Evo jedan copy/paste sa hr.soc.grad.split, citajuci ovo vratio sam se u djetinjstvo i kao da sam na trenutak sa tog gledista pogledao svijet danas i shvatio koliko je zapravo u qrcu...

"Prema onome što kažu današnji pravnici i birokrati svake vrste, svi mi koji
smo bili djeca u 50-im, 60-im, 70-im i ranim 80-im godinama (sada već)
prošlog stoljeća, vjerojatno ne bismo trebali biti živi.
Naši dječji kreveti bili su obojeni kričavim bojama na bazi olova.
Nismo imali zaštitne poklopce na utičnicama i bočicama lijekova, nismo imali
brave na vratima i ormarićima, a kad smo se vozili na biciklu, nismo imali
kacige.
Kao djeca vozili smo se (ako smo se vozili) u automobilima bez pojaseva i
zračnih jastuka.
Pili smo vodu iz cijevi u vrtu, ne iz boce.
Užas!

Jeli smo kruh, kolače i margarin i pili gazirana slatka pića, ali nikad
nismo bili debeli, jer smo se stalno igrali vani.
Dijelili smo jedno gazirano piće s četiri prijatelja iz iste boce i nitko od
toga nije umro.
Provodili smo sate gradeći male automobile iz raznoraznih otpadaka i onda se
spuštali nizbrdo da bismo tek tada otkrili da smo zaboravili na kočnice.
Nakon što smo se nekoliko puta zabili u grmlje, naučili smo riješiti taj
problem.
Otišli smo od kuće ujutro i igrali se vani cijeli dan. Vraćali smo se kući
kad bi se upalila ulična svjetla.
Nitko nije mogao s nama razgovarati cijeli dan. Nismo imali mobitel.
Nezamislivo!

Nismo imali Play Station, Nintendo, X-Boxes, video igrice, 99 satelitskih
programa na televiziji, filmove na videu, surround sustav, mobilne telefone,
kompjutore ili Internet chatove.
Imali smo prijatelje!
Izašli smo van iz kuće i našli ih.
Igrali smo graničara i ponekad bi nas udarac loptom zbilja zabolio.
Padali smo s drveća, znali smo se porezati, slomiti kost ili zub i zbog tih
nesretnih slučajeva nije bilo nikakvih sudskih tužbi. To su bili nesretni
slučajevi. Nitko nije bio kriv osim nas.
Tukli smo se i udarali jedni druge, dobivali masnice i naučili kako da ih
prebolimo.
Izmišljali smo igre sa štapovima i teniskim lopticama i, iako nam je bilo
rečeno da će se to dogoditi, nikome nismo povrijedili oko.
Vozili smo se na biciklu ili prošetali do prijateljeve kuće, pokucali ili
pozvonili na vrata ili samo ušli i popričali s njim.
Igrale su se razne igre i nisu svi ušli u ekipu. Oni koji nisu, morali su
naučiti nositi se s razočaranjem.
Neki učenici nisu bili pametni kao ostali i nekad su pali razred i morali ga
ponavljati.
Užas!

Testovi se nisu odgađali iz bilo kojeg razloga.
Neki postupci su bili samo naši.
Posljedice su bile očekivane.
Sama pomisao da nas roditelji "vade" iz nevolje kad smo imali problema u
školi ili sa zakonom, bila je nezamisliva.
Oni su zapravo podržavali školu i zakon. Zamislite to!
Užas!

Ova generacija je dala neke od najboljih preuzimatelja rizika. Između nas su
izašli najbolji rješavatelji problema i izumitelji u cijeloj povijesti!
Imali smo slobodu, neuspjeh, uspjeh i odgovornost i naučili smo se s time
nositi!
I vi ste takvi!
Čestitam!

Molim Vas da pošaljete ovo drugima koji su imali sreću da kao djeca odrastu
prije nego što su pravnici i ostali birokrati počeli regulirati naš život. "

Naravno!

Bravo! Upravo tako!

Istina. Sve je ovo danas većinom umjetna tvorevina ljudskog straha i nesreće, manipulacija da zaostanemo u razvoju!

I zato ovo prebacujem u temu o manipulacijama, jer je ovo jako bitno za shvatiti.

Strah je najveći ljudski naprijatelj.

JG ovo je odličan tekst, sjajno.

Moram priznati da sam se osjetio malo nostalgično kad sam ovo pročitao, jel tako GENERACIJO?????

ja i sad tako radim!
to me podsjeća na jedan film možda LODT?

Do negdje 12-13 godine uz moje društvo vozeći se biciklom upoznao sam cijeli Zagreb, a da naši starci nisu znali gdje smo sve bili. Bilo je jedino važno
da smo se u određeno vrijeme pojavili na ručku i večeri.

Da, niste imali ni internet.

svaka cast na tekstu ooodlican je ( e pa tu valjda spada i 86' -a generacija')

Svaka cast za ovaj tekst!
Ja bi se odmah vratio u moje detinjstvo.
To je bilo pravo ''druzenje'',da se okupe sva deca iz okolnih zgrada, pa tu nas 50 ,pa smisljamo kako cemo se igrati,meni je bilo zaista ekstra u detinjstvu...

