Dosta razmisljam o ovoj temi u zadnje vrijeme,jer sam na sirovoj hrani.
Trudim se da u ishrani imam 70% voca,povrca 20% i orascasti 10%
Vidim nedostatke pogotovo u povrcu jer mi stalni nesto fali.
Radi toga se u svim knjigama o sirovoj ishrani navodi da mora biti organska proizvodnja.Jer tad organizam dobije sve sta mu je potrebno.
Prije par dana sam otisao u sumu,brao srijemus(divlji luk) sam raste,suma-priroda.
Kad njega pojedem osjetim ono zadovoljstvo proteina koje mi je potrebno za normalno funkcioniranje,moram ga jesti par puta dnevno.
Sto se tice voca,trudim se da izbacujem juzno,jer tako se moze i ubiti Export-Import a i ne treba mi.Na placu kupujem najgoreg izgleda sve.
Bio sam u kontaktu sa jednim holandjaninom koji mi je isto objasnjavao da sve sta ti je potrebno mozes naci u krugu od 40 km.
Sto i stvarno je,deda i baka su imali sve na selu,jedino sta su kupovali je bilo wc-papir, napolitanke i kocke secera(to je bio veliki hit).
Posto ljudi zive u gradu,osudjeni su kupovati sranja,al npr. da se ulaz,zgrada,ulica dogovore,nadju i daju novcu nekom seljaku koji ce da radi na svojoj zemlji,proizvoditi za njih,sebe i biti placen za to.
Tad je veliki problem rijesen.
I mislim da bi dosta seljaka pristalo na to,jer ti ljudi to vole raditi.
Al izgleda da ljudi vole samo da seru.Ovo se zapravo desava jer ljudi ne preuzimaju odgovornost.
A tu se dobro zaradjuje.
Ljudi sljepi za rijesenje.Il je to dobra dresura!?
malo sam offfffffffff
