takve odluke neće biti donesene u sukobu interesa, da ih netko neće prevariti i donijeti ovu važnu odluku na temelju postotka rabata koji nude proizvođači lijekova, medicinske opreme i potrošnih materijala u medicini - kaže Đula Rušinović-Sunara.
HZZO: Nismo nadležni
Budući da HZZO građanima plaća sporne i, dakako, najjeftinije amalgamske ispune, poslali smo upit Zavodu i dobili objašnjenje: “Za odgovor na Vaša pitanja HZZO nije nadležan. HZZO će postupiti po uputama struke.”
Što je to amalgam?
Sporna zubna ispuna - amalgam, poznata je i kao srebrna ili crna plomba, a kombinacija je više metala. Živa je sastavni dio smjese - kad se pomiješa s legurom, tvori dovoljno mekan materijal za oblikovanje i stavljanje u zub. U amalgamu, uz živu, ima i srebra, a može biti i kositra, bakra...