Igranje skrivača (žmurke), lovice u svim varijantama, pol na pol, klackanje, skakanje sa ljuljačaka ko će dalje, dalmatinca, svađanje sa živčanim penzičima, kranje kolača na svatovima (na koje naravno nismo bili pozvani), gašenje svjetla u discu u koji su išli "veliki" a koji je bio preko ceste, zvonjenje po interfonima i kucanje po prozorima pa trčanje ko prije, paljenje alarma na autima na jedinom autu - Mitsubishi Pajeru - koji je u kvartu imao alarm itd. itd.

Ma sve je to lijepo i krasno, ali istina je da je danas došlo do priličnog otuđenja. Da ne kažem da bih one pokemone i teletabise odmah zabranio. No dobro, ja sam imao tu sreću da sam na prijelazu odrastao pa sam prošao jako lijepo djetinjstvo sa svim igrama vani, ali bilo je tu i komodoraca, amiga, 286-ica i računalne pismenosti od prilično ranog doba. I to mi odgovara. Jedino mi je malo žao što danas stvarno ide na tu tehnologizaciju, što više čovjek postaje ovisan o strojevima to više gubi svoju razboritost i postane nekako pasivan, omekšan... Mobiteli mi se gade iako su nekad stvarno korisni (ali mislim da je ta korist daleko od toga da bude neophodna) i ironično je to što u doba kada su tehno-komunikacije na svom vrhuncu, kvaliteta komunikacije je obrnuto propocionalna. Ljudi uglavnom loše komuniciraju ili ne komuniciraju uopće itd. itd. Tko zna što nam future nosi...

Da bi čovjek razvijao svoj kritički aparat treba:
1. ugasiti televizor
2. s vremena na vrijeme i mobitel
3. čitati
4. jesti bademe

Ovo je apsolutno tačno. Evo sad se više ne mora ni telefonirati, jer postoje voice messengeri, dovoljno da upikneš mikrofon u računar i pričaš do mile volje sa bilo kim u svijetu i to relativno besplatno (plaćaš samo surfanje internetom), a ljudi su otuđeni jedni od drugih više nego ikad.

Ja sam imao Comodore 64, ali sam ga slabo ganjao. Mada si zaboravio da spomenes ZX Spektrum -" spektrumovci" !

Galeb... Orao...

Spectrum 48k bio je "high technology" onda... hehe. ZX81 je bio prije pa smo malo "pasli" taj ( digitron )... hehe!

Ovaj me topić strašno podsjetio na meni jednu VRLO, VRLO dragu seriju ...GRLOM U JAGODE...i drago mi je da ju je nedugo gledala i naša djevojčica i da ju je na vrlo sličan način emotivno dirnulo...samo...što u pošasti glupih sapunica nema puno za birati...pa misli kao 9-godišnjakinja da je IN gledati sapunice...jer svi u razredu gledaju, a sam joj VJEŠTICA jer joj branim....

Pa dobro je dok ima 9 i gleda sapunice, ali za zabrinuti je dok ima 15/16+ i gleda sapunice. Ovako još uči elementarne stvari, makar iz loših izvora, ali još može vidjeti svašta novog, uči jezik itd. itd. Iako naravno ne bi ni ja pucao od sreće da mi dijete gleda sapunice, ali neka na kraju krajeva samo bira šta hoće gledati prije svega! Zamisli da je tebi neko branio ili brani nešto
što istražuješ jer smatra da "nije dobro za tebe". To je jako sebično IMO.

Ovo potpisujem 100% - da te utješim i ja sam"vještica", a ovih zadnjih večeri ubi me ljetna šema Nove TV koja prikazuje reprize "Naše male klinike" i naravno - tu sam nemoćna...

Pozdravčić
A.

Ovo je odličan tekst - i to ne govorim samo zato jer se uklapam u spomenuti generacijski raspon...
Mali spomenik protiv dehumanizacije društva, čovječanstva i spona koja ga održavaju - a ustvari sve daleko od velikih riječi - i jednostavno da jednostavnije ne može biti - djetinjstvo.

Prva stvar koja mi pada napamet kao paralela je mali, nevini hobbit Frodo koji nosi prsten prema vatri Planine Usuda. Such a simple vessel for such a world-size achievement - lakše mi je izrazit se na engleskom ovaj put.

Bravo za tekst - još jednom!

Ja mislim da je gledanje sapunica za djecu posebno pogubno i strašno jer im se približavaju razne zavjere ubojstva ,muljaže na suptilno približen način.
Sve u sapunicama je "ljepo ,normalno "kao i doma ,anda eto ti vraga .
Mislim da to djeca ne trebaju znati!!!
To na igralištu i u parku ne bi naučili.
Kad se djeca konstatno bombardiraju tim sranjima to im postaje normalno.
To nije dobro!!!!!!!

Da,da... Marin... evo već vidiš toliko daleko kao nekad s dalekozorom... hehe! Od malena programiraju djecu. Ali i mi sami, često neznajući što radimo.

Ali i za nekog je to DOBRO. Više "hrane", negative koju trebaju, a ljudi je već odmalena sami proizvode... vjerojatno zadovoljno trljaju ruke ( ili repove, štogod ) i smiju se kako smo glupi što si to sami radimo i to dozvoljavamo u ime naše slobodne volje!!!

"Open your eyes"... skidam s neta 10 dvd-a punih dokumentaraca o "progledavanju" ovakvih stvari.

Dobro, raste nam bar svjest o tome što rade, zaštitit ćemo se intuitivno ili znanjem... vidjet će oni što su ljudi kad popizdimo...

Ma sve je to zato jer smo dali časnu pionirsku riječ

Kao da čitam svoje djetinjstvo da mi se vratit i ostat tamo...