|
evo nešto sa Mišakovog bloga, zanimljivo je:
''Tankam ja tako auto na pumpi (onoj prvoj iza Rotora, prema Karlovcu) i pritom telefoniram. Odjednom, krajičkom oka spazim kako me jedna gospođa spazila i bila vrlo uzbuđena zbog toga te je krenula prema meni. Zastala je pokraj mene, skoro pocupkujući od nestrpljenja, i čekala da završim razgovor. Kad sam ga završio i okrenuo se prema njoj, prvo mi je rekla kako je upravo nevjerojatno kako me je srela jer me baš jučer htjela negdje naći ili nabaviti moj broj telefona i kako me, eto nekom nevjerojatnom slučajnošću, danas srela. Dobro, na sinkronicete sam se već naučio, događaju mi se skoro svakodnevno, a tako i drugima.
Malo ću opisati gospođu, da steknete bolji uvid. Nekih 55 godina, naočale, rudlava sijeda nepreduga kosu, po zanimanju diplomirana ekonomistica, vrlo vitalna, simpatična i potpuno normalna u svakom pogledu. Model svačije susjede.
Pitam je što treba, a ona veli da joj je neka prijateljica rekla da je prije koji dva ili tri tjedna u Na rubu znanosti bio neki tip koji je nešto pričao o nekim ljudima koji na trenutak promijene oblik u gmazovski. Ja joj velim da je bila jedna takva emisija, intervju koji sam preko satelita radio s čovjekom koji se zove David Icke te sam je upitao želi li možda emisiju na dvd-u, jer to je ono što me većina ljudi upita kad mi priđu u vezi neke određene emisije. Ona veli ne, ne, ne treba, nego da joj malo ispričam što taj čovjek govori. I potom je ona meni ispričala događaj koji joj se zbio prije desetak godina.
Upoznala je svog tadašnjeg učitelja reikija, inače psihijatra iz Čakovca (ili tako nešto). Prilikom upoznavanja se sva šokirala jer je on izgledao kao gmaz. Zainteresiran, upitao sam je za detalje, pa mi je opisala i da je imao krljušti i da se neka sluz cijedila s njega i slično. Užasno me zanimalo kako bi to moglo izgledati, je li to bio holografski prikaz preko čovjeka, ili doslovce gmaz u odijelu tog čovjeka i slično, pa sam je tako nešto zapitkivao.
Ona je tada zapanjeno počela ljudima oko sebe govoriti da je on gmaz, no svi u je gledali u čudu, pa je prestala. Upitao sam je kako je ‘gmaz-čovjek’ reagirao na njezine riječi, je li se činio iznenađen ili je ostao mrav hladan. Na trenutak se zamislila i rekla da o tome nije razmišljala, ali da joj se sad čini da nije bio iznenađen. Ispričala mi je da to i nije prvi put da je vidjela gmaza. Kad je imala deset godina trenirala je plivanje i uvijek je na treningu zapitkivala kako to da njihov učitelj plivanja ne pliva bolje kad ima plivaće kožice među prstima i krljušt po tijelu. No, rekla je, on je bio dobar. Za razliku od ovog čovjeka, psihijatra i učitelja reikija, koji joj se danas i ne čini baš dobar. Još mi je rekla da ga je nakon emisije poželjela nazvati i da je neku prijateljicu zamolila da nabavi broj. Nazvala ga je, a on se ničim izazvan otresao nju rekavši da ga ne zove. To je ta priča. Uzeo sam broj njenog mobitel ako poželim detaljnije zapisati priču, do danas su mi neki detalji već izvjetrili. Jednom sam je i nazvao i zamolio da mi u mejlu detaljnije sve opiše. Evo dijelova tog mejla, da i vi imate pristup priči iz prve ruke:
„Čitam “Beskrajna ljubav jedina je istina” od Davida Icka i na 31.str. vidim crtež potpuno identičan onome kako ih ja vidim - prelijevanje slike gmaza u čovjeka… Ali više nisam sigurna na koji to način reći i da li uopće reći. Jer sada vidim da je njegova panika kad sam ga nazvala poslije tvoje emisije bila stvarna a ne “moj osjećaj” i da nije imala nikakve veze s mojim eventualno povrijeđenim egom (pa zar me se ne sjeća…). Mogu li te zamoliti da mi na par dana posudiš Davidove prethodne knjige, da ih bar prelistam, jer ova tema je doista za mene bila na razini “moja mašta priča svašta” i povinovavanje okolini zbog “prevladavajuće dogovorne stvarnosti” kako si to lijepo napisao na blogu.
Što se tiče SF- priča, nikada me nisu interesirale. Možda sam ukupno pročitala tri u cijelom životu, a čitam stalno. To jednostavno nije moj žanr. Sada o tome mislim kao o prednosti jer moj mozak je praktično nevin u smislu eventualnog umetanja pročitanog u ono što vidim.
On je izgledao kao stari gmaz krupnih krljušti, ogromnog debelog repa kojim je mlatio lijevo-desno, nezgrapnog hoda, duge njuške s koje se cijedila gusta sluz. Ta sluz je ostajala i od nogu-zadnjih koje su ogromne i čiji su prsti povezani grubom plivaćom kožom, ne bih je nikad opisala kao kožicu. Teško se kretao. Moje prvo pitanje je bilo: Kako si stao u tramvaj?
Sada znam da je znao da znam. Ne znam zašto je trebalo tako mnogo vremena (četrnaest godina) da dobijem potvrdu da nisam luda. Možda se čekalo da ti odrasteš…. Iako on nije prvi nego drugi kojeg sam vidjela (prvi je djelovao nestrašno, puno mlađe i dobrodušno, više kao zmaj dobrog srca, bio mi je susjed i svaki put kad smo odlazili na bazen cijelo društvo je bilo u grču od smijeha jer nisam mogla da ga ne pitam uvijek iznova i iznova, tako da sam im izgledala i zaboravna i što ti ga znam kakva: Pa zašto ti plivaš po površini kad bi mogao biti pod vodom tri dana? I sa njega je uvijek kapalo ali to je bilo više kao sa neke obične žabe. Sada mogu reći da taj najvjerovatnije nije bio svjestan kuda spada, a možda spada u gmazove “spavače” kao oni ruski špijuni.“
Priča je čudna, ali osoba koja mi ju je pričala je bila potpuno iskrena, otvorena, sama začuđena i svojom pričom i time što se na televiziji odjednom pojavio neki tip koji je pričao da je čuo bar stotinjak sličnih svedočansava. Zapravo nije tu brojku rekao na televiziji, ali sam ga ja upitao, kad je tijekom prošlog tjedna bio u Zagrebu, da li se priče koje je čuo broje u desetinama ili stotinama.''
_________________
ψ٧٨‡†∩ψ٧٨‡†∩ψ٧٨‡†∩ψ٧٨‡†∩ψ٧٨‡†∩ψ٧٨‡†
_______________________________
http://www.youtube.com/watch?v=mY22ZPV85Kw
|
Prijava
FAQ
Pretraživač
